Hrvatska je druga u regiji po broju STEM stručnjaka, ali se u novom CEE AI Indexu nalazi pri samom dnu ljestvice spremnosti za AI. Što to države poput Estonije i Slovenije rade drugačije i bolje od nas, razgovarali smo s Anom Marijom Kostanić.
Kad se govori o umjetnoj inteligenciji, fokus je uglavnom na SAD-u, Kini i najvećim europskim gospodarstvima. No novi CEE AI Index 2026 pokazuje da se zanimljive AI priče sve češće pišu i u srednjoj i istočnoj Europi. Štoviše, neke od najuspješnijih zemalja regije nisu one s najvećim tržištima ili najviše stanovnika, već one koje su umjetnu inteligenciju na vrijeme pretvorile u strateški prioritet.
Na vrhu ljestvice našle su se Estonija, Litva, Slovenija i Poljska, dok se Hrvatska smjestila pri samom dnu, ali razlog tome nije manjak stručnjaka, istraživača ili tehnološke infrastrukture, već nešto poptuno drugo. Kako bismo doznali što razlikuje zemlje koje će aktivno oblikovati europski AI krajolik od onih koje će ga prvenstveno koristiti, razgovarali smo s Anom Marijom Kostanić, glavnom urednicom The Recursivea i jednom od osoba uključenih u izradu indeksa. Ana Marija je i nekadašnja izvršna urednica Netokracije.
CEE se dijeli na AI lidere i AI korisnike
Regija se sve jasnije dijeli na zemlje koje će aktivno oblikovati razvoj umjetne inteligencije i one koje će je prvenstveno koristiti. Razlika pritom nije u veličini države, nego u sposobnosti da se politika, infrastruktura, istraživanje i poslovni sektor povežu u funkcionalan sustav.
Kako objašnjava Ana Marija, formalne AI strategije više nisu dovoljne da bi neku državu svrstale među predvodnike:
Puno faktora igra ulogu, i za neke države neki faktori imaju veći odnosno manji prioritet, ovisno o stupnju razvoja. No, ako želimo to svesti na neke osnovne elemente koji će presuditi, rekla bih da je to operativni sloj upravljanja, brzina te proces komercijalizacije/produktivizacije.
Prvo, ne želimo da AI strategije ostanu mrtvo slovo na papiru. Uz to, sedam od jedanaest zemalja u indeksu ima formalnu AI strategiju, taj pokazatelj više ne razlikuje lidere od ostatka. Odlučujuća će stoga biti implementacijska infrastruktura, odnosno mehanizmi koji će osigurati provedbu strategija i regulativa, objašnjava Ana Marija.
Drugi faktor se tiče poslovnog aspekta, od toga kako će nastajati:
- nova komercijalna rješenja iz AI povezanih istraživanja (napredna)
- efikasnost i kvaliteta razvoja novih AI rješenja (generična) i njihova otpornost na nadogradnje velikih modela; te
- primjena i integracija AI alata u već postojeća poslovna okruženja i rad.
Treći faktor je brzina, onaj tko bude kasnio u primjeni regulative i strategije, kaskao u jačanju infrastrukture, te zanemarivao sustave podrške za razvoj i istraživanje, ostat će samo korisnik, ističe Ana Marija.
Hrvatska kasni s AI aktom, a developeri bi zbog njega mogli završiti i u zatvoru
Zašto male države pobjeđuju veće
Jedan od zanimljivijih zaključaka indeksa je činjenica kako veličina države više nije presudan faktor za uspjeh u umjetnoj inteligenciji. Tako su Estonija, Litva i Slovenija ostvarile bolje rezultate od pojedinih znatno većih gospodarstava zahvaljujući snažnijoj institucionalnoj spremnosti i učinkovitijoj provedbi politika, ističe naša sugovornica:
Jedan od ključnih aspekata toga može biti da, AI spremnost koju smo istraživali, zahtijeva operativnu i institucionalnu kvalitetu, a ne samo faktore koji su prebrojivi (od flopsa do broja patenata). To bi u praksi značilo da su manje države, slično kao i manje tvrtke, efikasnije i agilnije u usklađivanju s promjenama, nego jedna korporacija.
U AI utrci sve manje pobjeđuju najveći, a sve više oni koji se mogu najbrže prilagoditi.
Hrvatska ima talente, ali nema sustav
Iako se Hrvatska nalazi pri dnu ljestvice AI spremnosti, podaci pokazuju da problem nije u nedostatku stručnjaka ili tehnoloških kapaciteta. Naprotiv, prema indeksu Hrvatska ostvaruje vrlo dobre rezultate u pojedinim kategorijama poput STEM kadra, istraživačkog potencijala i korištenja naprednih AI rješenja u industriji.
Kako objašnjava Ana Marija, najveći problem nije u pojedinačnim elementima sustava, nego u njihovoj međusobnoj povezanosti:
Podaci pokazuju kako je zadnje mjesto Hrvatske u ovom indeksu vezano uz institucionalnu spremnost. Uzmimo u obzir da smo drugi u cijelom indeksu po broju stručnjaka i znanstvenika u STEM području. Prema Eurostatu vidimo i solidnu razinu korištenja naprednih AI rješenja u industriji.
Količina testnih okruženja je iznad prosjeka, a hrvatskim je znanstvenicima dostupno i računalo visokih-performansi. Ono gdje vidimo problem je način kako se ti elementi spajaju kako bi stvorili funkcionalni AI sustav.
Jedan od ključnih razloga za slabiji rezultat je činjenica što Hrvatska još uvijek nema samostalnu nacionalnu AI strategiju ni instituciju s jasnim izvršnim ovlastima koja bi koordinirala razvoj tog područja. Dok su brojne zemlje regije već u fazi nadogradnje svojih prvih AI strategija, hrvatski ciljevi i dalje su dio šire strategije Digitalna Hrvatska 2032, ističe Ana Marija:
Trenutno bez strategije izgleda kao da Hrvatska nije ni sigurna što želi, treba, niti što može implementirati kad je u pitanju AI. Previše se čekalo i raspravljalo. Područje AI-ja se ionako ubrzano mijenja te moramo brže reagirati, inače će naš razvoj u kontekstu naprednih tehnologija diktirati drugi.
AI Act mogao bi usporiti one koji već kasne
AI Act bi trebao pružiti priliku za razvoj europskog AI ekosustava, ali s druge strane nova regulativa mogla bi dodatno povećati razlike među državama. Prema Ana Mariji, pitanje više nije tko ima strategiju, nego tko je sposoban brzo i učinkovito provesti nova pravila:
Iako vidimo mnogo sličnosti unutar same regije, indeks jasno pokazuje razlike koje jednako tako razdvajaju predvodnike, od onih koji samo slijede. Stoga će AI akt biti itekako ključan za CEE, ne samo u pogledu mjerenja s ostatkom Europe, već i na razini regije. AI će prokazati tko je bio proaktivan i reagirao na vrijeme.
Među državama koje imaju najveći potencijal za daljnji iskorak izdvaja Estoniju i Litvu, koje već godinama ulažu u digitalizaciju, Češku zbog razvijenog regulatornog okruženja, Poljsku zbog veličine tržišta i snažnog STEM kadra te Sloveniju, koja i dalje ostvaruje natprosječne rezultate unatoč svojoj veličini.
