Netokracija

Zašto smo u IT firmi odlučili zaposliti kuhara?

Za GIS Cloud, hrana je oduvijek bila ključan faktor. Još 2010., kao startup od 5 ljudi koji je upravo uzeo investiciju Seedcampa, jedna od prvih većih odluka bila je provesti neko vrijeme izvan Hrvatske, prije svega kako bismo okusili inozemnu “startup scenu”. Tako je pala odluka preseliti cijeli tim u London.

Marko Šantić  i Dino Jurišić, suosnivači GIS Clouda.
Marko Šantić i Dino Ravnić, suosnivači GIS Clouda.

Budući da nismo imali mogućnosti unajmiti urede u Londonu, a kamoli isplatiti pet londonskih plaća, jedina opcija za naš opstanak bila je unajmiti kuću u kojoj ćemo istovremeno živjeti i raditi. To su ujedno bili začeci firmine kulture, koja je po samoj svojoj prirodi morala biti obiteljska budući da smo dijelili životni i radni prostor. Centralni povod oko kojeg se cijeli tim redovito okupljao je bila hrana, ponajviše ručak. Imali smo sustav rotacija gdje jedan član tima kuha za ostale – i tako u krug. Kvalitetna hrana nam je, naravno, bila iznimno bitna, ali isto tako i trenutci u kojima bismo svi sjeli za stol i popričali o svemu. Nikad nismo voljeli formalne sastanke i overhead koji stvaraju, a kako nam je bilo bitno okupiti se svaki dan, gdje ćeš bolje prilike nego za ručak.

Rast tima, novi izazovi

Nakon povratka u Zagreb, u našem prvom uredu željeli smo sačuvati tu tradiciju. Došli su i novi članovi tima te smo u jednom trenutku uz ručak imali i zajednički doručak. Sustav rotacija je savršeno funkcionirao, međutim, budući da je tim postao nešto veći bilo je praktičnije podijeliti se u više manjih grupa.

U sljedećem uredu bilo je već teže sačuvati naše ručkove na način da cijeli tim sudjeluje, naime neki nisu bili zainteresirani kuhati, drugima nije odgovarao termin, treći su preferirali druge oblike prehrane, itd. Budući da su ručkovi ujedno bili i naš mali team building, dosjetili smo se uvesti obavezan zajednički ručak petkom kada bismo naručili hranu za cijeli tim.

Zadnja selidba i rast tima na više od dvadeset ljudi otežali su neformalna okupljanja. A i nedostajalo je dobre hrane.

Nakon zadnje selidbe, kada je tim narastao na više od 20 ljudi, došli smo do faze kada je već postalo teže sve to sinkronizirati, a za hranu se već svatko počeo snalaziti na svoj način. Komunikaciju smo riješili uvođenjem dodatnih sastanaka, ali nedostajalo nam je to dnevno neformalno okupljanje cijelog tima. Nedostajala je i dobra hrana. Jedna opcija je bila naručivati svaki dan, međutim prehrana nam je ipak jako bitna – želimo kontrolirati što unosimo u sebe i važno nam je da je riječ o kvalitetnim namirnicama. Smatrali smo da ćemo kao tim bolje funkcionirati ako se budemo i dalje na dnevnoj bazi povezivali upravo oko hrane. Također, činilo nam se da će svi biti zadovoljniji zbog toga što ne moraju svaki dan trošiti vrijeme razmišljajući o tome što će ručati i gdje. Danas je velik problem tijekom hektičnog radnog dana izdvojiti vrijeme za kvalitetan ručak, to možete čuti svugdje gdje ljudi većinu dana provode u uredu te često prvi normalan obrok pojedu tek navečer.

Okupljanje tima – oko dobre hrane

Tako se rodila ideja da zaposlimo kuhara. Imat ćemo člana tima kojem će jedina i glavna briga biti priprema dobre hrane. Bitno nam je da se i taj član tima u potpunosti uklopi, odnosno da je prije svega strastven u onome što radi. Po tom ključu i tražimo našeg kuhara, koji ne mora nužno biti profesionalac.

Bez obzira na veličinu tima moći ćemo se vratiti našim korijenima, a to je da se cijeli tim svaki dan okupi upravo oko dobre hrane. To će biti dio dana u kojem se možemo opustiti i podružiti te nakon toga, odmoreni i zadovoljni, nastaviti s radom.

Ako pak niste majstor od kuhinje, napomenut ćemo samo da GIS Cloud upravo zapošljava i frontend developera. 😉