Jeste li se već odvažili na dijeljenje prijevoza ili još uvijek zazirete od vožnje s potpunim strancima ili primanja nepoznatih osoba u svoje vozilo? Moram priznati da su mene česta putovanja po Hrvatskoj nagnala da se odvažim i postanem povremeni korisnik takvih usluga, ali nisam očekivala da ću upoznati i 72-godišnjakinju koja putuje na isti način. I koja se na to odlučila nakon što je u trgovini aplikacijama za svoj Android uređaj ugledala onu za BlaBlaCar, preuzela ju, dogovorila prijevoz od Zagreba do Rijeke i oduševila se.
Tako je, ova umirovljena učiteljica već neko vrijeme koristi pametni telefon i sve njegove mogućnosti. U razgovoru mi je otkrila kako ga je kupila sama, na preporuku prijatelja, ali i priznala kako je prvih nekoliko dana korištenja kukala za svojim prijašnjim jednostavnim uređajem.
Ništa nisam znala na početku. Malo prst poleti i odmah nekog krivo pozovem. Htjela sam se vratiti na stari uređaj, ali sam se navikla na ovaj s vremenom.
Facebook, Picasa, YouTube…
Priča mi i kako voli fotografirati, a fotografije potom obrađuje u Picasi, dijeli ih na svoj Facebook profil na kojemu je okupila više od 500 prijatelja, a zatim i kreira dijaprojekciju u obliku videa i sve to uploada na svoj YouTube kanal. Nešto slično je napravila i s fotografijama nedavno održanog BlaBlaToura, odnosno okupljanja korisnika ovog servisa u Zagrebu, koji je i ona, naravno, posjetila. Iako je bila najstariji sudionik okupljanja, kaže mi da to ni u jednom trenutku nije osjetila. A kako i bi, kad pršti energijom većom no što to čine neke daleko mlađe osobe, pomislih. I otkriva mi da ju svi pitaju odakle joj toliko energije. “Zdrava sam i vrag nek ga nosi”, kaže.
Dijeljenju prijevoza ju je privukla cijena, priznaje:
Putovala sam iz Koprivnice u Rijeku, a do Zagreba sam došla vlakom. No, od Zagreba do Rijeke odlučila sam isprobati dijeljenje prijevoza. Skinula sam aplikaciju, upisala destinaciju na koju idem i provjerila što se nudi. Vidjela sam da su cijene dobre. Penzionerka sam, pa zašto ne bih išla za 45 kuna u Rijeku? Na kraju je cijelo iskustvo bilo fenomenalno pa sam svima ispričala o tome.
Nema mjesta strahu
Božica je učiteljica u mirovini, ali to ne znači da miruje – osim što se ne boji novih izazova i iskustava, rado planinari, putuje, slika, izrađuje nakit, pleše… BlaBlaCar Srbija ju je pozvao da bude gošća i na tamošnjim druženjima, ali ne može, kaže. Ima već dogovoreno planinarenje na Dolomite. Ali kroz koji mjesec putovat će i u Skopje pa se planira opet obratiti dijeljenju prijevoza. Nije li ju strah od nepoznatoga, pitam.
Čovjek ne smije biti plašljiv. Ja to nisam, osoba sam koja voli svugdje “gurnuti nos”, isprobati nove stvari. Treba biti oprezan, naravno, ali ako se koristi ovakav servis vidi se kako su svi vozači registrirani, imaju profil, sliku, jasno istaknutu cijenu, kamo idu, broj telefona… Na koncu, već se u prvom kontaktu može se zaključiti tko je kakav, a tu pomažu i ocjene drugih korisnika.
Ne boji se Božica ni pametnog telefona ni laptopa ni planina ni bilo kakvih avantura. Moram priznati da me istodobno i inspirirala i posramila. Morat ću i sama biti više nalik Božici, spremnija na izazove i odvažnija.
A vi? 🙂