Sjednite, djeco, da vam ispričam priču o vremenu prije mog vremena. Bijaše to godina 1998., četvrtaste kutije protetičkih boja vrtjele su Windowse 95 ili 98, bilo je to vrijeme disketa, telefonskih slušalica koje se dižu i dial-up interneta koji puca kada se to dogodi.
Bijaše to doba prije crne dolčevite, a Jobs je na pozornici poput mađioničara potegnuo crnu krpu s prvog iMaca i čarobno trgnuo Apple iz stagnacije.
Prozirno kućište u dvije boje, zaobljen, pristupačan, gotovo dječji dizajn – da, u svojoj suštini iMac je bio “ljepše računalo” i sigurno su postojali PC-jevi boljih performansi. Ali imao je novi koncept – bio je osobno računalo u punom smislu te riječi, onako kako ni jedan personal computer prije toga nije.
Računalo u koje se (teoretski) uključe dva kabela i spremno je za korištenje, bez milijun disketa i drivera i terminologije koju prosječni odnedavno-korisnik ne razumije, računalo koje ti se uklapa u dekor stana i u osobni život, računalo koje izgleda toliko zabavno i pristupačno da svatko misli da ga može koristiti. Ah, da, i učinili su nešto sablažnjivo. Maknuli su diskete iz osobnih računala jer je iMac računalo budućnosti, ali budućnost je – umrežena.
Apple nikad neće biti velika tvrtka kakav je mogao biti. iMac će se prodati samo onima koji vjeruju u Apple. Ovo je nevjerojatan gaf s Jobsove strane, trebao je znati bolje.
Napisao je to Hiawatha Bray za Boston Globe 1998.
Apple je prodao 278.000 iMaca u prvih 6 tjedana, 800.000 do kraja 1998. godine, ali bitnije je kome su prodani. Oko 12% kupaca prije kupovine iMaca bili su korisnici računala s Windowsima, a čak 32% bili su ljudi koji su prvi put kupovali računalo.
Bio je to vrlo hrabar potez – umjesto da su ušli u nadmetanje performansama s proizvođačima PC-a, boreći se za isti komad tržišta i stare korisnike, Apple je odlučio privući potpuno nove kupce, za koje je postojala velika šansa da neće “zagristi mamac” i odjednom odlučiti da žele računalo. Realno, kockao se time da izgubi korisnike poput Hiawathe – one kojima su kockasta, bezlična računala i ono šo se odvija na njima bili stvar prestiža, jer su bili rezervirani za nekolicinu, on tehnološki potkovane.
Ironično, dakle, Apple se digao iz mrtvih upravo zato što je žrtvovao prestiž. Koliko je to nespojivo s današnjim Appleom kojem je prošli pokušaj lansiranja jeftinijih pametnih telefona neslavno propao – jer jeftine verzije “ne izazivaju zavist”.
Appleov cha cha cha: Tri koraka naprijed pa jedan korak nazad
Mala digresija za one koji su rođeni sa zlatnom žlicom punom Wi-Fi-ja u ustima, umreženost tada nije bila ni približna današnjoj razini, a Apple još nije razvio prodajni mehanizam u kojem miču portove, jackove, kabele i ostale komponente, a onda vam ih prodaju kao precijenjenu periferiju. Nedostatak diskete bio je neko vrijeme u najmanju ruku nepraktičan, pa čak i iritantan, ali je gurao ideju nekog novog umreženog vremena u tehnologiji koje je namijenjeno svima koji mogu gurnuti utikač računala u struju.
iMac bio pola koraka ispred svog vremena – dovoljno daleko da bude ispred ostalih proizvođača, a dovoljno blizu da zapravo progura inovacije kroz negodovanje.
Tih pola koraka je bila magična brojka i svjesno usporavanje za Apple, koji je imao iza sebe niz propalih proizvoda koji od ostatka konkurencije bili udaljeni jedan skok s motkom.
Dlanovnik Newton iz 1993. Imao je funkcionalnosti koje su kasnije preuzeli pametni telefoni, poput slanja emailova, Appleova igrača konzola Pippin 1996. nudila je umrežavanje i reprodukciju multimedijskih sadržaja, što je postalo standard desetak godina kasnije, Apple Quicktake pokušavao je progurati ideju digitalnih fotoaparata.
Svi su odreda bili previše preskupi i u prevelikom raskoraku s vremenom – djelomično zato što tehnologija nije bila dovoljno razvijena da proizvodi budu efikasni i pouzdani, a djelomično zato što korisnici nisu bili spremni na tako velike zaokrete u načinu na koji koriste sebi poznate proizvode.
Pola koraka naprijed u tehnologiji, pola koraka naprijed u cijeni i dobar koncept koji izdvaja proizvod od drugih su se pokazali kao optimalan ritam.
2001. dobili smo iPod koji je promijenio način na koji slušamo glazbu.
2007. prvi iPhone radikalno je promijenio koncept što jedan (pametni) telefon jest i što može biti.
https://youtu.be/NGM4PXbUnBc?t=1m2s
2008. predstavljen je MacBook Air i ideja da prijenosna računala moraju biti baš to – lagana, praktična, uvijek s nama.
…
2018. dobili smo potvrdu da Apple nema više što za ponuditi.
Malo manje za vaš novac i malo manje za vaš užitak
Ovaj je put Apple predstavio malo veći, malo jači, malo skuplji iPhone – XS Max – s kojim nećete dobiti brzi punjač niti lightning adapter za slušalice niti bilo koju funkcionalnost iole vrijednu spomena. iPhone XS je manja verzija, iPhone XR je nešto jeftinija verzija. Apple Watch se fokusira na vaše zdravlje, kao i apsolutno svaki drugi pametni sat na tržištu jer je još uvijek malo smislenih funkcionalnosti koje vam pametni sat može ponuditi. Ah, da, i na nekim tržištima će imati EKG funkcionalnost. U 2018. godini imaju i dual SIM. Više o tome pročitali ste već sigurno bilo gdje drugdje, jer se meni na to ne da trošiti slova.
We’re all living in 2018 while
Apple is living in 2012 #AppleEvent pic.twitter.com/hJnyfbGgbK— 9GAG (@9GAG) September 13, 2018
Ja sam zapravo prilično zadovoljna ovim predstavljanjem – Apple je prilično jasno pokazao da nema više ništa u svom arsenalu i da ne planira ulagati niti u bilo kakve značajnije inovacije, niti u korisničko zadovoljstvo. To znači i da će Apple nastaviti svoju sporu, ali sigurnu silaznu putanju i pokazati primjerom da ne možeš zauvijek jahati na staroj slavi.
Ali, kao što su jednom oni koji znaju što i zašto kupuju prvi kupovali Appleove proizvode i bili njihovi najveći zagovaratelji, ako Apple nastavi ovom putanjom, bit će i prvi koji će prestati kupovati njihove proizvode.
Isti oni koji su prije bili spremni platiti višu cijenu Appleovih proizvoda da bi isprobali tehnologiju koja će možda promijeniti našu svakodnevicu oni su koji će prvi prestati kupovati Appleove proizvode, jer dobivaju manje za svoj novac i manje za svoj gušt. Jer Apple nema više što za ponuditi osim jabuke na poklopcu i činjenice da ćete morati mijenjati bateriju na pola životnog vijeka svog telefona (odsad po većoj cijeni!).
Da, čitatelju, znam da je Appleov webshop pao još prilikom predstavljanja od silnih prednarudžbi i vidim kolike su dionice. Ali, isto tako, Apple je prvi puta u sedam godina izgubio svoju poziciju drugog najvećeg prodavača pametnih telefona na svijetu. Smijenio ga je Huawei, brend koji se nikada nije ni uspio probiti na američko tržište, drugo najveće na svijetu, a silaznu putanju tako velikog i razvikanog brenda kao što je Apple teško je preokrenuti – pogotovo kad se ni ne trudiš.
Pitajte Nokiju.