Ako ikome nije bilo jasno, naravno da nemaju, no to nije spriječilo gašenje službene web stranice Virovitičko-podravske županije. Ako ste kojim slučajem upravo danas odlučili posjetiti je, primijetit ćete da je nedostupna i da namjesto informacija koje ste možda tamo željeli naći stoji kratka i sarkastična poruka: "Otišli smo na Kubu, za više informacija obratite se ministru zdravlja Rajku Ostojiću".
Ako ikome nije bilo jasno, naravno da ne bi trebali imati, no to nije spriječilo gašenje službene web stranice Virovitičko-podravske županije. Ako ste kojim slučajem upravo danas odlučili posjetiti je, primijetit ćete da je nedostupna i da namjesto informacija koje ste možda tamo željeli naći stoji kratka i sarkastična poruka: “Otišli smo na Kubu, za više informacija obratite se ministru zdravlja Rajku Ostojiću”.
Nije li slučajno nekome jasno spominjanje Kube, riječ je o referenci na otvoreno pismo istog tona koje je tamošnji župan Tomislav Tolušić nedavno uputio već gore spomenutom ministru. Tako je Tolušić, koji je očito jednoć pogledao Mooreov dokumentarac Sicko, poručio:
Postoji jedna država otok u Latinskoj Americi, jedna od rijetkih svjetskih država koja je još uvijek komunistička diktatura, zemlja poznata po kršenju ljudskih prava i sloboda, rumu, turizmu i još jednoj stvari. To je Kuba. A ona stvar po kojoj je Kuba možda i najpoznatija je jedan od najboljih zdravstvenih sustava na svijetu. […] Ajde Rajko moj, ministre naš, uzdanico naša, molim te, zvrcni Fidela. Na minutu. Sekundu barem. Ako ne možeš ti, pitaj Zokija, pajdaši ste. Ako ga dobiješ, pitaj ga bi li primio nas bokce iz Virovitičko-podravske županije kod sebe na Kubu? Malo nam je glumpavo tu u našoj županiji – ukidaš nam bolnicu, ne želiš se družiti s nama, ne voliš nas, jučer si nam počeo i ukidati odjele, odoše nam doktori, a ne plaćaš ni račune.
Ne ulazeći u politička pitanja i prepucavanja, pripajanja bolnica te politike i planove javnog zdravstva, gašenje službene stranice županije potpuno je neprikladna reakcija.
Gašenje službene stranice nije protest
Za početak, službene stranice županija (i ostalih upravnih jedinica, državnih tijela, javnih institucija) nisu osobno vlasništvo mandatnih političara, kojima mogu slobodno baratati ovisno o osobnim ili političkim stavovima. Riječ je o stranicama koje su stvorene za županiju i njene, ali i sve druge stanovnike i potencijalne posjetitelje te koje bi im trebale pružati željene i potrebne informacije.
Pod potrebne informacije ne podrazumijevaju se reference na Kubu, kao ni stranačka prepucavanja i prozivanje opozicije koja su se donedavno mogla vidjeti kao “obavijesti” na stranici – ni jednom ni drugom nikako nije mjesto na stranicama koje službeno predstavljaju jednu županiju.
Drugi, i ne manje bitan faktor u neprikladnosti ove reakcije, je činjenica da sam čin nije vrlo efikasan. Internetski korisnici, čini se, nisu se bacili u afan zbog nemogućnosti pristupa stranici pa tako neće ni proizvesti potencijalnu PR krizu koja bi ponukala brzu reakciju prozvane strane, a župan, ili druga osoba koja je postavila sadržaj, na ovaj način ponajviše šteti upravnoj jedinici za koju je odgovoran te njenim građanima.
Cenzura nije komunikacija
Nije tajna da domaćim političarima retorika i komunikacija nisu jača strana, osim ako je riječ o međusobnom dobacivanju i jeftinim replikama, a pogotovo kada je riječ o onoj u digitalnom obliku. I dok često tvrdimo kako bi se domaći političari trebali više služiti internetom kao medijem komunikacije, obično mislimo na primjere poput Neelie Kroes i na korištenje društvenim medijima i mrežama kako bi se ostvarila izravna i dvosmjerna komunikacija s građanima te olakšao protok informacija i transparentnost u politici.
Protok informacija, komunikacija i transparentnost se, ako nekom možda nije bilo apsolutno bjelodano, NE postižu gašenjem službenih stranica i zamjenjivanjem istih političkim prozivkama. Potonjima je mjesto na službenim sjednicama i sastancima gdje se takva pitanja rješavaju (po mogućnosti uz bolju i produktivniju retoriku), a službene stranice trebale bi ostati ispunjene ažurnim, objektivnim i službenim informacijama.
Gašenje istih, pa čak i iz protesta, zapravo je cenzura – kontrola informacija i onemogućavanje komunikacije i izražavanja, i to još na službenom državnom, odnosno županijskom mediju.
Za sve osobne i političke prepirke među političarima na internetu, tu su njihovi osobni Facebook/Twitter/Google Plus i ini profili koje mogu (zlo)upotrebljavati i gasiti do mile volje, a ono što ipak nije u njihovom vlasništvu trebalo bi ostaviti na miru.