Nakon što smo se u prošlom osvrtu dotaknuli najvažnijih smjernica nužnih za uspješnu realizaciju većeg e-commerce projekta, ovaj puta ćemo iz tehničke perspektive pobliže istražiti jedan od većih izazova uspješnog e-trgovanja - efikasan sustav dostave. Dijelimo iskustvo izrade rješenja za bio&bio koje podržava postojeće poslovanje i omogućava daljnji razvoj, a ne, kao što je često slučaj, da se tvrtka mora prilagoditi gotovom CMS rješenju.
S obzirom na relativno visoku lojalnost bio&bio korisnika, naš je zadatak bio omogućiti registriranim korisnicima spremanje više adresa dostava radi isporuke robe na uredsku adresu ili, recimo, na lokaciju ljetnog boravka. To je značilo doradu procesa kupovine i dopunu korisničkih računa korisnika. Posebno kad artikli dolaze u raznim statusima, s različitim mogućnostima dostave i ograničenjima.
Hrana je izrazito osjetljiva roba za dostavu kurirskim službama. One često podrazumijevaju višednevno putovanje artikala, čime je ograničen opseg proizvoda koji se tako mogu dostavljati. Osim kurirske dostave, trgovac je već neko vrijeme odlučio sam dostavljati svojim vozilom na području Zagreba i time proširiti opseg proizvoda u dostavi za svježe proizvode. Također, ove narudžbe ispunjavaju očekivanje dostave istoga dana kad je roba i naručena. Budući da su na prošloj platformi takve narudžbe zaprimljene telefonski, zadatak je bio omogućiti i web narudžbu za sve one koji preferiraju web i naručuju izvan radnog vremena telefonske službe.
S obzirom na to da postoji interes za kupovinu svih roba, u središnjem je sustavu poduzeća (ERP) bilo potrebno označiti svaki proizvod posebnim statusom. Pravi posao je slijedio na webu – sustav mora što prije obavijestiti korisnika o statusu proizvoda, rokovima i mogućnostima dostave, ali i prevenirati bilo koji ishod koji nije podržan operativnim mogućnostima trgovca. Uza sve to, postoje i robe koje se prikazuju na webu radi multichannelinga, ali zasad uopće ne dostavljaju, kao što je naprimjer smrznuti program, s time da trgovac planira riješiti i taj dio kroz nabavku hlađenog vozila.
Koji su scenariji korištenja web shopa?
Morali smo paziti da različite scenarije korištenja, od kojih jedan vrlo realan izgleda ovako:
- Pri dodavanju u košaricu je moguća i redovna i brza dostava, od kojih je predodabrana (default) redovna dostava.
- Nakon dodavanju prvog svježeg proizvoda onemogućena je redovna, a jedina opcija postaje brza dostava.
- Prijavom registriranog korisnika sustav čita da je primarna dostavna adresa izvan dostavne zone brze dostave, korisnik je upozoren da se neki artikli ne dostavljaju na tu lokaciju.
- Tijekom checkouta, odabirom druge registrirane adrese koja unutar područja brze dostave moguća je ipak dostava svih roba.
- Korisnik ipak ne želi dodatne troškove, pa odabire redovnu dostavu i izbacuje svježe artikle, te završava kupovinu.
- Korisnik tijekom cijelog opisanog postupka ne napušta proces kupovine.
Tehnička složenost i korisničko iskustvo
Postoje dvije razine složenosti koje treba riješiti za uspješnost projekta: tehnička složenost i dobro korisničko iskustvo. Samo tehničko rješenje nije dovoljno jer kompleksnost postupaka može spriječiti konverziju, čime glavni cilj projekta nije ispunjen. Stoga je postupak planiranja i projektiranja vođen paralelno, pazeći da je optimalno rješenje svima jasno komunicirano.
Dostavna zona dodatna je razina složenosti. Naime, za automatizaciju područja dostave ne možemo se osloniti niti na jedan standardni podatak pri narudžbi proizvoda. Isprva smo planirali rješenje kroz ograničenja bazirana na poštanskim brojevima, ali bio&bio dostavlja istoga dana samo na dio područja opisanim poštanskim brojem.
Tu su, naravno, i neki specifični, lokalni problemi. Na nekim tržištima (npr. Velika Britanija) postoje vrlo precizno definirane zone po poštanskom broju i javni servisi koji nude integraciju radi kontrole dostavnih zona. Kod nas ne postoji javno dostupan podatak o točnim granicama zona između područja pojedinih poštanskih brojeva. Ili ga makar mi nismo otkrili. 🙂
Stoga smo se oslonili na definirane poštanske brojeve unutar sustava za upravljanje stranicama (CMS) upozoravajući korisnika na granice dostavnih zona. Dodatno, s obzirom na to da se poštanski brojevi tijekom upisa dostavne adrese dodaju automatski, točnost ispunjenih poštanskih brojeva je poboljšana te je i provjera time bolja.
Inicijalni rezultati pokazuju da su jasno i logično prezentirane opcije doprinijele brzom prihvaćanju i korištenju, a razrađena logika dostavnih zona i statusa proizvoda priječe nejasnoće i potrebu za telefonskim uputama. Neki poslovni modeli inzistiraju na telefonskom kontaktu s kupcem (npr. Top Shop), ali važno je da to nije nužda uzrokovana nejasnim sučeljem, nego intencija trgovca za upsell i crossell.
Iduća faza – dostavne zone na karti
Idealno rješenje je možda ono koje nismo napravili u ovoj fazi. Naime, koristeći Google Maps API, moguće je definirati dostavnu zonu na karti te na taj način definirati i svaku ulicu koja je unutar, a koja izvan zone koristeći postojeći Googleov Library. Zbog složenosti razvoja ostalog dijela stranica, ova integracija je ostavljena za drugu fazu.
Dakako, niti jedno iskustvo nije savršeno i bez prostora za pomak. Uspješan online trgovac uvijek mora imati testnu hipotezu, uvijek se mora pitati – “Što mogu napraviti da bude bolje?” Pri tome prvenstveno mislimo na kupce, ali i na operativnu efikasnost poslovanja. Idealno bi se ta pretpostavka trebala oslanjati na znanju o konverzijama i na analitičkim podacima, a ne na mišljenjima i dojmovima. I onda to treba testirati te potvrditi ili odbaciti.