Uvjeren sam da je većina vas do ovog članka došla upravo putem Twittera odnosno svog timelinea. Možda i niste kliknuli na originalni tweet... Zapazili ste ga s obzirom da je spomenut nekoliko puta odnosno višestruko retweetan. Tad ste kliknuli na njega.
Koliko god retweet bio koristan, toliko može i odmoći autoru teksta na kojeg tweet upućuje. Zašto?
Uvjeren sam da je većina vas do ovog članka došla upravo putem Twittera odnosno svog timelinea.
Možda i niste kliknuli na originalni tweet… Zapazili ste ga s obzirom da je spomenut nekoliko puta odnosno višestruko retweetan. Tad ste kliknuli na njega. Retweetanje je prenošenje informacija na Twitteru. Služi nam za filtriranje vijesti… Ako nešto vrijedi pogledati, ljudi će to retweetati, a tada ćemo takve sadržaje otkriti.
Koliko god retweet bio koristan, toliko može i odmoći autoru teksta na kojeg tweet upućuje. Zašto?
Retweet nije uvijek rješenje…
Kako su ljudi navikli na brzo i kratko dobivanje bitnih informacija, odgovara im brzo i jednostavno proširiti neku vijest. To je u redu. No,što kada u retweet ubacite i komentar na linkan članak umjesto na sam blog? Stvaraju se rasprave od 140 znakova na Twitteru pri kojoj se u tih nekoliko desetaka znakova pokušavaju ugurati misli koje, za ispravno shvaćanje, traže više mjesta. Takve rasprave dovode do zatrpavanja timelinea, neproduktivne su i beskorisnne.
Znate, 140 znakova nije uvijek dosta. Čak i ukoliko koristite alat poput TweetLongera koji omogućava duže tweetove, nema smisla raspravu o nekom članku voditi na Twitteru. Sam članak ima komentare koji su ionako daleko pregledniji!
Često viđamo velik broj retweetova s linkovima uz komentare poput “bravo” i “svaka čast”, ali malo tko potroši dodatnu minutu i napiše komentar na blogu, bila to pohvala ili pokuda… Zaposleni smo, žuri nam se, sramimo se, itd.
Što vi mislite o tome, zašto je to tako? Blogeri, kakva su vaša iskustva s komentarima, želite li ih više? Jesu li vam komentari u 140 znakova dovoljni ili više volite komentare na blogovima?