Netokracija

Kad mrtvi protvitaju: Slučaj Billa Comeansa

Sedmog siječnja ove godine Bill Comeans je poslao svoj prvi tvit. Bio je to vrlo prigodan datum, imajući na umu da je bila 34. godišnjica njegovog ubojstva.

Billova sestra želi tvitanjem u bratovo ime osvijestiti javnost i podsjetiti na slučaj
Billova sestra želi tvitanjem u bratovo ime osvijestiti javnost i podsjetiti na slučaj.

Sedmog siječnja ove godine Bill Comeans je poslao svoj prvi tvit. Bio je to vrlo prigodan datum, imajući na umu da je bila 34. godišnjica njegovog ubojstva.

Bill Comeans ubijen je nedaleko od svog doma u New Romeu u Ohiu, nekoliko dana prije svog petnaestog rođendana. Krenuo je po svoju sestru koja je bila na rođendanu nekoliko kuća dalje. Nakon što mu je priopćila da će ostati na tulumu malo duže, krenuo je natrag kući, ali se nikad nije vratio. Nakon potrage našli su ga u snježnom jarku. Umro je nekoliko sati poslije toga u bolnici, od posljedica davljenja, a ubojica nikad nije pronađen.

Iza Twitter profila ne nalazi se, naravno, sam Bill, već njegova mlađa sestra koja je na ovaj način odlučila oživjeti uspomenu na brata, ali i pobuditi zanimanje za neriješen slučaj. Pokušala je to napraviti već i prevo videa na YouTubeu i Facebook stranice još 2011., no ni jedna od te dvije metode nije polučila ovakav učinak.

 Tvitovi ubijenog dječaka, pisani u prvom licu, ponekad sretni, ponekad sjetni, ponekad upućeni samom ubojici, a ponekad i vlastima zaokupili su pažnju Twitter zajednice, a i medija, a njegov je profil odjednom broji više od 2900 sljedbenika.

Bizaran potez ili?

Ovo bi se mogao okarakterizirati kao bizaran potez i čudan način skretanja pažnje na više od trideset godina star neriješen slučaj, no treba uzeti u obzir okolnosti koje su do toga dovele. U državi Ohio trenutačno je oko 5000 neriješenih slučajeva, a slučaj zatvoren prije tri desetljeća nema veliki prioritet u tom neredu.

Kampanja na Twitteru, u kojoj Bill u 140 znakova priča o svom životu, dijeli uspomene iz njega i ponekad vrlo gorko podsjeća na svoju sudbinu, pokazala se prilično uspješnom, skrećući pažnju medija i zajednica na ovaj slučaj, ali i na neefikasnost cijelog sustava. Pitanje je samo koliko će se zanimanje i pritisak javnosti uistinu odraziti na tijek same istrage i trud u nju uložen.

Billova sestra u međuvremenu redovito tvita u ime svog brata, spominjući često u svojim porukama Nancy Grace, Dateline, New York Times i ured okružnog šerifa. Na lokalnoj televiziji 10TV izjavila je:

Ne želim da bude zaboravljen. Tko god da ga je ubio još uvijek je tamo negdje, i netko nešto zna o tome, a Bill treba ispričati svoju priču pa ćemo koristiti sva sredstva dostupna kako bismo mu to omogućili.