Jendom davno, prije ere u kojoj je sve moralo u obliku aplikacije i dostupno u tri dodira ekrana, internetska je senzacija bio Post Secret, projekt i stranica Franka Warrena, koji je potaknuo potpune strance da mu šalju dopisnice sa svojim tajnama. Mali eksperiment ubrzo je postao umjetničko-filozofski pokret, višejezična zajednica, serija knjiga, a u međuvremenu je i ostao navika pijuckanja nedjeljne kave uz računalo čekajući nove javne tajne koje su se objavljivale jedanput tjedno.
Jednom davno, prije ere u kojoj je sve moralo u obliku aplikacije i dostupno u tri dodira ekrana, internetska je senzacija bio Post Secret, projekt i stranica Franka Warrena, koji je potaknuo potpune strance da mu šalju dopisnice sa svojim tajnama. Mali eksperiment ubrzo je postao umjetničko-filozofski pokret, višejezična zajednica, serija knjiga, a u međuvremenu je i ostao navika pijuckanja nedjeljne kave uz računalo čekajući nove javne tajne koje su se objavljivale jedanput tjedno.
U međuvremenu smo postali nestrpljivi, sav sadržaj dobivamo na zahtjev, na dodir i na svim veličinama zaslona, no ostala je ljubav prema intimnim detaljima iz života stranaca. Na tu su loptu skočile razne aplikacije poput Secreta, Whispera i notornog Yik Yaka koji je svojevremeno bio u središtu afere jer se netko aplikacijom poslužio za lažnu dojavu o bombi u školi.
Secret je posljednja “tajna” uspješnica, preko koje prijatelji i prijatelji prijatelja mogu pod velom anonimnosti dijeliti tajne. Riječ je o jednostavnoj aplikaciji na kojoj se uz nekoliko dodira ekrana tajna natipka, stavi na pravu pozadinu i objavi. Chrys Bader-Wechseler, suosnivač ovog startupa, objašnjava kako se zbog društvenih mreža koje koristimo stalno trudimo da se virtualno prikažemo u što boljem svjetlu:
Ta ideja da moramo sagraditi savršen online imidž je stresna. Mi smo htjeli ukloniti taj pritisak.
No je li to u potpunosti tako? Kako se danas sve lajka, hearta ili javno voli i odobrava na neki drugi način, tako su i tajne sada podložne kritičkim pogledima. One koje dobiju više srca dopiru i do šire publike – naravno, nekad je riječ o lijepim “tajnama”, tajnama koje potaknu korisnike iz jednog ili drugog razloga, o posebno lijepim ili lijepo sročenim mislima. A ponekad, sudeći po postovima koje više podsjećaju na motivacijske postere no na bilo što drugo, samo o dobro odabranim riječima i pozadini- serviranoj pravoj ciljanoj publici.
Moja tajna je bolja od tvoje
No cijela ta komponenta igre lajkova i popularnosti postova utječe na samu svrhu aplikacije – više nije riječ samo o tome da učinite neku vlastitu tajnu javnom i postignete svojevrsnu mini katarzu (osobno smatram da je proces kreiranja dopisnice i ubacivanje iste u sandučić sam po sebi katarzičniji proces od tapkanja po ekranu i biranja pozadine među svojim Instagram fotografijama zalaza sunca, no ostavljam otvorenu mogućnost osobne pristranosti).
Nakon što svoju tajnu pošaljete u svijet, ostaje uvijek ona potreba da vidite koliki je zapravo taj svijet koji vaša tajna zanima i koliko će daleko ona stići. Sljedeći put ćete je konstruirati tako da ima bolji doseg, pazeći na svoj društveni imidž čak i kada on nije izravno povezan s vašom javnom personom.
Secret tako uspješno kombinira nekoliko trendova: za početak, riječ je o mikro community menadžmentu koji korisnici rade sami za sebe pa je tako svaki treći post kvazi-motivacijski poster: “Idi protiv struje” nije tajna, to je secretovska verzija “Jeste li popili jutarnju kavicu” ili slike bebe pande na Facebooku. Jednake, ako ne i bolje, motivacijske poruke i životne istine realno možete naći i u komentarima spambotova.
Tu je i brzopotezno slaganje motivacijskih i kritičkih postera kakvi sada preplavljuju društvene mreže, samo što se umjesto duboke misli na njima bez truda i predumišljaja jednom rukom natipkaju “tajne”. Zbog određenog profila early adoptera u konačnici se isfiltriraju postovi koje ne oslikavaju ljudsku raznolikost, već odražavaju stavove i vrijednosti jedne zajednice.
Igra filtera i lajkova
Stil i tematika slični su onima na Mediumu, još jednom internetskom staništu gdje se okuplja ista klika. Potonje ipak ne treba nužno uzeti za zlo – Secret je možda trenutačno startup za startupaše, kao i Medium, no uvijek postoji mogućnost da ovi servisi nadrastu early adopter zajednicu i stvore heterogeniju bazu korisnika.
Ono što uvijek ostaje su pak gorak okus komodifikacije, navikavanja da se sve radi jednom rukom u hodu bez imalo truda i imalo važnosti. Umjetnost iza Secreta i sličnih aplikacija je instagramska umjetnost biranja pravog filtera, a bilo kakva filozofija supstituirana je trendovima.
Secret i ostale slične aplikacije same su po sebi savršeno u redu – funkcionalne, estetski privlačne, jednostavne za korištenje – no zapravo nemaju neku veću vrijednost. U suštini će to uvijek ostati igra lajkanja glorificiranih i titlovanih fotografija i šarenih pozadina, razbibriga na kratke staze na razini Flappy Birda.