Nakon što provedete nešto više od tri godine u Japanu, a još ste i iz Europe, dolazak u Ameriku i u Kaliforniju postaje mali kulturološki šok. Svi su iznimno direktni, nasmijani i samouvjereni. Svi su puni ideja, svi su glasniji, prometne gužve i porcije u restoranima su veće, ali su i ulice prljavije. I svi očekuju da im obavezno ostavite napojnicu od barem 20% (pojam koji u Japanu ne postoji).
Znate kako grad izgleda poprilično strmo u onim jurnjavama u Prljavom Harryju? E, pa zapravo je strmiji…
TripleS – San Francisco, startupi, smartphonei
Ali ‘ajmo o poslu, tehnologiji i startupima. San Francisco, Bay Area i nadasve Silicijska dolina su, a to je općepoznato, tehnološki centar svijeta. Tu svoje sjedište imaju najveći giganti te industrije – Google (Mountain View), Facebook (Palo Alto), Apple (Cupertino) i da ne nabrajam više – što znači da desetine tisuća zaposlenika tih kompanija živi u San Franciscu jer ih većina želi živjeti u gradu. Lokalci na to pak negoduju i optužuju te iste tehnološke doseljenike da zbog njih cijena kvadrata vrtoglavo raste, da izguravaju starosjedioce i da San Francisco gubi šarm tako što postaje spavaonica za sve techyje.
Ne bih se složio u potpunosti s time jer se vidi da i došljaci koji žive u San Franciscu itekako doprinose životu u gradu, troše novac na restorane, idu u kazališta, hodaju okolo u neizostavnim yoga pants... Istina, impresivno je vidjeti na desetine, ako ne stotine, privatnih autobusa koji se slijevaju svakoga jutra niz Van Ness i druge avenije i kupe zaposlenike. Svaka firma ima svoje autobuse – Google, Facebook, LinkedIn… – i svako jutro možete vidjeti redove ljudi na stanicama kako se spremaju za posao. Svi su autobusi opremljeni WiFijem i unutra se vrijedno i tiho radi, tako da vam transport do posla (nerijetko i po dva sata u slučaju Googlea) ulazi u radno vrijeme. Osim toga, Google, Facebook i slične kompanije postavile su novu letvicu u brizi za zaposlenike – besplatna odlična hrana, velike količine godišnjih odmora, putovanja, teretane, sobe za masaže, popusti u hotelima i mnogo, mnogo drugih prednosti privlače talente s najboljih sveučilišta i iz najboljih kompanija u svijetu.
Startup život
U San Franciscu se oformilo i doselilo na stotine i stotine startup kompanija. Tko pak nije tamo, u cilju mu je jednog dana stići, koliko god mnogi to ne žele to priznati (hardcore hipsteri idu u Portland). Ljudi s idejama da kroz tehnologiju i inovaciju pokrenu, promijene i poboljšaju skoro svaki aspekt naših života i svakodnevnice. Od hrvatskih startupa znam za više nego obećavajući Bellabeat, koji ima ured u tom gradu, a vjerujem da ih ima još.
U WeWorku, jednom od mnogih coworking lokacija (koji, usput, stvarno jesu cool mjesta za raditi i gdje su kava, čaj, ali i pivo besplatni za korisnike i njihove goste, sa sobama za sastanke i prezentacije, stolom za biljar i udobnim razbacanim foteljama) Una, moja prijateljica iz Ljubljane, radi svakodnevno kao globalna menadžerica predstavljajući japanski startup AnyDoor koji se bavi online prevođenjem. Preko puta nje pak sjedi Tony, koji radi na svojoj globalnoj platformi i aplikaciji za mala i srednja poduzeća dostave. I tako na desetine kolega radi na svojim idejama, promiče svoj biznis, sve razmjenjujući ideje uz kavicu ili partiju biljara (ili GTA).
Primjera ima svakakvih, kao i uspješnih priča iz svakog djela svijeta. Danski Zendesk je godinama radio na proizvodu preživljavajući iz Kopenhagena, a sad ima sjedište u San Franciscu, preko 500 zaposlenih i vrijednost od preko milijarde dolara. Daleko od toga da je lagano uspjeti, ali vibra napretka se osjeti na svakom koraku.
Slack, koji mi koristimo kao obaveznu metodu komunikacije unutar tima, prije godinu dana imao je možda dvadesetak zaposlenih, a sada ih je mnogo, mnogo više, dobili su injekciju od 180 milijuna dolara u šest rundi i vrijede isto preko milijarde dolara (počeli su raditi video igru koja, kako se čini, i nije baš bila nešto posebno, ali su u procesu shvatili da su proizveli odlični interni sustav za komunikaciju).
Smartphone u džepu, golub na grani
Kad smo kod svakodnevnog života, San Francisco je pomalo grad budućnosti, što znači da se veliki broj svakodnevnih aktivnosti svodi na interakciju s pametnim telefonom ili sličnim uređajem. Taksi postoje ali ako vam treba prijevoz koristite Lyft ili Uber, Lyftovog zločestog brata blizanca. Proces je ovakav: otvorite aplikaciju, zatražite Lyft, jedan od vozača u vašoj okolici pristane i obavještava vas da će vas auto te i te marke, tih registarskih oznaka (slika auta i vozača priložene) pokupiti za, primjerice, četiri minute i da će vas ova vožnja koštati, recimo, 12 dolara. Kad sjednete u auto, koji je u slučaju Lyfta označen velikim roza brkovima koji vise s blatobrana, pozdravite šofera fistbumpom, a on će već imati u svom mobitelu vaše odredište. Platite naknadno putem vaše kartice i ocijenite uslugu, kao što će i šofer ocijeniti vas.
Pretpostavimo da je riječ o nekoj duljoj vožnji i da je prijatelj koji je s vama platio račun preko svog Lyft profila. Otvorite aplikaciju venmo i prebacite određeni iznos s vašeg računa na prijateljev u roku od sekunde, odnosno koliko vam treba da označite prijatelja s liste i utipkate iznos. Nitko od nas baš ne voli prati rublje pa zato postoji platforma Rinse (ili kako ga nazivaju Uber za pranje robe). U svakom kafiću je, naravno, prisutan i neizostavni Square kao sustav plaćanja. Da baš sad ne nabrajam u nedogled, ali sve vam je jasnije da primjera ima više nego dovoljno…
TripleH – hipsteri, hackathoni, beskućnici (homeless)
A sada; spektakl! Kakav je San Francisco kao grad (nipošto ga ne zovite Frisco – San Fran ili The City već može)? Ja ga zovem TripleH city – isprepletenost hipstera (H1), njihovih garaža pretvorenih u delikatesne espresso kafiće; beskućnika (homeless – H2) kojih ima stvarno puno, a marihuana, pa i crack su prisutni na svakom uglu (bilo da su to maloljetni dileri poput onih iz The Wirea ili beskućnici koji puše crack uz ulaz super mondenog kafića gdje zlatna mladež iz financijskih krugova ispija skupa vina); i hackathona (H3) kojih ima mali milijun, kao drugih okupljanja vezanih za programiranje, dizajn, biznis, startupe i prezentacije. To su tri slova H koja označavaju ovaj grad, njegovu ljepotu, jedinstvenost i svakodnevnicu.
Život je ugodan i prilično opušten. Mjesta za izaći ima puno i ima ih svakakvih, ali će vam lokalci reći da ne rade dugo u noć i da noćni život nije baš za pohvalu. Hrana je odlična, a posebno bih izdvojio fenomenalne meksičke restorane i zanimljive kombinacije različitih kuhinja iz vrlo različitih krajeva svijeta. A što je meni posebno zapanjujuće, i što je vjerojatno istina sa svim velikim gradovima SAD-a, je da su svi Amerikanci – nevažno koje ste boje kože, nacionalnosti i religije, nevažno koliko vam je naglasak jak ili kojim se poslom bavite (nemili recentni događaji na stranu). U svakom slučaju ako se bavite tehnologijom, vjerujete u startup revoluciju ili samo želite odličan burrito, San Francisco je svakako grad za posjetiti.
Sve je to San Francisco, jedinstvena cjelina kreativnosti, tehnologije i napretka, ali i društvenih problema koji tek trebaju biti riješeni. Mjesto gdje se ulični umjetnici bune protiv tehnološke okupacije i društvenih nejednakosti, protiv sektora koji je u zadnjih nekoliko decenija radikalno promijenio čovječanstvo. A to je tek početak. San Francisco možda nije još grad budućnosti, ali bi vrlo lako mogao biti grad gdje budućnost počinje.