Kako izgleda život osnivača koji istovremeno čeka najveći poslovni proboj i strahuje hoće li imati novca za sljedeću plaću?
U novoj epizodi razgovaramo s Marjanom Žitnikom, osnivačem Maritimo Recyclinga, koji je od ribolovnih tura i akcija čišćenja mora izgradio startup koji plastiku iz Jadrana pretvara u proizvod s globalnim potencijalom.
Pričali smo o odustajanju od sigurne IT karijere, godinama bootstrapanja, kulturi rada bez klasičnog radnog vremena i trenutku u životu startupovca kada je na računu svega 500 eura, a na stolu čekaju narudžbe veće nego ikad prije.
Ne sluša vam se ili ne gleda? Zahvaljujući AI-ju, donosimo najvažnije momente!
Od dev karijere do ribarskih tura
Nikolina: Kažeš da imaš gomilu startupova iza sebe. Koji ti je ovo po redu?
Marjan: Deseti, petnaesti. Trebalo bi sjesti i pobrojati, ali nekako uvijek u svakom tom pothvatu je bila neka dobra škola, tako da ne žalim ništa.
Nikolina: Izašao si iz developerske karijere, iz sigurnog utočišta, i ušao u ovaj svijet lavova.
Marjan: U zadnjoj firmi u kojoj sam radio, u Photomathu, bilo je najbolje na svijetu. Ne mogu reći da sam se zasitio. Jednostavno su mi misli bile negdje drugdje. Kad god bih imao priliku, iskoristio bih je da pobjegnem u Dubrovnik i pođem ribat na brod ili sa stijene.
Fishing charter koji je bio toliko lud da je funkcionirao
Nikolina: Što si onda pokrenuo?
Marjan: Uspio sam skupiti nekakvu lovu da kupim mali brodić i odlučio se baviti ribolovom. Naravno, puno je teže loviti ribu i prodavati je na pijaci, pa sam odlučio voziti turiste da oni ribaju.
Nikolina: Nakon što si to pokrenuo, koliko konkurencije se pojavilo?
Marjan: To je bilo prije deset godina. Pojavi se svako malo tih par ribolovnih chartera i ljudi vrlo brzo shvate koliko je to teško raditi. Ti si posvećen tim ljudima full time, ne samo par sati. Moraš paziti dolaze li valovi. Moraš paziti dok ribaju hoće li se zapetljati. Baš moraš bit posvećen njima, jer su većinom u pitanju početnici.
Marjan: Stvarno bih volio da bude još deset brodova. Dubrovnik se može pozicionirati kao ribolovna destinacija. Mi imamo plavorepu tunu koja pliva dvadeset metara od plaže. Gosti me pitaju koliko se imamo voziti do ribolovne pozicije. Ja kažem petnaest minuta i oni misle da je neka prevara, jer kad oni negdje idu loviti, voze se po dvadeset, trideset milja.
Kanta za smeće, dva udara strujom i tri godine bez rezultata
Nikolina: Dobro, ali nije to sve što radiš. Kad turisti prestanu dolaziti, čime se baviš?
Marjan: Dosta puta dok smo bili na ribolovnim izletima vidjeli bismo plastiku koja pluta po moru. Prikupili bismo je i radili akcije čišćenja. Imao sam 3D printer i zanimalo me mogu li tu plastiku pretvoriti u nešto. Naletio sam na Precious Plastic pokret koji je objavio nacrte strojeva s kojima bi se moglo reciklirati.
Marjan: Dvije, tri godine mi je trebalo da napravim te strojeve jer nisam imao nikakvo iskustvo ni u mehanici ni u elektronici. Mislim, ne da nisam imao iskustvo, nego sam najsmotaniji lik na svijetu. Struja me udarila dva puta, bio sam na hitnoj spojen na one sonde. Stvarno je bila sto i jedna situacija da odustanem, ali na kraju sam sklopio stroj koji je bio doslovno kanta za smeće u koju ubaciš plastiku i ona to samelje.
Marjan: Kad sam taj filament stavio u 3D printer, on je momentalno zaribao. Ta plastika puna je čestica vode, pijeska, prljavštine. I onda sam otkrio brizgalicu plastike i aluminijske kalupe, napravio privjesak rep od tune – i to nitko nije kupio.
Petsto eura i pet tisuća narudžbi
Nikolina: Objavio si na LinkedInu da imate na računu 500 eura i jedno pet tisuća potencijalnih narudžbi. Ispričao si svakodnevicu jednog startupovca na jako iskren način i to je razlog zašto smo te i pozvali.
Marjan: Od početka ove priče ovo je bila poprilično suicidalna misija. Par godina svu lovu koju sam u fribolovu zaradio gurao sam u recycling. Iznajmio sam prostor, zaposlio ekipu. Od mjeseca do mjeseca je bilo all in i to je trajalo tri godine. Pitao sam i mamu, fali mi tisuću eura, digni kreditić, gurni, vadi. Žongliranje, Bože sačuvaj.
Marjan: Prošle godine nam je dosta dobro krenulo. Nagomilalo se tu nešto love. Međutim, došao je period Božića, pa prvi mjesec, pa godišnji odmori. Dosta brzo se istrošilo sve i nastupila je panika, imali smo doslovno petsto eura na računu. Taj post na LinkedInu bio mi je više da smirim svoje živce.
Nemamo radno vrijeme, godišnji ni bolovanje
Nikolina: Kako održati mir u tim situacijama? Ljudi ovise o tebi.
Marjan: Puno je to stresa. Mi smo jedna specifična ekipa. Ovdje nitko nije zaposlen zbog diplome. To su svi ljudi koji su i prije sudjelovali na našim akcijama čišćenja, koji su jednostavno sami našli put do nas.
Marjan: Mi smo jedna vesela i šarena ekipa. Pola su penzioneri, pola su osobe s invaliditetom. Nemamo radno vrijeme, nemamo nikakvih moranja, nema godišnjih, nema bolovanja.
Nikolina: Ali ipak se radi.
Marjan: Ne da radi, nego radi deset puta bolje. Uz pjesmu.
Floaties, QR kodovi i društveno recikliranje
Nikolina: Od reciklirane plastike koju izvadite iz mora izrađujete naočale?
Marjan: Tako je. Naočale smo nazvali floaties jer plutaju na moru, baš kao i čepovi od kojih su napravljene. I ideja je bila da ako kupiš cvike jednom, imaš ih cijeli život. Dajemo na njih doživotnu garanciju, kako ih slomiš, pošalješ nam, mi ih ponovo sameljemo, napravimo nove.
Marjan: Sad na ovo sve skupa želimo dodati još jedan sloj tehnologije. Svake naočale će dolaziti s QR kodom. Kad ga skeniraš, možeš vidjeti od koje plastike su napravljene, gdje je prikupljena, tko je sortirao, tko je samljeo, tko je napravio. Mi smo izračunali da kupnjom jednih floatiesa praktički čistiš pet kila otpada iz mora. Nazvali smo to društveno recikliranje.
Nikolina: Hvala Marjanu na dolasku u studio, a sada nastavljamo s idućom temom!
Flop: Google Overview i smrt web stranica
Nikolina: Moj flop je Google. Predstavili su nove AI funkcionalnosti na tražilici, grade još snažniji Google Overviews. To znači da je sve bliži trenutak kad nastupa Google Zero scenarij o kojem se priča, mnogi kažu da je to i trenutak smrti web stranica. Google Overviews sve sažima, prepričava najvažnije, ne vodi na linkove kao do sada, a autori su suočeni sa svojevrsnom krađom intelektualnog vlasništva.
Marin: Internet se s AI-jem također mijenja.
Nikolina: Istina.
Flop: Zuckerbergova jahta i tisuću četiristo otkaza
Marin: Mark Zuckerberg je uparkirao svoju super jahtu od tristo milijuna dolara u Seattleu i ta je jahta postala turistička atrakcija. Smiješno je što je parkirao to baš u isto vrijeme kada su otpustili tisuću četristo ljudi u uredu u Seattleu.
Nikolina: Dobro da je nisu zapalili ili napisali grafite po toj skupoj jahti.
Marin: Pretpostavljam da su neki zaštitari ipak bili ispred.
Top: AI dešifrira tajne rukopise
Nikolina: Moj top je što AI pomaže povjesničarima dešifrirati misteriozne tekstove napisane u šiframa. Tako su istraživači pomoću AI-ja uspjeli konačno dešifrirati jedan tekst star četristo godina iz Vatikanske knjižnice. To je rukopis od 408 stranica o tajnim lijekovima za bolesti. Napisan je u šiframa jer je pisac riskirao da ga spale na lomači zbog vještičarenja. AI je dovoljno napredan da razbije tekstove napisane na izmišljenom jeziku, astroliškim znakovima i drugim simbolima, što će nam omogućiti pristup svim tajnim zapisima zaštićenim šiframa.
Top: Papa i AI
Marin: Novi papa je u svojoj enciklici komentirao AI. Za njega je to jedan od najvećih izazova današnjice i želi strožu regulaciju koja neće biti vođena samo profitom i koncentracijom moći u rukama par ljudi. Rekao je da je to jako dobra tehnologija, ali da budemo oprezni da služi čovjeku, a ne da nas zamijeni. Ono što ga najviše zabrinjava je normalizacija rata, jer ako AI pomaže u tome, čovjek se odvoji od svojih postupaka.