Grad bombardiraju doslovno, a vas vijestima i dojavama, "ne možete se usredotočiti na bilo što duže od 10 minuta...", prisjeća se Mykhailo prvih tjedana rata u Ukrajini. Ispričao nam je kako su u ukrajinskom Forbesu operativno i mentalno pripremali redakciju za rad u takvim okolnostima.
Tko bi rekao da je već prošlo točno 100 dana od početka ruske invazije na Ukrajinu. Već itekako osjećamo posljedice na globalnoj razini, što se – naravno – najviše odrazilo na svjetsku ekonomiju. Kako bi uvijek bili o svemu na vrijeme informirani, tako netko taj sukob mora danonoćno pratiti izbliza, a ako ne i na licu mjesta. Govorimo o novinarima.
Naravno, nitko nije bliže samom sukobu nego ukrajinski novinar, a upravo je jedan od njih naš sugovornik. Ususret DigitalPubu, konferenciji posvećenoj digitalno-medijskom poslovanju kojeg organizira Hrvatska udruga digitalnih izdavača, razgovarali smo sa zamjenikom glavnog urednika ukrajinskog Forbesa Mykhailom Sapitonom koji je ujedno i glavni predavač konferencije.
Mykhalio nam je otkrio sve o tome kako jedno uredništvo može uspješno obavljati svoj posao tijekom rata…
“Zvučalo je kao okrutna šala, a sada je stvarnost.”
Nisu bili šokirani kada je rat počeo, odgovara nam Mykhailo kada smo ga pitali kakva je atmosfera u uredništvu Forbesa. Činjenica što je Rusija već godinu dana unaprijed počela raspodijeljivati svoje trupe na granici s Ukrajinom, u njima se počela rađati ideja kako bi meci stvarno mogli letjeti:
Sjećam se kako sam govorio svojem bliskom prijatelju u Talinu, Estoniji kako će moj sljedeći posjet biti sa statusom izbjeglice. Zvučalo je kao okrutna šala, a sada je stvarnost.
Nitko nije bio siguran kolika je zapravo stvarna mogućnost izbijanja rata, ali uredništvo je bilo spremno, ističe Mykhailo. Od početka rata su se vodili mišlju kako će zadržati kvalitetu posla na istoj razini. To je značilo isporučivanje kvalitetnih vijesti i podrobno istraživanje kako će rat utjecati na poslovanje i gospodarstvo općenito. Ali i uz najbolju organizaciju depresija i razni drugi osjećaji stalno se prikradaju:
Naravno, strah je bio prisutan, ponajviše za obitelj, prijatelje i državu u cjelini. Uz to, probudili su se i patriotski osjećaji. Glavni problem bio je odvratiti ljude od stalnog osvježavanja vijesti i koncentrirati se.
U prvim tjednima glavni izazov bio je usredotočiti se na bilo što duže od 10 minuta prije nego što se prebacite na newsfeed ili počnete slušati radijske programe kako bi čuli o ratnim događanjima, prisjeća se Mykhailo.
Kako operativno i mentalno pripremiti redakciju na rad u takvim okolnostima?
Redakcijske mjere u ratu: plan za najgore, hijerarhija, noćne smjene i psiholozi
Ne postoji definitivan odgovor, ističe Mykhailo, jer govorimo o vremena koja su poprilično nepredvidiva. Ipak, Mykhailo savjetuje kako razmišljati u takvim situacijama:
Morate biti prilično spremni na sve kako ne bi bili iznenađeni. Postavite plan za nepredvidive situacije, sigurnu lokaciju, napišite koji dio posla i koje se prakse mogu napustiti te imajte jasnu hijerarhiju u timu.
Tijekom prvih dana rata, u ukrajinskom Forbesu prestali su raditi na cijelom dotadašnjem sadržaju i pokrenuli “ratnu kroniku” na stranici i Telegram kanalu. Ljudi su se masovno selili pa su morali uspostavili rotirajuću smjenu kako bi mogli pokrivati novosti 24 sata 7 dana u tjednu:
Nakon što su početni strahovi od brzog pada Ukrajine nestali, bilo je prilično lako povratiti mentalnu snagu i usredotočiti se na dugotrajno pisanje i sve ostale poslove.
Ovaj način razmišljanja uštedio im je dragocjeno vrijeme u prvim satima i danima rata. Imaju puno tih mjera, ali još uvijek ima prostora za poboljšanje, navodi Mykhailo.
Motivacija kad vam sve što poznajete nestaje pred očima…
Najvažniji izazov ipak ostaje mentalno stanje. Ljudi su zbog umora i depresivnosti gubili volju i produktivnost svakim danom. Srećom, dodaje Mykhailo, postoji jednostavan odgovor: samo neka se odmore.
Život ide dalje i važno je paziti na sebe čak i u takvim okolnostima, a tim su se vodili i u Forbesu kad su angažirali pomoć psihologa.
Ljudi se umaraju, gube želju za teškim izvještavanjem ili se nađu u stanju depresije. To može ozbiljno osakatiti produktivnost redakcije, a najbolji način za borbu protiv takvih raspoloženja jest traženje stručne pomoći koju smo koristili u obliku psihologa.
Kako se urednička politika promijenila?
Na žalost, morali su otpustiti dio ljudi zbog smanjenih prihoda, ali uglavnom su zadržali istu strukturu redakcije, podijeljenu na industrijske sektore.
Što se tiče navika uredništva, dodatan naglasak smo stavili na brzinu i tražimo ekonomski kut gledanja u svakoj vijesti. To ovako može zvučati nejasno i nedovoljno konkretno, ali to je zato što je većina našeg uredničkog planiranja ostala ista – koristimo Slack za asinkronu komunikaciju i interne pozive, a Trello za nadgledanje šire slike.
A kako uspijevaju postići te brze odluke:
To je stvarno jednostavno. Trebate što je moguće više autonomije s urednicima koji su sposobni izvesti svoj posao bez previše nadgledanja.
Kako se možemo bolje informirati o stanju u Ukrajini?
Mykhailov savjet za kraj je jasan i jednostavan, nemojte citirati ruske medije i čekajte službene informacije iz pouzdanih izvora:
Da, odgovor izgleda općenito, ali ne postoji čarobna pilula. Dezinformacije nama zapravo nisu predstavljale veliki problem jer su Rusi ozbiljno izgubili informacijski rat i nisu mogli širiti paniku.
Također, kao jedan od najboljih medijskih izvora za teme o Ukrajini, Mykhailo ističe stranicu AIN.capital.
Što ukrajinski Forbes čeka dalje? Nadaju se da će ponovno pokrenuti redovna tiskana izdanja, povratiti izgubljene prihode i obnoviti tim, ali to su više taktički ciljevi:
Strateški su puno zanimljiviji — nadamo se da ćemo istražiti pa čak i obogatiti planove obnove Ukrajine i doprinijeti njenom poslijeratnom gospodarstvu na najsmisleniji mogući način.
Nadamo se i mi te im želimo svu sreću u tome.