Iako je prije nekoliko mjeseci pisao o tome da ovdašnjoj Piratskoj stranci treba 'reboot', čini se da je taj pokušaj bio neuspješan – Ivan Voras, jedan od suosnivača, nakon dvije godine napustio je Piratsku stranku sa svim najboljim željama upućenim prema kolegama koji u njoj ostaju, ali i s popisom stvari za koje smatra da su krivo napravljene te poučcima. Sve je to temeljito raspisao na svom blogu, a mi donosimo kraći (TL; DR) presjek, kao i njegove buduće planove.
Iako je prije nekoliko mjeseci pisao o tome da ovdašnjoj Piratskoj stranci treba ‘reboot’, čini se da je taj pokušaj bio neuspješan – Ivan Voras, jedan od suosnivača, nakon dvije godine napustio je Piratsku stranku sa svim najboljim željama upućenim prema kolegama koji u njoj ostaju, ali i s popisom stvari za koje smatra da su krivo napravljene te poučcima. Sve je to temeljito raspisao na svom blogu, a mi donosimo kraći (TL; DR) presjek, kao i njegove buduće planove.
Naime, Voras smatra kako je jedna od prvih greški bila to što se pokušala suradnja s “drugom” Piratskom strankom, koja dolazi iz Rijeke. Umjesto da se svi “pirati” ujedine oko istih ciljeva, Voras danas smatra greškom što se zalagao za suradnju, jer je ona, tvrdi, bila neizvediva. Izvodi i poučak:
Nekad doista treba vjerovati prvom dojmu. Ako je prvi dojam u stilu “s ovima će teško ili nemoguće biti surađivati”, nikakva količina idealizma neće riješiti tako fundamentalan problem.
Objašnjava i problem oko vodstva – postojao je disbalans u sposobnostima i svjetonazoru od samih početaka. Tu je i greška u procjenjivanju novih članova, “HR-ovski” dio posla trebao se uspostaviti od samih početaka. Raznolikosti interesa i osobnosti predstavile su problem, koji možda ne bi bio prisutan da je masa ljudi bila veća. Na to se nastavlja i decentralizacija stranke, u kojoj su ogranci (pre)samostalni.
To se raspalo u dva ekstrema: u prvom su nove “podružnice” željele od nas da ih vodimo u svim koracima osnivanja u vrijeme kad smo energiju trošili na interne rasprave i probleme i drugi u kojem su su se podružnice htjele osnovati od bivših članova nekih (ozloglašenih) stranaka i željele samo naljepnicu “Pirati” pa da rade kao i ranije, ‘business as usual’.
Širiti se trebalo tek nakon što je oformljen homogeni tim koji to može podnijeti, smatra, a sada ima previše osoba s različitim vizijama za stranku, koje ne žele prihvatiti nešto drugo. Priznaje da je i sam među njima, zbog čega i napušta stranku.
Pozitivna strana priče
Svi su problemi povezani, pa tako i nekonzistentnost te vjera da je dovoljna samo dobra ideja za pravljenje organizacije. No, da ne bude sve tako crno, naveo je i pozitivne stvari koje su postigli, poput dovođenja Hrvatsku među rijetke zemlje koje su skupile dovoljan broj glasova za Europsku građansku inicijativu o Bezuvjetnom osobnom dohotku, kreiranja platformi za raspravu i dogovor o mogućim referendumima ili za za e-demokraciju. Nada se da su i neke moderne inicijative, poput usluge e-Građani, barem malo potaknute ili požurene stvarima koje su radili.
Voras dopušta i mišljenje da je on u krivu, što samo predstavlja dodatni razlog za odlazak. U razgovoru za Netokraciju nije se želio baviti komentiranjem ili prognoziranjem budućnosti Pirata, nego im je poželio sreću u postizanju ciljeva koje si zadaju.
Još uvijek mislim da u Hrvatskoj ima znatna količina toga što se može napraviti oko modernizacije načina rada države i stvaranja “gerilskih” usluga koje bi inače država trebala, ali ne želi ili nije sposobna napraviti.
Kao uzor navodi MySociety, neprofitnu britansku udrugu kojoj je cilj graditi građanske i demokratske alate kao što su FixMyStreet ili WhatDoTheyKnow, s čijom smo voditeljicom softverskog tima imali priliku razgovarati u sklopu događaja Više od transparentnosti. Kako kaže, sada ima “viška vremena”, pa se nadamo da će se neki slični projekti uz njegovu pomoć (i vrijeme) početi konkretnije realizirati.