Netokracija

Galeb Nikačević: Podcasti su prostor slobode, zato vidimo i kretene i genijalce

U vrijeme senzacionalizma i ganjanja klikova, mogu li mediji ponuditi kvalitetan sadržaj koji oplemenjuje publiku i preživjeti? Najpoznatiji podcaster u regiji tvrdi da je upravo podcast ta nova forma koja će zadovoljiti ljudsku potrebu za kulturom i dubinom.

Jedan od najpoznatijih podcastera u regiji – Galeb Nikačević Hasci-Jare, čiji podcast Agelast samo na YouTubeu broji 62 milijuna pregleda, inspirativnim predavanjem zatvorio je konferenciju SoMo Borac, ove godine posvećenu TikToku, umjetnoj inteligenciji u marketingu i digitalnim medijima.

U svojem predavanju Podcast: Nova pravila kritizirao je trenutno stanje u medijima koji zapaljuju sirove strasti i istaknuo da podcast može biti format koji će kontrirati trendovima – i tako zadovoljiti ljudsku potrebu za kulturom.

Kreteni ili genijalci, vi birate!

Podcast je prvi i trenutno jedini medijski format koji je potpuno nezavisan i upravo zbog toga toliko brzo raste, kaže Galeb.  Prisjetio se kako je još 2022. godine postojalo oko 4.000.000 aktivnih podcasta koji redovito objavljuju epozode, a čak 50 % novih podcasta pokrenuto je samo te godine.

Taj prostor slobode ujedno i opasan jer aposlutna sloboda ima pozitivnu i negativnu stranu koju Galeb uspoređuje sa slobodom i anonimnošću u svijetu kriptovaluta. Ne postoji sustav koji ih regulira ili kontrolira, a isto je sa slobodnim prostorom u medijima kao što su podcasti, ističe Galeb:

Ako imate apsolutnu slobodu u tom apsolutno slobodnom prostoru, imate apsolutne kretene, ali i apsolutne genije.

O vama, koji konzumirate taj sadržaj, ovisi kako ćete uložiti svoje vrijeme i trud, što ćete slušati i što ćete raditi te na temelju čega ćete kritizirati sebe i svijet oko sebe.

Sustav koji hrani najniže ljudske strast

Kako smo došli do medijske slike kakva je danas? U digitalnim medijima, podsjetio je Galeb, teme o kojima će se pisati ne određuje više urednik i njegova odgovornost, već digitalna analitika i težnja za maksimalnim dosegom i klikovima. U ovom novom “predatorskom” sustavu tržišta pažnje, najveći doseg ostvaruju oni s najprivlačnijim naslovima i fotografijama, često na račun kvalitete sadržaja.

Time je pažnja publike postala roba, a mediji su postali trgovci pažnje:

Ako se nalazite izvan tog spektra i ne želite se baviti šokom i mjeriti entertainment value, nego želite raditi na drugačiji način, vi nemate način komuniciranja sa klijentima kojima su te bojke važne.

Problem se pogoršava jer se mediji natječu i s društvenim mrežama koje munjevito plasiraju informacije. Primjerice, kad je izbila epidemija ebole u Monroviji (Liberija), lokalni stanovnik putem Twittera vijest je plasirao milijunima prije nego što je novinar tradicionalnog medija stigao na teren:

Tako smo došli do sustava u kojem zapravo hranimo najniže ljudske strasti.

Nedostatak regulacije na internetu doveo je do sadržaja koji forsira provokativne i senzacionalističke teme, a često zanemaruje odgovornost koju su mediji nekada imali, navodi Galeb.

Ipak, nije sve tako crno…

Strast se prenosi na gledatelje/slušatelje

Alternativni pristup je usredotočiti se na vrijednost znatiželje (curiosity value) – gdje se sadržaj kreira tako da ljude zainteresira za neku temu i potakne ih na istraživanje i razmišljanje. Ovaj pristup dokazuje da mediji mogu biti odgovorni i privlačni publici bez podilaženja njezinim nižim instinktima.

Ako je sadržaj autentičan, tematski bogat i kvalitetno osmišljen, ljudi će se na njega vraćati jer im pruža dublje zadovoljstvo, ističe Galeb:

Zainteresirati ljude i zapaliti u njima plamen znatiželje dugotrajan je i značajan uspjeh. Ukoliko nekome date nešto što će ga oplemeniti, obogatiti, zbog čega će biti malo pametniji nego što je bio pet minuta prije toga, utoliko postižete osjećaj sreće koji je dugovječan i koji stvara odnos povjerenja, zbog kojeg će se publika ponovno vraćati vama.

Kao primjer navodi Sarajevo Film Festivala koji pokazuje koliko su kultura i zajednička iskustva važni, čak i u najtežim okolnostima. U vrijeme ratne opsade, građani su riskirali život kako bi gledali filmove i sudjelovali u kulturnim događanjima, što pokazuje o tome da je kultura ljudska potreba, gotovo jednako bitna kao hrana i sklonište.

Ipak, teško je izgraditi održiv model kada su sve oči uprte u klikove i kratkoročni senzacionalizam. Mediji koji žele zadržati autentičnost često se suočavaju s time da klijenti traže statistike i uspjeh u brojkama, koje su znatno teže postići ozbiljnim sadržajem.

No, ako mediji pronađu pravu mjeru između onoga što ljudi žele i onoga što im je zaista potrebno, stvorit će publiku koja cijeni dugotrajan, a ne samo brzi, zabavni sadržaj.

Za to je ključno da su autentični, dodaje Galeb. Ako novinar ili kreator sadržaja nije iskreno zainteresiran za temu, ni publika neće biti:

Publika prepoznaje autentični rad, a ta strast se prenosi a gledatelje koji će potom ostvariti dugoročenu vezu s vama.