Netokracija

Kako je sukob dve srpske ‘food’ blogerke skrenuo pažnju na organsku hranu (i blogove)

Ako ste otvorili Facebook ili Twitter jutros, sigurno ste primetili da je dosta ljudi podelilo tekst Tatjane Vehovec (Mooshema.com) i Maje Petrović (Vitkigurman.com). Na svojim blogovima obe strane skreću pažnju o organskoj hrani i sertifikatima koje proizvodi moraju da nose, no negde između redova, stvorio se prostor za sukob koji se preneo i na komentare ispod tekstova kao i na društvene medije.

Kako bi demistifikovali pomenuti sukob, možda je i najpametnije da krenemo od teksta koji je i izazvao reakciju Maje Petrović koja je dodatno želela da skrene pažnju na činjenicu da je period konverzije iliti vreme koje je potrebno proizvođačima organske hrane u Srbiji da dobiju odgovarajući žig, jednostavno predugo. Par neispoštovanih blogerskih pravila i imamo sukob dve strane koji je kasno sinoć iznedrio i treći tekst koji je čitavu stvar i stavio u fokus.

Iako se posmatračima sa strane tekstovi čine kao ‘TLDR’, jedna stvar je nezaobilazna a to je da su obe blogerke uspele da nateraju ljude da zapravo sednu i pročitaju važnu diskusiju o temi koja ne pogađa direktno ljude iz srpske blogerske zajednice, a koja je sama po sebi bitna jer većina ume da zanemari važnost pravilne i zdrave ishrane.

Lekcija #1: Otvorenije o ovakvim temama

Ako će autorke i zajednica da povuku makar jednu lekciju iz čitavog sukoba, to bi pak trebalo da bude da o ovakvim temama treba pisati i govoriti na način da se razvija argumentovana diskusija, kako u komentarima, tako i na drugim blogovima. Već na samom početku svog teksta, Tatjana je istakla važnu poruku koju bi blogeri u Srbiji i regionu trebali napamet da nauče:

Drugi utisak bio je zabrinutost da blogerska komunikacija u Srbiji upravo odlazi dođavola, a treći – da je mlađoj blogerskoj populaciji potrebna ozbiljna edukacija u korišćenju bloga i društvenih mreža.

Pogledamo li čitavu stvar iz nešto udaljenijeg ugla, shvatamo da se diskusija iliti sukob može nastaviti do daljnjeg isključivo na štetu samih čitalaca koji su se pomenutim blogobima i okrenuli zbog pregršti korisnih informacija. Možda je i najbolji odgovor na čitavu situaciju dala upravo Dragana Đermanović u komentarima na blogu Mooshema.com, koja je ukazala da mnoge stvari na domaćoj sceni ostaju otvorene uprkos štetnom uticaju:

Naša blogosvera je jako krhka i slabašna, na žalost takva je već dugo. Možda je baš onakva kakvi smo mi sami. Veoma je važno otvoriti i zatvoriti ovakve teme.

Lekcija #2: Organska jaja

I dok je prva lekcija usmerena ka blogerskim praksama koje smo zaboravili, a koje možda nikada i nismo naučili, druga lekcija usmerena je ka onome što smo svi naučili iz diskusije koja je obelodanjena na blogovima Mooshema i Vitki Gurman.

Da li sve vi znali da organska hrana na svom pakovanju mora imati određeni žig – žig na koji se u državi Srbiji čeka i po nekoliko godina? Ja sigurno nisam. Ako ništa, obe blogerke uspele su da skrenu pažnju na temu koja u dubini svega zapravo odlično pokazuje u kakvoj se situaciji nalaze preduzetnici u Srbiji – pokretali oni tehnološke kompanije ili farmu organskih jaja.

Ovakve, ali i slične diskusije (ne bih više pominjao sukob), mogu biti izuzetno korisne za širu publiku jer skreću pažnju na teme o kojima do juče nismo želeli da se informišemo. I dok god ton ostane u vidu argumentovane diskusije, čitaoci će biti ti koji će formirati svoje mišljenje na osnovu iznesenih argumenata. Pređe li ton u sukob širih razmera, čitaoci će biti ti koji će na kraju dana snositi posledice, jer se više neće susretati sa sadržajem zbog kojeg su prvobitno i posećivali blog.