Nakon svjetskih social media revolucija u Hrvatskoj se po prvi put organiziraju Facebook prosvjedi, gdje je preko milijun korisnika ove društvene mreže izašlo na ulice kako bi prosvje… Ah, ima ih nekoliko tisuća? Nisu svi na fejsu? Hm…
Dok se prosvjed branitelja na zagrebačkom Trgu bana Jelačića naziva prema onima u njemu sudjelujusudjeluju, većina hrvatskih medija odlučila je prosvjed Ivana Pernara poistovjetiti s petinom hrvatskih građana. Postoje li zaista Facebook prosvjednici i zašto se uopće koristi taj pojam?
Dok se prosvjed branitelja na zagrebačkom Trgu bana Jelačića naziva prema onima koji u njemu sudjeluju, većina hrvatskih medija odlučila je prosvjed Ivana Pernara poistovjetiti s petinom hrvatskih građana. Postoje li zaista Facebook prosvjednici i zašto se uopće koristi taj pojam?
Dok strani mediji govore o social media revoluciji Irana ili Egipta, u nas se izlasci na ulice nazivaju Facebook prosvjedima. Svaki novinarski naslov i televizijska najava ga koristi pa tako i kolumnisti poput Šprajca govore o “frustriranim mladićima s Facebooka”. Na stranu jeftinih bodova koje Šprajc pokušava dobiti patronizirajući srednju klasu o tome zašto se ne pridružuju prosvjedu branitelja ili “fejsbukaša”, Facebook prosvjedi… to nisu.
Odgovor na to i razlog zašto se građani ne pridružuju Pernaru u tisućama je vrlo banalan i nema veze s zadovoljstvom stanjem u državi. Sintagmom Facebook prosvjed govori se o fejbukašima kao homogenoj društvenoj grupi.
Sociologija, znanost koja se bavi upravo grupama i društvom još od Webera i Durkheima, vrlo jasno definira društva i društvene grupe. Članovi društvenih grupa dijele iste vrijednosti i osjećaju pripadnost grupi. Tzv. sekundarne društvene grupe su sve one u kojima ne postoji direktan emocionalni odnos (obitelj, prijatelji…), privremene su i usmjerene s nekom cilju.
Ne možemo prosvjede povezivati prvenstveno sa društvenom mrežom medija na kojemu su nastali, već možda samo o svim korisnicima Facebooka govoriti kao agregatu, vrsti grupe u kojoj se skupina korisnika našla na istom (virtualnom u ovom slučaju) mjestu u isto vrijeme.
Većina građana neovisno o tome jesu li zaista nezadovoljni ne poistovjećuje se s Pernarom niti s nekima od prosvjednika koji vole napadati novinarke. Iako su jučer prosvjedi bili mirni, i dalje nisu široko podržani kao što su to bili prosvjedi u Varšavskoj koji su zaista okupili različite grupe građana i na kojima se nije bacalo kamenje.
Društvene mreže, mediji i revolucije
Facebook nije uzrok ni grupa korisnika koji su dogovorili kako će prosvjedovati, već alat koji koriste. U Egiptu je grupu koja je potaknula dio prosvjednika stvorio Wael Ghonim, tamošnji Googleov zaposlenik. To je potaknulo Igora Sešina, zamjenika ruskog premijera Vladimira Putina, da izjavi kako je upravo Google potaknuo nemire u Egiptu.
Društvene mreže svakako pomažu u brzoj organizaciji i poticaju u situacijama kada postoji razlog za prosvjede. Radi se o alatima putem kojih mladi danas komuniciraju umjesto telefona ili pak e-maila, a koji su u većini slučajeva višestruko brzi čak i od drugih internetskih alata. No, društvene mreže nisu uzrok prosvjeda niti su njihova određujuća karakteristika.
Kad bi bili, uskoro bih očekivao i prosvjed Prijatelja pečenih životinja, Facebook grupe koja također ima pozamašan broj članova. Protesti, ali i pozivanje na društvenu solidarnost su uvijek trebali neki medij. Hrvatsko proljeće i Savka Dabčević su organizirali sastanke po fakultetima, Tito je koristio radio i zvučnike po radničkim naseljima, Tuđman pokušavao koristiti televiziju, a Radio101 medij koji su imali na raspolaganju.
Zašto ih onda tako nazivaju?
Zašto koristiti sinonime Facebook prosvjeda i prosvjednika? S jedne strane radi se o pojmovima koji će objasniti medijima i široj javnosti zanimljivu činjenicu, da su organizirani putem jedne društvene mreže. Koliko god naših sugrađana koristilo Internet, mnogima se neki njegovi elementi i dalje čine kao znanstvena fantastika ili pak u najboljem slučaju nešto što je moguće samo u mnogo “naprednijim” odnosno tehnološki razvijenijim zemljama poput SAD-a.
Organizatori prosvjeda će pak koristiti pojam Facebook prosvjeda u svoju korist, jer im daje legitimitet. Govori da iza njih stoje fejbukaši, korisnici društvene mreže kojih u Hrvatskoj ima već preko milijun. Neovisno o tome što mislite o Pernaru i prosvjedima, morat ćete si priznati da široke narodne mase fejsbukaša niti sudjeluju u prosvjedima niti ih srčano podržavaju, najvjerojatnije jer smatraju kako Hrvatskoj ne treba rušenje postojećeg sustava, već njegovo ispravljanje.
S obzirom da niti učeničke prosvjede nismo nazivali Facebook prosvjednima (a organizirani su na Internetu), čemu sad Pernaru dati tu epitet? Ah da, zato što je to jedino što karakterizira spomenuti prosvjed – toliko o revoluciji. Prosvjeda ima, kao i razloga zašto prosvjedovati, ali imam osjećaj da koliko god bili nezadovoljni stanjem u državi, ne moramo baš svi lajkati kamenje, cigle i Pernara.