Deset godina Facebooka ujedno je i deset godina u kojima su se ljudski odnosi, zahvaljujući ovoj i drugim društvenim mrežama, prevrnuli na glavu. Pisma, telegraf, telefon, mailovi, mreže, načini komunikacije uvijek se mijenjaju, a s njima se mijenjaju i načini na na koji se ljudi povezuju. No, kako nas je to točno promijenila Zuckerbergova digitalna plava umotvorina i jesu li nužno te promjene - loše?
Deset godina Facebooka ujedno je i deset godina u kojima su se ljudski odnosi, zahvaljujući ovoj i drugim društvenim mrežama, prevrnuli na glavu. Pisma, telegraf, telefon, mailovi, mreže, načini komunikacije uvijek se mijenjaju, a s njima se mijenjaju i načini na na koji se ljudi povezuju. No, kako nas je to točno promijenila Zuckerbergova digitalna plava umotvorina i jesu li nužno te promjene – loše?
1. Povezani svugdje, bilo kad
Probudite se ujutro, rastegnete hvatate mobitel i prije no što uopće popijete prvu kavu na dlanu imate pregled svega što su u zadnjih nekoliko sati radili vaši prijatelji u Japanu, SAD-u, Meksiku, Australiji ili dva kata niže u zgradi, potpuno je svejedno.
Razmislite li malo, mailovi koji su nam prije društvenih mreža služili za održavanje kontakata na daljinu samo su brža verzija pisama – svejedno morate sjesti, skupiti misli i napisati ih, istresti sve što se događalo u nekom određenom periodu i po mogućnosti im pridodati im neku fotografiju multimedijalnsoti radi.
Facebooku ipak možemo zahvaliti na unošenju spontanosti u komunikaciji među gradovima, državama, kontinentima: Pomislite li na nekoga, ta je osoba udaljena jedan post na zidu ili privatnu poruku, blesavu sliku koja vas je na nju podsjetila, članak koji bi joj se mogao svidjeti.
Ne trebate imati nešto pametnije za reći, ne trebaju vam doživljaji kojima ćete ispuniti stranice, ne morate računati vremenske zone kao za (video) pozive ili se bojati da ćete propustiti odgovor negdje među svim neotvorenim mailovima. Naravno, uvijek je lijepo dobiti poduži mail ili pismo (!), no priznajte, ni jedan mali post ili tag ili poruka koji vam kažu da netko s druge strane svijeta upravo u ovom trenutku misli na vas nije vam ništa manje drag.
2. Sa svima.
To je ona druga strana medalje – priznajmo si, nemamo stotine najbližih prijatelja s kojima želimo sve dijeliti, ili koje uopće imamo na umu kad nešto odlučimo staviti na zid i podijeliti s javnosti. Nađe su tu svašta, od kolega iz raznih škola, poznanika, suradnika, ljudi o kojima biste, ovisno o kontekstu u kojem ste ih upoznali, imali zapravo vrlo malo informacija.
Poznanika kojeg sretnete na cesti možda biste pitali čime se bavi i kako mu ide, s poslovnim kontaktima ćaskali biste o poslu, no sad ste odjednom puni informacija i naoko privatnih detalja iz njihovih života. Što i koga vole, čime se bave, kakav smisao za humor imaju, s kime se druže, što su jeli ili kada su billi kod zubara, sve su to informacije koje vam (ne namjestite li filtre) iskaču po newsfeedu.
A kad te iste ljude s kojima imate vrlo živahne komentatorske i lajkalačke odnose slučajno sretnete uživo, ponovno shvatite da ih zapravo ne znate i da ih je ipak malo čudno pitati kako ona petica koju su popravljali, pa čak i ako ste imali dobar pogled na nju preko selfieja u zubarskoj stolici.
3. Lajk (ni)je samo lajk
Taj uzdignuti palac koji može značiti toliko toga – no najčešće nije ni bitno što ste lajkom mislili. Ikonica koju kliknemo ili tapnemo dok prstom prelijećemo po ekranu krateći si vrijeme na društvenoj mreži zapravo ima bitnu funkciju, koliko god je mi banalnom doživljavali.
Lingvisti i antropolozi podosta su proučavali plemena koja inače trguju međusobno, ali i imaju naviku osobno razmjenjivati predmete. Riječ je uvijek o tričarijama bez neke materijalne ili uporabne vrijednosti, nekoliko školjki, zanimljiv kamen, na brzinu izrezbaren komadić drveta.
To se naziva fatičkom komunikacijom, a služi kao i vaš lajk ili fave ili kratka ćakula o vremenu sa susjedom: riječ je o čisto simboličkom, ali vrlo bitnom činu koji drži komunikacijske kanale otvorenima. To je brz način da nekom date do znanja da postojite i da možda niste najbolji prijatelji,ali i da nećete u neugodi gledati na drugu stranu ne znajući da li da se pozdravite na ulici.
Iako često volimo mrmljati sebi u bradu da je lajkanje banaliziralo svakodnevnu komunikaciju i udaljilo nas, riječ je samo o tome da smo uobičajene (i tradicionalno lijene) ljudske prakse pretočili u digitalne i obojali u plavo.
4. Upoznavanje (je sada prilično čudno)
Jednom davno postojao je neki protokol koji je trebalo proći da bi se upoznalo neku osobu: prvo je tu formalno ili neformalno predstavljanje, osnovna komunikacija, razmjena kontakata, razgovori tijekom kojih obje strane glume arheologe i otkrivaju nove informacije i stare karakterne crte.
Kontakti su sad potpuno besmisleni jer vas ionako svatko može naći na Facebooku, a na vašem profilu već ionako stoji da ste, primjerice čokoholična ljubiteljica tehnologije, znanosti, pasa i xkcd-a koja se nosi s lošom navikom kompulzivne kupovine Pratchettovih knjiga i iz nekog razloga sluša nerazmjeran broj glazbenika čije ime počinje na C.
Nakon detaljnog pregleda prijatelja, checkinova, lajkova, najdražih citata, videoklipova i svih fejzbučnih rubrika, što si još možete otkriti offline?
5. Vaša je veza javna stvar
Nove generacije vjerojatno više neće razumjeti što znači fraza “staviti nešto u narodne novine” ni zašto se to govori posprdnim tonom jer nam je već svima najnormalnije sve podijeliti sa svijetom, uključujući i svoje ljubavne podvige ili jade.
U vezama se javilo i novo pitanje „Hoćemo li promijeniti status na Facebooku“, a mijenjanje statusa na Facebooku je, ruku na srce, tek nešto manje obvezujuće od zajedničkog kredita. Nakon što potvrdite da uistinu jeste „In a relationship“, vaša se veza digitalno agregira u obliko komentara, lajkova, zajedničkih sliak i postaje teško izbrisiv dio vašeg profila i internetske persone.
A ako sve završi neslavno i u plamenu, usplahireno ćete guglati kako potiho promijeniti status bez da se to oglasi svim prijateljima, poznanicima i daljnjoj rodbini, dok će oni najaktivniji krenuti u nemilosrdno brisanje svih tragova tog odjednom nemilog odnosa i neprirodno kropanje slika na kojima će od jednom bolje polovice ostati samo fantomska ruka prebačena oko ramena. Onda ćete si dopustiti pokoju tužnu pjesmu, status o tome da ste nešto naučili, cinični ASofterWorld fotostrip, uvjereni kako ste krajnje suptilni u svojoj očitosti. No nema srama, svi smo prošli taj neizbježan dio digitalnog života.
Da nam je netko prije nekoliko godina pričao kako će se promijeniti način na koji će se tkanje naših odnosa promijeniti, možda ne bismo bili šokirani, ali bismo barem sumnjičavo dignuli obrvu. Pa ipak, nisu sve promjene loše, a neke su se stvari ipak promijenile samo u formi (ritualno paljenje slika je mnogo neurednije od samog brisanja istih, ali princip je isti) i sada su plavije i digitalnije, ne nužno i lošije.