Jedno od prvih predavanja na konferenciji Tvitomanija održao je Hrvoje Hafner, autor Doniralice, o tome na koji se način društvene mreže mogu iskoristiti za financiranje projekata.
Objasnio je što je to zapravo crowdfunding, odnosno, grupno financiranje, a kao zanimljivost je istaknuo da mu se za ovaj pojam najviše sviđa bosanski prijevod, „doniraja“. Inače, posebnost kod današnjih crowdfunding kampanja je u tome što je riječ o online prikupljanju manjih novčanih priloga za konkretan projekt. Unaprijed je zadan novčani iznos, a vrijeme za prikupljanje je ograničeno.
Kampanju želimo iskoristiti i kao marketinški alat koji bi nam u budućnosti mogao donijeti poslove.
Postoje četiri osnovna modela na kojima se može financirati projekt – donacije, nagrade, zajmovi i udjeli. Dio uspjeha leži u identificiranju ciljane publike s projektom, a tu su i early adopteri koji vole prvi isprobati stvari.
Prvo je bitna priča. Postoji mnogo primjera gdje ljudi objavljuju kampanje koje nemaju osobnosti, odnosno, ljudi se ne mogu s njima poistovjetiti. I tu griješe.
Slijedi društveni dokaz – morate angažirati rodbinu, prijatelje i poznanike, tako da vas poželi financirati i netko tko vas ne poznaje. Kad želite da vam netko da novac, morate već imati neki novac. Također, ako nemate izgrađenu zajednicu, vjerojatno se nećete moći isfinancirati.
To što imate dobar proizvod ili uslugu, ne znači da ju možete i isporučiti. Ljudi koji su uplatili novac očekuju rezultate.
Naveo je primjer društvene mreže Diaspora, koja je putem Kickstartera prikupljala novac, ali projekt nikada nije realiziran, a sama je priča završila tragično.
Crowdfunding nije jednostavan
Hafner je naveo i određene zabune o crowdfundingu.
Prema pričama u medijima, čini se da je to vrlo jednostavno – imam dobru ideju, napravio sam dobar video i kampanja će ići sama od sebe. No, to nije tako jednostavno. Sam video i pokretanje kampanje zapravo su posljednji koraci.
Inače, jeste li znali da je Kip slobode jedan od prvih primjera crowdfunding kampanje?