Dok novi iPhone 5s zasigurno divno funkcionira, jedino što je u njemu uistinu novo, barem za krajnje korisnike, je zlatna nijansa kućišta i tehnologija otiska prsta koju godinama imamo i aktivno ignoriramo na prijenosnim računalima. Apple koji je jednom htio revolucionarizirati način na koji koristimo računala, sada nam iz godine u godinu servira kozmetičke promjene i veće brojeve na popisima specifikacija. Pozdravimo se onda sa starim inovativnim Appleom uz pet proizvoda koji su neslavno propali, ali su svejedno bili zanimljiviji od novih iPhonea.
1. Pippin
Internet je pun slika i memea sa slikama različitih igraćih konzola s lajtmotivom “ako ste kao dijete imali ovo, djetinjstvo vam je bilo super”. Čudno, ali istinito, ni jedna od tih slika ne prikazuje Pippin. Ako se pitate što je to uopće, riječ je o vrsti malih kiselih jabuka (naravno), ali i jednog od Appleovih gorkih promašaja u obliku igraće konzole. U vrijeme kada su se gameri dijelili na ljubitelje Nintenda 64 i Sonyjevog prvog PlayStationa, Appleova igraća konzola tiho je došla na tržište s igricama čudnih imena poput “Exotic Sushi“, “Mr. Potato Head Saves Veggie Valley” i “Gus Goes to the Kooky Carnival in Search of Rant”. Na ničije iznenađenje, ni gameri ni proizvođači igrica nisu se baš pomamili za konzolom koja se prodavala s cijenom od tada prilično visokih 600 dolara. Od 1995. godine do 1997. koliko je Pipin bio u prodaji, sveukupno je prodano 50.000 uređaja.
Što je tu tako inovativno? Pippin je zapravo originalno stvoren kao računalo za umrežavanje, iako je brzina interneta od koju je uređaj podržavao učinio tu opciju iznimno nepoželjnom. Pa ipak, nakon gotovo deset godina i tisuće kilobajta po sekundi brže veze, umrežavanje je glavna stavka svih igraćih konzola.
2. eWorld
Ako ste se početkom devedesetih uz milozvuke dial-upa spajali na internet, većina dostupnih web servisa poput AOL-a, Compuservea i Prodigyja funkcionirala je poput zatvorenih zajednica koje su vam dopuštale pregledavanje “interneta” samo unutar svojih granica. Apple je tu sliku globalne zajednice ograđene bijelom ogradicom shvatio vrlo doslovno i stvorio eWorld, mali digitalni grad koji je trebao korisniku na jednostavan i blizak način približiti taj vrlo apstraktni koncept interneta.
Sve što ste trebali bilo je u vašem crtanom eGradu, koji je imao e-mail centar, zgradu vijesti, paviljon zabave, robnu kuću za ecommerce, društveni centar za chat i slične “zgrade”. Kroz sve vas je, naravno, vodio crtani lik koji vam je kao novom eČovjeku (ePerson) pokazivao grad. eWorld najvjerojatnije čak nije propao zato što je izgledao kao dječja verzija interneta, već zbog paprene cijene po kojoj je Apple poznat. Pripadnost e-svijetu koštala je oko 9 dolara mjesečno, a svaki sat proveden na internetu naplatio bi se dodatnih 5 dolara preko tjedna i 8 dolara navečer i vikendom. Usluga je također bila ograničena na korisnike Macintosh računala, pa su tako društveni centri većinom zjapili prazni, a usluga je ukinuta (na ničiju pretjeranu žalost) 1996.
Što je tu tako inovativno? eWorld možda izgleda kao igrica za predškolce, ali iza nje stoji vrlo bitan koncept. Početkom devedesetih, računala su bila poslovne mašine, a internet apstraktan pojam koji se nije baš nudio kao usluga za svakoga. Apple, koji se zalagao za uvođenje računala u domove i svakodnevan život, pokušao je i koncept interneta približiti korisnicima koji nisu bili informatički pismeni ili obrazovani. Ako želite vidjeti kako je eWorld izgledao ili se prisjetiti kako je to raditi na MAc OS 7, pogledajte ovu simulaciju.
3. QuickTake
Apple Quicktake jedna je od najranijih komercijalnih digitalnih kamera. Puštena je u prodaju kao jednostavna kamera za sve, a mogla se brzo spojiti na bilo koje Macintosh računalo serijskim kabelom. Što je odlična stvar, jer je imala zapremninu dovoljnu da spremi samo osam (!) slika rezolucije 640×480 ili 32 fotografije rezolucije 320×240. Kamera je imala ugrađenu bljeskalicu, ali nije mogla ni fokusirati ni zumirati, niti je imala bilo kakvu verziju zaslona na kojem su se slike mogle vidjeti, što znači da je praktički bila riječ o digitalnoj verziji idiotke.
Što je tu tako inovativno? Pa zapravo, ništa, tehnološki gledano. Iako je bila jedna od najranijih digitalnih komercijalnih kamera Quicktake je tehnologijom zaostajao za drugim sličnim uređajima, i naravno, bio je kompatibilan samo s Macintoshima. Pa ipak, bio je to hrabar, iako nepromišljen korak u novu tehnologiju, a ktome, smatralo se da će se kamera prodavati samo zato što na sebi nosi logo jabuke, što znači da je Apple svoju današnju prodajnu strategiju osmislio već u ranim devedesetima!
4. TAM (20th Anniversary Mac)
Godina 1997. bila je dvadeset i prva obljetnica Applea, pa je tako i obilježena novim računalom pod prigodnim nazivom 20th Anniversary Mac. Da, matematika vas ne vara, računalo je uistinu izišlo godinu dana poslije stvarne obljetnice. U vrijeme kada se dobar PC moglo kupiti za par tisuća dolara, ovaj je Mac koštao 9000, a za to ste dobili računalo čije je kućište neodoljivo podsjećalo na preokrenutu kantu za smeće i s ekranom od samo 12 inča koji je bio dobar za malo toga izuzev pasijansa. Kako su svi kabeli koji su povezivali kućište i monitor bili povezani u jednu debelu ovojnicu od milja nazvanu pupčanom vrpcom, zvučnici su stalno doživljavali smetnje pa je tako TAM obilježilo konstantno zujanje.
Što je tu tako inovativno? Sviđao nam se dizajn ili ne, TAM je svakako odskakao od ostalih bijelih i žućkastih plastičnih kućišta i predstavlja razmišljanje izvan ustaljenih okvira. S metalik bojom, kožnim osloncima za zapešća i tipkovnicom s trackpadom umjesto miša, TAM je bilo jedinstveno desktop računalo. Osim toga, to je jedno od prvih računala s LCD ekranom zahvaljujući čemu je bio debeo tek 2 i pol inča. Nakon njega prošlo je još dosta generacija monitora koji su zauzimali pola radnog stola, prije što je tehnologija tankih ekrana uzela zamaha.
5. Apple Newton
Newton je jedan od Appleovih najpoznatijih promašaja. Riječ je o Appleovom dlanovniku koji je ugledao svijetlo dana nekoliko godina prije nego što će groznica dlanovnika zahvatiti svijet. Iako se danas i tih uređaja sjećamo s podsmjehom tipkajući po svojim pametnim mobitelima i tabletima, Newton je za svoje vrijeme bio vrhunska inovacija. Uređaji na Newton platformi mogli su uz ostale organizacijske alate slati faksove i elektronsku poštu i prepoznavati rukopis. Čini se kako je cijena od 700 dolara 1993. ipak uvjerila većinu potencijalnih kupaca da im dlanovnik baš i nije potreban.
Što je tu tako inovativno? Razvoj platforme Newton započeo je 1987. i trajao je više od desetljeća. Ovi dlanovnici predstavljali su potpunu revoluciju načina na koji gledamo na osobna računala i njihovu ulogu u našim svakodnevnim i poslovnim životima. Appleovi dlanovnici bili su nezgrapni, prepoznavanje rukopisa je bilo upitno, i općenito nisu baš savršeno funkcionirali, ali predstavljali su novu ideju u razvoju računala, ideju koja je danas vrlo živa u tabletima, phabletima i pametnim telefonima.