Da bi bilo više žena u tehnologiji, trebamo i više - ženskih uzora

Da bi bilo više žena u tehnologiji, trebamo i više – ženskih uzora

Zašto su žene u tehnološkoj industriji uopće tema? Tema konferencija, tema rasprava, tema ovog članka? Nitko ne bi bio sretniji od mene da zaključimo kako je rasprava konačno suvišna, ali dokle god postoji potreba da pretresamo kompleksnu problematiku koja se veže uz ovu temu, bilo da je riječ o eksplicitnoj ili implicitnoj diskriminaciji ili činjenici da se mnoge djevojčice još uvijek usmjerava u neke druge vode, daleko smo daleko od tog trenutka. Jedno od rješenja nalazi se u pronalasku uzora - žena u tehnološkom svijetu u koje se upravo te djevojčice, djevojke i druge žene mogu ugledati. Ima njih diljem naših tehnoloških tvrtki, a nekoliko njih voljnih za razgovor pronašla sam u zagrebačkom Nanobitu.

nanobit

Iris Veronika Ćelić Marta Poštenjak, programerke mobilnih igara i aplikacija, Ana Spasojević, voditeljica odjela ljudskih potencijala, Eva Juretić, suradnica za digitalni marketing, Petra Prgomet, voditeljica tima dizajnera, Vida Starčević, asistentica u produkciji igara, i ja okupile smo se u novom uredu ove tvrtke koja se bavi izradom mobilnih igara, a u koji su se morali preseliti zbog nužnog širenja. Naime, Nanobit je nedavno prešao brojku od 100 zaposlenika, a njih čak 35% čine žene, otkriva mi Ana.

Nisu one samo u marketingu, HR-u ili u drugim netehničkim dijelovima tvrtke, tu su i programerke, tu je i jedna serverašica, a polovicu art odjela čine žene, što je potvrdila i Petra, povezavši to ipak s fakultetom – više žena upisuje “umjetničke” fakultete, stoga je logičan i njihov veći omjer u odjelu koji se bavi dizajnom.

Programerke su poput – jednoroga

No, programerke su priznale da je njihovo zanimanje nerijetko tema razgovora, i to “zanimljivih”. Iris Veronika pojašnjava i potvrđuje moju tezu o potrebnim uzorima u uvodu:

Ljudi kao da nemaju osjećaj da postoje normalne žene – programerke. To je kao nekakav “jednorog” zbog kojeg se ljudi začude i kažu nešto poput: “Ajme, pa ti izgledaš normalno, znaš razgovarati normalno, imaš interese osim računala”.

No, što budemo više o tome razgovarali, s vremenom će djevojkama, ženama, koje se odluče na ovu karijeru, biti lakše, kad su im već utrti putovi.

Tko je tebi utro put, postavila sam pitanje Marti. Nitko, dobila sam odmah odgovor, popraćen smijehom. Jednostavno je – željela je raditi igre i zbog toga je odlučila studirati i završiti Fakultet elektronike i računarstva. Vrlo “pravocrtno”.

Čak sam pokušavala u osnovnoj i srednjoj školi raditi kojekakve igre, labirinte u PowerPointu. Onda sam završila FER. Pa sam tražila posao i provjeravala ima li otvorenih radnih mjesta u Nanobitu. Kad mi je ostao samo diplomski rad, prijavila sam se za posao. Tu sam već devet mjeseci.

Koga su naljutile radionice programiranja za žene?

Ove smo godine vidjeli nekoliko radionica programiranja namijenjenih samo ženama, a sa sugovornicama se razvila zanimljiva rasprava je li to potrebno ili suvišno.
Ove smo godine vidjeli nekoliko radionica programiranja namijenjenih samo ženama, a sa sugovornicama se razvila zanimljiva rasprava je li to potrebno ili suvišno. Dream Implementation/Shtrikaona koda

Raspravu je rasplamsalo pitanje o radionicama programiranja namijenjenima samo za žene, koje smo mogli viđati u posljednjih nekoliko mjeseci. Što moje sugovornice misle o njima, zašto žene za njih pokazuju daleko veći interes nego za “obične” radionice programiranja i jesu li uopće potrebne, jasno su mi rekle. Marta je ponovno bila vrlo izravna:

Ne sjećam se kad me nešto tako naljutilo kao informacija o radionicama programiranja za žene. Svima sam po uredu samo o tome pričala po cijeli dan. Zašto je ženama uopće potrebna posebna radionica?

Istina, nisam imala negativnih iskustava na svom putu do karijere u tehnološkoj industriji, ali ovo mi se činilo suvišnim. Ako želimo postići jednakost, nećemo to postići kroz radionicu namijenjenu samo ženama, odnosno kroz nejednakost.

Iris Veronika se, pak, nije složila da su suvišne – ako je interes za takvom vrstom radionica velik, očito su potrebne. No, problem leži u razlozima zbog kojih one postoje i postižu takav interes, a to je da se žene osjećaju ugodnije okružene ženama dok uče programirati. Ana se nadovezala:

Prisutan je duboko ukorijenjeni stav da su programeri muškarci, što se pomalo mijenja kroz godine.

Ne mora nužno biti 50% žena u tvrtki, što smo zaključili kao društvo, nastavila je Marta. Ne treba na silu “gurati” da svugdje bude jednak broj žena kao i muškaraca, a u isto vrijeme ne razmišljati čime bi se žene zapravo htjele baviti.

No, nije stvar ni u jednakosti, nego u ravnopravnosti, zaključilo se jednoglasno.

Implicitna diskriminacija češća je i opasnija

Eksplicitna diskriminacija je očita i lako ju je prepoznati, implicitnu nerijetko ne primjećujemo, a može doći i iz dobrih namjera, kažu moje sugovornice.
Eksplicitna diskriminacija je očita i lako ju je prepoznati, implicitnu nerijetko ne primjećujemo, a može doći i iz dobrih namjera, kažu moje sugovornice.

Time se povukla i rasprava o diskriminaciji, što moje sugovornice smatraju većim problemom od spomenutih radionica. U slučaju diskriminacije, češća je, a možda i opasnija, ona implicitna nego eksplicitna, koja je očita i lako ju je prepoznati, napomenula je Iris Veronika i navela nekoliko primjera. Mogu oni biti bezazleni ili čak napravljeni u kakvoj dobroj namjeri, poput komentara “jako dobro programiraš za ženu” ili “vjerojatno voliš frontend jer si žensko”. Diskriminiraju jednako i žene i muškarci, napomenulo se, a nije to usmjereno samo prema ženama u tehnološkoj industriji, nego i prema, primjerice, starijim osobama. Ana pojašnjava kako to izgleda u Nanobitu:

Kod nas, bez obzira na to što su programerke u manjem broju nego programeri, one se ističu – no, ne zato što su žene, nego po svojim sposobnostima. Ističu se u grupnim aktivnostima, kao što su hackathoni. Istaknule su se i kroz selekcijski postupak i zato su tu kod nas. 

Statistički gledano, na natječaj za programere još uvijek se uglavnom prijavljuju dečki. Konkretno, omjer prijavljenih muških i ženskih kandidata iznosi 9:1, što znači da svaka deseta prijava za ovu poziciju dolazi od osobe ženskog spola. S obzirom na činjenicu da se na natječaj prijave desetci, a katkad i stotine kandidata te da svi kandidati prilikom selekcijskog postupka imaju isti tretman, ona osoba koja u konačnici dobije posao mora biti izvanredna.

O gamerima i gamerima

Kako je riječ o gaming tvrtki, nije se moglo izbjeći pitanje žena u gaming svijetu, gdje su glavne sugovornice bile Vida i Eva. Obje su gamerice od malih nogu, a Eva je uz to ljubav prema marketingu za igre otkrila još za vrijeme fakulteta, nakon predavanja predstavnika Croteama. No, tada je to zanimanje kod nas jedva postojalo, stoga je prvo zanat “ispekla” u digitalnoj agenciji, a potom je prešla u Nanobit.

Vida se, pak, temom gaminga i feminizma bavi dugo – kao autorica na Rebootu i Vox Feminae, gdje možete pronaći i njen zanimljiv intervju na ovu temu s Tenom Žigmundovac još iz doba dok je pisala kolumnu Lipstick gejmanje. Prvo pitanje za njih dvije možda je semantički besmisleno onima van svijeta igara, ali glasi: jesu li igrači Nanobitovih igara zaista gameri? Eva veli:

Nanobit radi takozvane casual igre. Naša ciljana skupina, odnosno igrači, većinom su žene. Chef Town jedini ima značajniji postotak muškaraca.

Vida je jednostavno objasnila – to jesu igre, samo su casual. Pristupačne su, može ih igrati svatko s pametnim telefonom, stoga je ulazna barijera niža, zbog čega će takozvani “pravi gameri” možda gledati na njih posprdno.

No, i samo tržište “pravih igara” se, u odnosu prema ženama, promijenilo – gamergate je pojava koja je itekako negativna, nastavlja Vida, ali je prouzročila i određene pozitivne stvari, poput porasta kritike, pokreta poput Feminist Frequency, veće pažnje koga se zapošljava u AAA gaming tvrtkama i za koga se igre kreiraju – tako smo uz glavne junake igara, koji su većinom bili neobrijani muškarci spremni na osvetu, dobili njihove nasljednice, kao što je Emily Kaldwin u drugoj inačici igre Dishonored.

100. zaposlenik Nanobita bila je zaposlenica, a ova tvrtka ima oko 35% žena, iako im je cilj uvijek zaposliti najboljeg kandidata, a ne ženu ili muškarca.
100. zaposlenik Nanobita bila je zaposlenica, a ova tvrtka ima oko 35% žena, iako im je cilj uvijek zaposliti najboljeg kandidata, a ne ženu ili muškarca.

Pri kreiranju igara važno je razmišljati tko je publika, tko je korisnik, čime se vode i u Nanobitu, zaključilo se.

Ponovno, zašto je ovo tema članka?

Vratili smo se na kraju i na pitanje zapošljavanja i rada žena u industriji. Kako Ana kaže, s HR strane je kod njih situacija jednostavna – traži se najbolji kandidat, ne zapošljava se i ne odbija se netko temeljem spola. I, opet, postotak zaposlenih žena je visok, što ona smatra pozitivnom pojavom – žene se i dalje uče boriti za sebe u još uvijek, barem prema percepciji mnogih, “muškom” tehnološkom svijetu, ali postaju sve bolje u tome.

Eksponiranost tehnologiji i video igrama neće automatski potaknuti veći broj djevojčica i djevojaka da razmisle u karijeri u tehnološkom sektoru. No, uzori hoće. Uzori koji pokazuju kako to doista izgleda raditi u IT-u, u ovom slučaju u gaming industriji. Uzori koji pokazuju je to vrlo kreativno, zanimljivo i ne toliko mistično područje, kako se možda čini nekome izdaleka. I, da, to moraju biti, u ovom slučaju, ženski uzori. Ako i jedna djevojčica nakon ovakvih članak poželi biti Iris Veronika, Marta, Ana, Eva, Petra ili Vida, vrijedilo je.

Lako je svaliti sve na biološke razlike ili prirodne sklonosti prema jednoj ili drugoj grani, ali ako se uzmu razlozi zbog kojih do takvih razlika i dolazi, možemo razmišljati i što napraviti drugačije. Kad djevojke i žene u tehnološkoj industriji prestanu biti “jednorozi”, prestanu biti nešto neobično, prestat će i nestati potreba i za raspravama i za ovakvim člancima i za događanjima kao što je Ladies of New Business. Do tada, radimo na tome.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome)
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime (Hrvoje Lončar) ili barem ime i inicijala (Hrvoje L.) te pravu email adresu. Kako koristimo podatke koje tamo ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Kika

    Kika

    02. 03. 2017. u 6:31 pm Odgovori

    Žene poput Vide su razlog zašto se nikada nebih prijavila na posao u Nanobitu. Umrla bih od cringe-anja. S takvim tipom ljudi se ionako nema smisla raspravljati, čim se ne slažeš potrčale bi te tužakati u HR da si im zadao PTSP sa svojom internaliziranom mizoginijom.

    • Kika

      Kika

      02. 03. 2017. u 6:35 pm Odgovori

      Što je najgore, nisam ni jedina žena koja tako misli, samo što se više nitko ne usudi ništa reči javno jer ga čeka linč političke korektnosti. Na kraju neće mizoginija otjerat žene iz STEMa nego druge žene sa svojim napornim, jedoumnim cviljenjem. Ćak nije ni problem da ima svoja stajališta i mišljenja, ali zaista ne znaju i nisu sposobne prihvatiti da netko nije Hitler ili nužno u krivu zato jer se ne slaže.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

Dvije strane Porscheovog ulaganja u Greyp: Mali ulagači ljuti i nezadovoljni dok se Neufund hvali povijesnim exitom

Iza najave da Porsche preuzima većinski udio u Greyp Bikes krije se priča malih ulagača koji su 2019. u Greyp uložili kroz Equity Token Offering i sad se osjećaju - izigrano i izgurano.

Novost

Developeri, recite što doista želite: šareni ured, pivo petkom, veliku plaću, dobrog šefa….

Traženi, maženi, paženi i razmaženi. Tako mediji i društvo u zadnje vrijeme doživljavaju developere. Zagrebačka IT tvrtka odlučila je provjeriti jesu li doista takvi te pitati developere što oni doista žele.

Tehnologija

Može li popravi.to, najnovija platforma za prijavu štete u gradovima, zaživjeti na razini cijele Hrvatske?

Dobili smo još jednu servisnu aplikaciju za prijavu štete u našem gradu, ova je izgrađena na open-source tehnologiji, za cijelu Hrvatsku, nastala volonterskim radom udruge Code for Croatia. Hoće li joj to pomoći da zaživi?

Što ste propustili

Intervju

Može li Osijek zamijeniti Irsku? Siniši se dogodilo upravo to

Hrvatsku je zbog odlaska u inozemstvo radi potrage za (boljim) poslom napustio ogroman broj ljudi. Među njima je i nemali broj IT stručnjaka. Ipak, moguć je i drugačiji scenarij ako je prilika prava…

Startupi i poslovanje

Konzum je prvi trgovački lanac u Hrvatskoj u kojem se može plaćati kriptovalutama

Konzum je uz pomoć hrvatske tvrtke Electrocoin i njihovog sustava PayCek postao prvi trgovački lanac u Hrvatskoj u kojem možete plaćati kriptovalutama.

Startupi i poslovanje

Hrvatski BE-ON za pomoć blokiranim građanima osigurao 1,3 milijuna eura od Feelsgood fonda

Prema najnovijim dostupnim podacima u Hrvatskoj je preko 240.000 ovršenih potrošača. Hrvatski BE-ON želi im pomoći financijskim savjetovanjem.

Društvene mreže

Stiže Huuk. Nova globalna društvena mreža iz Rijeke?

Gradski autobus veselih boja s pitanjem "What the Huuk are we doing tonight" koji u zadnje vrijeme vozi Rijekom i obećanje da ćete od danas, 1. prosinca moći "Proširiti svoje pleme" najavili su lansiranje nove aplikacije u tom gradu. Kakve točno saznali smo u razgovoru sa suosnivačem Mateom Starčevićem Filipovićem.

Startupi i poslovanje

Otvoren najmoderniji podatkovni centar u regiji vrijedan 11 milijuna eura

Drugi po redu podatkovni centar A1 Hrvatska diči se sa čak šest ISO certifikata.

Društvene mreže

Zašto svaki brend, koji želi mjeriti uspješnost na Facebooku, treba odraditi Brand Lift studiju?

Ako ljudi koji su izloženi oglasu zapamte brend ili njegovu poruku više od onih koji nisu bili izloženi, znamo da kampanja ima učinak. No, kako to mjeriti?