Na Dan programera, četiri žene otkrivaju kako je tekao njihov karijerni put kroz IT industriju

Na Dan programera, četiri žene otkrivaju kako je tekao njihov karijerni put kroz IT industriju

Na Dan programera, predstavljamo četiri žene koje se bave (ili su se bavile) programiranjem. Je li njihov obrazovni i karijerni put bio pravocrtan ili je vrludao po krivuljama, otkrivaju nam sugovornice iz tvrtki Agency04, Five, IN2 i Styria.AI.

Danas je 13. rujna, 256. dan u godini, Dan programera. No, iako je ovo zanimanje sve popularnije i sve traženije, svijet tehnologije i dalje je pretežno muški. Tako su u 2018. žene činile tek 20% zaposlenih u tehnološkom sektoru. U Europi taj postotak pada na 17%, a u Hrvatskoj na 13%.

Interes za bavljenje tehnologijom kod djevojki opada u tinejdžerskoj dobi, kažu istraživanja, a žene češće od muškaraca odustaju od karijere u IT-ju iz više razloga. Jedan od njih je nedostatak ženskih uzora u polju koje ih zanima, stoga smo se odlučili više posvetiti rješavanju tog problema. Osim što će iduća Netokracijina konferencija Ladies of New Business, koja će se održati 5. prosinca 2019. u Algebra LABu (zabilježite u kalendare!) biti posvećena upravo ovoj temi, koristimo današnji dan kako bismo predstavili nekoliko žena koje su se bavile ili se još uvijek bave upravo programiranjem.

Sve četiri imaju raznolike karijerne puteve – dok su neke studirale lingvistiku, otvarale čak salon za vjenčanice, pokretale startupe, drugima je put bio pravocrtniji. No, to je sve ljepota ove industrije koja ima mjesta za osobe s raznolikim setom vještina i iskustava.

Martina Ptiček, Agency04: Od lingvistike do programskih jezika (i još mnogo toga između)

Krenimo od školovanja, koje je kod tebe dosta zanimljivo. Ima tu i filozofije i informacijskih znanosti, a krenula si zapravo s lingvistikom, završila u kodiranju. Koliko su jezici i programski jezici zapravo povezani?

Diplomirala sam lingvistiku i informatologiju na FFZG, no naravno, tijekom studija sam morala usvojiti i znanja iz drugih područja, poput antropologije, filozofije, sociologije. Nakon diplomskog, završila sam specijalistički postdiplomski studij poslovne informatike na FOI-ju, na kojem sam se primarno bavila upravljanjem projektima i poslovnim procesima. Trenutno sam na doktorskom studiju na istom fakultetu te je područje kojim se bavim umjetna inteligencija, odnosno, malo specifičnije, strojno učenje (machine learning) i obrada prirodnog jezika (natural language processing).

No, u kodiranju nisam završila tek nakon studija na FFZG-u, kodiranje je počelo još tamo nekad davno na Commodore 64 i Simons Basicu pa nakon toga i u GW Basicu i Pascalu. Naravno, kodirala sam i tokom i nakon diplomskog studija, i to primarno frontend (tu je vječna rasprava je li to kodiranje ili nije :)), u kombinaciji s nešto PHP-a i Pythona. 

Za napomenuti je kako su programski jezici također jezici, sa svojom sintaksom i semantikom te se lingvistika bavi i njima.

Koliko ti sve te vještine i znanja koja si stekla u školovanju pomažu u današnjem radu?

Sigurno mnogo. Smatram kako mi je obrazovanje dalo širinu i interdisciplinarni pristup, što mi danas u svakodnevnom radu omogućuje da sve situacije i izazove na koje nailazim sagledam iz raznih kuteva i razumijem stajalište svih uključenih strana, a samim time dolazim i do svima prihvatljivih rješenja. Naravno, osim obrazovanja, ključno je i praktično iskustvo. Potrebno je napraviti mnogo pogrešaka kako bi se pronašao način koji je dobar (i puno onih koji nisu dobri), a to je nešto što se teško može naučiti iz knjiga i ne treba se bojati pogriješiti.

Branko Banjac/Zadar DigIT
Martina Ptiček radila je na nekoliko startupa, među njima je bila usluga My Croatian Adventure.

U međuvremenu si bila i poduzetnica, imala i startup – kad, kako, zašto?

Imala sam čak dva. 🙂 I iz toga sam naučila da možda nije najbolja ideja pokušati razvijati dva biznisa paralelno. 🙂 Sad već dosta davne 2012. godine pokrenuli smo Implementaciju snova, digitalnu agenciju, i DaShef digitalne menije kao naš proizvod, dok sam ja paralelno pokušavala gurati i MyCAD, web aplikaciju posvećenu turizmu.

MyCAD sam nakon dvije i pol godine zatvorila jer nismo uspjeli ostvariti planirane rezultate, ali sam stekla mnoga praktična znanja i itekako vrijedno iskustvo. Drugim spomenutim startupom sam se prestala baviti kada sam otišla iz firme u okviru koje je bio razvijan, što nije bila laka odluka budući da sam i jedno i drugo s kolegama gradila od nule.

U trenutku kada sam odlazila imali smo oko 25 zaposlenika i zaposlenica i vjerujem da će se svatko tko je u Hrvatskoj pokušao pokrenuti posao složiti kako nije lako izgraditi firmu od 25 zaposlenih. I Implementacija i MyCAD su za mene zaista neprocjenjiva iskustva, naučila sam mnogo praktičnih stvari o biznisu koje nas ne uče u školama, ali isto tako sam mnogo naučila o sebi.

Sjećam se jednog tvog zanimljivog projekta, Štrikaona koda, koji je imao odličan broj prijava, ali je i digao nešto prašine u zajednici, jer je bio namijenjen samo ženama. Možeš li dati svoje viđenje, zašto su takve edukacije bitne? Zašto treba ženama drugačije pristupiti kad im se približava nešto poput programiranja? Treba li?

Štrikaona koda je projekt na koji sam jako ponosna i zahvalna svima koje su sudjelovale u organizaciji i realizaciji. Činjenica da se diglo ponešto prašine u zajednici dokazuje kako je ovakav event, namijenjen samo ženama, itekako potreban. Da je zajednica osviještena o tome u kakvom lošem položaju su žene u zajednici, podržala bi ovakav event, no očito još puno trebamo raditi na tom osvještavanju. To, naravno, ne znači da osviještenost uopće ne postoji.

Agency04, tvrtka u kojoj sam trenutno zaposlena, pokazala je, primjerice, visoku razinu osviještenosti na ovogodišnjem Summer schoolu, posebno pazeći da ima što veći broj upisanih žena. Osim ravnopravne zastupljenosti, ova tvrtka isto tako pazi na stvari koje bi neki nazvali nevažnim sitnicama, no ja ih smatram izuzetno bitnima – npr. u ponudama i sl. dokumentima umjesto uobičajenih izraza poput man/days, mi koristimo person/days. Takve “sitnice” čine razliku.

Brojke nam govore da u IT industriji ima poražavajuće malo žena. Naime, ima ih manje od 20%, pri čemu zarađuju 20% manje nego muškarci. Da ilustriram – na prosječnu hrvatsku plaću u IT-u, to je razlika u iznosu mjesečne rate kredita za automobil. Smatram kako je potreban, kako si ti nazvala, drugačiji pristup, no ne zato što ženama na drugačiji način treba objašnjavati programiranje, već zbog toga što je naprosto potrebno primjenjivati pristup koji zaobilazi tradicionalne rodne odnose. S jedne strane, to smo postigle osiguravajući da o programiranju govore i poučavaju ga žene, a s druge, prihvaćanjem samo polaznica, željele smo na minimum svesti patronizirajuće nastupanje ili dominaciju unutar same grupe, koja bi se vjerojatno pojavila zbog činjenice da u ovom području dominiraju muškarci.

Štrikaona je imala oko 300-tinjak prijava, bez nekog posebnog PR-a i marketinga. Nažalost, morali smo odabrati samo dvadesetak polaznica. No, neke od njih su nakon Štrikaone počele raditi kao developerke, mada su došle s pozadinom iz društveno-humanističkih znanosti, zbog čega sam izuzetno ponosna.

Danas si u Agency04, gdje vodiš projekte, što je zapravo ono čime se baviš duže vrijeme. Možeš li malo približiti kako izgleda tvoj dan, tjedan?

U Agency04 sam sada nešto više od godinu dana, na poziciji voditeljice odjela za projektni menadžment, tako da su moja zaduženja primarno usmjerena na vođenje PMO-a i njegovu stratešku podršku u poslovanju. Agency04 je tvrtka koja se bavi izradom web i mobilnih aplikacija, enterprise backend aplikacijama i podrškom poslovanju kroz upravljanje procesima kao i agile konzaltingom. Tvrtka je u 5 godina došla do stotinjak zaposlenih, a trenutno imamo i dvadesetak aktivnih projekata. Sve to zahtijeva brzi razvoj te definiranje i prilagodbu procesa, kao i definiranje metoda vođenja projekata. Među ostalim, to su moja zaduženja

Svaki od naših projekata ima svoje specifičnosti te sa svojim timom svakodnevno prilagođavam naše interne procese i metode, ali jednako tako kroz PM i agile konzalting pomažemo klijentima u prilagodbi i transformaciji njihovih procesa. Samim time, nema dva dana ili tjedna koji su isti, uvijek je nešto novo – novi projekti, nove situacije na starim projektima, potrebe za novim metodama ili prilagodbama “starih”. Jedino što je ponavljajuće su daily stand-up sastanci. 🙂

Tvoja poruka neodlučnoj djevojki koja se lomi između, recimo humanistike i STEM-a?

Moja poruka je – zašto ne oboje? 🙂 Smatram da je danas nastala ta jedna dosta stroga podjela, humanistika ili STEM. Internet je pun (loših) memova u kojima je humanistika predstavljena kao nepotrebna. I to je loše, usudit ću se reći čak i opasno. Jedno nadopunjuje drugo. Primjerice, strojno učenje kakvo danas poznajemo, velikim je dijelom takvo zahvaljujući Karlu Popperu, jednom od važnijih filozofa 20 stoljeća, i njegovim idejama o indukciji. Živimo u dobu umjetne inteligencije, fake newsa i deep fakea. Sinergija humanistike i STEM-a je ključna za razvoj modela koji će npr. strojno prepoznati fake news.

STEM je proizveo deep fake, a uz pomoć znanja iz humanistike moguće je sagledati dalekosežne negativne učinke i posljedice koje to može imati, budući da ona omogućuje kritičko odnošenje spram stvarnosti. Daljnji razvoj umjetne inteligencije velikim će dijelom ovisiti o spoznajama iz humanistike i humanistika će postati (ili već je), neophodna. Primjerice, kako ćemo naučiti umjetnu inteligenciju da razumije ljudski govor, pogotovo figurativni, ako nam lingvistika, filozofija i psihologija ne kažu što on jest i kako funkcionira? Smatram da danas nije pitanje humanistike ili STEM-a, već u kojoj mjeri humanistika, a u kojoj STEM, što pak ovisi o preferencijama i interesima pojedinke i pojedinca.

Za koje god područje se djevojka iz tvog pitanja odluči, savjetujem joj da se svakako upozna i s glavnim idejama i dostignućima iz ovog drugog također.

Matija Nakić, Five: Inženjerka koja je proguglala što je to MBA

Krenimo od školovanja – kako si se odlučila za računarstvo? A potom MBA – što te povuklo u to da više razmišljaš o poslovnom dijelu priče?

Htjela sam inženjersku profesiju zbog želje da rješavam egzaktne probleme koji rezultiraju konkretnim i korisnim isporukama. Bio mi je čak i fora i onaj glupi vic kako je inženjeru poslovična čaša 50% prevelika. 🙂 Računarstvo je taman uzimalo zamah, a mojoj generaciji je ipak bilo bliže od ostalih inženjerskih grana pa je odluka bila jednostavna.

Nakon godinu dana IT-a, u telekomu sam prošla sve od postavljanja domenske mreže do administracije baze podataka na obračunskom sustavu. Ono što mi je smetalo je bila udaljenost od poslovnih korisnika i moje nedovoljno razumijevanje biznisa pa sam tražila edukaciju u tom smjeru i po principu “i ćorava koka…” nabasala na natjecanje za Cotrugli MBA stipendiju, prvo pretražila pojam MBA pa kasnije i dobila stipendiju.

Uz redovno školovanje, vidim po LinkedInu da imaš istaknut značajan broj certifikata. Zašto si se odlučila dodatno educirati i što ti je to donijelo?

Ne bih rekla da je certificiranje pretjerano bitno, ali kako sam kroz karijeru imala određene edukacije, polaganje certifikata je došlo kao štrihir na kraju tog ciklusa. To je OK kao milestone i razlog za self-five, ali ne bi trebalo biti samo sebi svrha. Postoji puno kompetentnih ljudi bez certifikata i puno onih koji imaju *MCC, BMA, VDVP, T2P u potpisu maila, a kad ih upoznaš ostane samo – WTF?

Jako mi se svidjela izjava dečka iz mog prijašnjeg tima koji je rekao da ga ne zanimaju PM certifikati jer mu se više sviđa aikido princip gdje nema polaganja za pojas. Crni pojas dobiješ kad ti bijeli koji dobiješ na početku pocrni od treninga i natjecanja. Znatiželja i konstantna edukacija su pogonsko gorivo ove branše, a po meni je bitnije samoinicirano i svakodnevno učenje. Više vrijedi istražiti svaki nepoznati pojam na koji naiđeš nego ganjati certifikate, drugim riječima putovanje, a ne cilj.

*Izmišljene kratice.

Za Matiju inženjerstvo nije bilo dovoljan izazov, htjela je naučiti i poslovnu stranu priče pa je upisala MBA.

Moram primijetiti i iskustvo u industriji vjenčanja, može malo više o tome?

Ajme! Sestra i ja smo pokrenule privatni biznis iznajmljivanja svečanih večernjih haljina jer je meni kao jednoj pragmatičnoj ženskinji bilo šokantno da trebam platiti par stotina eura haljinu koju ću vjerojatno obući jednom. Bilo je zabavno baviti se nečim toliko drugačijim od telekom biznisa, ali rad s fizičkom robom i zahtjevnim ženama… Nunca mas Diego! 😀

Vidim da si iz početne karijere u tehnološkom sektoru prešla u prodaju. Kako je izgledao taj prijelaz i kako bi usporedila te dvije karijere? Gledaš li na njih uopće kao na različite karijere?

Član uprave je u jednom trenu zvao nas 12 IT pripravnika na razgovor da vidi tko želi prijeći u prodaju. Zaintrigiralo me da član uprave intervjuira pripravnike i pretpostavila sam da se neka zanimljiva priča krije iza toga pa smo se nas dvoje nagodili za probni period nakon kojeg se nisam vraćala u IT odjel.

Prodaja je jedna od osnovnih poslovnih i životnih vještina koje vrijedi naučiti, a tempo je lud, znatno intenzivniji od sjedenja s par kolega u IT odjelu gdje smo često živjeli u potpunom autizmu. Sjećam se da sam skoro dobila srčani kad sam prvi put sama prezentirala rješenje korisniku, ali vjerojatno bih napravila isto da moram ponovno birati.

Relativno brzo sam se vratila na softver, ali biznis i tehnologija su neodvojivi u ICT-u tako da uvijek ima puno preklapanja. 

Danas si u Fiveu, gdje vodiš Project Management tim. Možeš li malo približiti kako izgleda tvoj dan, tjedan?

Dižem se rano jer volim početi jutro lagano i još uloviti dva sata neometanog rada. Tada definiram i par stvari koje obavezno moram napraviti, odnosno premjestim ih na vrh liste zadataka. Oko 10 krene živost, sastanci, dogovori, planovi, radne kave i ručkovi. Popodne je obično rezervirano za našu ekipu iz New Yorka i pozive s klijentima. Tjedan kad pogledaš u imaginarni retrovizor izgleda, kako bi rekli u Mostaru, “prođe hefta (tjedan) za dva dana“. 🙂

Tvoja poruka neodlučnoj djevojki koja se lomi između, recimo tehničke karijere i biznisa? Mora li uopće birati? 

Najbolje da nađeš ono u čemu si prirodno dobra, a ujedno te i zanima, i guraš u tom smjeru. Ja sam najbolja u roli srednjeg veznog, prevoditelja, spone biznisa i softvera. Netko drugi je dobar u pisanju koda, netko u integracijama, netko u trgovanju na azijskoj burzi. Nažalost, škola, a vrlo često ni šefovi, ti neće pomoći da otkriješ i istražiš što to jest. Jedini recept je puno istraživati, učiti, razgovarati s pametnim ljudima i isprobati vise različitih područja da nađeš svoj forte.

Što god da izabereš, nije zapisano u kamen i lako se može promijeniti. S obzirom na produljenje životnog vijeka, nadam se da svi stignemo imati po par različitih karijera. Obožavam svoj posao, ali nisam odustala od ideje da se u nekom trenu života bavim umjetnošću na neki način. Mi možemo sve, a bo’me i hoćemo 😉

Petra Zadro, IN2: I danas u tvrtki u kojoj je počela raditi u srednjoj školi

Krenimo od školovanja – kako si se odlučila za matematičku gimnaziju? A potom i FER? Je li tvoja odluka da ideš u tom smjeru oduvijek bila prisutna ili su te privlačile i neke druge stvari?

U osnovnoj školi me želja vukla tome da se bavim prijevodom knjiga jer mi je odlično zvučala ideja da sjedim cijeli dan među knjigama i čitam, a jezike sam oduvijek voljela.  

Nekako je kroz godine ipak nadjačala moja logička strana koja je voljela zadatke i brojeve tako da sam počela naginjati u tom smjeru, iako čak i na završetku fakulteta još nisam bila sigurna jesam li dobro odabrala. Sad sam poprilično sigurna da jesam, no privlačila me i psihologija. U trenutku biranja prijemnih ispita FER se ipak činio kao razumniji izbor uz argumente poput “pa super ti idu te stvari, a to su sigurna perspektivna zanimanja”.

I prijemni na kojem treba samo sjesti i riješiti zadatke bio mi je puno manje zastrašujući od ideje da moram rješavati test hrvatskog jezika i opće kulture.

S IN2 si povezana još od studentskih dana. Kako je ta suradnja krenula i kako se ona pretvorila u karijeru?

S IN2 sam povezana još od srednje škole gdje sam tijekom ljeta pomagala u uredu oko manjih uredskih poslova. Suradnja u manjem obujmu se nastavila i tijekom studiranja, a onda je došlo vrijeme da iskoristim i struku za koju se školujem pa sam za diplomski rad odabrala projekt koji sam imala priliku odraditi za IN2.  

Od samih početaka u IN2 privlačila me atmosfera i ljudi, ugođaj firme, tako da sam htjela i nastaviti svoj rad i izgraditi i karijeru kod njih. Završila sam u GIS timu IGEA-e, tvrtke članice IN2 grupe, kao prva žena tad (iako u IN2 sada ima značajno veći broj žena nego u počecima) i GIS-ovci su mi se uvukli pod kožu pa, evo, upravo brojim sedam sretnih godina u firmi.  

Petra je s IN2 povezana još od srednje škole, a otkriva što ju je toliko zadržalo na jednom mjestu.

S obzirom na to da si u IN2 toliko dugo, kako predviđaš tvoj daljnji razvoj karijere u istoj tvrtki? Koje su, po tebi, prednosti ostanka na istom mjestu, posebice jer viđamo trendove da se radna mjesta u IT industriji često mijenjaju?

Što se tiče mijenjanja poslova ili ostajanja, u našoj struci i s trenutnim tržištem, i jedna i druga opcija imaju svoje prednosti i nedostatke. Iako ostanak na istom mjestu nudi neku pouzdanost i mogućnost staloženijeg razvoja karijere i napredovanja, s druge strane promjena posla nudi mogućnost prikupljanja više iskustava, možda i više prilike za učenjem i radom na raznovrsnijim projektima.

Ono što je mene ipak zadržalo na istom mjestu je što i dalje mislim da imam što učiti, vidim prilike za svoj rast, pozicije i odgovornosti su mi se kroz godine mijenjale dovoljno da još nisam osjetila toliku stagnaciju da promijenim firmu. No ono što je ključni razlog je – okolina.

Prednost velike firme je širi spektar potencijalnih pozicija, promjene opisa posla i zadataka, što horizontalno, što vertikalno, bez stvarne muke mijenjanja posla i okoline. Imam veći osjećaj sigurnosti zbog stabilnosti firme i zagarantiranih projekata.

No, ono u čemu mislim da sam imala sreće je što sam unutar te velike firme završila u manjoj firmi. Prednosti pak manje firme su te što su procedure i postupci nekako uhodaniji, timovi povezaniji, lakše je doći do izražaja, utjecati na promjene, uhodati sve skupa. Tim u kojem radim je skupina odličnih ljudi, s nekima se i privatno družim i to je u biti jedan od jačih razloga koji me na nekom mjestu može zadržati. Posao oduzima velik dio dana, pa mi je bitno da uz motivaciju koju daje zanimljiv i izazovan posao, i okruženje bude ugodno, jer te stavke ni visoka plaća ne može nadomjestiti.

Možeš li malo približiti kako izgleda tvoj dan, tjedan?

Do prije dvije godine sam bila software engineer, ali trenutno je moje radno mjesto poslovni analitičar, odnosno voditelj projekata. Moj radni tjedan i opis posla se uglavnom svodi na organizaciju velike količine podataka i dokumenata, sustavno upravljanje timovima, koordinacijom između klijenta i razvojnog tima. Organizaciju vremena i upravljanje svim fazama projekata uspješno balansiram izrađujući „to do“ popise koji se naravno često poslože potpuno drugačije od onoga što sam zamislila jer me dan odvede u nekom drugom smjeru, no sve je to dio posla i dinamike s kojom se uspješno nosim. 

Ponekad mi nedostaju te posebnosti programiranja gdje na kraju dana jasno možeš vidjeti rezultate i napredak svog rada (jer su linije koda napisane, problem riješen ili barem na putu da bude, i aplikacija nešto radi zahvaljujući tvom tipkanju :), ali zanimljivo mi je i ovo područje rada u IT industriji u kojem svoju sklonost logici i programiranju mogu iskoristiti i za društveni i komunikativni aspekt svog karaktera koji voli stvari “organizirati, sistematično posložiti, komunicirati.“

Zanima te i glazba? Možeš li glazbu ikako povezati s onime što radiš ili su to za tebe potpuno dva različita svijeta?

Glazbu teško mogu isključiti iz bilo kojeg dijela svog svijeta, na žalost kolega iz ureda i firme koji me redovito čuju kako pjevušim po prostorima firme. Trudim se ne ometati ih previše, a nekad se i zabrinu ako me predugo ne čuju, tako da je zasad to sve OK. Redovito me pitaju u firmi za pjevanje, neki mi i dođu na nastupe, tako da su moji svjetovi u dobrom odnosu. 🙂

Lijepo je biti u okruženju koje potiče i pohvaljuje i one aspekte nas koji nisu samo posao. Dosta znamo među sobom tko se čime bavi, neke se takve vještine i koriste. Znali smo se, recimo, mi glazbeno nastrojeni udružiti u bend pa svirati na eventima firme, firma nam nudi razne oblike sportske rekreacije, grupno se družimo… U IGEA-i imamo i ljude koji se potrude organizirati nam planinarske izlete i slično, tako da su naše “ne-IT” vještine dobro poticane u radnom okruženju.

Tvoja poruka neodlučnoj djevojki, koja, recimo, razmišlja između glazbene karijere i karijere u IT-u. Mora li birati?  

Dugo sam se i sama to pitala – moj odgovor je da se ne mora birati – no to je dosta individualno.

S puno truda i s dosta zgusnutim dnevnim rasporedom, uz svoj redovni posao stižem pjevati u zboru i u gospel sastavu, s njima izvoditi koncerte i razne projekte, a povremeno sama uz gitaru i perkusije nastupati na raznim događanjima – sve to pjevajući glazbu u kojoj uživam. Ne moram pristajati na angažmane i glazbu koja mi ne odgovara jer ne živim od toga, i to je prednost.

S druge strane, ne mogu se posvetiti glazbi potpuno, ne mogu raditi sve projekte koje bih htjela jer bi uzeli previše vremena kojeg baš i nemam viška.

Ali nije mi žao jer i rad u IT-u ima svoje čari, možda zvuči manje glamurozno i više kao safe choice, jer nije mala stvar imati siguran stalan posao i dobra redovita primanja, ali ima tu i drugih prednosti – zanimljiv posao koji stimulira, potiče na rast i razvoj, kontinuirano učenje. Svakako mislim da ako nekoga ta struka zanima, treba se na nju odvažiti jer može biti perspektivna, dinamična, zanimljiva, raznolika, izazovna…sve što želite!

Petra Rebernjak, Styria.AI: Istraživačica i na poslu i izvan njega

Krenimo od školovanja – kako si se odlučila za matematičku gimnaziju? A potom i FER? Je li tvoja odluka da ideš u tom smjeru oduvijek bila prisutna ili su te privlačile i neke druge stvari?

U osnovnoj školi sam obožavala čitati knjige, matematiku i družiti se s bratićem koji je stalno nešto tipkao po računalu. To me navelo da i sama naučim tipkati po računalu i shvatim kako tehnologija funkcionira. Kod odabira srednje škole,kao jedna od najboljih prirodno se nametnula gimnazija s informatičkim smjerom gdje sam se prvi put susrela s programiranjem. Programiranje sam vidjela kao alat kojim mogu napraviti što god poželim. Rješavanje problema pisanjem kôda izgledalo mi je kao posebna vrsta umjetnosti. Kako bih se izgradila u tom smjeru, jedini logični izbor mi je bio FER. O drugim fakultetima nisam razmišljala.

U retrospektivi razmišljam da sam vrhunski odabrala smjer školovanja jer se svijet iz dana u dan mijenja zbog tehnologije i edukacija u tom smjeru se iznova pokazuje kao pametan potez. Kad bih mogla savjetovati mlađe generacije, rekla bih im da utroše vrijeme u proučavanje tehnologije i pronađu način da je iskoristite za svoje interese.

Petra je tijekom studiranja provela dio vremena u Finskoj i Grčkoj, a odradila je i praksu u Googleu, u Silicijskoj dolini.

Vidim da si za vrijeme studija bila u Finskoj, Grčkoj… Kako je došlo do toga i što ti je to iskustvo donijelo?

Na prvoj godini studija prijavila sam se na inženjersko natjecanje koje je organizirala studentska udruga. Tamo sam saznala i za tehnološke sezonske tečajeve koje organiziraju lokalne udruge diljem Europe. Jako mi se svidio taj koncept jer uz vrlo malo truda i minimalno troškova omogućava motiviranim studentima putovanja diljem Europe. Nakon prve godine faksa išla sam u Finsku, a nakon druge u Grčku. Oba iskustva su bila neprocjenjiva.

To su bila moja prva samostalna putovanja, rješavala sam zanimljive probleme u internacionalnom timu, upoznala razne kulture i druge zemlje od samih lokalaca i stekla prijatelje koji su rasprostranjeni po svijetu, a s kojima se dan danas čujem i družim.

Pričaj malo o svom prvom poslu, je li to bilo ono što si očekivala ili si ipak htjela nešto više?

Na faksu sam bila pomalo izgubljena u moru smjerova i mogućnosti pa sam već na 3. godini htjela konkretizirati naučeno i steći iskustvo u struci kako bih vidjela što mi leži. Odlučila sam se prijaviti u Ericsson i tamo sam pune dvije godine radila kao student u tri različita tima.

Na početku nisam imala najbolje iskustvo jer se nisam pronašla u poslu koji je moj prvi tim radio, odnosno shvatila sam da to nije bilo područje mog interesa. No to me nije obeshrabrilo da potražim dalje. Uz pomoć mentorice s faksa, pronašla sam drugi tim u kojem sam se preporodila. Kolege su bili odlični, a posao zanimljiv. Tu sam se prvi put susrela s obradom i analizom velike količine podataka te razvila afinitet prema tom području. U trećem timu sam radila na projektu uz koji je bio vezan moj diplomski rad. Tamo sam se susrela s istraživačkim radom koji se ispreplitao s implementacijskim pokušajima i promašajima. Upravo mi se ta vrsta posla u kojoj je izražen istraživački duh najviše svidjela te sam takvo što tražila iza diplome.

Stažirala si i u Googleu? Kako si otišla tamo i što je to, po tebi, značilo za svoju karijeru?

Na faksu sam upoznala nekoliko izuzetnih ljudi koji su već nakon prve godine faksa radili u najvećim svjetskim tehnološkim kompanijama. Proučavajući stranice tih kompanija, primijetila sam otvorene prijave na studentske prakse. Zanimalo me kako izgleda cijeli proces od prijave do prakse pa sam se iz radoznalosti prijavila na Software Engineering Internship u Googleu, ali, nažalost, nisam dobila nikakav odgovor na prijavu. Idućih godina sam se nastavila prijavljivati u ostale kompanije – kod nekih nisam prošla niti prvu fazu intervjuiranja, kod nekih sam došla do zadnje faze.

Dvije godine nakon inicijalne prijave u Google kontaktirali su me s pitanjem jesam li i dalje zainteresirana za studentsku praksu. Proces intervjuiranja sastojao se od 4-5 faza i trajao je nekoliko mjeseci, a rezultirao je upravo ponudom. Preko ljeta sam radila u njihovom glavnom uredu u srcu Silicijske doline. Stekla sam iskustvo u vidu praktičnih znanja koja su oblikovala moje radne navike kao i lijepa i korisna poznanstva s ljudima koji su najveći stručnjaci u svom području. Također mi je ta stavka u životopisu otvorila mnoga vrata u ostatku moje karijere pa sam tako mogla birati gdje ću raditi nakon diplome.

Što te privuklo podatkovnoj znanosti?

Iskreno, hype. Dodatno, jako me privukao osjećaj nečeg novog i nepoznatog, punog novih izazova. No ono što je utvrdilo moj interes prema podatkovnoj znanosti je eksperimentiranje s raznim projektima u tom području. Slušala sam razne online tečajeve na temu strojnog učenja i dubokog učenja, sudjelovala sam i organizirala natjecanja u čijem je središtu umjetna inteligencija, upisivala predmete vezane za to područje na faksu, tražila studentske prakse u firmama i timovima koji se time bave…

Ovo područje je različito od klasičnog programiranja u tome što je tu jako izražen istraživački duh, zahtijeva dobru intuiciju koja se stječe iskustvom, ali ni uz vrhunsku intuiciju ne postoji garancija da će nešto dobro raditi. Za dobar ishod problema potrebno je puno kreativnog razmišljanja.

Kako izgleda tvoj radni dan ili tjedan u Styria.AI?

Moja uloga u timu Styria.AI koji je dio tvrtke Trikoder, tiče se prikupljanja, obrade i pohranjivanja podataka koje koriste modeli neuronskih mreža. Dodatno, pronalazim zajednički jezik između modela i infrastrukture koja pravovremeno mora odgovarati na upite svakog klijenta. Svako jutro započinjem opuštenom kavom s kolegama, a potom se bacam na zadatke. Radni dan uključuje puno istraživanja, planiranja i isprobavanja različitih rješenja s ciljem pronalaska onog najboljeg. Osim toga, puno vremena posvećujem komunikaciji s članovima tima te suradnji s drugim timovima. Jedan dan u tjednu ostavljamo za vlastitu edukaciju i istraživanje novih tehnologija i metoda. Neizostavna je barem jedna partija stolnog nogometa s kolegama, a mogu reći da se velikim stopama penjem od amaterke prema pro igračici.

Tvoja poruka neodlučnoj djevojki, studentici, koja je, recimo, nesigurna treba li provesti mjesec dana ili godinu dana negdje vani, u nepoznatom okruženju. Što može izgubiti, što dobiti?

Cijelo moje iskustvo me naučilo da je uz trud, volju, ustrajnost i malo sreće sve moguće. Trenutne poteškoće i odbijenice ne treba shvaćati obeshrabrujuće jer ne znače neuspjeh već dodatno iskustvo i korak bliže uspjehu. Također, nikad nije prerano za ostvarenje ambicioznih ciljeva. Velike svjetske kompanije, poput Googlea, nude spektar mogućnosti za studente svih godina, a tako na primjer postoje posebni programi upravo za studente prvih i drugih godina.

Najbolje moguće vrijeme za eksperimentiranje, isprobavanje i stjecanje iskustva je upravo studentsko doba kada je sve pristupačnije, a vremenske jedinice se mjere u semestrima, a ne godinama. Preporučujem svakome da maksimalno iskoristi prilike na faksu – od natjecanja preko volontiranja do studentskih putovanja.

Kako su rekli u South Parku: “There’s a time and a place for everything – and it’s called college.”

Komentari

  1. Dragan

    Dragan

    13. 09. 2019. u 7:29 pm Odgovori

    Volim da procitam misljenja mladih uspesnih zena jer navijam za jednakost i za to da su zene podjednako sposobne u svemu, ako ne i sposobnije na nekim poljima.

  2. Vanja

    Vanja

    14. 09. 2019. u 10:49 pm Odgovori

    Sve se može do trenutka kad dođu djeca…tad posao me može biti u fokusu, a samim time se ne može pratiti tempo. Osim ako nemaš još jednu ženu iza sebe, baku…

  3. ludi panj

    ludi panj

    17. 09. 2019. u 3:56 pm Odgovori

    Nije točno Vanja, znam dosta kolegica koje su i sa 2+ djeteta vrlo uspješne, te se redovito educiraju
    danas postoje produženi boravci gdje djeca uče/jedu i uz podršku druge polovice sve se stigne.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kolumna

Kako je meni i 35.000 kupaca 96% snižen Foreov UFO postao “najbolje iskustvo kupovine ikad”

Osjećaj kada pronađete, a potom i kupite neki proizvod po 96% nižoj cijeni, nezamjenjiv je, pogotovo ako ste jedni od “rijetkih” koju su ponudu pronašli. Svi vam zavide, napravili ste odličan “deal”, a manje je bitno treba li vam uopće taj proizvod.

Startupi i poslovanje

Od agencije do freelancinga: 8 savjeta za život i posao koje sam naučio težim putem

A kako vi ne bi morali, stiže jedna poučna usporedba oblika poslovanja kroz stvarna iskustva.

Startupi i poslovanje

MVT Solutions iz Pisarovine osigurao 100.000 od 300.000 eura vrijedne runde investicije za brži i jeftiniji razvoj IoT-ja

Ovaj domaći startup u tri je godine, bez ikakve vanjske investicije, razvio IoTaaP, alat koji može uvelike olakšati razvoj IoT proizvoda različitim klijentima. Osim hardvera, njihov poslovni model se skalira kroz softver i cloud, a koliko uspješno su se rješenjem i radom potvrdili do sada, najbolje govori i vijest o prvoj investicijskoj rundi predvođenoj domaćim investitorom.

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

Osvojili su “Oscara” za industrijski dizajn, a onda sve snage uložili u kreiranje najboljih madraca

Uz mnoge druge domaće i inozemne nagrade, Filip Havranek i Kristina Lugonja dobitnici su Red Dota, najprestižnije svjetske nagrade za industrijski dizajn, a odnedavno su postali i osnivači startupa. Iako su dosad dizajnirali različite namještaje i proizvode - od stolova, stolica, lampi i prijenosnih SSD-ova - njihov prvi startup proizvod je madrac Nimbus koji se ne prodaje u nijednoj fizičkoj trgovini.

Kultura 2.0

Kako iskoristiti advent za employer branding (a da nije samo domjenak)

Važnost dobrog raspoloženja unutar tvrtke ne možemo zanemariti, pogotovo kad je riječ o kraju godine kada se projekti privode kraju dok se istovremeno pripremmo za nadolazeće. Čini se da je A1 otkrio najbolju formulu kako preživjeti zimu: mjesec dana blagdana u uredima.

Startupi i poslovanje

“Kod nas toga nema”: Samo 16% žena u hrvatskoj IT industriji nije doživjelo spolnu diskriminaciju

“Nejednakost je samo u Vašoj glavi, da manje sjedite pred pudijerom, a više pred knjigom nebi vidjeli nejednakost”.

Tehnologija

Klijenti banaka imaju sve manje vremena: Kako banke razvijaju digitalne proizvode za njih?

Digitalna transformacija mijenja iz temelja različite industrije. Koje vještine su vam potrebne ne bi li u jednoj od njih temelje gradili upravo vi, saznali smo od product ownera i managera Raiffeisen banke.

Kolumna

Kako je meni i 35.000 kupaca 96% snižen Foreov UFO postao “najbolje iskustvo kupovine ikad”

Osjećaj kada pronađete, a potom i kupite neki proizvod po 96% nižoj cijeni, nezamjenjiv je, pogotovo ako ste jedni od “rijetkih” koju su ponudu pronašli. Svi vam zavide, napravili ste odličan “deal”, a manje je bitno treba li vam uopće taj proizvod.

Tehnologija

Hardverski vodič za sve trenutne i buduće influencere, freelancere i gamere

Kraj jedne godine i ulazak u novu možete pamtiti po retrospektivi na prošle uspjehe i neuspjehe te novogodišnjim planovima koji su se izjalovili do sredine siječnja. A možete i po tome kako ste napokon odlučili napraviti prvi korak prema ostvarenju svog influencerskog, gamerskog ili freelancerskog sna. Hardver možda nije najvažnija stvar u toj priči, ali je sigurno bitna stvar za početak.