Gdje griješimo u zapošljavanju generacije Z?

Negdje na netu pronašli smo nešto što sliči na jednadžbu, a nekako ovako izgleda: Bb + X + Y ≠ Z. Bez brige, s obzirom na to da se bavimo psihometrijskim istraživanjima, nećemo se baviti matematikom. No, ako pogledamo tu jednadžbu, mogli bismo ju nekako ovako raspisati:

• Bb ili babyboomers ili boomeri.

Boomeri su iz prošlog stoljeća i rođeni su od 1946. do 1964. Boomeri su poslijeratna generacija (WWII). Odrasli su u sjeni rata, recesije… Nisu imali puno.

• Naslijedila ih je generacija X.

Neki su ih nazivali lijenom generacijom i odrasla je u sjeni boomera koji su dominirali političkim, obrazovnim, poslovnim i općenito društvenim svijetom.

• Generacija Y dugo je bila u fokusu svih zbivanja.

Zovu ih još milenijalcima, a rođeni su između ranih 80-tih i 2000-tih. U odnosu na prethodne generacije, kod njih se bilježi veća stopa depresivnih, onih koji prekomjerno uživaju u alkoholu ili zlorabe supstance, smatraju se hiperaktivnima, ovisnima o duhanu.

Zbog rane primjene tehnologije, prva su generacija koja ne traži ili teško održava kontakt očima, osjećajno su pomalo uskraćeni pa i to otežava razumijevanje njihovih misli i osjećaja. 24 sata su izloženi različitim vijestima. Sjećaju se 9/11. Odrasli su u ekonomski nestabilnom okruženju pa su skloni stvoriti posao ako ga ne mogu naći. Prva su generacija koja je stupila na tržište radne snage s pristupom tehnologiji koja im dozvoljava da rade po svom. S njima se pojavljuju digitalni nomadi.

I taman kada smo pomislili da nam je dosta promjena u ljudskom ponašaju, da je tradicionalno skroz nestalo, došli su oni.

Stigla je nova – Z generacija.

Za njih možemo reći da su, na neki način, platili danak razvoju društva.

Generacija Z, koja počinje ulaziti u poslovni svijet, naziv je za pojedince rođene između 2000. i 2010./2015. Međutim, često susrećemo imena poput: mobilna generacija, e-generacija, tiha generacija, mrežna generacija.

Potpuno su digitalni. Swipeaju. Povezani su s cijelim svijetom. Većina ljudi ih neće ili ne želi razumjeti. Ne traže odobrenje od roditelja, odobrenje nalaze kod prijatelja. Dobro su odgojeni, ali socijalne vještine im nisu nešto s čime će se pohvaliti.

Kognitivno su vrlo dobri, ali im nedostaju specifična iskustva

Pod kognitivnim dijelom mislimo na to da: dobro deduktivno i induktivno rasuđuju, dobro raspoređuju informacije, dobro matematički rasuđuju i pamte, vrlo su mentalno fleksibilni, dobri u radu s brojevima, originalni su i prepoznaju obrasce. Perceptivna brzina im je dobra, ali su vrlo osjetljivi na probleme. Dobro im je vrijeme reakcije, vrlo su selektivne pažnje te ograničeni u podjeli pažnje. Uglavnom dobro razumijevaju i vizualiziraju.

Međutim, nedostaju im, kako smo rekli specifična iskustva pa su nešto lošiji u aktivnom učenju i slušanju, vrlo su kritični, ali s druge strane im je prosudba i odlučivanje loše.

Ukratko, kognitivno su dobra djeca, međutim nemaju niti žele imati “Big Picture” pa će shodno tome teže razviti strategije učenja kod nekih kompliciranijih problema ili zadataka, a u čemu su novi ili manje iskusni. Loši su u pregovaranju i imaju onaj gard. Čine se sramežljivima. Osjećaju se nevidljivima. Ponašaju se savjesno prema okolišu. Boje se neuspjeha, ali novac im nije najbitnija stvar u životu.

Oni su velika djeca

Po Maslowu su poprilično samoaktualizirani, puno više od ostatka populacije što znači da su vrlo brzo našli svoj smisao postojanja, ali isto tako moraju vidjeti i smisao u poslu, mora im biti zanimljivo kako bi se mogli dodatno pronalaziti.

U pronalaženju smisla u poslovnom dijelu, veliku ulogu imaju odjeli ljudskih potencijala koji će s upravama tvrtki jasno i precizno strateške ciljeve prevesti u one taktičke odnosno operativne, dakle razumljive Z generaciji (“A gdje sam tu ja?”). Bitno je konstantno jasno i precizno s njima komunicirati.

Ako ćemo biti vrlo općeniti, možemo reći da je akronim FOMO zbog njih 2013. dodan u Oxfordski rječnik. Iako već pomalo odrasli, svojevrsna su velika djeca. Zadržali su ono što mi „odrasli“ nismo mogli, a to je dijete u sebi. Usprkos djetetu u sebi imaju velika tehnološka znanja, ali istovremeno su i vrlo kreativni. Neki će reći da ih je teško kontrolirati.

Često ćemo čuti da znaju koja su im prava, ali skloni su zaboraviti svoje obaveze. Ne osjećaju se dužni nikome pa shodno tome nisu niti previše lojalni. Lako i često će promijeniti posao.

Tehnološki najpismenija generacija

Značajka koja ih razdvaja od ostalih generacija jest da generacija Z ne poznaje svijet prije weba i da je prva globalna generacija kao i tehnološki najpismenija generacija.

Početak generacije Z različito je definiran u različitim zemljama. Najvažnija razlika koja razlikuje generaciju Z od generacije Y je ta što su članovi generacije Z od rođenja izloženi komunikacijskoj i medijskoj tehnologiji. Zbog multimedijskog tehnološkog napretka, generacija Z izložena je multimedijskim aktivnostima u većoj mjeri nego bilo kojoj drugoj aktivnosti (osim spavanja).

Odrastajući tijekom financijske krize, svijet doživljavaju kao manje siguran. Svjesni su da prilike moraju tražiti sami, a ne samo čekati ih pa su puno snalažljiviji od prethodnih generacija. Zbog pristupa internetu imaju i bolji uvid u globalne događaje.

U prethodnom smo ih dijelu, opisujući njihove kognitivne sposobnosti, pokušali staviti u neke okvire i na taj način ih približiti. Međutim, to je pogrešan put. Iako su poprilično homogena skupina, staviti ih u neke okvire je pogrešan pristup. Njih ne smijemo i ne možemo “kategorizirati” kako smo to možda radili s dosadašnjim zaposlenicima.

Gdje griješimo u zapošljavanju generacije Z?

Svjesni smo da su neka zanimanja vrlo deficitarna, da se firme često međusobno kanibaliziraju da bi privukli određene pojedince i da se postupak zapošljavanja pokušava čim više skratiti, kako nitko ne bi gubio previše vremena.

U stvari je loša pretpostavka da se vrijeme gubi. Da, proces zapošljavanja mora biti brz, ali u njemu se puno toga može napraviti. Tijekom odabira kandidata i istražujući njihovo ponašanje, došli smo do vrlo zanimljivih činjenica.

No prije nego krenemo na razlike koje nalazimo kod ostatka populacije (radno sposobne) i Z generacije, mi ćemo ponoviti da su oni dobra djeca, kognitivno vrlo napredna, s nedostatkom iskustva i zbog toga je to generacija koja traži mentora, prijatelja čiji će međusobni odnos biti prije svega, ne autokratski – nego meritokratski i živ.

Svaka kompanija ima u cilju zadržati svoga zaposlenika. Sam proces zapošljavanja, onboardinga, uvođenja u posao, skup je proces. Puno je bolje onda još malo uložiti u razvoj toga zaposlenika, potaknuti njegovu samoaktualizaciju (da on nađe svoju svrhu i cilj unutar kompanije) i njegov razvoj te ga time dugoročno zadržati, smanjiti turnover i postići lojalnost (jer, sjetimo se da se Z generacija ne osjeća dužna nikome).

Dalje, oni imaju jednu veliku prednost. U svojim mislima, da ne kažemo glavama, su samostalni, nezavisni. U stvari su zavisni o roditeljima. No takav setup im omogućava da ne moraju imati potpunu “obvezu” prema poslodavcu, a time i poslu. Međutim, je li to loše? Vjerojatno nije. Oni će odraditi svoj posao i svoje zadatke, ali možemo reći, više na način kako su oni zamislili, nego kako smo mi to htjeli.

I sada se postavlja pitanje, tko se treba prilagođavati? Mi? Stariji? Ili Z generacija?

Osobno bi rekli da je to dvosmjeran proces.

Ako prođemo kroz bazu psihometrijskog istraživanja, nekoliko činjenica govori puno o njima, ali i o nama, kao poslodavcima:

Samoaktualizacija.

Maslow ju je opisao nekako ovako: „Glazbenik mora stvarati glazbu, slikar mora slikati, pjesnik mora pisati kako bi pronašao mir. Ono što čovjek može biti, on mora biti.“ Z-generacija je samoaktualiziranija nešto više od 4% od ostatka populacije. Ako uzmemo u obzir činjenicu da samoaktualizacija raste s godinama starosti i da su oni daleko mlađi od nas, ispada da mi nikada nećemo biti „toliko zadovoljni sami sobom“ kao što su oni već danas. Na nama je da takvi i ostanu.

Otvorenost iskustvima.

Odrastanje prethodnih generacija bilo je obilježeno velikim društvenim promjenama odnosno događanjima i uvjetno rečeno, kako smo odrastali mi, tako je “odrastao” i svijet oko nas i obratno. Bili smo svjedoci i dobrih i loših promjena. Čovjek je okolinsko biće, a iskustvo nas na neki način oblikuje.

Z-generacija se počinje rađati kada je svijet dodatno uređen (ima sve manje rasnih netrpeljivosti, radi se na ravnopravnosti spolova, stasala su prva LGBTQ prava…). Drugim riječima, Z generacija od svijeta ne dobiva nikakvo novo i veliko iskustvo osim onog tehnološkog. Zbog toga, iako bi se lako pomislilo da su otvoreniji ka novim iskustvima, to nije točno. U odnosu na ostatak populacije njihova otvorenost je daleko manja.

Skala psihološke povlaštenosti.

To je skala koja mjeri uvjerenje osobe da zaslužuje povlašteni tretman neovisno o drugim, vanjskim čimbenicima. Kod Z generacije to je daleko više izraženo.

Uz ovih nekoliko parametara napomenuli bi da im je kritičko razmišljanje puno jače izraženo (6 postotnih poena), dok su kod prosudbe i odlučivanja za oko 7 postotnih poena „slabiji“ (što je statistički puno jer moramo uzeti u obzir i one ispod i one iznad prosjeka). Drugim riječima ovo dokazuje njihov gard kojega ponekad imaju.

Potreba za mentorom.

Generacija Z traži team leadera koji će im objašnjavati, mentorirati ih jer – oni ne znaju pitati. Zašto je tomu tako? Zato što je danas, općenito u životu, nestao čovjek. Digitalizirao se. To je danak napretka, to je danak četvrte industrijske revolucije. Online je učenje, online su prijatelji, online je ljubav… neka onda mentor, team lider bude živ.

U ovaj odnos trebaju uložiti sve zainteresirane strane

Kada sagledamo sve ovo što možemo iščitati iz psihometrijskog testa, nije se teško odlučiti i u konačnici ih „nagovoriti“ da tijekom selekcijskog procesa odvoje svojih sat vremena i na testiranje. Iako se često vrijeme provedeno na psihometrijsko testiranje tumači kao nepotrebno ili gubitak vremena, iz rezultata ćemo puno bolje znati jesu li oni „dobar fit“ za nas i jesmo li mi „dobar fit“ za njih. Prije svega, lakše ćemo ih razumjeti, a samim time i planirati njihov daljnji razvoj. Time ćemo dugoročno razviti onaj dobar mentorski, meritokratski odnos kakav oni trebaju i u konačnici zaslužuju.

I da zaključimo: To su kognitivno dobra, razumna djeca, a prilagodbe su potrebne i na jednog i na drugoj strani. Prilagodba bazirana na razumijevanju bit će daleko bolja i u konačnici bezbolnija.

U ovoj priči ne postoji dobra ili loša strana, ne postoje oni koji znaju prava, ali ne i obaveze. I jedno i drugo je obostran odnos, a ovako može biti daleko kvalitetniji. I naravno, u taj odnos trebaju uložiti sve zainteresirane strane.

I da, Bb+X+Y nije jednako Z!