Treba li zabraniti mobitele u školama? Samo ako za to postoji jasan i mjerljiv edukacijski cilj

Nova školska godina počinje za točno tjedan dana, stoga se ponovno aktualizira tema korištenja mobilnih uređaja u i oko školskih klupa. Razloga za njihovo nekorištenje je mnogo, posebice u osnovnim školama, od toga da ometaju nastavu, narušavaju koncentraciju učenika, utječu na njihove komunikacijske vještine ili olakšavaju varanje na ispitima. Istodobno, vjerojatno je i jednak broj komplikacija oko provođenja potpune zabrane korištenja mobilnih uređaja.

Ipak, ima zemalja gdje se ona provodi. Tijekom ljeta odjeknula je vijest kako je Nizozemska odlučila da će od ove školske godine mobiteli biti zabranjeni u učionicama. Iznimno će se dopustiti osobama kojima je uređaj potreban zbog zdravstvenih poteškoća. Uz mobitele, neće se dopustiti ni tableti ni pametni satovi, osim na dijelovima nastave koji se tiču digitalnih vještina. Točna pravila će svaka škola donositi za sebe.

Iako kod nas neće biti zabrane na razini države, što je i naš ministar obrazovanja Radovan Fuchs tada pojasnio, i svaka naša škola može donijeti svoja pravila oko korištenja uređaja za vrijeme nastave.

Zabrana funkcionira samo uz njeno provođenje

Takvih je škola sve više, poput Osnovne škole Rapska u Zagrebu koja je prije više od dvije godine donijela odluku da učenici neće koristiti mobitele u prostorijama škole, osim u iznimnim situacijama, pisala je Srednja.hr u povodu DanaBezVeze u kojemu je prošle školske godine sudjelovalo više od 130 škola. No, iako je ovo pravilo doneseno u suradnji s roditeljima, postoji mnogo izazova, otkrila nam je ravnateljica Dijana Dujmović u raspravi koja se razvila ispod naše ankete.

Zabrana funkcionira kod djece osnovnoškolske dobi ako je netko provodi. Ako nema sustava nadzora koji će sankcionirati prekršaje, sve pada u vodu. Kod nas i dalje sve funkcionira na način: ako me nitko ne uhvati – varam, lažem, manipuliram i slično. Tema je zahtjevna i možda jedna od većih s kojom se mi u školama bavimo. Radi se o ovisnosti, a ovisnost je u najvećoj mjeri psihološki problem.

Istodobno, važno je educirati roditelje i društvo u cijelosti, smatra. Usprkos pravilima njene škole, pojedini roditelji smatraju da su djetetu oduzimanjem mobitela ugrožena njegova prava.

Dokle god roditelji ne shvaćaju da savjete koje dobiju od učitelja treba dosljedno provesti i doma, dokle god kao društvo ne znamo što želimo postići obrazovanjem, niti ova tema neće biti razriješena.

Pozitivni aspekti zabrane

Ipak, ima roditelja koji su skroz na strani ravnatelja poput Dijane Dujmović. Olga Mirković Maksimović, inače COO Videobolta, iznijela je iskustva iz Srbije. Kako je navela, u osnovnoj školi koju pohađaju njena djeca u drugom je polugodištu prošle školske godine zabranjena upotreba mobilnih telefona i rezultati su, smatra, odlični. A što je najzanimljivije, tvrdi da su čak i djeca zadovoljna rezultatima.

Rezultati se ogledaju u sljedećem: više paze na satu, sudjeluju u aktivnostima i slušaju što profesor govori, bolja je atmosfera, manje se svađaju i prozivaju jedni druge i slično. Uz to roditelji se manje miješaju i ne dolijeću tijekom malih odmora za svakojake gluposti.

Problem upotrebe mobilnih telefona u osnovnim školama ne dolazi od upotrebe u nastavi, već od činjenice da djeca zbog telefona i praćenja sadržaja na društvenim mrežama (trenutno prednjači TikTok) uopće ne slušaju, ne paze, ne sudjeluju u nastavi, za vrijeme provjera znanja masovno prepisuju, zovu roditelje ako ih neko krivo pogleda i slično.

Kad se nešto brani, to želimo još više

U SAD-u postoji inicijativa “čekajte do 8.” kojom roditelji javno proglašavaju da neće svojoj djeci davati pametne telefone do 8. razreda osnovne škole. Iako u teoriji zanimljive, takve su mjere upitne ako ih se ne pridržavaju svi jer se djeca mogu osjećati izopćeno i imati strah da nešto propuštaju, ako njihovi vršnjaci imaju pristup tehnologiji. Također, propušta se i prilika za korisni dio tehnologije, a svakako se potpunim zabranama pojačava i jaz između odraslih i djece, čemu u dokaz idu komentari školaraca na tu temu na blogu Alekseja Leona Gajice, mladog ambasadora za prava djece i mladih Europske unije, koji je na Unicefovim stranicama pisao o ovoj temi.

Tako pojedini smatraju da su mobiteli danas neophodni te da mogu pomoći da nastava bude zanimljivija. Svjesni su da postoje i negativne strane pretjeranog korištenja tehnologije, ali smatraju da odrasli u ovom slučaju trebaju pokazati više empatije, a manje nerazumijevanja ili čak ismijavanja.

Kako Aleksej kaže:

Moje mišljenje je da se mobiteli ne bi trebali zabranjivati u školama jer, kad god se nešto brani, onda to želimo samo još i više.

Treba imati na umu i istraživanje provedeno na 17.500 djece iz Hrvatske koje je pokazalo da djeca i sama vide negativne posljedice tehnologije, ali da se teško mogu sama ograničiti oko njenog korištenja.

Nerazumijevanje novih generacija

Srednja.hr, kao portal koji detaljno pravi školstvo, prošle je godine izbacio bombu od prvoaprilske šale u kojoj se tvrdilo da je potpuna zabrana mobitela na nastavi došla i kod nas. Marko Matijević, osnivač Srednje.hr, ističe da je razlog zabrane koji su koristili u tekstu, a koji je i objektivno dobar razlog za zabranu, pokušaj sprječavanja fotografiranja i daljnjeg distribuiranja ispita znanja. No, čini mu se da vapaji oko ukidanja mobitela dolaze uglavnom iz drugog smjera.

Dominantni narativ oko korištenja mobitela koji dolazi od starijih, pritom mislim na roditelje i nastavnike, jest da su učenici previše vremena na mobitelima i da to donosi po njima štetne posljedice. Od sve slabijih komunikacijskih vještina među učenicima pa do cyberbullyinga. Uz neke opravdane razloge, postoji i cijeli niz argumenata koji nisu suvisli i dolaze iz nerazumijevanja nove digitalne generacije, poput toga da učenici ništa pametno ne rade na mobitelima.

Što je validan razlog za zabranu?

Pozdravlja primjere kada profesori na ulazima u razred imaju kutijice u koje učenici moraju staviti mobitele kako ih ne bi koristili za vrijeme nastave jer takva akcija profesora ima i jasan cilj.

S druge strane, postoje situacije kada profesori žele da učenici imaju mobitele kako bi pomoću njih mogli koristiti neke korisne alate. Kada bi škola htjela zabraniti mobitele tijekom odmora, volio bih čuti jasne razloge zašto je to tako. Npr., validan razlog bi bila želja škole da potakne bolje verbalnu komunikaciju među učenicima.

Kada bi se takvo nešto napravilo, volio bih onda da škola prati i analizira stanje te da vidi je li došlo do željenog rezultata. Nisam nikako za zabrane bez jasnog edukativnog cilja koji se može mjeriti kako bi se vidjela uspješnost kampanje.

Nizozemska će tako krajem školske godine 2024./2025. provjeriti rezultate, revidirati odluku i odlučiti je li potrebno zabranu staviti u zakon. I to bi i trebao biti zaključak priče – zabrana mobitela u školama može proći samo uz jasan i mjerljiv edukacijski cilj, jasne iznimke i uz edukaciju svih uključenih. Jer, doista, potrebno je selo da bi se selo i (pre)odgojilo.