WhoAPI nakon ‘američkog sna’: Dali smo 110% i iz kreveta tražili investitore!

WhoAPI nakon ‘američkog sna’: Dali smo 110% i iz kreveta tražili investitore!

Riječki WhoAPI nedavno se vratio u Rijeku nakon tromjesečne “akceleracije” u američkom startup akceleratoru 500 Startups, gdje su prošli mentoriranje i praktičan, daljnji razvoj svog projekta. Kako im je zaista bilo, zašto su investiciju tražili iz kreveta i “pitchali” na ulicama mirnog američkog (tehnološkog) grada, Duškić ekskluzivno otkriva za Netokraciju u svom prvom intervju nakon povratka iz SAD-a.

Duškić 'pitcha' u Mountain Viewu i pokušava zainteresirati prolaznike!
Duškić ‘pitcha’ u Mountain Viewu i pokušava zainteresirati prolaznike!

Riječki WhoAPI nedavno se vratio u Rijeku nakon tromjesečne “akceleracije” u američkom startup akceleratoru 500 Startups, gdje su prošli mentoriranje i praktičan, daljnji razvoj svog projekta. Kako im je zaista bilo, zašto su investiciju tražili iz kreveta i “pitchali” na ulicama mirnog američkog (tehnološkog) grada, Duškić ekskluzivno otkriva za Netokraciju u svom prvom intervju nakon povratka iz SAD-a.

Za one koji nisu još čitali o riječkom WhoAPI-ju, radi se o internetskom startupu koji razvija platformu za pretraživanje domena, u koju je krajem prošle godine investirao 500 Startups, američki akcelerator sa sjedištem u Mountain Viewu kojeg je osnovao Dave McClure.

3 temelja 500 Startupsovih startupa

U 500 Startupsovom sjedištu u Mountain Viewu suosnivači Goran Duškić i Edi Budimilić te njihov tim prošli su program s naglaskom na tri područja: dizajn, data i distribuciju, koje taj akcelerator objašnjava na svojoj web stranici:

  • Design: Dobri proizvodi počinju sa kvalitetnim korisničkim iskustvom koje čini kupce i korisnike sretnima;
  • Data: Kvalitetni startupi dolaze do informiranih odluka, jer znaju i doznaju što njihovi kupci žele;
  • Distribucija: Startupi trebaju skalabilne, učinkovite metode akvizicije novih kupaca.
WhoAPI-jevci u posjetu Facebooku (Iz osobnog arhiva Edija Budimilića)
WhoAPI-jevci u posjetu Facebooku (Iz osobnog arhiva Edija Budimilića)

 

Šok za riječki startup

Neovisno o upoznatosti s navedenim područjima s tehničke i poslovne strane, Duškić za Netokraciju otkriva kako im je prvih nekoliko tjedana bilo pravi šok te da bi bilo idealno da je jedna osoba pripremala teren za cijelu “ekspediciju” kako bi se lakše uhodali:

Prvih nekoliko tjedana je bilo strašno stresno! Odmah u startu morali smo se navikavati na suživot s kolegama, dok istražujemo teren, privikavamo se na nove uvjete i rješavamo probleme u hodu. Imali smo velikih problema sa pronalaskom adekvatnog smještaja za nas 5 (zbog kredit scorea kojeg niti jedan stranac bez “social security broja” nema). Ima tu priča o namještaju, o prvoj narudžbi pizze i svega pomalo. Bilo je pozitivnih i negativnih stvari na koje se trebalo naviknuti, takav je život u stranoj zemlji.

Radna atmosfera oko 23 sata, samo WhoAPI i kolege iz Japana (Snimio Goran Duškić)
Radna atmosfera oko 23 sata, samo WhoAPI i kolege iz Japana (Snimio Goran Duškić)

Praktičan način rada im se nije toliko promijenio, osim što se Duškić bavio prvenstveno traženjem dodatnog kapitala i vježbajući predstavljanje projekta odnosno pitchanjem. Kao što se očekuje od Silicijske doline, Duškić objašnjava kako je kapital puno dostupniji i procedure daleko jednostavnije:

Američki investitori lakše zarade 10 tisuća dolara, a za hrvatske uvjete je to dosta novaca. Druga najveća prednost je što smo imali na raspolaganju supermana zvanog Dave McClure i dobili smo na vrijednosti samim pojavljivanjem u 500 startups gdje nije jednostavno upasti.

Investicija (uz doručak) u krevetu?

WhoAPI-jevci su stoga odlučili itekako iskoristiti priliku koju su zaslužili predstavljajući projekt na prošlogodišnjem Geeks on a Plane Zagrebu prošle godine, kojeg je Netokracija suorganizirala. Duškić objašnjava kako su se zaista ubili od posla, tako da je on u jednom trenutku se razbolio te 2 tjedna ostao zatvoren u sobu, radeći “fundraising” iz kreveta. “Nemojte me pitati zašto” – kaže.

McClure intervjuira gosta u 500 Startups (Snimio Goran Duškić)
McClure intervjuira gosta u 500 Startups (Snimio Goran Duškić)

Duškića je osobno najviše veselilo predstavljanje projekta za koje je opisao da je ipak drugačije kad u publici imate osobe poput investitora Marka Sustera. Naglašava kako je “pressing bio puno veći”, posebice zato što su sva predstavljanja bila prenesena uživo širom svijeta putem live streama.

WhoAPI-jevci su bili smješteni u Mountain Viewu kao i sam 500 Startups, što je 45 minuta vožnje od San Francisca. Uz sav rad, našli su nešto vremena za opuštanje i iskoristili Dolinu posjetivši Facebook, Google, Microsoft, Twitter. Duškić ukratko opisuje:

Bacili smo se u bazen poput scene u filmu Social Network. No isto tako smo okusili i crnu stranu San Francisca i susjednog Oaklanda. Beskućnici, visoka stopa kriminala, skupa i nezdrava hrana.

Na pitanje kako bi opisao jedan radni dan u Mountain Viewu, nastavlja:

Na putu do 500 startups sretneš nekoga tko radi za Firefox, Linkedin, Google ili neki startup. Popneš se na vrh jedinog nebodera u krugu 30 km gdje puca pogled na dolinu, silicijsku. Pogledaš u daljini zgrade Googlea, Linkedina, Facebooka, Mozzile, sjedneš za svoj stol i radiš. Ponekad odradiš mentoring sastanke sa suosnivačima usješnih startupa, potencijalnim investitorima.

Pitchanje na ulici bila je jedna od vježbi.
Pitchanje na ulici bila je jedna od vježbi.

WhoAPI i ostale startupe u 500 Startupsovom trenutnom batchu bi pak jednom tjedno čekalo predavanje ili razgovor s osnivačem uspješnog projekta, poput osnivača Trulie vrijedne pola milijarde dolara ili pak osnivačem LivingSociala vrijednog više od milijardu i pol dolara:

Jesu, al trebate čuti što ti obični ljudi imaju za reći.

Povratak u Rijeku

Duškić nam je opisao nekoliko situacija koje baš i nisu za Netokraciju, niti biste ih doživjeli na hrvatskim ulicama. Iskreno nam također naglašava da što se tiče povratka među ostalim najviše veselio dobrom roštilju! No, bolji osjećaj života u Rijeci ipak nije jedini razlog WhoAPI-jeva povratka i ostanka u najvećoj hrvatskoj luci, kako Duškić iskreno objašnjava:

Kada bi se nas 4 full time team membera preselilo u SAD na klasične plaće za naše pozicije (i recimo da Edi i ja nemamo CEO i CTO plaće nego za marketing managera i senior developera), sa uredom i sličnim uvjetima kakve imamo ovdje… Za narednih 6 mjeseci bi trebali osigurati sredstva u visini od minimalno četvrtinu milijuna dolara. U Silicijskoj dolini postoji strašan deficit developera, pa postoji i velik rizik od prebjega u bilo koju drugu tehnološki nadmoćniju tvrtku.

Osim tog, suosnivači WhoAPI-ja zajedno su s Hrvojem Hudoletnjakom pokrenuli inicijativu novog riječkog inkubatora koju je grad Rijeka prigrlio.

5 silicijskih želja

Za kraj sam Duškića zamolio da naglasi nekoliko stvari koje je naučio, a koje bi volio primjenjivati ili vidjeti na “domaćem terenu” – tih 5 stvari su:

  • Otvorena komunikacija sa drugim ljudima;
  • Convertible notes ili convertible securities;
  • Mladi ljudi koji preuzimaju odgovornost i spremni su radit naporno;
  • Prometni znakovi i kultura vožnje u Kaliforniji;
  • Ohrabrivati propale pokušaje – u sjedištu Facebooka su veliki plakati “Fail Hard, fail fast.”.

WhoAPI-jevci su itekako zadovoljni svojim boravkom u Silicijskoj dolini i svime što su naučili, ali znaju da je dug put pred njima. Nedavno su osigurali investicije nekolicine američkih anđela koje će im omogućiti daljnji razvoj za klijente koji čekaju njihovu platformu za pretraživanje domena.

Iako smo već i dosad pisali o tome koliko su se Goran i Edi kao suosnivači uvijek razlikovali od drugih po svojoj odlučnosti (prodali su postojeću tvrtku kako bi financirali razvoj startupa) te prilagodljivosti (redovito dolazili u Zagreb na Startup Srijede pa pitchali po drugim europskim gradovima), Duškić otkriva kako je i za njih tempo u Dolini bio ubitačniji. “Svi oko tebe daju 110 posto i jednostavno se loše osjećaš ako i ti ne daješ 110 posto” – zaključuje.

Komentari

  1. Damir2

    Damir2

    04. 03. 2013. u 3:05 pm Odgovori

    Ovo nije upereno protiv IBB-a naravno a ni protiv WhoAPI, ali govoreći općenito dajte nas poštedite tih srcedrapateljskih priča i dovedite nam kapital. Nismo mi ništa gluplji od ‘onih’ tamo koji jednako masovno propadaju kao i ovdje. Bilo je startupa i prije tih bigbrother predstava pa je više firmi uspijevalo nego danas.

    Ja zaista ne vidim kaj mi to tamo možemo naučit. Dajte nam lovu za investicije i dođite ljeti na more, to je sve kaj trebamo od vas. Hvala

    IBB ako nećeš nemoj ovo objavit 🙂

  2. Marko

    Marko

    04. 03. 2013. u 3:28 pm Odgovori

    To ti je skoro isto kao da kazes da nemas ti sto naucit igrajuci u engleskoj ligi i da ti sa frendovima u kvartu isto igras dobar nogomet samo ti treba stadion od 50 000 ljudi. Zato ces uvijek igrat u kvartu sa tim razmisljanjem.

  3. GoodLooker

    GoodLooker

    04. 03. 2013. u 7:21 pm Odgovori

    Ono što meni nije jasno, a možda mi neko može objasiti, je zašto neko kao WhoAPI treba bilo kakve inkubatore, akceleracije i anđele investitore?
    Radi se o relativno jednostavnom proizvodu, imali su početni kapital dobiven prodajom posla Avalonu i zašto taj svoj proizvod ne baciti na tržište iz Rijeke, iz “topline svog doma”?

    • Goran

      Goran

      04. 03. 2013. u 7:53 pm Odgovori

      GoodLooker, pitanje je izrazito kompleksno i mogao bi jedno solidno 45-minutno predavanje na tu temu odraditi.

      WhoAPI nije niti priblizno relativno jednostavan proizvod.
      Pocetni kapital prodajom posla – Republika Hrvatska je svojom poreznom politikom oduzela pola, a druga polovica je pokrila kredite, minuse, kreditne kartice, koje smo morali peglati kako bismo pokrenuli startup. Vidis GoodLooker, ne znam ti ni ime, a objasnjavam ti kako smo dizali kredite, peglali kartice, riskirali glavu za nas startup.
      Proizvod “bacamo” na trziste iz Rijeke, nas ured je na Znanstveno Tehnologijskom parku i team se nalazi ovdje.
      I mi smo mislili i nadali se da nece biti potrebni inkubatori, akceleratori, investitori i mukotrpan rad da bismo se dokopali $$$ i osigurali si topal dom. No puno toga se cini lakim i jednostavnim (avion koji leti), pa su i najveci strucnjaci polomili zube na tome.

      • GoodLooker

        GoodLooker

        04. 03. 2013. u 8:30 pm Odgovori

        Ime mi je Goran 🙂
        Nisam želio omalovažavati vašu ideju kad sam rekao da je relativno jednostavan proizvod. Znam nešto o tome, koliko razumijem vi pribavljate javno dostupne podatke i prodajete pristup strukturiranim podacima preko APIa?
        Ja mislim da je to ok proizvod i stvarno želim da uspijete, ali jednostavno mi je malo dosadna priča o inkubatorima, akceleratorima i anđelima.
        Zašto ne odabrati samostalnost, specijalno kad nisu potrebna “značajna” ulaganja, a u vašem primjeru mi se čini da nisu … ali možda se varam?

        • Goran

          Goran

          04. 03. 2013. u 9:40 pm Odgovori

          Gorane, to je otprilike to. Zvuci jednostavno kao i “prikazivanje sortiranih web stranica, relevantnih na kljucnu rijec #Google”.

          Inkubator – smanjuje troskove rada tvrtke. Zasto ne iskoristiti tu pogodnost?
          Akcelerator povezuje sa mentorima, investitorima, klijentima, partnerima. Zasto ne iskoristiti tu pogodnost?
          Investiciju se mozda moze preskociti. Al onda mogu otpustiti programere i razvoj ce tada jos duze trajati. Zasto ne ubrzati sve investicijom?

  4. Damir2

    Damir2

    05. 03. 2013. u 11:01 am Odgovori

    Ajde ne jidite se 🙂 Čini se da moj pomalo ‘šešeljevski’ stil kritike kroz zezanje nekima smeta. Ok ljudi sve pet.

    Doduše malo me iznenađuje da većina ne voli pročitat kritičko mišljenje. A iznenađuje me i da dio branše koja je najveća uzdanica domaće ekonomije nema dovoljno samopouzdanja već gleda šta ‘oni tamo’ rade. Dok se ne možemo takmičit sa stranim bankarima i automakerma jer imaju 100 godina više iskustva, sasvim smo konkurentni Internet biszisima jer nemaju ništa više iskustva od nas. U isto smo vrijeme počinjali, jednako znaju programirat i svi smo gledali iste sajtove i čitali iste knjige.

    Goran iz WhoAPI je na finiji način rekao da su ustvari najviše otišli zbog veza i da nađu daljnji kapital. To je ono što sam i ja rekao, kroz malo karikirani način.

    Usput ako IBB-u ili ljudima smeta, mogu ja prestat komentirat, nemam nikakav problem sa time 🙂 Caos

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Mobilno

Kako je Njuškalo uz pomoć foto-prepoznavanja za 70% ubrzao predaju oglasa u mobilnoj aplikaciji

Foto-prepoznavanje predmeta u samom je vrhu svjetskih trendova i primjene umjetne inteligencije, a mi smo odlučili upravo tu tehnologiju uvrstiti u Njuškalovu aplikaciju prilikom predavanja oglasa. Kako je proces izgledao u praksi, na koje smo izazove naišli i što su planovi za budućnost, otkrivamo.

Tehnologija

Kako sam od osobe koja regrutira programere sama postala programerka?

Prije otprilike godinu dana intenzivno sam guglala “kako postati (samouki) developer”. Danas sam u situaciji da sama pišem o tome. Iako je svačije iskustvo drugačije, nadam se da će ono što sam putem naučila biti korisno i inspirativno svima koji koketiraju s programiranjem i razmišljaju o karijeri u IT-u.

Startupi i poslovanje

Komentiramo kriterije nesamostalnog rada: Hoće li ih i vaš paušalni obrt zadovoljiti?

Ministarstvo financija objavilo je kriterije po kojima se određuje je li nešto nesamostalni rad i trebaju li za njega biti plaćeni svi doprinosi i porezi kao na plaću. No, koliko su ti kriteriji jasni i primjenjivi na IT?

Što ste propustili

Kultura 2.0

Sextortion mailovi kruže Hrvatskom: Ucjenjivač je već ugrabio 35 tisuća kuna

Nacionalni CERT (eng. Computer Emergency Response Team) danas je zabilježio povećani broj lažnih ucjenjivačkih poruka kojima napadač pokušava iznuditi novčanu dobit od žrtve, a prema posljednjim informacijama na račun je već stiglo najmanje pet uplata od po 7 tisuća kuna.

Startupi i poslovanje

Porezna prognoza za freelancere: Strože kontrole, nove minimalne plaće, zdravstveno…

Godina iza nas započela je pretežno vedrom prognozom, no s izmjenama Općeg poreznog zakona vrijeme se krajem 2020. značajno pogoršalo za nezavisne izvođače te mikro i male poduzetnike. Što nas još čeka u novoj (fiskalnoj) godini?

Društvene mreže

Nana Nadarević, Mija Dropuljić, Natko Beck: Influenceri koji zdravlje – a možda i život – znače

Razgovarala sam s tri influencera, Nanom Nadarević, Mijom Dropuljić i Natkom Beckom, koji su svoj utjecaj iskoristili za poticanje važnih tema - od podizanja svijesti o uznemiravanju do boljeg komuniciranja u zdravstvu.

Kultura 2.0

Ne smijemo dozvoliti da nam se djeca pogube u virtualnoj stvarnosti igara

Prije nekoliko godina dala sam intervju za Netokraciju na temu virtualne (VR) i proširene stvarnosti (AR). Koju sam tada vrlo naivno zagovarala. Sad ju više ne zagovaram. Dapače, povlačim se iz profesionalnog djelovanja u polju digitalnih medija i filma. Ali prije nego se povučem, želim opozvati svoje previše olako dane osvrte.

Intervju

Good Game Nikole Stolnika osigurao 2,2 milijuna kuna, među investitorima Sacha Dragić, Ivan Klarić i Bruno Kovačić

Esport organizacija Good Game nedavno je osigurala svoju prvu veliku investiciju od 300 tisuća eura, na krilima grupe investitora koja uključuje Ivana Klarića, Brunu Kovačića i Sachu Dragića.

Gaming

Od Google Stadije do Apple Arcadea: Provjerili smo (nama) najvažnije gaming događaje 2019.

U novoj gaming epizodi Netokracija Podcasta prisjećamo se bitnih prošlogodišnjih vijesti iz najveće zabavne industrije, a o već tekućoj 2020. komentiramo poznate najave i naslove koje željno iščekujemo.