Iako su se mnogi razveselili što je popularni 'messenger' WhatsApp stigao i na web, veselje je naglo splasnulo kada smo shvatili nekoliko stvari - da web verziju ne mogu koristiti korisnici iPhonea, da radi samo u pregledniku Chrome te da tijekom korištenja mobitel cijelo vrijeme mora biti uključen i spojen na internet. Zašto je WhatsApp odlučio ići ovom linijom manjeg otpora, objašnjava Luka Kladarić.
U proliferaciji pametnih telefona dogodila se navala messengera i dok ih prosječni korisnici raspoznaju po tome koji ima kakve naljepnice, oni se “ispod haube” drastično razlikuju u svojim implementacijama. Neki su vezani za postojeće servise i koriste njihove metode spajanja ljudi (Facebook Messenger), neki imaju vlastiti proces stvaranja korisničkog računa i traženja prijatelja (Snapchat), a WhatsApp je odlučio ne izmišljati toplu vodu, nego se držati onoga što ljudi znaju – osoba je telefonski broj. Imati nečiji broj znači da ste dovoljno dobri da se dopisujete. Ako nemaju tvoj broj, odnosno ne znaju tko im šalje poruku, saznat će tako da pitaju.
WhatsApp toj odluci najvjerojatnije duguje svoju iznimnu popularnost, jer novi korisnici odmah vide tko od njihovih poznanika koristi servis te imaju izvrstan hello experience tj. mogu odmah s njima komunicirati, što je nešto s čime se drugi servisi (wannabe društvene mreže) strašno bore (a nerijetko se u tome i pogube).
Linijom manjeg otpora…
Nažalost, to znači da WhatsAppovi korisnici zapravo nemaju drugog identiteta osim telefonskog broja. Ova odluka osigurala im je jednostavnost korištenja i popularnost, ali ih je koštala mogućnosti koje su “novi klinci” donijeli – korištenje na više uređaja, pristup preko weba, spajanje s ljudima bez odavanja telefonskog broja, pristup arhivi poruka, itd.
U želji da ponudi pristup svom servisu preko weba, WhatsApp se našao pred ogromnim izazovom i dilemom. Izgraditi temelje ispočetka, omogućiti korisnicima da kreiraju profil i onda mu pristupaju s raznih uređaja, da im se poruke spremaju na serveru (gdje na sebe preuzimaju konkretan rizik čuvanja osjetljivih poruka na duže vrijeme) i da zapravo postanu… Facebook Messenger?
Ili… napraviti grozno rješenje, praktički hack, gdje će korisnicima ponuditi javno dostupan prozor u vlastiti mobitel, kako bi preko pola svijeta mogli zapravo virtualno klikati po mobitelu koji im je na stolu ili u džepu.
Na žalost zajednice web stručnjaka, odlučili su se za easy way out.
… do kontraproduktivnog rješenja
Naime, činjenica da je za korištenje WhatsAppove web aplikacije potreban mobitel-koji-nije-iPhone (jer Appleov ekosistem ne podržava takve perverzije), a glavni i jasno naznačen uvjet je da mobitel na kojem vam je instaliran WhatsApp bude “upaljen i povezan na mrežu”, otkriva nam da ste, dok koristite WhatsApp Web, u konstantnoj komunikaciji s vašim mobitelom koji vam onda prosljeđuje sve poruke koje dobivate od prijatelja.
Ovo rješenje vam, dakle, neće uštedjeti bateriju (baš suprotno), niti će vas spasiti u trenucima kad vas ista baterija izda (a znamo da se to događa baš u najgorim trenucima).
Ako tražite servis skoro identičan WhatsAppu, samo s malo ozbiljnijim pristupom privatnosti te punom podrškom za korištenje na više uređaja (i u internetskom pregledniku), pogledajte Telegram.