Vodič kroz zapošljavanje digitalaca na stranom tržištu

Iz ovih ili onih razloga, dečko i ja odlučili smo da je vrijeme spakirati kofere i potražiti posao “vani” – konkretan cilj nam je bio Berlin. Grad od 3,6 milijuna stanovnika postao je jedan od bitnijih europskih digitalnih hubova, s hrpom IT firmi, startupa i agencija koje funkcioniraju na engleskom jeziku, što možda i nije slučaj s drugim gradovima. Ne bi trebao biti problem naći posao u roku od 5 dana, eto kažu neke novine da se to može. No kako to doista izgleda?

‘U Njemačkoj dobiva plaću od 2000€, svi traže radnike’

U potrazi za odgovarajućim poslom, najviše mi je pomogla stranica Jobspotting, gdje se feed s oglasima može filtrirati prema industrijama i gradovima koji vas zanimaju, a i redovito se “puni” novim oglasima razno-raznih firmi. Meni se pokazao kao najbolja opcija, štedi vrijeme tijekom pretrage, a i ponuda je kvalitetna. I doista, već letimičan pogled na ponudu otkriva da poslova – ima. I to puno. Dakle, istina je, svi traže radnike. Ali prije svega, naglasak je na stručnosti pa tako postoji hrpa otvorenih pozicija za, npr. one koji se bave oglašavanjem (online marketing manager, performance manager), specijalizirani su za SEO, Analytics, e-commerce i slično.

Ipak, u početku me obeshrabrila količina oglasa za posao koji su na njemačkom – prilikom prolaska kroz oglase na Jobspottingu, sigurno 60-70% njih je otpalo upravo zbog toga, no i dalje je ostala zavidna količina oglasa na engleskom. U Njemačkoj su dosta popularni i Xing, StepStone i Berlin Startup Jobs.

Usporedba kako je izgledala statistika mojih prijava 2015. i 2016. godine.

Uz ove brojke, potrebno je objasniti i kontekst. Prije godinu dana moja potraga za poslom trajala je otprilike mjesec i pol od trenutka kada sam počela slati prve molbe. Ove godine, s njemačkom adresom, uložila sam manje od dva tjedna u slanje molbi te vrlo brzo došla do 3 intervjua tjedno. Definitivno je lakše tražiti posao “vani” jednom kada ste već probili red i imate adresu u mjestu u kojem tražite posao. Ujedno je i veća mogućnost izbora – ovoga puta odabrala sam firmu koja je dog friendly, bliže stanu gdje živim, ali i u kojoj dobivam određene povlastice i bržu mogućnost napredovanja.

Nerijetko će vas u oglasima za posao tražiti da izrazite svoja očekivanja u vezi plaće. Vjerojatno svugdje u svijetu, osim u ex-Yu, plaća se dogovara u bruto iznosu i to najčešće na godišnjoj razini. Ako niste sigurni, na ovoj stranici možete provjeriti prosječnu plaću po poziciji ili zanimanju. Iznos koji tražite je onaj koji će poslodavac uistinu izdvojiti za vas, skupa sa zdravstvenim, mirovinskim, porezima i prirezima. Nakon što se sve to odbije, pomoću ovog kalkulatora možete provjeriti koliko približno novaca vam ostaje. Npr. ovisno o zdravstvenoj osiguravajućoj kući s kojom dogovarate obavezno zdravstveno, vaša plaća može biti nešto veća ili manja. Moji kolege koji rade kao freelanceri ili sa smanjenom tjednom satnicom, odlučuju se za jeftinija zdravstvena osiguranja kako bi imali veći prihod na kraju mjeseca. Također, ako se izjasnite kao vjernik, od plaće će vam se oduzimati 50-100€ mjesečno za crkvu, ovisno o vašem poreznom razredu.

Ja sam tražila plaću koja je pri dnu prosjeka od-do i od dvije firme koje su mi prošle godine ponudile posao, obje su ponudile više od onog što sam tražila, a isto je bilo i sada – dobila sam veću ponudu od one koju sam tražila u prijavi, a u ugovoru mi stoji da se povisuje dodatno nakon probnog roka.

Neke firme nude i tzv. relocation package, no nije uvijek pravilo – meni su nudili fiksni iznos koji bi mi pokrio troškove avionske karte i preseljenja, a nerijetko dobijete i relocation managera koji će vam pomoći u potrazi za stanom ili pomoć oko sređivanja inicijalne papirologije i birokracije.

Kako ‘landati’ prvi posao – u čemu je trik?

1. CV od samo jedne stranice

Kako sam iz dana u dan dobivala odbijenice, zaključila sam da moram nešto promijeniti u prijavi – prilagodila sam CV na način da je opis mojeg iskustva što sličniji formulaciji koja se koristi u oglasima za posao. Prije nego krenete slati CV, prođite kroz oglase, pročitajte kako su napisani i prilagodite opise u svojem CV-u.

Također, prvo sam nadobudno krenula sa 7 stranica CV-a: svaka firma je imala kratki opis od jedne rečenice, zadaci koje sam obavljala su bili poredani u 15-ak natuknica te sam uz svaki posao predstavila par projekata na kojima sam radila. Bilo mi je bitno što bolje predstaviti ono što radim, no u biti samo sam uspavala HR-ove i recruitere koji prvi prolaze kroz vaš CV i samo kratko skeniraju bitne točke. S vremenom sam ga skratila na tri stranice, no trenutna nadređena mi je rekla da se držim jedne stranice. I bila je u pravu, što se pokazalo i na stopi konverzije ove godine – bez obzira imate li 15 ili 3 godine iskustva, pokušajte se predstaviti kroz one-page-CV. Preuzela sam inspiraciju od raznih predložaka koje sam našla na netu, otvorila Keynote i potrošila tri dana kako bih svela svoj CV na jednu stranicu. No, isplatilo se 🙂

Duža verzija. Sada kada je gledam čvrsto vjerujem da se ni mojoj vlastitoj mami to ne bi dalo čitati.

Pokušajte svesti CV na verziju od jedne stranice:

Na lijevoj strani ukratko sam se predstavila (u profesionalnom smislu) i navela svoje kontakte. Iskustvo sam maksimalno pročistila i svela ga na nekoliko najbitnijih točaka s kratkim opisom svoje uloge – sve poslove na kojima sam radila kao freelancer svela sam pod jednu kapu. Na krajnje desnu stranu stavila sam kratki pregled klijenata i industrija s kojima sam imala veće iskustvo. Od jednog recruitera sam dobila feedback da je moj profil dobar, no da traže osobu koja ima više iskustva u gastro industriji, nakon čega sam mu dodatno objasnila na kakvim gastro projektima i klijentima sam radila. Zbog toga sam dodatno istaknula industrije kako bi bilo jasno na prvi pogled, dok će za, recimo, developere biti bitniji programski jezici kojima se koriste.

Kada sam prošle godine tražila posao, u kontakt podacima navela sam svoju adresu u Zagrebu. Nakon nekog vremena promijenila sam to polje u currently in the process of moving to Berlin – nakon te promjene i skraćene verzije (tada od 3 stranice), dobila sam dogovorene intervjue.

Također, nemojte zaboraviti:

• Provjeriti prije slanja da svi linkovi rade ispravno
• Exportati svoj CV u PDF verziju
• Dati ga nekom na čitanje prije slanja molbi

Nakon što ste sredili prvu stranicu u kojoj ste se cjelovito predstavili i pobudili znatiželju druge strane, slobodno na sljedeće slideove uključite projekte na kojima ste radili, kako biste još bolje pokazali svoje vještine.

2. Intervju

Bez obzira gdje živite, najčešće se prvi intervju odvija preko Skypea ili telefona – ni u jednom slučaju dosad prvi krug nije bio uživo. Obično je to razgovor od 30 minuta u kojem se obje strane ukratko predstavljaju. U samo jednom slučaju razgovarala sam prvo s HR-om, u svima ostalima direktno s kolegama s kojima bih radila ili koji su voditelji tima, no to je nešto što ovisi o samoj firmi i ne mora uvijek biti pravilo. Pretpostavka je da kroz kratki razgovor vaš budući nadređeni želi vidjeti kako razmišljate i jeste li dobar fit za njegov tim, dok se na kasnijim razgovorima ide detaljnije u priču o tome što ste i kako radili, što je najbolje objasniti kroz primjere projekata i kako ste pristupili problemu. Konkretne primjere će druga strana lakše zapamtiti i lakše ćete ih zainteresirati.

Vrlo vjerojatno svaki poslodavac će vas tijekom daljnjeg procesa tražiti da objasnite kako biste riješili neku specifičnu situaciju – npr. prioritiziranje taskova koje imate, što biste rekli direktoru koji u 5 dana želi postići neki rezultat, kako biste iskoristili bazu korisnika i slično. U slučaju developera tražit će vas da pred njima ili naknadno riješite neki kraći zadatak. Na kraju je najbitnije pokazati kako razmišljate i kako se snalazite u različitim situacijama, na čemu se i vidi iskustvo.

Drugi krug i svi sljedeći odvijaju se uživo, ako je moguće. Prošle godine odmah pri prvom razgovoru napomenula sam da planiram oko Božića doći u Berlin te smo dogovorili i sastanak. Moj dečko koji je developer sve razgovore i ponudu za posao dogovorio je preko Skypea, a potpisani ugovor morao je poslati poštom. Tako da postoji i ta opcija ako objasnite situaciju.

Nakon jako puno razgovora dobila sam feedback da ih je zadivila moja količina pitanja, što im je pokazalo da sam dobro informirana i zainteresirana za ono što nude. Pripremite se i nemojte štedjeti na pitanjima. Ako to već sami nisu naveli u predstavljanju, uvijek možete pitati:

• Koliko imaju zaposlenika, tko bi bio vaš nadređeni i kako su im strukturirani timovi
• Imaju li uspostavljen proces koji bi vam omogućio napredovanje (ciljevi, feedback…)
• U koje aspekte firme su uložili najviše truda u posljednjih godinu dana i što se najviše trude popraviti
• Rade li s agencijama i freelancerima ili je za sve zadužen njihov interni tim
• Imaju li interne edukacije, postoji li mogućnost odlaska na konferencije i sl.
• Kako onboarding proces izgleda, tko će vas i kako uvesti u sve što trebate znati
• Tko je ciljna skupina za njihov proizvod, planiraju li se širiti na druga tržišta…

Također, svidjelo im se što sam konkretno citirala neke točke iz njihovog oglasa za posao i tražila da mi dodatno pojasne što to podrazumijeva (time pokazujete da vam nisu samo još jedan u nizu razgovora).

Što ne trebate pitati na intervjuu?

S obzirom na stanje u Hrvatskoj, svi smo jednom bili u situaciji u kojoj se pitamo hoće li plaća doći na vrijeme ili do datuma obećanog u ugovoru. I dok su u Hrvatskoj to često samo obećanja, “vani”, ili barem u Njemačkoj, ugovor je svetinja. Ali ne samo ugovor, već i usmeni dogovor. Prošle godine na posljednjem intervjuu na kojem sam prihvatila ponudu, a prije nego što sam dobila ugovor, CFO mi je objasnila da sve što dogovorimo usmeno je ujedno i pravno valjano. Poslodavci jako vode brigu oko poštivanja ugovora pa možete izbjeći pitanja kao što su:

• Dolazi li plaća na vrijeme? Da, dolazi, jer se kršenja ugovora svi poslodavci boje više nego vraga. Umjesto toga možete pitati koji rok isplate plaće će biti definiran ugovorom.

• Hoću li dobiti božićnicu? Jedan prijatelj je dobio vrlo jednostavan odgovor – That’s kind of old school. Nema dodatnih para za Uskrs ili Božić (uostalom, sjetite se da se možete izjasniti kao vjernik i za to odvajati mjesečni iznos od svoje plaće). No, uvijek možete pitati postoji li sistem bonusa.

3. Čitajte što piše, budite kreativni i vodite evidenciju

Uz sve navedeno, pripazite i na ovih nekoliko stvari prilikom procesa prijave:

• Opisna pitanja u formi za prijavu – dosad nisam naišla ni na jedan oglas u kojem bi netko tražio raspisivanje strategija, snimanje videa i slično što definitivno oduzima jako puno vremena. Ipak, neke firme traže da navedete projekte iz njihove industrije na kojima ste radili i što vam je bilo izazovno u njima, drugi traže primjere dobrih social media profila i objašnjenje zašto ste njih izdvojili, a na vama je da pokažete kreativnost i razumijevanje industrije kroz svoje odgovore.
• Održite kontakt – investicijske kuće često obnavljaju oglase i traže ljude za različite startupe koje imaju pod sobom. Veće firme kao Zalando trenutno imaju 403 otvorene pozicije. U tim slučajevima nije problem ako se istoj firmi javite na nekoliko pozicija jer imaju više ljudi zaduženih za recruiting i vjerojatno se neće desiti da ista osoba 3x gleda vaš CV. Kada se prijavljujete preko neke recruitment agencije, pokušajte održati kontakt s recruiterima koji su vam se povratno javili.
• Obavezno se svima javite nakon završenog intervjua i zahvalite na vremenu koje su vam posvetili ili pošaljite dodatne linkove i materijale koje ste možda spomenuli tijekom razgovora.
• Fluency in English and German – vrlo jednostavno, ako vam bilo koji od tih jezika nije na razini da ga možete koristiti u profesionalnom okruženju, nemojte se ni prijavljivati. S druge strane, dečko radi s kolegom koji jedva priča išta osim materinjeg ukrajinskog, ali je odličan developer – naravno, dobio je uvjet da mora popraviti svoj engleski ako želi napredovati jer nije baš neka fora da mu kolege prevode sve što želi reći.
• Evidencija sastanaka i prijava – čim sam krenula s prijavama, otvorila sam tablicu u koju sam uvrstila firmu u koju sam se prijavila, naziv pozicije i link do oglasa. Dobra evidencija je bitna kako ne biste slučajno poslali 2x istu prijavu na istu adresu, u najmanju ruku, a i kako biste zabilježili tko vas je odbio ili zvao na razgovor.

Usporedba količine i statusa prijava 2015. i 2016. godine.

2015., potraga za poslom iz Hrvatske.

2016., potraga za poslom iz Njemačke

LinkedIn – 0% odgovora

Ove godine odlučila sam isprobati i LinkedIn te sam iz znatiželje poslala 7 prijava za poslove za koje sam kvalificirana, ali me firme i ne privlače previše. Čisto kao backup… Proces prijave je dosta brz – možete se prijaviti automatski sa svojim LinkedIn profilom ili uploadati CV. Zanimljivo, ni za jednu prijavu koju sam poslala nisam uopće dobila feedback ili bilo koju vrstu odgovora. Nisam sigurna o čemu se točno radi i provjeravaju li odgovorne osobe prijave zaprimljene preko LinkedIna, no ako vas posao doista zanima, najbolje je da posjetite službenu web stranicu tvrtke i tamo pronađete više detalje te izvršite prijavu preko njihove stranice.

Vratimo se na početak – na koju poziciju se prijaviti?

U trenutku kada sam krenula tražiti posao u Njemačkoj imala sam 4 godine iskustva rada u agencijama, bila sam suosnivač jednog startupa (Shoe Addicts, no tko se toga još sjeća…), a tijekom cijelog studija i kasnije pisala sam za razno-razne online portale. Okej, krećem tražiti posao kao account manager jer profesoricu hrvatskog jezika i književnosti sigurno nitko ne treba u Berlinu. Prvi problem koji se pojavio je činjenica da otvorene pozicije za account managere uglavnom zahtijevaju nekoga tko priča njemački kako bi mogao voditi klijente na području DACH regije, a moje znanje nije dovoljno da bih mogla opušteno raditi na njemačkom. Što sad? Realno, moj posao je uključivao i project management, no nigdje u CV-u nemam tu poziciju pa je pitanje hoće li me netko uopće uzeti u uži izbor. Isto tako bih mogla aplicirati za poziciju product managera, no ponovno isti problem. U slučaju developera i dizajnera stvar je poprilično jednostavna – imaš određeni skill i poprilično je jasno za što si kompetentan i za koje poslove možeš konkurirati. Iskreno, mene je ulovila panika.

S osjećajem knedle u grlu, počela sam se prijavljivati za asistentske i junior pozicije jer sam smatrala da ću tako imati veće šanse da dobijem posao – ciljala sam nisko, u nadi da ću nešto dobiti, dokazati da znam raditi i brzo napredovati. Krivo – svi su me odbili, uglavnom uz generičko objašnjenje da imaju nekog s kvalifikacijama koje više odgovaraju poziciji. Skidam kapu jednoj HR-ici koja mi je objasnila da se iz mog CV-a vidi da sam prekvalificirana za navedeni posao te da se svakako javim kada će imati u ponudi nešto što više odgovara mojem profilu. Kroz mjesece rada ovdje vrlo sam brzo shvatila da nikome nije cilj iskorištavati vas da mu za manje para radite juniorski posao, sa znanjem seniora. A kao što sam i već navela – ako ih osvojite na intervjuu, ponudit će vam i fer plaću te mogućnost napredovanja.

Prošle godine dobila sam dvije ponude, odmah nakon drugog kruga intervjua – jednu za poziciju digital product managera i drugu za poziciju digital marketing managera. Treći razgovor sam otkazala jer sam već prihvatila ponudu za poziciju digital product managera u izdavačkoj kući Gestalten. Nažalost, nakon osam mjeseci rada tamo službeno su objavili tzv. nemogućnost plaćanja (slično kao Chapter 11). U cijeloj situaciji prošla sam dosta dobro jer prema ugovoru imam pravo na tri mjeseca otkaznog roka i u tom periodu mi je osigurana plaća. Uobičajeno su dva tjedna otkaznog roka tijekom probnog perioda od šest mjeseci u kojem i vi i poslodavac imate dovoljno vremena vidjeti kako vam sve to odgovara, nakon čega seniorske pozicije imaju otkazni rok od tri mjeseca (uobičajeni scenarij koji opet ovisi o firmi).

Novi posao također ću raditi na poziciji senior product managera, a zanimljivo je da me nitko na razgovoru nije pitao zašto nakon osam mjeseci tražim novi posao. Činjenica da ste promijenili nekoliko firmi u par godina nije ništa čudno, kao i to da ste uzeli pauzu jer ste odlučili putovati svijetom.

‘U Njemačkoj je našao posao u roku 5 dana, a u Hrvatskoj je bio na burzi dvije godine’

Na kraju cijele priče, nije potpuno jednostavno naći prvi posao, ali puno je lakše jednom kada već imate adresu “vani”, kao i iskustvo rada u njemačkoj firmi. Tada imate i veću mogućnost izbora, ali i pregovora. Vjerujem da je puno jednostavnije u slučaju dizajnera i developera koji mogu puno lakše prezentirati svoje vještine i znanje, no ako kroz prijavu i intervjue pokažete da znate o čemu pričate i da ste spremni učiti, sigurno će se naći i mjesto za vas.