Pokrećete blockchain projekt? Evo što vam je potrebno s pravne strane…

Split je na dva dana postao središte za sve teme vezane uz blockchain, kriptovalute i web3. Na BlockSplit konferenciji ovog tjedna okupilo se više od 600 sudionika i preko 50 govornika.

Netokracija je imala priliku sudjelovati na raznim predavanjima, radionicama i panelima posvećenima DeFi-ju, NFT-ovima, DAO-u, regulaciji, ali jedno predavanje probudilo je poseban interes i napunilo dvoranu. Crypto Projects From Root To Fruit: What a Web 3.0 project needs from the legal side, predavanje Vlahe Hrdala, predsjednika Udruge za blockchain i kriptovalute (UBIK).

Vlaho je pripremio crash course u kojem je naveo sve što je potrebno jednom prosječnom blockchainu projektu iz pravne perspektive, a nama je posebno otkrio zbog čega se blockchain projekti najčešće raspadnu.

6 faza koje blockchain projekti moraju proći kako bi mogli poslovati legalno

Prvoj fazi prethodi ono što Vlaho naziva nultom fazom. Ona se odnosi na trenutak kada klijent iznosi svoju ideju iza projekta, ali Vlaho i njegov tim u tom trenutku još ne ulaze potpuno u priču i to s dobrim razlogom:

Ljudi dođu sa svojom idejom i smatraju kako je to najbolja ideja ikada. Obično ideje nisu tako briljantne kako ih prezentiraju.

Vlaho ističe kako su te ideje većinom “okej”, ali ono što ideje zapravo čini briljantnima je njihova provedba. Kada Vlaho prepozna kako je ideju moguće provesti u stvarnom svijetu, onda njegov klijent možete dobiti pravničko mišljenje.

Faza 1: Odgovaranje na temeljna pitanja – o tokenu

Prvo pitanje na koje klijent mora odgovoriti jest hoće li projekt imati token? Naravno, odgovoran je pozitivan jer pričamo o kriptovalutama, a zatim slijedi iduće izrazito važno i temeljno pitanje:

Hoće li token biti ono što u tradicionalnim financijama, ali i kriptovalutama, nazivamo security? To je ono što ne želite da vas token postane.

U tom trenutku ljudi obično malo problijede jer većina ne zna što je uopće security. To je pojam koji se odnosi na zamjenjivi i prenosivi financijski instrument koji ima neku vrstu novčane vrijednosti.

Sada dolazimo do pitanja, kako izbjeći da vaš token postane security?

U SAD-u postoji Howey test pomoću kojeg možete odrediti je li nešto security, ali mi se u Europskoj uniji moramo pridržavati onoga što je propisala ESMA (European Securities and Markets Authority), a to je dokument MiFID II.

On pomoću 3 kriterija definira je li nešto security i ti kriteriji moraju biti kumulativno zadovoljeni. To su:

• Negotiability – je li taj token financijski instrument ili dokument kojem se može dodijeliti određena novčana vrijednost?
• Transferability – je li u pitanju kretanje imovine, sredstava ili vlasničkih prava s jedne osobe na drugu?
• Rights similar to securites – primjerice, pruža li vaš token udio u prihodu ili neka članska prava?

Sad kada smo definirali kako financijski instrument postaje security, ujedno smo i definirali kako izbjeći da vaš blockchain projket postane security. Vi ne smijete zadovoljiti ove kriterije ili drugim riječima, morate pasti na testu. Ako ne zadovoljite jedan kriterij, na dobrom ste putu da ne postanete security.

Iduće, Vlaho naglašava još jednu bitnu stavku koju je Europska unija usvojila, ako postoji mogućnost da se vašim financijskim proizvodom može trgovati na multilateralnoj trgovinskoj platformi (MTF), onda se vjerojatno radi o securityju koji se može poslati. Jednostavnije rečeno zadovoljava kriterij transferabilnosti.

Faza 2: Definiranje timskih prava

Ako razvijate svoj blockchain projekt, onda ste vjerojatno okupili tim. Idući korak u legaliziranju tog projekta je definiranje timskih prava.

Tu dolazimo do bitnog dokumenta kojeg će vam netko trebati sastaviti, a to je Framework agreement, generalni sporazum oko projekta.

Ovim ugovorom odmah definirate što članovi tima mogu očekivati od projekta i tako osiguravate da su svi u skladu s vizijom projekta.

Taj bi ugovor trebao uključivati i zaposlenike koje definiramo kao nezavisne vanjske suradnike, a ne samo stalne zaposlenike.

Faza 3: Kako se pripremiti za javno financiranje?

Vlaho objašnjava kako se javna financiranja u blockchainu rade pomoću SAFT-a (Simple Agreement for Future Tokens), ugovora o ulaganju koji programeri kriptovaluta nude akreditiranim ulagačima. Budući da se SAFT-ovi smatraju vrijednosnim papirima, ovi tokeni moraju biti u skladu s propisima o vrijednosnim papirima. Oni su postali standard industrije, ističe.

Faza 4: Pokretanje platforme

Ako želite ponuditi platformu na koju će ljudi objavljivati svoje radove poput platforme OpenSea, svaka NFT kolekcija funkcionira kao zasebna trgovina. Kako bi te trgovine mogli otvoriti, potrebno je napraviti Shop set up agreement.

Faza 5: Priprema za izlazak na kripto burzu

Ova faza svodi se na pripremanje za listing na jednom od CEX-ova (Centralized exchanges odnosno centraliziranih mjenjačnica), organizacija koje koordiniraju trgovanje kriptovalutama u velikim razmjerima koje koristi sličan poslovni model kao i tradicionalne burze imovine kao što su burze. Najpoznatiji primjeri su Coinbase i Binance.

Kada pristupite jednom od CEX-ova, Vlaho naglašava kako uvijek dobivate isto pitanje:

Jeste li dobili pravno mišljenje? To pitanje postavljaju jer žele znati kako token nećete izdati kao security. Od odvjetničke firme trebali bi dobiti mišljenje u kojem ćete saznati jeste li napravili security ili imate kriterije zbog koje bi mogli biti security ili koliko ste blizu da postanete security.

Također, Vlaho odgovara na pitanje koje najčešće dobiva, a ono glasi: ako poslujem kao d.o.o., mogu li naplatiti proizvode i usluge u kriptu? Odgovor je jednostavno “da”.

Faza 6: Konačni izlazak na kripto burzu

Kada sve faze uspijete proći, CEX će vam poslati ugovor s kojim sklapate suradnju.

Vlaho taj ugovor uspoređuje s podizanjem kredita jer nemate utjecaj kako će izgledati sami ugovor. Ono što dobijete – na to pristajete ili odbijate. Moguće je u suradnji s odvjetničkim timom napraviti neke promjene u ugovoru, ali one obično budu jako male.

Odvjetnici uvijek pišu ugovore kao da će sve poći kvragu – zašto to ima smisla?

Vlahu smo pitali ono što sigurno zanima svaku osobu koja se odluči razviti blockchain projekt, a ono glasi: gdje ljudi najčešće griješe. Vlaho nam iskreno i jednostavno odgovara kako stvari najčešće zapnu na trivijalnim stvarima koje zapravo nemaju veze s kriptom:

Ljudi se ne dogovore unaprijed oko očekivanja. Nikada mi ne dođe jedan tip s idejom, već ekipa koja ima dizajnera, marketing menadžera i još nekoliko drugih pozicija. Recimo kako ih ima 10, ali oni nikada nisu zajedno sjeli i iskreno rekli kako npr. očekujem exit za dvije godine ili ja očekujem idućih 10 godina ovo razvijati.

Upravo zbog ovoga Vlaho nam još jednom ističe važnost ugovora Framework Agreement kojeg je spominjao u drugoj fazi:

Odvjetnici uvijek pišu ugovore kao da će sve poći kvragu, ali to ima smisla. Kada unaprijed definiraš stvari, lakše se rješavaju nesuglasice. Svi se slažu kada je sve divno.

To bi se posebno dobro moglo vidjeti na projektima koji su treasury imali u nekom volatilnom tokenu koji nije stablecoin (digitalna valuta koja je vezana uz “stabilnu” pričuvu kao što je američki dolar ili zlato.)

Može doći do situacije da se treasury ispraznio i ako članovi tima nisu sve dogovorili unaprijed – što uključuje definiranje imaju li obvezu financirati projekt iz vlastitih sredstava ako potroše sredstava investitora – može doći do nesuglasica koje onda rezultiraju sukobom:

Mislim da ljudi podcijene važnost međuljudskih odnosa pa misle kako će se sve samo od sebe riješiti. Ljudi su skloni emotivnim reakcijama i znaju biti nerazumni.

Vlaho se ne može sjetiti situacije da je netko zapeo u kasnijim fazama, ali problem može nastati kada burza ne želi izlistati token:

Ti si uvjeren kako imaš dobru priču, ali ti to njima ne možeš objasniti. Centralizirane burze su ipak centralizirane. To je kao da nagovaraš banku da prodaje neki tvoj financijski proizvod. Takva situacija više rezultira frustracijom, a manje problemom koji uzrokuje raspad tima.