Vladavina princeze Amigdale i uspon princa Nucleusa: Jesmo li racionalni koliko mislimo da jesmo?

Vladavina princeze Amigdale i uspon princa Nucleusa: Jesmo li racionalni koliko mislimo da jesmo?

Pred vama je prvi od dva članka koji će vam prikazati emocionalnu inteligenciju na jedan drugačiji način od onoga što ste dosad mogli pročitati po internetu. Utemeljen je na neuroznanstvenim činjenicama, s praktičnim uputstvima za upravljanje sobom i drugima koje možete brzo primijeniti.

„Ne mogu, Hrvoje!“ plačnim mi je glasom rekao developer Ivan. Bili smo sami, izvan dvorane u kojoj sam 5 tjedana onboardao njega i njegov tim. Kao i uvijek, stretchao sam ih izvan njihove zone ugode kroz metode kazališta potlačenih, za čiju je primjenu Augusto Boal nominiran za Nobelovu nagradu za mir.

Pripremili smo 5-minutnu predstavu u kojoj je Ivan glumio jednog od likova, kojeg može zamijeniti netko iz publike. Cilj je kroz promjenu ponašanja lika demonstirati da se i pri situacijama teških konflikata kroz upravljanje sobom i odnosima s drugima na neagresivan način može promijeniti ishod konflikta.

A Ivan, koji je kroz cijeli period priprema odlično glumio svog lika, uskoro je trebao izaći na scenu pred tridesetak ljudi, svoje i tuđe rukovoditelje, kolege iz Ljudskih resursa i druge polaznike onboardinga. I tu je „puk’o“. Nije mogao upravljati sam sobom. Nije se prestajao smijati.

Ispred dvorane povjerio mi je kako je reagirao na veliku osobnu traumu: „Ja sam se smijao… Ja sam se smijao, Hrvoje!… Oprosti… Tako se nosim sa stresom…“ Gledao me očajnički tražeći podršku za (naoko) sulud način nošenja s velikim stresom.

Kimnuo sam s razumijevanjem. Nije mi trebala magnetska rezonanca da znam što mu se upravo odvija u mozgu. Kontrolu je kod njega u situacijama iznimnog stresa očito preuzimala nakupina stanica naziva gotovo kao iz Star Warsa – amigdala.

S tim da je ova Princeza Amigdala prešla na Tamnu stranu. I slala nebrojene stormtroopere koji su zaposjeli Tatooine (tijelo). Bacačima plamena sijali su paniku po cijelom planetu i prijetili zauzeti i ostatak galaksije (upropastiti cijelu predstavu).

Znao sam da njenu vatru mogu neutralizirati jedino nečim veoma jakim. I to sam morao učiniti brzo, jer smo trebali nastupiti za 15 minuta, a on je bio potpuno izvan sebe.

Vatrogasni šmrk za princezu Amigdalu

U mislima sam posegnuo duboko u vreću s psihološkim alatima. I napipao nešto što nikad nisam koristio. Izvukao sam tu malu stvarcu na svjetlo dana i dobro je pogledao. Djelovala je malo i banalno. Ali nisam imao ništa drugo što bih mogao tako brzo upotrijebiti. Moralo je upaliti. Inače bismo svi skupa propali.

Rekao sam mu što da radi. Zblenuo se. Naravno. Zvučalo je nevjerojatno. No kad sam mu objasnio zašto će to djelovati, odmah je krenuo isprobati taj vatrogasni šmrk za Amigdalu. Vidio sam mu po pogledu da zdušno pumpa vodu i rekao: „Krenimo!“

Prije nego sam izveo Ivana izvan dvorane, očajni zbog toga što on ne može kontrolirati sam sebe, njegovi kolege glumci odustali su i smijali se zajedno s njim. Mislili su da nema šanse da ga smirimo – pa ako već propadamo, propadnimo sa stilom (smijehom).

Kad su nas ugledali nakon samo par minuta što nas nije bilo netko je, umirući od smijeha, ispalio: „Evo ga! Sad će on opet…!“ i izazvao smijeh svih ostalih. Isti smijeh je i njega prije 5 minuta nezadrživo dovodio do smijeha, sve i kad bi se pokušao kontrolirati.

No, sad je on bio hladan kao špricer. 

Kolege su se lecnule. Sjeo je na mjesto, a ja sam, kao da je sve savršeno pod kontrolom pokrenuo predstavu.

Sve je bilo dobro do trenutka kad Ivan stupa na scenu.

Naša tajna

Čim se Ivan ustao svi su se ostali članovi ekipe predali – izašli su iz svojih uloga i počeli se smijati. Očekivali su potpuno istu reakciju. Pa kako bi se u samo par minuta mogao kompletno promijeniti? Ja sam zadržao dah strepeći. Nisam mogao znati hoće li djelovati…

Ivan je, duboko u ulozi, mrk domarširao do stola, stavio papir na njega i upro prstom u njega kritizirajući zaposlenika. Ničim nije pokazivao da je izvan uloge. Činio se apsolutno fokusiran. Obavio je zadatak i vratio se na svoje mjesto izvan fokusa predstave, ali s fokusom svih nas na njemu.

Sjedio je mirno „u svom uredu“. U ulozi.

Predstava je ponovno spontano prekinuta:Što si mu učinio, Hrvoje?!“ uzvikivali su kolege u nevjerici, skačući na stolicama, osvrčući se čas prema meni, čas prema njemu, čas jedni prema drugima. Nisu mogli vjerovati. Kroz smijeh ponosa i olakšanja rekao sam: „To je naša tajna!“ Nisam smio riskirati da naš trik, jednom otkriven, više neće biti efikasan.

Pokrenuo sam predstavu još jednom, zadnji put, taman na vrijeme da dovršimo generalnu probu prije nego što smo morali preći u najveću dvoranu izvesti je pred zahtjevnom publikom. I generalna proba i premijera prošle su savršeno. Ivan i njegovi kolege bili su senzacionalani, a njihovi rukovoditelji zadivljeni, govoreći da nisu znali da ljudi koje su izabrali za posao imaju talenta za glumu. Posebno su pohvalili Ivana, koji je inače bio tih developer, a na tren je postao gnjevni rukovoditelj.

Nakon što je svečana dodjela diploma završila, počelo je kaotično čestitanje na sve strane. U nekom trenutku, Ivan i ja našli smo se oči u oči. Caklile su se. Izustio je tiho: „Hvala.“ Gotovo istog časa okružili su nas njegove kolege glumci, uglas zahtijevajući od njega da im kaže „što sam mu to učinio“. Pogledao me sav ozaren, ponosan do neba što je sam sebe svladao. Osmijehnuo sam i kimnuo. Zašto ne? I njima će kad-tad dobro doći.

Povjerio im je tajnu, a tijekom ovog i sljedećeg članka ja ću je podijeliti s vama.

Jesmo li racionalni koliko mislimo da jesmo?

Prije 25 godina neuropsihijatar Joseph LeDoux dokazao je da ništa ne može ući u našu svijest bez da smo prije toga imali neku emociju o tome. Ni-šta. Sve najprije dođe do Amigdale, i to 10 puta brže nego što racionalna misao ima šansu nastati. Jer postoje dva neuronska puta – dulji i kraći. 

Kraći je važan za preživljavanje. Zato vodi do Princeze Amigdale kojoj je prva zadaća svjetlosnom sabljom sačuvati nas žive – barem onako kako ona smatra da treba. I tako – prije nego shvatimo što smo učinili (dulji neuronski put), mi već imamo neku emociju o tome i ponašamo se kako Princeza kaže.

Znate ono kad pokraj vas projuri auto, vi skočite i tek onda postanete svjesni što ste učinili? E to je to.

Amigdala uvijek reagira prije razuma – šaljući tijelu informacije što da napravi. Pa nek Kralj Razum poslije ispravi nered – ako mu se da i može (ili je već kasno, npr. izvikali smo se na nekoga pa je taj netko već otišao). A najčešće se Razum samo kratko probudi, pronađe racionalno opravdanje za Amigdalin izbor, okrene se i dalje spava, puštajući je da upravlja kraljevstvom (tijelom). Kako i ne bi kad je svaka racionalna pomisao već obojena emocijama – to je isto kao što u pravom životu savjetnici kažu vladaru koji se tek probudio što da misli prije nego što je uopće čuo u čemu je problem. Tako emocije usmjeravaju naše mišljenje, funkcionirajući kao heuristici.

Još mi uvijek ne vjerujete? Hajde da onda spomenem demonstraciju koju izvodim studentima Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM-a). Zove se Azijska bolest. Osim po lokaciji izbijanja i po posljedicama koje ima različita prezentacija istih informacija, jako sliči na pandemiju COVID-19. No, osobno sam je koristio godinama prije trenutne pandemije, a prvi pokusi su napravljeni čak prije 40 godina!

Dakle, u tom pokusu dvjema grupama studenata prezentiraju se iste informacije, samo što se jednima naglašava broj ljudi koji će umrijeti (gubitak), a drugima broj ljudi koji će preživjeti (dobitak). Širom svijeta, pa i na našem učilištu, studenti reagiraju isto – ovisno o tome kako su informacije bile emocionalno sugestivno uobličene, biraju opciju A ili opciju B. Oni znaju da, kako bi spasili što više života, moraju donijeti racionalnu odluku. No biraju – emocionalnu.

Znači presudno je ono što im je stavljeno u emocionalan fokus, odnosno ono što je izazvalo reakciju Princeze Amigdale. Kralj Razum na to samo stavi pečat, jer vjeruje Amigdali. S*anje, je l’ da?

Jer ako se to događa u umjetnoj situaciji gdje se ljudima naglašava važnost racionalnog, i ako najpametniji ljudi na vrhunskim sveučilištima misle da „hladno rezoniraju“, a zapravo ih vode emocije – kako onda možemo očekivati da će vlade postupati racionalno u situacijama gdje im ekonomije propadaju? Dapače, psiholog Daniel Kahmeman dobio je 2002. Nobelovu nagradu za ekonomiju jer je dokazao da ekonomske odluke u uvjetima nesigurnosti ne donosimo na temelju hladnog računa, nego na temelju osjećaja. Azijska bolest jedna je od njegovih demonstracija…

Na žalost, nije Princeza Amigdala jedina koja nam „zavrti glavom“. Ima još par „hohštaplera“ u tom dvoru. No najvažnije mjesto drži Princ Nucleus Accumbens. On je veseljak – kad bi mu se dalo, cijeli dan bi jeo, pio, igrao se, primao lajkove na društvenim mrežama i uživao na svaki drugi mogući način.

Tko zapravo upravlja vašim odlukama?

Tako su neuroznanstvenici s Harvarda dokazali da u 95% slučajeva odluke o kupovini ne donosimo racionalno, nego na temelju emocija. Ali i u drugim sferama svakodnevnog života najveću većinu vremena donosimo odluke bez racionalnog promišljanja o njima. To jest – bezumno!

Zašto je to tako? Nećete vjerovati kad vam kažem: zbog uštede energije!

Naime, ljudski mozak teži oko 2% tjelesne mase, a troši 20% tjelesne energije. Pod posebnim opterećenjem i više, čak 1/4 (npr. kad dugo nešto fokusirano učimo). Zato se nakon takvog iskustva osjećamo iscrpljeno i gladno, a „samo smo sjedili“ par sati. To je znak da tijelu fali šećera, jer dok je 98% tijela gladovalo, 2% tijela se prežderavalo. Zato je mozak najveći dio vremena na autopilotu!

Da vam ovu informaciju bude lakše prihvatiti i probavitiznate one situacije kad vozite auto zadubljeni u misli, prođete više kilometara i onda tek postanete svjesni do kud ste došli?  Svo to vrijeme vi tehnički vladate vozilom, ubrzavate, usporavate, mijenjate trake, pazite na sudionike u prometu, prometnu signalizaciju itd. – jedva svjesno ili potpuno nesvjesno. To je zato što vaš mozak radi na autopilotu!

Mozak je čak i tako građen da više riskira izgubiti vaš razum, a sačuva vaše emocije (!) Naime, sve što je u mozgu prefrontalno (ful naprijed) i lateralno (s vanjske strane) izloženije je ozljedama. A Kralj Razum – ono mjesto gdje ste „vi“ – zove se (nećete vjerovati) Dorsolateralni prefronalni korteks. Jednako tako, mogli su ga nazvati i isturena straža koja prva strada…

No, mi se ponašamo kao da je naš razum kralj. Što je potpuno nerazumno. Jer koga se više čuva, taj je važniji, zar ne? Tako je u mozgu zaštićenije sve što je ventralno (donje). A drugo ime Princa Nucleusa je Ventralni Striatum – i nalazi se pokraj Amigdale, sestre svoje.

Oboje su puno stariji od Kralja Razuma. Dakle, dok je Kralj Razum na bedemima izložen napadima i lakše pogine, duboko u sigurnosti čvrste kule, zaštićeni od svih napada nalaze se pravi vladari. Poput para vampira, oni pohlepno sišu krv (kisik i hranjive tvari) i upravljaju vama cijeli život, a da vi to ni ne znate). Mwahahahaha!

Dakle, emocionalni mentalni automatizmi vode nas kroz život – često tamo gdje ne želimo! Samo buđenjem sebe: Kralja Razuma – možemo uzeti uzde u svoje ruke! A kako je njega/nas teško dugo držati budnim, važno je da on/mi odredimo pravila ponašanja dvorjana koja će postati automatizirana, u skladu s našim planovima. Pa nek onda vampiri slijede našu, a ne svoju agendu!

Kako to postići? Trebat će vam više oružja. Praktična iskustva potražite u nastavku.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

Kako je Estonija postala “startup nacija”, može li to Hrvatska, kako – i kad?

Može li novoosnovana udruga Cro Startup ponoviti uspjeh koji je postigla Startup Estonia? Eve Peeterson iz te udruge ispričala je koje su promjene, inicijative i angažmani bili ključni za uspjeh.

Panel

Rok trajanja programera: Možete li 57-godišnjaka zamisliti na razgovoru za posao frontend developera?

Možete li 57-godišnjaka zamisliti na razgovoru za posao frontend developera u nekoj domaćoj IT agenciji? Zavirili smo u raspravu o tome koliki je rok trajanja programera i upitali nekoliko njih, različitih razina iskustva i pristupa karijeri, može li se do mirovine biti "samo programer".

Izvještaj

Na digitalno oglašavanje u Hrvatskoj u 2021. potrošeno 1,65 milijarde kuna, 75% otišlo Googleu i Meti

Na digitalno oglašavanje u Hrvatskoj u 2021. godini potrošeno je milijardu i 657 milijuna kuna, pokazalo je istraživanje digitalni AdEx koje su za HUDI (Hrvatsku udrugu digitalnih izdavača) proveli austrijska agencija Momentum i lokalni partner Ipsos.

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

Kako izgraditi karijeru i život u Istri?

Nakon dvije godine vraća nam se Digital Labin, a mi koristimo priliku s prvim čovjekom iza poznate istarske konferencije pričati o razvoju lokalne tech zajednice!

Startupi i poslovanje

Upoznajte 13 hrvatskih healthtech timova “Get Started in Health Innovation” programa

Pred vama je prva generacija jedinog programa u Hrvatskoj koji se sustavno posvetio podršci stručnjaka koji žele razvijati nešto u segmentu healthtecha. Njihova rješenja fokusirana su na razne probleme u zdravstvenom sustavu: od alata za efikasnije pružanje zdravstvene pomoći, ali i onih koji olakšavaju rad samih zdravstvenih djelatnika do rješenja koja i pacijentima omogućavaju jednostavnije pratiti svoje zdravstveno stanje.

Intervju

Kako je softverski inženjer s Kube našao svoju oazu u Microsoftovom razvojnom centru

Iz daleke Havane na Kubi, softverski inženjer Arnaldo Perez stigao je u Microsoftov razvojni centar u Srbiji. Kako, zašto, u kojem timu i što danas radi, kako se privikao na novo okruženje te što je naučio u zadnje četiri godine radeći u Microsoftu i regiji, saznali smo u intervjuu.

Nesortirano

Combisu nagrada Microsoft Partner of the Year 2022 u Hrvatskoj

Combis je osvojio prestižnu godišnju nagradu američke tehnološke kompanije Microsoft za Hrvatsku.

Mobilno

Huawei Apps UP natjecanje se vraća s nagradom od preko milijun dolara

Treću godinu zaredom Huawei bogatim fondom nagrađuje najbolje programere koji će se odvažiti na razvoj aplikacija za ekosustav Huawei mobilnih usluga.

Ekskluzivno

Prvo istraživanje o električnim romobilima u Hrvatskoj: 80 % ispitanika koristi ih umjesto auta kako bi brže stigli do cilja

Bolt je proveo prvo istraživanje o električnim romobilima u Hrvatskoj, a za Netokraciju ekskluzivno otkrivaju najzanimljivije podatke.