Vlada je odustala od prijedloga zakona prema kojem bi Porezna pod krinkom sigurnosti mogla zavirivati u podatke građana. Je li to privremeno povlačenje ili će nam to uskoro servirati u novom ruhu komentira za Netokraciju Vlaho Hrdalo.
Vlada je na sjednici u četvrtak povukla sporni članak 67. svog prijedloga izmjene Općeg poreznog zakona (OPZ) kojim bi Porezna bez naloga imala pravo pristupati elektroničkim podacima građana. Pisali smo o tome kakav bi to bio udar na privatnost građana.
Podsjetimo, u trenutno važećem OPZ-u stoji kako podatke u elektroničkom obliku moraju dostaviti “porezni obveznici i osobe koje za poreznog obveznika vode poslovne knjige”. Novi dodatak predlagao je kako bi i “druge osobe koje raspolažu dokumentima, drugim evidencijama odnosno podacima koji izravno ili neizravno utječu na utvrđivanje porezne osnovice” morali poreznim tijelima dati pristup svojim podacima.
Uz to, prijedlog je izričito navodio da porezno tijelo može kopirati podatke u elektroničkom obliku, zatražiti izradu vjerodostojne kopije cijelog medija, ali i zatražiti ključeve za šifriranje ili lozinke za dešifriranje podataka.
U praksi, to bi značilo kako bi porezni inspektor mogao zatražiti pristup cijelom disku računala ili backupu servera pod opravdanjem provjere poreznih obveza. Službena je formulacija bila dovoljno fleksibilna da bi u praksi mogla obuhvatiti gotovo svakoga tko dođe u doticaj s podacima “od interesa”.
Zašto ni tech scena ne smije dopustiti Poreznoj da ima veća prava od SOA-e
Pritisak javnosti
Prijedlog je izazvao snažnu reakciju stručnjaka i građana, ali na kraju je je ipak povučen i to prije no što je stigao do saborskog glasanja. To je dobra vijest, ali i upozorenje.
Takvi predlošci ne pojavljuju se slučajno, tvrdi Vlaho Hrdalo, odvjetnik i stručnjak za digitalna prava:
Prema mojim informacijama, pritisak javnosti uistinu je urodio plodom. Mislim da je važno i da ovakve zakonodavne inicijative – suprotno uvriježenom mišljenju – ne dolaze s vrha pa mislim da nije bilo teško uvjeriti Ravnatelja Porezne uprave ili Ministra financija da je ovo svinjarija.
Vlaho kaže i da ne očekuje povratak spornog članka novom ruhu:
Ne očekujem da će se vratiti u izmijenjenom obliku jer je ovo paket zakona koji ide zajedno s Fiskalizacijom 2.0 i to je uređenje koje bi moglo biti trajnije naravi, iako je i to problematična tema s više aspekata.
Ne dajte se upecati zbog neinformiranosti. Donosimo kratki vodič kroz fiskalizaciju 2.0
Što smo naučili iz ‘porezne epizode’?
Ovaj slučaj pokazuje kako postoji crta preko koje javnost nije spremna prijeći. Digitalni suverenitet i privatnost više nisu tema za IT stručnjake nego političko pitanje koje izravno ulazi u svakodnevni život građana.
Iako Orwellov roman 1984. nije novo štivo, ove su se godine mnogi zabrinuto referirali na njegovo djelo jer se na trenutke činilo kako bi njegovi scenariji mogli postati naša realnost. Ta zabrinutost ne čudi obzirom da posljednjih mjeseci ne manjka prijedloga zakona nacionalnih, ali i europskih institucija kojima bi se “kontrolirali” građani.
Digitalni prostor sve više se doživljava kao poligon za nadzor.
Što je s Chat Controlom?
Vlaho podsjeća da se na razini Europske unije i dalje raspravlja o Chat Controlu – prijedlogu koji bi omogućio nadzor privatnih komunikacija korisnika na svim platformama, uključujući poruke iz end-to-end enkriptiranih sustava:
Što se tiče Chat Controla, tu nažalost nije konačni kraj. Pokušaji da ga se zadrži aktualnim kroz prividno ublažavanje (a zapravo ostavljanje backdoora) i dalje traju.
Vlaho podsjeća i na curenje transkripta u kojem se pokazalo da je hrvatska vlada podržala prijedlog:
Hrvatska se zasad, slikovito rečeno, u borbi protiv karcinoma svrstava na stranu karcinoma. No europarlamentarci ipak nisu toliko homogena skupina i mislim da neće tako lako glasati za Chat Control ako ikad bude stavljen na dnevni red.
Mogao bi ugušiti hrvatske startupe, ali Chat Control još uvijek je na tankom ledu
Kako dalje?
Vlada je jučer odustala. No, odustajanje od problematičnog članka ne znači da je naučila lekciju. Tek treba vidjeti hoće li se digitalna prava građana tretirati kao temelj demokracije ili kao prostor za eksperimentiranje.
Ovo je ipak pozitivan signal, javnost se angažirala, stručnjaci su reagirali, a vladajući su promijenili smjer. Možda je najtočnije reći kako digitalna prava zasad nisu izgubljena. Doduše nisu ni zajamčena.
