Velimir Grgić: Kako je industrija samopomoći evoluirala uz internet?

Velimir Grgić, novinar, pisac, scenarist i producent, uvjerljivo je jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca jer ne može se svatko pohvaliti činjenicom da je izdao 17. knjigu. Kao pisac i novinar prošao je širok spektar tema. Počeo je s glazbom i filmom pa je nastala i knjiga o japanskom humoru (od poezije do kazališta), gonzo novinarstvu, seksualnim fetišima, azijskim umjetničkim pokretima, dva romana, horor komedija i psihološki triler…

Njegova nova knjiga Industrija sreće neka vrsta spin-off knjige Teorije zavjere 21. stoljeća o kojoj smo također pisali. Industrija sreće bavi se drugim golemim fenomenom cyber ere, a on počiva na mnogim sličnim parametrima kao i conspiracy industrija, objašnjava nam Velimir:

Oba su fenomena oblikovana i vođena internetom i često se oslanjaju na slične psihološke mehanizme pripadanja, vjerovanja i autosugestije. Oba su fenomena višedimenzionalna – kulturna, društvena i psihološka – te kao takva iznimno zanimljiva za analizu.

Industrija sreće je knjiga koja analizira povijest i sadašnjost tzv. Industrije osobnog razvoja, pri čemu su self-help literatura i podcasti glavno oružje, a u konačnici imamo tržište teško 40 milijardi dolara, koje bi do 2030. trebalo skočiti na 67 milijardi:

U Hrvatskoj, samo tijekom 2022. prodaja self-help literature skočila je za 25 posto. Dakle, ako sam nešto i želio “postići”, onda je to napisati knjigu o nečemu što je toliko veliko i važno, a nitko drugi kod nas o tome ozbiljno ne piše. Pa eto, budem i jesam ja.

Self-help može biti pozitivan, ali i negativan

O self-helpu se ne može pisati ako ga nisi dobro proučavao, a Velimir iza sebe ima pokoje desetljeće predznanja zbog konzumacije self-help knjiga. Naravno, još uvijek ih čita, ali one koje smatra smislenima i korisnima ili jednostavno zabavnima. Ipak, zanima nas što Velimir smatra najkvalitetnijim sadržajem i što je dio njegovog svakodnevnog života:

Kao što sam već puno puta govorio, neki trendovi poput meditacije i Wim Hof metode dio su moje životne rutine preko 10-15 godina, no za mene su self-help literatura Zen koani i Senekina pisma, a ne nužno knjige Tajna i 12 pravila za život.

Joe Rogana slušam od samih početaka njegovog podcasta, jer sam za lik i djelo znao preko UFC-a, no zanimljivo je baš koliko je jedan Rogan bio ogroman self-help podcaster u prvih nekoliko godina, u takvoj mjeri da je dobio i nadimak “muška Oprah”. Do danas se puno promijenio, ali je zato popločao scenu brojnim imenima koje je generirao preko svog podcasta, a o kojima detaljno pišem u knjizi.

“Najlakše je zarađivati na ljudima koji su uvjereni da trebaju pomoć – ili koje si u stanju uvjeriti da im treba pomoć…”

Svijet nikada nije crno-bijel pa tako nije ni sami self-help. Zato Velimir objasnio pozitivne i negativne strane ove brzorastuće industrije:

Statistike i istraživanja pokazuju da je većina sadržaja – pozitivna, dakle pomaže, ne odmaže. Svaki oblik pomoći, pa tako i sampomoći je dobar. Negativno je, naravno, to što je self-help industrija poligon za narcisoidnost, psihopatologiju i eksploataciju unesrećenih, prodaju magle, trendovske muljaže, prijevare svih vrsta…

Najlakše je zarađivati na ljudima koji su uvjereni da trebaju pomoć – ili koje si u stanju uvjeriti da im treba pomoć… Knjiga pokazuje sve strane fenomena, od ozbiljnih stručnjaka preko očitih velikih prevaranata i “manjih muljatora” do pravih ubojica. Kao i u svakoj golemoj industriji, i ovdje ima svega, naravno.

Primjeri novih oblika nezadovoljstva i stresa

U jednom od svojih prijašnjih intervjua Velimir je izjavio kako se više ne smrzavamo u spiljama i ne trčimo s kopljem po savani, tako moramo proizvesti nove oblike nezadovoljstva i stresa. Lista tih nezadovoljstava je beskonačna, ali Velimir ističe njemu jednu zanimljivu teoriju zašto je to tako:

Jedan od meni zanimljivijih jest upravo ona koja kaže da se nismo imali vremena naviknuti na civilizaciju, relativno friški fenomen postojanja, dakle raskorak između genetike i okoliša; želimo trčati s kopljem po livadi, gdje nam je jedini “dedlajn” taj da moramo naći meso prije nego krepamo od gladi – no danas živimo u svijetu supermarketa i ekrana, s dnevnim dedlajnima koji nas uvjeravaju da ćemo umrijeti od gladi ako zaboravimo poslati e-mail klijentu…

Ljudi su po defaultu nezadovoljni, takvi smo, zato i stalno napredujemo jer da smo se zadovoljili pećinom, nikada ne bismo izašli iz nje, a kamoli dobili nove apdejtove operativnih susatava i nove modele mobitela…

Društvene mreže su u isto vrijeme uzrok problema, ali i njegovo rješenje

Steve Salerno je napisao knjigu Sham: How the Self-Help Movement Made America Helpless, u kojoj bivši urednik self-help literature odlučuje razotkriti mehanizme prodaje (i prijevare) iza zastora knjiške industrije, koja nikada ne nudi konačna rješenja, nego navlači čitatelje/korisnike na vječnu cikličnu kupovinu još i još savjet, objašnjava nam Velimir:

Tržišno pravilo literature samopomoći kaže da će kupac najčešće biti osoba koja je već kupila sličan naslov u proteklih 18 mjeseci.

Što se tiče proizvodnje “pacijenata”, ilustrativan primjer je i onaj 24-godišnje Amerikanke Stacy Li, koja je u vrijeme pandemije počela osjećati mentalne probleme pa se “liječila” snimanjem za TikToka, uz hashtag personal growth.

Jednog je dana osjetila zasićenje, mučninu od doslovnog predoziranja self-helpom i zaključila da je patologizirala svaki dio svog ponašanja, samo da bi ga mogla “liječiti”, biti “dio ekipe” okupljene oko hastaga kao logorske vatre u čekaonici psihijatra.

Da citiram rečenice iz knjige: “Konstantna potreba za “optimiziranjem” dotukla ju je zamornim pokušajima da ispravi sve krivo u sebi, makar to “krivo” podsvjesno sama proizvodila, da bi imala što “liječiti” pa onda i “optimizirati”

Inače, podcast je idealan alat za promociju – ako već autor knjige nema vlastiti, što je rijetkost, onda će svakako gostovati u svim mogućim podcastima koji ga žele ugostiti. A podcasta je, baš kao i metoda i knjiga, beskonačno puno, ističe Velimir.

Kako izgleda tipična žrtva self-help industrije?

On ne razmišlja, nego djeluje sukladno emocijama; neki iz očaja, neki iz trenda. Nema tu puno racija, barem ne kada govorimo o “prosjeku”:

Postoje i oni koji žele biti dio neke priče, zajednice, pa su meditiranja na aplikacijama prilika za umrežavanje u globalni community samorazvoja i samopomoći. Svi streme ka nekom cilju, poput zajednice očajnika koji to, kao, prestaju biti metamorfozom kroz kolektiv.

Kako u isto vrijeme izazvati strah i ponuditi rješenje zna Andrew Tate

Prilikom promocije svoje knjige Velimir je izjaio kako je Andrew Tate napravio poslovni model koji spaja conspiracy i self-help:

Pa Andrew Tate je u zatvoru jer je “izazvao i razotkrio Matrix”, hehe, tako nekako ide ta bajka za klince…. Proslavio se ne samo “osnaživanjem muškaraca”, nego je iskočio u panedmiji kao protivnik maski i svih restrikcija, u što je upleo malo klasičnih motiva borbe protiv zlih tajnih društva koje kontroliraju svijet pretvarajući vas u financijski ovisne robove – srećom, tu su mlade djevojke da se skidaju pred Webcamom i sponzorstvo Bugattija da promijene svijet na bolje “ažuriranjem” Tateovog novčanika…

Tate je itekako dobro znao koristiti provjerene conspiracy motive koji donose preglede. A pregledi = dolari…

Andrew nije prvi koji se sjetio iskorstiti self-help. Kao dodatan primjer možemo uzeti Wernera Erharda i njegovu metodu te istoimenu sektu est o kojoj Velimir detaljno piše u knjizi:

Erhard je bio prodavač rabljenih automobila koji je shvatio da se puno više novca nalazi u self-help industriji pa je tijekom 1970-ih inspiriran scijentologijom stvorio jednu od najvećih i najinspirativnijih self-help metoda ikada, čije odjeke i danas nalazimo posvuda. Toliko je krao od scijentologije da je ušao u izravni sukob s Hubbardom. Scijentologija je sama po sebi self-help metoda, a pitate li Toma Cruisea koji visi sa zgrada i juri ratnim avionima, reći će vam da itekako radi.

Koji je Velimirov dobronamjerni savjet

U šali govori kako knjiga, neće riješiti problem, ali pretplata na YT podcast sigurno hoće! Ipak, smatra kako bi trebalo usporiti čitanje i više prakticirati:

I pri tome manje mistificirati neke stvari koje su u osnovi jednostavne. Postoje znanstveno dokazane metode… pa možda je bolje koristiti riječ “korisnosti”, nego “pomoći”, a meditacije i vježbe disanja su svakako neke od njih. Klonite se vibriranja, manifestiranja i hodanja po vatri. A za sve ozbiljnije probleme, potražite usluge školovanih liječnika.