Članak 13: Mogu li upload filteri uopće prepoznati kritiku, parodiju, meme?

Europski parlament uskoro će glasovati o reformi autorskog prava. Na Netokraciji se već detaljno pisalo o tome što bi direktiva mogla donijeti, a ovaj put ćemo se zadržati na članku 13, popularno zvanom upload filters directive, koji će zahtijevati od internetskih kompanija implementaciju tehničkih mjera kako bi spriječili svoje korisnike u kršenju autorskih prava.

Vjerujem kako se većina populacije slaže kako autore treba zaštititi i omogućiti im da žive od svog rada. No, zašto se onda internetska zajednica digla na noge zbog ove reforme? Što pokušavaju postići dijeljenjem hashtagova #SaveTheInternet, #SaveTheMemes i #DeleteArt13? Nekoliko je razloga, ali glavni od njih je – direktiva pisana u ovom obliku, kakva će ići na glasanje u Parlament već početkom idućeg mjeseca, ne pogoduje malim autorima i stvarateljima sadržaja, iako se mnogi nadaju suprotnom.

Ovaj video od svega četiri minute ukratko će vam objasniti koji je problem s upload filterima. Dostupan je i hrvatski prijevod (titlovi). No, ako vam to nije dovoljno, u daljnjem tekstu pokušat ću ukratko objasniti koje su opasnosti upload filtera te kako bi oni mogli pokidati internet kakav poznajemo.

Zamke upload filtera

Onima koji nisu upoznati sa zakonima o autorskim pravima možda na prvu neće biti jasno na što video misli kada kaže kako tehničke mjere ne mogu procijeniti je li remiks ili parodija legalna.

Pojasnimo: gotovo svi zakoni o autorskim pravima u svijetu štite kritiku i parodiju te dozvoljavaju korištenje autorskog sadržaja u takve svrhe. Primjerice, američki zakoni o copyrightu poznaju pojam Fair Use koji eksplicitno dozvoljava ograničeno korištenje autorskog sadržaja u različite svrhe, među kojima su i kritika, parodija, dokumentarni filmovi i slično. Iako EU zakon o autorskim pravima nije toliko otvoren kao što je američki Fair Use (što je problem samo po sebi i cilj neke druge bitke), čak i EU zakoni prepoznaju primjenu u kritici, recenzijama, karikaturama ili parodijama kao zaštićenu kategoriju primjene.

Puno riječi, ali još ništa nije jasno? Pa podsjetimo se davne 2010. godine i trenutka kada je Ćaća najavio kako se vraća u politiku, pa se čak i Hitler osjetio pozvanim prokomentirati taj događaj:

Ova scena iz filma The Downfall izvor je desetaka tisuća memeova koji na šaljiv način komentiraju razne političke i društvene fenomene. Samo ovaj video iznad pogledan je preko 200 tisuća puta, a vjerujem kako je bilo tko tko čita ovaj članak vidio barem jednu verziju ovog memea. Poznato je kako se distributer filma žestoko protivio ovakvim primjenama njihovog autorskog sadržaja. Ipak, svi ovakvi memeovi zaštićeni su već navedenim iznimkama u autorskim zakonima te ih distributer ne može ukloniti s interneta. To jest, nije mogao do sada. Ako članak 13 bude izglasan, neće ni morati, to će za njega napraviti platforme. Čak i ako korisnik zapravo ne krši autorsko pravo!

Naime, tekst članka 13 čini digitalne platforme direktno odgovornima za svako kršenje autorskog zakona koje počine njihovi korisnici. Tako bi producenti filma The Downfall mogli tužiti YouTube za svaku video parodiju Hitlera koju nađu na platformi. Nije jednostavno procijeniti spada li određeno korištenje autorskog sadržaja pod fair use ili ne. Trenutno se takve odluke donose na skupim i dugotrajnim suđenjima. Svaka platforma želi izbjeći sudove, jer suđenje košta vremena i novaca čak i ako ste u pravu. Zbog toga će sve digitalne platforme jednostavno blokirati svaki sadržaj koji sadrži bilo kakav copyrighted materijal. Morat će implementirati upload filtere kako bi zaštitili sebe.

Takvi filteri morat će biti jako strogi i blokirat će svaki iole upitan sadržaj jer računala još uvijek nisu u mogućnosti detektirati kontekst nekog sadržaja. Upload filteri funkcionirat će isključivo putem detekcije uzoraka (pattern matching) – za svaki uploadani sadržaj na platformi detektirat će sadrži li taj sadržaj dio nekog drugog copyrighted materijala iz baze. Ako sadrži blokirat će ga, a ako ne pustit će ga. Ne možemo očekivati od programa koji treba skenirati milijarde sadržaja dnevno da iščitava kontekst iz nekog sadržaja, kada odvjetnicima i sucima trebaju godine suđenja za samo jedan takav slučaj.

Članak 13 omogućuje cenzuru na internetu na jako podao način – takoreći “s leđa” – tjerajući digitalne platforme da proaktivno filtriraju sadržaj. Svi koji tvrde kako članak 13 ne napada fair use primjenu su u pravu, kreatori i dalje imaju pravo praviti parodije i kritike. Problem je što ih nitko neće vidjeti jer će automatski biti blokirane (iako Europska komisija tvrdi da se u tom slučaju autor može žaliti na blokiranje sadržaja, no pitanje je koliko će taj proces biti učinkovit).

Time dolazimo do poznatog filozofskog pitanja:

If a tree falls in a forest and no one is around to hear it, does it make a sound?

Što možemo očekivati od automatiziranih filtera

Mnogi pobornici ovog prijedloga zakona tvrde kako mi, protivnici direktive u ovakvom obliku, paničarimo, kako #Art13 neće ubiti memeove i kako su startup kompanije sigurne. Dobar dio toga već je objasnila Mia u svom članku, pa bih se ja ovdje osvrnuo zašto je ta izjava – gledajući s tehničke strane – u najboljem slučaju glupost, u najgorem namjerna dezinformacija.

Filter ne može prepoznati kontekst sadržaja, a upravo je kontekst ono što određuje spada li sadržaj pod Fair Use ili ne. Uzmimo jedan jednostavan primjer. Za vrijeme pisanja ovog članka taman je započela opća histerija kandidatom za predsjednika na američkim predsjedničkim izborima 2020. Andrewom Yangom. Između ostalog, Yang obećava svakom građaninu osnovni dohodak (Universal Basic Income – UBI) od 1000 dolara mjesečno. Na stranu je li UBI dobra ili loša ideja, rezultat Yangove kandidature je eksplozija kvalitetnih memeova na Facebooku. Pogledajmo ovaj primjer:

Oni koji prate američku politiku već na prvu “kuže” ovaj meme i vjerojatno im je zanimljiv (možda čak i – smiješan). Onima koji ne prate američku politiku niti ovaj gornji odlomak teksta vjerojatno nije dao dovoljno konteksta kako bi “skužili” poantu ovog memea. S time na umu, zamislimo situaciju u kojoj je #Art13 izglasan, Facebook mora filtrirati korisničke sadržaje te je vlasnik autorskog prava na ovu sliku zatražio od Facebooka da ne dozvoli dijeljenje njegovog autorskog sadržaja.

Googleov Reverse Image Search servis kao izvor ove slike pronalazi korisnika wlop s DeviantArta (iako je meme dovoljno poznat da ima svoju KnowYourMeme stranicu). Uzmimo Googleovu tražilicu kao primjer trenutne state-of-the-art tehnologije u identifikaciji sadržaja i pretpostavimo kako će implementirani filteri funkcionirati jednako ili lošije od Googleove tražilice (barem u početku). Google pronalazi, osim originalne verzije slike, još popriličan broj drugih memeova koji se baziraju na istoj slici.

Ovakve tražilice najčešće rade na način da pokušaju iz slike izdvojiti mali set značajki koje opisuju sliku i spreme ih u bazu. Kada se uploada nova slika, sustav na isti način izdvoji značajke i provjerava postoji li u bazi slika sa sličnim značajkama. Neki od sustava opisani su u ovom članku na Wikipediji. Ovakve metode moraju moći prepoznati sliku čak i uz značajne distorzije slike, inače bi npr. rotacija slike za 1 stupanj (što je čovjeku gotovo neprimjetno) mogla prevariti filter. Na primjeru našeg memea dodani tekst je zapravo distorzija na slici i, kao što smo vidjeli na primjeru Googleove tražilice, sustav taj tekst ignorira te pronalazi originalnu verziju slike, kao i hrpu verzija slike različitih rezolucija, pa čak i flippanih, odsječenih i na druge načine deformiranih verzija slike (vidi više na rezultatima pretraživanja).

Glavni problem u ovom slučaju je upravo u tome što ono što filter prepoznaje kao distorziju i mora moći ignorirati (tekst memea) je upravo ono što određuje radi li se o Fair Use primjeni (ako se tekst odnosi na parodiju ili kritiku) ili ne. Zapitajte se je li gornji primjer memea zapravo Fair Use? Nosi neku političku poruku i može se smatrati nekakvom parodijom? Većina ljudi vam ne može reći za određeni meme je li Fair Use ili ne, to u spornim slučajevima odlučuju sudovi. Kako možemo očekivati od automatiziranog filtera da donese takvu odluku?

Gotovo je sigurno kako će ovu sliku filter blokirati, a u onim rijetkim situacijama u kojima takve slike ne blokira, razlog će gotovo sigurno biti što je pogriješio i propustio povezati sliku s originalom, a ne što je odjednom postao dovoljno pametan i prepoznao kako se radi o memeu.

Što s ostalim tipovima sadržaja?

Na žalost problemi tu tek počinju. Autorski sadržaji nisu samo slike i samo memeovi. Što je sa zvukom? Većina nas se susrela s aplikacijama tipa Shazam ili SoundHound koje iz 15-ak sekundi pjesme mogu odrediti koja je to pjesma. Ovakvi sustavi rade na jako sličan način – u audio datoteci detektiraju značajke koje spreme u bazu i kada se uploada nova audio datoteka sustav će provjeriti ima li tu datoteku u bazi i je li dio zaštićenog sadržaja.

Zamislimo kako sudjelujemo u podcastu. Od sat vremena razgovora sustav detektira 30 sekundi nove Severinine pjesme, a Severina je zatražila blokiranje dijeljenja njenog autorskog sadržaja. Filter će uredno prepoznati u našem podcastu Severininu pjesmu, vjerojatno će prepoznati i točno o kojem dijelu pjesme se radi, koliko je trajanje tog dijela pjesme i u kojem dijelu podcasta se nalazi. Jednako tako, filter će prepoznati i ostale sadržaje koji se eventualno nalaze u snimci te na kraju i naš razgovor koji nije u njegovoj bazi.

Bitno je naglasiti kako filter neće prepoznati govori li se u podcastu o Severininoj pjesmi ili o nečemu potpuno nevezanom. Ako u podcastu razgovaramo o Severininoj pjesmi, možemo to smatrati recenzijom i tada je korištenje kratkog isječka pjesme dozvoljeno i spada pod zaštićenu primjenu. Ako ne razgovaramo o njenoj pjesmi, tada nije dozvoljeno i radi se o kršenju autorskog prava. Filteri nisu došli do te razine gdje mogu prepoznati sadržaj našeg razgovora. Oni jedino mogu detektirati sadrži li upload ili ne autorski sadržaj.

Što mislite što će u ovom slučaju napraviti filter? Hoće li platforma riskirati tužbu, ili će blokirati cijelih sat vremena razgovora zbog 30 sekundi Severinine pjesme?

Pa što, uvijek se možeš žaliti na odluku filtera

Europska komisija tvrdi kako ćete se moći žaliti i zatražiti od platforme da ponovno aktivira vaš sadržaj jer se radi o parodiji. Postavlja se pitanje što u slučaju kada korisnik zatraži ponovnu objavu sadržaja tvrdeći kako se radi o parodiji. Tko će u Facebooku biti taj tko će odlučivati radi li se stvarno o parodiji?

Ovdje također vidimo hrpu nelogičnosti i rupa u predloženom tekstu direktive. Što ako sam uploadao na YouTube video u kojem je 30 sekundi nove Severinine pjesme, filter ju detektira i blokira moj video, pa ja zatražim da mi odobre video uz tvrdnju kako se radi o parodiji. Što ako se ne radi o parodiji i svjesno sam kršio Severinino autorsko pravo? Je li YouTube i dalje odgovoran za moj sadržaj ili su sada zaštićeni, jer sam ja tvrdio kako se radi o parodiji? Ako su zaštićeni, sve što ja moram napraviti je tvrditi kako se radi o parodiji i video će opet biti dostupan te cijela ova direktiva nije napravila ama baš ništa, osim nabila troškove platformama za implementaciju filtera.

Ako nisu zaštićeni u slučaju mog kršenja autorskog prava (kada zatražim ponovnu objavu tvrdeći kako se radi o parodiji), nego su podložni tužbi, možete biti sigurni kako će ga blokirati čak i kada se stvarno radi o parodiji kako bi sebe zaštitili od tužbe.

Rezultat će biti cenzura svakog iole upitnog tipa sadržaja od strane internetskih giganata. Nepravedno se stavlja ogroman teret odluke u ovakvim slučajevima na internetske platforme i traži se da takvih odluka donesu milijarde dnevno, a sudovima za samo jednu takvu odluku treba po nekoliko godina.

Ubijanje inovacije

Neki upload filteri već postoje. Poznat primjer je YouTubeova Content ID platforma koja je stalno predmet žalbi youtubera i već godinama radi poprilično loše. Ako YouTube nije u stanju napraviti sustav koji radi kako treba, kako možemo od manjih kompanija očekivati implementaciju takvih filtera? A kamoli nošenje s potencijalnim tužbama?

Iako male i mikro tvrtke jesu izuzete od direktive, prema njenom finalnom tekstu, opet se stvara chilling atmosfera za mlade poduzetnike i kompanije koje bi mogle nešto inovirati na ovom području. Takve kompanije će vjerojatno zaobići EU i otići negdje dalje.

Mišljenja stručnjaka

Velik broj stručnjaka i organizacija digao je glas protiv ovog zakona. Protiv upload filtera izjasnili su se i osnivač Wikipedije Jimmy Wales, izumitelj World Wide Weba Tim Berners-Lee, velik broj organizacija za zaštitu ljudskih prava, pa čak i Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava. Na linku možete pronaći dodatne detalje o kampanjama protiv članka 13 te organizacijama i ličnostima koje mu se protive, a mi ovdje prenosimo nekoliko najbitnijih:

Article 13 takes an unprecedented step towards the transformation of the Internet, from an open platform for sharing and innovation, into a tool for the automated surveillance and control of its users.

• 70 internetskih ličnosti uključujući izumitelja World Wide Weba Tima Berners-Leea te osnivača Wikipedije Jimmyja Walesa.

This [law] will lead to excessive filtering and deletion of content and limit the freedom to impart information on the one hand, and the freedom to receive information on the other.

• 57 potpisnika koji predstavljaju organizacije za zaštitu ljudskih prava, uključujući Human Rights Watch i Reporters Without Borders.

States and intergovernmental organizations should refrain from establishing laws or arrangements that would require the “proactive” monitoring or filtering of content, which is both inconsistent with the right to privacy and likely to amount to pre-publication censorship.

• Izvješće Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (United Nations Human Rights Council).

Što napraviti?

Da ne ostavimo tekst bez nekog ponuđenog rješenja, ako smatrate da upload filteri nisu dobra stvar, provjerite inicijativu Pledge 2019: Against Article 13. Kako se bliže izbori za Europski parlament, inicijativa je jednostavna – parlamentarcima se šalje poruka da se za njih neće glasovati na izborima ako oni budu glasovali za članak 13, odnosno Direktivu.