Zašto Twitter i Facebook neće spasiti Varšavsku, ali možda spase jednu generaciju
Ivan Brezak Brkan
15. 07. 2010.
Revolucija! Korisnici društvenih mreža Twitter i Facebook danas nemaju nijednu lijepu riječ za Tomislava Horvatinčića, vlasnika Hoto grupe koja u Varšavskoj ulici u Zagrebu nastavlja radove na garaži odnosno projektu “Cvjetni”. Slaktivisti jedni! Čast iznimkama, ali većina tvita i ritvita, ali ne prosvjeduje. Dok neki tvitaju iz pritvora, drugi samo komentiraju na Facebook fan stranicama. Stvaraju li društvene mreže generaciju kojoj je vrhunac prosvjeda dugme za “like” i navijanje iza sigurnosti ekrana? Ne... Stvaraju nešto učinkovitije, zanimljivije... i opasnije!
Revolucija! Korisnici društvenih mreža Twitter i Facebook danas nemaju nijednu lijepu riječ za Tomislava Horvatinčića, vlasnika Hoto grupe koja u Varšavskoj ulici u Zagrebu nastavlja radove na garaži odnosno projektu “Cvjetni”.
Slaktivisti jedni! Čast iznimkama, ali većina tvita i ritvita, ali ne prosvjeduje. Dok neki tvitaju iz pritvora, drugi samo komentiraju na Facebook fan stranicama. Stvaraju li društvene mreže generaciju kojoj je vrhunac prosvjeda dugme za “like” i navijanje iza sigurnosti ekrana? Ne… Stvaraju nešto učinkovitije, zanimljivije… i opasnije!
Marcell javlja iz pritvora kako ih policajci pokušavaju uplašiti, dok Mrak pokazuje primjer žene kojoj je zabranjen pristup javnoj površini odnosno Varšavskoj ulici. Topssy objavljuje mnoštvo slika koje zorno oslikavaju što se događa…
Twitterov timeline je pun tvitova i ritvitova o stanju u Varšavskoj, iako većina nije tamo. Neki su uredu, neki kod kuće, neki poput vašeg urednika nisu ni u Zagrebu. Virtualno su rekli što misle, ali većina njih nije izašla na prosvjed. Prokleti slaktivisti, rekao bi Monty Phan, autor Newsdaya koji je 2001. iskoristio pojam slacktivism (slacker znači ljenčina, a activism aktivizam) za opisivanje onih koji potpisuju silne internetske peticije, pridružuju se Facebook grupama i objavljuju YouTube video sadržaje podrške… a ne prosvjeduju. Podržavaju, ali ne sudjeluju kad najviše treba. Stvara li Internet lijene budale koji samo znaju žalit?
Zaboravite “građansko” novinarstvo – real time prosvjedi su tu
Ni prosvjedi nisu što su nekad bili. Uz mnoštvo slika pa i video sadržaja snimljenih uživo, prosvjednici na društvenim mrežama poput Twittera prenose što se događa u Varšavskoj. Haktiva proziva Josipovića na Twitteru, dok Mario Bajkuša poziva CNN i BBC da prate što se događa. Hrvatski mediji poput Jutarnjeg lista, Net.hr-a i Tportala sudjeluju u raspravi.
Kao i prosvjedi u Iranu koje su mediji prozvali iranskom Twitter revolucijom, informacije se izuzetno brzo šire. Mediji neće uvijek prenesti sve informacije, što zbog interesa vlasnika ili uredništva, što zbog praktičnih razloga. Novinari ne mogu uvijek biti na pravom mjestu.
Očekivalo se da će građanski novinari biti ti koji će povesti medijsku revoluciju. Blogeri, zar ne? Zaboravite. Većina vas ne želi ili ne zna pisati članke, niti vam ih se da čitati. Twitter je kratak i jasan. Trebate računalo ili mobilni telefon i zaista malo vremena. Možete se nalaziti bilo gdje, a čak i ako vas blokiraju, naći će se neki proxy server. U Iranu su pokušali ušutkati tviteraše, ali #iranelection brzo se vratio kao najpopularnija tema.
Ukoliko su društvene mreže pravi medij, zašto ne viđamo prave prosvjede? Zašto samo… tvitamo?
Malo nas je, ali tvitamo
Lakše je. Lakše je tvitati nego prosvjedovati. Lakše je pridružiti se grupi na Facebooku nego prosvjedu. No neki su se pridružili koji možda inače ne bi. Većina nas sad zna tko je Horvatinčić i što se događa u Varšavskoj čak i ukoliko ne pratimo dnevne novine. Možda bismo ugasili Dnevnik ili ignorirali članak, jer se ne želimo živcirati. Na Twitteru i Facebooku pokazujemo interes. Želimo znati.
O mojoj generaciji govore kao o onima koje ne zanima svijet oko sebe. Generacija koja je sad još neiskusna, nesigurna i svoje nezadovoljstvo iskazuje Facebookom i Twitterom sutra će biti puno opasnija. Uz proxy server na umu i pametni telefon s videom u ruci, znat će kako djelovati. Najgore od svega – htjet će znati.
Što vi mislite o korištenju društvenih mreža u aktivizmu?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Ej Dragana Dragana
15. 07. 2010. u 4:38 pm
Ko je tebi dao za pravo da stavljas u kontekst o kome pises pojedine ljude koje si printscreen-ovao na ovoj slici: http://www.netokracija.com/wp-content/uploads/2010/07/varsavskatwitter_2timeline.jpg ? Molila bih te da skines sliku i da kao pravi strucnjak i profesionalac stavis link na #varsavska umesto slike.
Ivan Brezak Brkan
15. 07. 2010. u 4:49 pm
@Dragana Zašto bih skinuo sliku? 🙂 Daje primjer kao i bilo koji drugi printscreen. Istina, zaboravio sam link koji sad i dodah. Hvala na upozorenju 🙂
ivana
15. 07. 2010. u 4:51 pm
Procitala sam jednom na brzinu i nest mi nije bilo jasno..i onda citam drugi put jer mi pocetak nema veze s krajem i uhvatim ovu recenicu : ”Ne… Stvaraju nešto učinkovitije, zanimljivije… i opasnije!” …i onda mi je sve imalo smisla…može li se i ta recenica podebljati da malo dobije na važnosti jer je ustvarni najbitnija u tekstu? …mene je zbunilo dosta istaknutih recenica…i linkova pa mi je izmaklo najbitnije. Al mozda sam samo ja.
🙂
Vukašin
15. 07. 2010. u 4:56 pm
@Dragana to je javno dostupna informacija, kao i sve ono sto se objavljuje na bilo kom nezasticenom Twitter nalogu, ispravi me ako gresim…
Almighty Watashi
15. 07. 2010. u 5:02 pm
s posla ni nemrem neg twittat
Ej Dragana Dragana
15. 07. 2010. u 5:38 pm
Ivane, tvoj tekst me nije previse impresionirao, i samo jedno cu ti reci: pises na br(e)zaka. Molim te da skines sliku koju si postavio jer me stavljas u kontekst u kome ne zelim biti. To sto si sliku tako postavio nije isto kao i da si stavio widget na stream #varsavska (eto jos jedne pametnije ideje od tvoje – kojom bi i ti zapravo nesto doprineo stvari – preko imidza svog bloga) – vec je tvoje ‘lako cemo’ neozbiljno postavljanje necijih twittova uz tvoj tekst gde pricas i o ovom i o onome i, iskreno, nije mi jasno sta je poenta. Lepo ti kaze Ivana.
Jos jednom te MOLIM, skini sliku, stavi sta god hoces, mene nemoj da promoviras na nacin na koji to cinis – tamo gde mi nije mesto.
ps. Jeste, moji tvitovi su javni ali to ne daje za pravo nijednom autoru da bez pitanja pravi ilustraciju svojih tripova i prikazuje moje ime na svom blogu. Kome god od citaoca nije jasno zasto ja protestvujem nek razmisli i informise se zasto se precrtavaju imena i slike kada se nesto takvo na slikama objavljuje bez pitanja.
Ej Dragana Dragana
15. 07. 2010. u 5:42 pm
A i ovaj blog ti je ‘jeben’, gde je edit na koment, jos cu ispasti nepismena. Ziv bio.
Ivan Brezak Brkan
15. 07. 2010. u 5:53 pm
@Dragana Tvoj tvit je javno dobro i mogu ga citirati kao informaciju. Da netko tvita rasisticki recimo, sigurno se ne bi slagao da ga “promoviram”, ali to ne znaci da ne mogu koristiti sliku. Maknuo sam je, jer si zamolila.
Što se tiče streama, on bio zgodan privremeno, dok ne bude više hvatao “stare” tvitove, primjerice za mjesec dana. Tada postaje beznačajn. Ergo, slika mora biti kao ilustracija. 🙂 Cheers.
Nebojša Grbačić
15. 07. 2010. u 6:25 pm
Ej Dragana Dragana, zaštiti si twitter acc da nije javno dostupan. U protivnom nisi u pravu, s tvojim tweetovima može što god tko želi. 😉
ivana
15. 07. 2010. u 9:42 pm
@Dragana, ako ovo u svom komentaru spominješ mene i da ja ne znam u čemu je poanta teksta…zapravo znam, vidi se dobro iz mog komentara. Samo sam primijetila da bi bilo bolje istaknuti tu jednu recenicu i što je ispravljeno….
uglavnom ..peace 🙂
Davor Čuvalo
23. 07. 2010. u 2:01 am
Uz dužno poštovanje i uz neke očite koristi, mislim da je pojam važnosti twitanja kao zamjene za novinarstvo malo precijenjen. Shvatljivo je poslati jednu rečenicu o tome što se zbiva u Varšavskoj. Ali tek nakon što su mediji i novine opširno opisivale o tome i svi znamo o čemu se radi.
Da neki twitteraš objavi poruku ‘Ne damo Teslinu ulicu’ nikome ne bi bilo ništa jasno jer ostali mediji nisu javnost upozorili na eventualni kontekst. Ovo o Twitteru kao ‘kratkom i jasnom’ mediju također ne treba precijenjivati. Jer da li nakon toga slijedi pisanje poruka u svega par znakova, pa će izaći servis sa porukama do 10 znakova a poruka ‘Svi na prosvjede’ izgledati će ovako: >#
Osobno sumnjam u takav razvoj događaja. Moje mišljenje je da će se razvijati nekoliko vidova informiranja paralelno, svaki korišten u kontekstu gdje ima prednosti. I novinarstvo, i tvitanje, a i možda komuniciranje sa par znakova.
Da je tome tako pokazuje interes za knjigama u bilo kojem obliku koji nije splasnuo do današnjih dana, usprkos činjenici da imaju znatno više od 160 znakova 🙂