Kako je to sudjelovati na TechCrunch Disrupt hackhatonu?

Dani održavanja bili su subota i nedjelja – 18. i 19. listopada, a lokacija je bila i više nego dobro pogođena. Old Billingsgate, u samom centru Cityja, s pogledom na rijeku Temzu, kombinacija je podrumsko-bunkerskog štiha koja je u ranijim stoljećima bila jedna od najstarijih londonskih ribarnica. Sada je to mjesto preuređeno sa svrhom održavanja upravo ovakvih događaja. I više ne smrdi po ribi. 🙂

Tim s kojim sam sudjelovala bio je djelomice hrvatski, djelomice londonski. Nas petero – Sven Al Hamad (Webiny), Oscar Merry, Jonathan Baillie Strong, Marina Sarkisian i ja (Startup Institute London), nismo imali unaprijed pripremljenu ideju za hakiranje, već smo to subotnje jutro dogovorili plan djelovanja. Nitko osim Svena i mene nije nikad sudjelovao na hackathonu, pa je ovo vatreno krštenje bilo savršeno iskustvo za ostalo troje koji nisu imali previše pojma o tome što mogu očekivati.

Kako organizirati 750 ‘hackera’?

Ulaznice su (naravno!) bile besplatne. Portal ChallengePost, koji i inače prati ovakva događanja, objavljuje pozive i registracije za hackathone i pomaže kod njihova održavanja, pobrinuo se da nam redovito stižu podsjetnici i sve potrebne informacije na email, pa zaista nema šanse da išta zaboravite. Ovo je svakako jedna od logistički najvažnijih sastavnica u organizaciji, pogotovo ako se radi o hackathonu na kojem očekujete poveći broj sudionika. Redovito obavještavanje i slanje svih relevantnih informacija i obavijesti na email sudionika je obvezno, jer svi se mi ponekad izgubimo u svakodnevnim obvezama, terminima i prekrcanom rasporedu.

Kolika je posjećenost bila na hackathonu dovoljno govori činjenica da je red na ulazu u Old Billingsgate bio toliki da je trebalo čekati otprilike pola sata za ulazak, a prema posljednjim službenim informacijama na ovaj hackathon prijavilo se više od 750 hackera! U životu sam bila na nekoliko njih, većinu njih i suorganizirala, ali ovako velik hackathon pravi je izazov čak i za one sa duljim stažem u ovoj industriji.

Službeni početak hackathona bio je zakazan za 14 sati, a prethodilo mu je predstavljanje sponzora (ove godine bili su to Evernote, Paymill, Nexmo, CrunchBase, Twilio, Yammer, Zalando i drugi). Svaki od sponzora imao je svoj štand s promotivnim materijalima, na kojima su se dobivale upute kako možete osvojiti posebne dodatne nagrade ako, primjerice, iskoristite njihov API ili platformu u vašem hacku. Nagrade su bile izvrsne, od iPada, preko mini dronova, pametnih satova, Lego paketa i Amazonovih darovnih kartica, pa do novčanih nagrada. Tako je pobjednik natjecanja dobio 3000 funti, što je vrlo “konkretna” novčana nagrada, ako uzmete u obzir da je to ekvivalent iznosu prosječne londonske plaće.

Pozitivnost i susretljivost

Praktički odmah nakon dolaska na hackathon, dobili smo ručak. Različiti sendviči, voće, kava, čaj, sokovi, sve je to bilo dostupno u neograničenim količinama. Kraj stolova sa hranom i kavom u svakom je trenutku tijekom dana i noći bilo prisutno nekoliko konobara koji su tu da vam pomognu oko posluživanja. Na hackathonu je također sudjelovao i veliki broj volontera, koji ovakve događaje, osim u svrhu pomaganja, koriste i za networking. Jedan od volontera bio je gospodin srednjih godina iz Amerike, koji inače ima uhodan posao u sferi investiranja u startupe, a sa svakim od nas popričao je o tome čime se bavimo, dao nam posjetnicu i pozvao nas da mu se obratimo ukoliko nam zatreba investicija. Nije loše, zar ne?

Uvijek me iznova fascinira koliko su ljudi na ovakvim događanjima neposredni, ljubazni i jednostavno – pozitivni. Iako je većina sudionika bila u dobnoj skupini od 18 do 30 godina, na natjecanju su sudjelovali i oni stariji od 50 godina, ali i djeca od samo deset godina u pratnji roditelja, svi su pokazali izniman nivo suradnje, zainteresiranosti za ideje drugih i spremnosti za zajedničko fotografiranje. Oni koji nisu imali formiran tim prije samog natjecanja, bez problema vam prilaze, pitaju koje su vam vještine i ideje te nude vlastita znanja kako biste zajedno realizirali neki hack.

Tko je još vidio spavati?

Večera (i to kuhana, makaroni sa sirom i piletina s povrćem!) je bila servirana u sedam navečer, a u ponoć su nas dočekale pizza i pivo. Dobra vijest je bila ta što je pizza bila doista izvrsna, a loša vijest što smo mogli birati između čak četiri vrste, pa oni koji ne mogu pojesti previše (poput mene) nikad ne uspiju isprobati svu tu silnu hranu što se nudi. Što se tiče same realizacije našeg hack projekta, po putu smo shvatili kako ga neće biti moguće završiti ako ne ostanemo i preko noći, stoga tu večer nitko od nas nije niti išao doma. Ugođaj noćnog hakiranja je nešto posebno, pa sam se nemalo iznenadila kad sam shvatila da zapravo skoro nitko od sudionika nije niti planirao spavati, već su gotovo svi ostali i marljivo radili. To malo stvara pritisak na ženske sudionike natjecanja kad shvatite da sa sobom niste ponijeli make-up torbicu da popravite šminku ujutro, ali utješno je što nakon više od 24 sata hakiranja nitko niti ne primijeti da ste umorni ili imate podočnjake – jer su ama baš svi mrtvi umorni. Moja malenkost je uspjela malo i odspavati u sjedećem položaju, dok dio ekipe koji je kodirao nažalost nije bio te sreće.

Pravnica na hackathonu?

Sigurno se pitate kakav je bio sastav našeg tima što se tiče znanja i vještina s kojima smo mogli doprinijeti realizaciji projekta. Osim Svena, koji je senior web developer, tu su bili Jonathan i Oscar, juniori su u toj sferi, dok smo Marina i ja odradile istraživanje oko ideje, a ja sam zajedno s Oscarom pripremila pitch koji smo na kraju maestralno odradili. Evo, ovo je ohrabrenje za sve one koji misle da nemaju što tražiti na hackathonima ako ne znaju kodirati – svi možete pronaći nešto čime možete doprinijeti cjelokupnoj realizaciji ideje.

Nakon doručka u sedam ujutro, finalni sažetak ideje trebalo je predati do 9:30 (naravno da vas i na ovo podsjete nekoliko puta, putem emaila i službenom najavom na glavnoj pozornici), nakon čega smo se uputili u kratku šetnju uz Temzu da razbistrimo mozak nakon poduže izolacije u našem hackerskom bunkeru.

U 11 sati započelo je službeno pitchanje i predstavljanje ideja, koje se odužilo do 14 sati, jer je ideje prijavilo čak 90 timova! Dopušteno vrijeme prezentiranja bilo je samo 60 sekundi, što je iznimno kratak period i zaista se morate fokusirati na ono najvažnije u vašoj ideji. Ovdje do izražaja posebno dolaze smirenost i samopouzdanje onoga tko prezentira ideju te izbor riječi kojima morate što više dočarati smisao i srž onoga što ste napravili. To nipošto ne znači da biste trebali koristiti kompleksan vokabular koji pola publike uopće neće razumjeti.

3 savjeta za dobar pitch

Moji su savjeti, vezani uz takozvani elevator pitch, sljedeći:

1. Konstruirajte ga na način da započnete opisom konkretnog problema koji ste uočili i odlučiti riješiti svojim proizvodom (ovdje je dobro ubaciti neki fun fact da zadržite pozornost publike, jer već tijekom prvih desetak sekundi slušatelj/gledatelj odlučuje hoće li vas nastaviti pratiti ili će svoju pažnju usmjeriti na nešto drugo);
2. kratkim predstavljanjem same ideje (hoće li to biti kroz prezentaciju aplikacije uživo, prikaz svih potrebnih koraka na web stranici ili powerpoint prezentaciju, potpuno je svejedno) i
3. zaključkom kroz rečenicu ili dvije kako točno vaš proizvod rješava problem, gdje se isti može isprobati odnosno gdje je dostupan (aplikacija na App Storeu, web stranica, itd.) i jednostavnim Thank you! publici.

Ako stignete, ubacite podatak i o vašem poslovnom modelu, ali to nije nužno, pogotovo ako vam je vrijeme zaista ograničeno. Najvažnije je da publiku navedete da se zainteresiraju za proizvod u tok mjeri da poduzmu drugi korak, a to je da vas pitaju o svemu onome što nisu čuli u vašem pitchu, a htjeli bi znati, ili da sami isprobaju proizvod.

Još jedan od dokaza koliko je ovaj hackathon bio dobro organiziran bila je prisutnost službenih djelatnika TechCruncha zaduženih za tehničke detalje koji su svakom timu pomagali da se što prije i lakše pripreme za pitchanje u pogledu svih onih dosadnih stvari poput spajanja različitih kabela, provjere da li sve ispravno radi i slično. Na pozornici je uvijek prisutno 40 ljudi (izmjenjuje se 20 po 20 timova), po dvije osobe iz svakog tima (tim smije imati maksimalno 5 članova) i nekoliko članova organizacijskog tima. Jedna osoba drži usmenu prezentaciju, dok druga osoba određuje praktični dio – pokazuje aplikaciju na pametnom telefonu, vrti slajdove na prezentaciji ili ide kroz web stranicu pokazujući korak po korak o čemu se radi. Sve ovo omogućava da što brže i bezbolnije odradite svojih 60 sekundi “muke”, koje neki odrade iznimno dobro, pogotovo kad se uzme u obzir da većina nema prijašnjeg iskustva u tome. Nije zgorega napomenuti da je čak 70% sudionika ovog hackathona po prvi puta sudjelovalo je na ovakvom događanju!

Žiri i pobjednici

Svaki tim ocjenjivan je od strane petero sudaca (koji su i više nego iskusni u startup svijetu, bilo da su već pokrenuli niz uspješnih startupa, vode akceleratore ili su možda usput investitori dubokog džepa) koji vam dodjeljuju ocjenu od 1 do 5. Tako su među  sucima bili Tak Lo – jedan od direktora Techstarsa, a koji je prošle godine održao zanimljivo predavanje o strukturi tima na Netokracijinoj konferenciji RockPaperStartups, Claudia De Antoni, investitorica iz Virgin Managementa i Eric Brotto iz Startupbootcampa. Ukoliko dobijete ukupnu ocjenu 3 i više automatski dobivate dvije besplatne ulaznice za konferenciju TechCrunch Disrupt.

Sve pobjednike ovog natjecanja možete pronaći na službenim stranicama TechCrunch Disrupta, a što je točno naš tim uspio ishakirati pogledajte ovdje. Nismo osvojili neku posebnu nagradu, ali smo osvojili ulaznice za konferenciju (kojima je puna cijena oko tisuću funti, što ovakvu nagradu čini vrlo vrijednom).

Još jedna zanimljivost ovog hackathona je ta da su se neki timovi (što je i inače slučaj na TechCrunch konferencijama) odlučiti raditi i hardverske startupe, a kad biste me pitali što su točno uspjeli napraviti, skrušeno priznajem da – ne znam.

Ukupan dojam

Konačan dojam nakon ovog hackathona je da bi ovako nešto trebao doživjeti svatko, jer iskustvo druženja, rada u timu i natjecanja sa 700+ hackera je nešto neprocjenjivo i prilika koja vam se ne pruži često. Osim toga ovo je odličan način da u najkraćem mogućem vremenskom roku razvijete MVP (Minimum Viable Product) vaše ideje, koju u konačnici ima priliku pogledati i poslušati nekoliko tisuća ljudi, i to ne samo samo ostali sudionici, već svi zainteresirani startup i hack zaljubljenici, te investitori. Zato idite na hackathone što češće, jer oni su najbolji način da vaš startup ubacite u petu brzinu. 🙂