Ima gotovo 18 godina i traži praksu, jer dugoročno želi živjeti od programiranja za web, bilo da se radi o agenciji, korporaciji ili možda nekom startupu. Dalje je od Zagreba, bliže Križevcima. Ima laptop, voli tehnologiju, nema svojih projekata, ali se trudi - postavljajući link na svoj Github profil. Ni fakultet još upisao nije. Kaže da može sjediti na podu, nije problem. I dobije prvu ponudu za praksu od Trikodera pa Netgena... 150 i više lajkova kasnije - inicijativa se isplatila, praksu će imati, naučiti i nešto će od ovog dečka biti.
Zašto su neki od nas brzoprsti, skloni dijeljenju lančanih Facebook statusa i poruka koje sadrže lažne informacije, kao što je to nedavno napravio direktor Hrvatske turističke zajednice? Iza svega stoji fenomen star koliko i čovječanstvo - iskonski strah.
Instagram pomalo po svijetu povlači zavjesu svoje verzije bez lajkova, a dojmovi su i par mjeseci nakon još podijeljeni. Pa iako influenceri plaču jače – korisnici će biti oni na koje će promjena utjecati najviše.
Ako je i limenka umjetnikovog izmeta umjetnost, zašto ne bi umjetnost bile i linije kodova uz prateću računalnu grafiku? Razmatrajući odabrane teorije umjetnosti istražujem mogu li se videoigre smatrati umjetnošću.
