Ono što IT administratorima vjerojatno zvuči kao najgora noćna mora, u hrvatskom SysKitu prihvaćaju kao izazov

Što mislite, koliko bi vam trebalo vremena da postavite sigurno komunikacijsko radno okruženje za nekoliko desetaka tisuća zaposlenika te ih potom razvrstate u odgovarajuće timove (i timove timova, na entu), od kojih svaki mora imati drugačiji set dopuštenja za pristup podacima? I sve to, naravno, organizirate tako da podržava rad na daljinu i/ili hibridni rad.

Ono što IT administratorima vjerojatno zvuči kao najgora noćna mora, u hrvatskoj tvrtki SysKit prihvaćaju kao izazov. Za opisani problem tu je SysKit Point, osmišljen da IT administratorima pomaže pri rješavanju organizacijskog kaosa u velikim kompanijama koje koriste Microsoft 365 platformu.

SysKit Point je kruna njihovog dugogodišnjeg rada i znanja koja su stekli razvijajući prijašnje proizvode, koji su bili on-premise. Sad je cijela priča poprimila novu dimenziju na cloudu, a uz suosnivača Franu Borozana i Hrvoja Bagarića, Engineering Team Leada otkrivamo izazove tog prelaska, kako općenito izgleda razvoj platformi za tako velike okoline, i ne manje važno – koja znanja developeri stječu radeći na takvom softverskom proizvodu.

“Da nema nas administratori bi trebali ući u preko 10 tisuća dokumenata za jednu informaciju”

Upravljanje IT okolinom u velikim sustavima je uvijek bolna točka, a navigiranje takvim okolinama može se usporediti s brodom koji plovi u mraku kroz maglu bez radara, bez svjetionika i nada se da neće naletjeti na santu, slikovito navodi Frane. U toj priči velike IT okoline su ocean, a SysKitovi alati su radari.

Koliko je IT administratorima život zbilja lakši zbog rješenja hrvatskih developera, Hrvoje pojašnjava i na konkretnim primjerima:

Meni osobno je najgore i najzamornije pisati dokumentaciju. Naša platforma jednim klikom kreira sve izvještaje spremne za daljnje korištenje. S druge strane, olakšava održavanje sigurnosti u IT okolini.

Uzmimo za primjer IT admina, umjesto da pinga stotine kolega ponaosob da obave neku radnju ili ispune neku od stotine formi, kroz SysKit Point administrator šalje zahtjev i osigurava sustav. Uz to, automatizacijom određenih procesa i kroz naš reporting koji smo doveli do savršenstva, klijentima smanjujemo mogućnost greške koja se lako može potkrasti u manualnim akcijama.

Bez pretjerivanja, kad ne bi imali našu platformu, administratori bi trebali ući u preko 10 tisuća dokumenata da bi skinuli neku informaciju. Ili pisati PowerShell skripte i nadati se da nisu napravili neki bug u skripti.

Međutim, dodaje Hrvoje, nitko ne želi riskirati greške kad je riječ o visoko važnim projektima gdje neispravni izvještaji mogu itekako utjecati na poslovne planove. U tim se slučajevima tvrtke oslanjaju na third-party vendore poput SysKita.

Spomenuti reporting pokazao se i kao jedna od najjačih funkcionalnosti koje imaju. Počeci toga kreću od njihovog SPDockIT alata, koji služi za upravljanje SharePointom on-premise, a koji je zbog tog reportinga posao i tržišni lider. Nakon 7-8 godina razvoja tog alata, ekspertizu su prenijeli i na SysKit Point.

Kad klijenti vide naš reporting, pitaju nas gdje smo bili prije. Tu smo vjerojatno najjači u svijetu. Zašto je to bitno? Kao IT administrator moraš imati pregled okoline kako bi mogao riješiti eventualne probleme u njoj ili ustanoviti problem. Sad je postao izrazito bitan i compliance, bilo da je riječ o ispunjavanju zakonske regulative, bilo da želiš dobiti ISO certifikat ili imati sve sređene izvještaje u slučaju da želiš raditi s entitetima kao što je američka Vlada.

Razvoj proizvoda za 5 vs 500 tisuća zaposlenika

No, razviti jednostavan produkt za kompleksne okoline koji će zaposlenici brzo usvojiti cilj je koji krije šumu developerskih izazova. Jedan od prvih je taj da nećete moći u potpunosti simulirati okoline tvrtki s tisućama zaposlenika pa se proces mora oslanjati na puno testiranja. Svjesni količine truda koji će u to morati ulagati, u SysKitu su proces iskoristili kao priliku za učenje i usavršavanje proizvoda, pojašnjava Frane:

Vi dan-danas ne možete predvidjeti što će se dogoditi u produkciji. Napraviti da taj jedan komadić softvera radi na svim tim testnim okolinama je najveći izazov svakog novog proizvoda kojeg trebamo riješiti. U SysKitu trenutno imamo ogromne testne okoline, stotine, a možda i tisuće servera na kojima to testiramo.

Svaka ta okolina je nekakva preslika realnoga stanja koje vide kod korisnika, a da bi se na tim simuliranim okolinama moglo razvijati potrebno je puno truda i alata, dodaje Hrvoje:

Automatizacija je ime igre u SysKitu i trenutačno kreiramo ogromne testne okoline. Imamo puno iskustva s mockanjem baze podataka, radimo stres testove i vodimo se industrijskim standardima koji nalažu kako se to radi.

S obzirom na velik broj korisnika koji bi mogli njihova rješenja koristiti, nemali izazov u razvoju tih proizvoda predstavlja i njihova skalabilnost, napominje Hrvoje. SysKit Point od samog je začetka bio zamišljen kao enterprise platforma za velike okoline pa su se developeri morali uhvatiti u koštac s izazovom kako konfigurirati platformu koja može biti implementirana i u tvrtkama s pola milijuna zaposlenih.

Razvojni su zahtjevi bili tisuću puta veći od tipične enterprise platforme, što se tiče broja korisnika i količine podataka koje moramo obrađivati. Tehnički je izazov bio još veći zbog činjenice da nije riječ o aplikaciji koja je pod našom kontrolom i koju možemo dirati u svakom trenutku. Mora biti toliko dobro napravljena da – kad se kod korisnika instalira – radi bez našeg miješanja i pažnje na servere na kojima se vrti.

Počelo je s desktop aplikacijama, završilo na cloudu

SysKit je krenuo kao tvrtka koja razvija desktop rješenja, ali u vrijeme kad je React postajao zanimljiv odradili su veliki interni pomak u smjeru web aplikacija. Međutim, tu stvari nisu stale. Kad ste više od desetljeća na tržištu, a industrija i tehnologija grabe naprijed, morate grabiti i vi.

U sličnoj maniri prešli su i na cloud, prisjeća se Hrvoje. Dugi su niz godina radili na server-side strukturi da bi u jednom trenutku odlučili zaokrenuti prema oblacima pa su čitave aplikacije prebacili iz serverske u cloud. Prelazak na cloud predstavljao je promjenu čitave filozofije razvoja platforme za Syskit. No, bili su fokusirani i uspjeli su u samo pola godine napraviti prijelaz. I to ne samo prijelaz već, kako kaže Hrvoje, i neke veoma “kul stvari”.

Htjeli smo korisnicima olakšati, ubrzati implementaciju i u tom periodu smo otišli baš duboko u tehnologiju. Svi u timu smo jako ponosni kako smo posložili arhitekturu resursa koje koristimo u cloudu.

To je bio značajan pothvat za Hrvoja i kolege, pogotovo kad znamo da se u pozadini funkcionalnosti njihovog proizvoda poput SysKit Pointa konstantno i istovremeno odvija nekolicina toga.

Istodobno idemo na Microsoft API-jeve, komuniciramo s njima, skupljamo podatke, obrađujemo ih, spremamo u bazu i kreiramo izvještaje. Imamo timove koji se brinu da taj proces sinkroniziranja podataka iz clouda u bazu bude optimalan. Zato naši ljudi moraju biti fantastični poznavatelji SQL baza.

A kad smo kod znanja koja su potrebna developeri koji će se nositi sa svim tim velikim i malim izazovima…

Poznate tehnologije u enterprise okruženju

Kao što bi se i moglo očekivati, SysKitov tech stack se sastoji uglavnom od Microsoftovih tehnologija: C#/ASP.NET Core/.NET Framework, Azure SQL, Azure Cosmos DB, Azure Service Bus, Microsoft Graph API, Azure DevOps. A od frontend tehnologija koriste: ReactJS, Redux i TypeScript.

Frane napominje i da je Microsoft 365 “vrlo živ sustav”, za koji u prosjeku svaka dva tjedna izlaze nova bitna ažuriranja. Uz razvoj novih funkcionalnosti stoga moraju voditi računa da njihovi proizvodi rade sa svim promjenama sustava koji se stalno i rapidno mijenja te paziti na tehnički dug. Frane ipak dodaje kako su te novosti relativno predvidljive:

Imamo ogromno znanje koje smo skupljali godinama i možemo dobro pretpostaviti smjer kojim će Microsoft poći ili kako će nešto napraviti.

Premda su oni u SysKitu već stručnjaci u ovom području, u Hrvatskoj nije lako naći developere koji znaju odmah raditi na spomenutim okolinama pa tako ni produktne ni prodajne stručnjake koji bi se brzo snašli s ovakvim proizvodima. Na intervjuu za posao zato prvenstveno gledaju koliko su kandidati otvoreni za učenje i nova znanja, a zbog toga su u SysKitu osmislili i onboarding od šest mjeseci.

Frane ističe kako je to nužan minimalni period da osoba shvati poslovnu, tehničku i komunikacijsku stranu njihovih proizvoda:

Pošto se bavimo baš vertikalnom nišom iznimno je bitno da smo svi u firmi usklađeni oko problema koji rješavamo i način na koji ga rješavamo. I zato je taj onboarding proces malo duži. Bitno nam je da svatko ima razumijevanje toga čime se bavimo. Kad imaš razumijevanje, možeš predložiti neku novu funkcionalnost, neko rješenje problema za postojeću funkcionalnost ili nešto drugo. I kad je onboarding gotov, nema nikakvog skakanja na neke nove tehnologije. Svi smo fokusirani na taj jedan naš proizvod.

U SysKitu developeri postaju i enterprise poslovni stručnjaci

U konačnici, za rad u enterprise sustavima developeri trebaju steći znanja o nizu naizgled nepovezanih niša – koje se ne tiču uvijek tehnologije. U kontekstu SysKit alata primjerice prvenstveno će trebati razumjeti Microsoft 365 okruženje. Međutim, u svom radu upoznat će se i s korporativnim procesima i politikama najvećih svjetskih tvrtki te naučiti obraćati pozornost na kulturološke specifičnosti i pravila komunikacije od države do države.

Tako SysKitovi inženjeri u jednom trenutku počinju vrlo dobro poznavati i poslovnu stranu priče, pojašnjava Hrvoje.

Ono što sam radio prije osam godina nema veze s ovim što sada radim. Industrija ti ne dopušta da sjediš. Ali, poslovna znanja traju duže nego tehnička znanja. Kroz interakcije s korisnicima počeli smo razmišljati kao oni, shvaćati što trebaju i što žele. Zato što dugo razvijamo produkte, s poslovne smo se strane izrazito okrenuli klijentima i bolje znamo njihove poslovne potrebe i kako ih ispuniti, nego što možemo iskoristiti tehnička znanja stečena razvojem npr. prvog proizvoda.

Premda su znanja od razvoja svog prvog ili drugog proizvoda iscrpili, svaki taj alat je u svoje vrijeme bio izazov sam za sebe. Svaki je zadao barem neke slatke brige, zaključuje Hrvoje:

Možda je bilo teže kad smo radili velike tehnološke skokove jer učiš nove stvari, skupljaš znanja kako bi sve radilo što ste zamislili. S druge strane, to je među najzabavnijim stvarima koje možeš raditi. Učiti i svladavati nove izazove. Iz moje perspektive je uvijek bilo tako, više brige, ali i više zabave, jedno ide s drugim.

A to je ono što vjerojatno vodi i svakog softverskog inženjera koji voli svoj posao. 🙂

U pripremi ovog teksta sudjelovala je i Lucija Pilić.