Hoćemo li koristiti ‘Stop COVID-19’ aplikaciju čak i ako čuva našu privatnost? Ne znam baš.

Iako je pandemija i dalje velik problem u svijetu kao i u Hrvatskoj, to ne znači da ne trebamo paziti na privatnost građana kad su u pitanju rješenja koja bi mogla spasiti ljudeske živote.

Reakcije građana, ali i industrije na pristup zaštiti osobnih podataka prilikom razvoja Andrije, chatbota za samodijagnozu predstavljenog u travnju, jasan su znak koliko je privatnost ključna u doba kad više ne vjerujemo tzv. “big techu“.

Nije dovoljno da ministar zdravstva Vili Beroš samo izjavi da se privatni podaci ne skupljaju. Trebamo detalje, ali prije toga trebamo se zapitati i koja je korist od aplikacije?

Mnoge su zemlje htjele svojim građanima dati aplikaciju koja će im pomoći informiranjem jesu li bili u kontaktu sa zaraženom osobnom, a u razvoju su mogle raditi samostalno ili iskoristiti Appleovu i Googleovu zajedničku platformu temeljenu na Decentralized Privacy-Preserving Proximity Tracingu (DP3 T).

Tomislav Grubišić, direktor digitalne agencije Bornfight koja je donirala izradu korisničkog sustava za aplikaciju, za Netokraciju objašnjava da je u praksi korištenje tzv. “Privacy-Preserving Contact Tracinga” jedina zaista efektivna metoda:

Svi koji su krenuli razvijati svoju nisu uspjeli, jer jednostavno implementacija bluetootha tehnički ne radi očekivano, jede previše baterije i to su promašene strategije. Ostali su izabrali koristiti Google / Apple API i to barem daje tehničku šansu da možemo dobiti obavijest na vrijeme ako smo bili u kontaktu sa zaraženom osobom.

Kako radi aplikacija?

Aplikaciju preuzimate za svoj iOS ili Android uređaj. Vaš uređaj potom s drugim uređajima koji imaju instaliranu aplikaciju razmjenjuje identifikacijske kodove koji se često izmjenjuju, a koji se potom usklađuju na zajedničkom anonimiziranom serveru koji ih čuva 14 dana.

Koja korist od toga?

Primjerice, slučajno se nađem u tramvaju u vašoj blizini. Ako mi za nekoliko dana dijagnosticiraju COVID-19, vi ne biste znali da ste bili u blizini zaražene osobe. Ako svojevoljno upišem potvrđenu dijagnozu (doktor mi daje kod tako da nema lažnih prijava), osobe koje su mi bile u blizini dobivaju obavijest. Tomislav dodaje:

Sve osobe s kojima je zaražena osoba bila u kontaktu (u određenom periodu, na određenoj udaljenosti i duže od određenog broja minuta) dobiti obavijest o tome da su bili u blizini zaražene osobe i upute što mogu napraviti — otići na testiranje, u izolaciju, posjetiti liječnika…

Korisnost takve informacije je očita, kako objašnjava Tomislav:

Najveća prednost koju može dobiti dobiti svaki pojedinac je informacija da je moguće zaražen a tu ce informaciju moci iskoristiti da zaštiti svoje najbliže i ne proširi virus dalje. Na žalost aplikacija nas neće obraniti od toga da ako smo u kontaktu sa zaraženom osobom koja to ne zna ne bude prenesen često i na nas.

Čuva vam privatnost, a drugi su vama na duši!

Appleova i Googleova platforma je namjerno razvijena na takav način da ne razmjenjuje vaše privatne informacije, jer je nitko onda ne bi koristio. Tomislav naglašava:

Mobiteli ne izmjenjuju informacije, već samo te kodove u kojima ne postoji niti jedan vaš osobni podatak, i oni se nigdje ne pohranjuju. Tehnologija koju su Apple i Google razvili za ovu svrhu to nikad ne bi dopustila aplikaciji koja bi to pokušala napraviti.

Naglašava kako ovaj koncept, iako štiti privatnost, nije idealan epidemiolozima. Ako vi dobijete obavijest da ste bili u blizini zaražene osobe, ali odlučite da nećete otići na testiranje ili ostati u samoizolaciji – to je vaša odluka na koju nitko ne može utjecati. Tomislav objašnjava:

Ovdje je važno naglasiti da sama aplikacija radi tako da nitko na svijetu neće znati da ste vi dobili informaciju o tome da ste bili u blizini zaražene osobe — niti Vlada, niti epidemiolozi, niti Apple, niti Google, niti itko drugi… sve je potpuno anonimno i ne postoji tehnička mogućnost da itko osim vas ima informaciju da ste bili u kontaktu sa zaraženom osobom.

Aplikacija stoga ne može zamijeniti standardne epidemiološke procese, ali korisniku daje više informacija o tome je li bio u kontaktu sa zaraženim osobama.

Čak i ako je anonimno, hoćete li zaista koristiti?

Na žalost, imam osjećaj da čak i ako aplikacija čuva privatnost i korisnici se u to uvjere, sebičnost pojedinaca će onemogućiti njezin kvalitetan rad osim ako se ne stvori društveni pritisak da je etička odluka primjerice otići u samoizolaciju.

Već sam čuo slučajeve u kojima neki se nisu htjeli prijaviti kako bi mogli putovati, a svjesni smo i onih kojima su vlastita vjenčanja važnija od zdravlja bližnjih. Mnogi će stoga odmahnuti rukom na spomen ove aplikacije izvlačeći se na privatnost, a zapravo bez detaljnijeg razmišljanja.

Koga briga, ljeto je i nikakva tehnologija, pa čak ni anonimna, ne može spriječiti ljudsku glupost i sebičnost. Na vama je da se informirate o platformi na kojoj je aplikacija razvijena i samostalno odlučite želite je koristiti.