Nikola Plejić
26. 01. 2017.
Nema sumnje da je projekt Croatian Makers zanimljiv pokret s naizgled pozitivnim ciljem i nezanemarivom količinom uloženog vremena i novaca. I podrška koju je prikupio rijetko je viđena, što dokazuje da i javnost vidi veliku rupu u području koje ovaj projekt pokušava pokriti. No, kako nas upravo STEM tjera na kritičko promišljanje, ne možemo istodobno nekritički promisliti o ovoj "STEM revoluciji", posebice o njenom načinu implementacije u postojeći (obrazovni) sustav.
Projekt Croatian Makers već neko vrijeme intenzivno – i po uobičajenim parametrima uspješno – radi na vaninstitucionalnoj i vankurikularnoj promociji robotike i automatike u hrvatskim školama, s ciljem promocije i poticanja mladih na tzv. STEM (science, technology, engineering, mathematics) zanimanja.
Nedavno su pokrenuli crowdfunding projekt “BBC micro:bit — STEM revolucija u školama” kojem je cilj osnovnim školama u Republici Hrvatskoj donirati nekoliko tisuća malih programabilnih BBC micro:bit mikrokontrolera. Radi se o najuspješnijoj crowdfunding kampanji u Republici Hrvatskoj koja je u nekoliko dana prikupila preko 260 tisuća dolara.
Među ostalim, Croatian Makers u ovoj kampanji počinju, nejasno ali otvoreno, pričati i o svojoj ulozi u reformi školstva: na nju se “ne može čekati”, a ovaj projekt je “reforma školstva u praksi” i “hakira sustav iz 19. stoljeća”. Očekivano je da organizacije civilnog društva imaju mišljenje o reformi školstva, pa i utjecaj na nju te da po tome djeluju. No, kad jedna od tih organizacija dobije preko 1,5 milijuna kn donacija, opći društveni konsenzus te gotovo svu medijsku podršku ovog svijeta, prirodno je i zaviriti u njene implementacijske detalje.
Iako koncept učenja djece programiranju sam po sebi nije problematičan, dva su problema koja proizlaze iz načina na koji Croatian Makers nastupaju: fetišizacija, tj. iracionalno pripisivanje gotovo nadrealnih moći društvenih promjena području STEM-a te unutarnja struktura i diskurs kojeg koriste u javnim nastupima.
STEM (kontra)revolucija
U tekstu kampanje i onima dostupnim na njihovim web-stranicama, STEM se predstavlja kao revolucija i pokretač društvenih promjena. Svjesno ili nesvjesno, stvara se lažna dihotomija između STEM-a te društvenih i humanističkih znanosti: prema napisima, u STEM-u se nalazi većina (valjda ekonomski) najatraktivnijih zanimanja 21. stoljeća, a kompetencije iz dotičnog postaju nezaobilazne u većini drugih zanimanja (jer one iz društvenih znanosti to očito nisu).
I protržišno orijentirana istraživanja se slažu da je obrazovni sustav nužan, ali ne i dovoljan uvjet ekonomskog uspjeha učenika – vrlo širok spektar drugih okolnosti, poput ulaganja države u zdravstveni sustav, a posebno socio-ekonomske pozadine učenika, ima podjednak utjecaj. Glorifikacija STEM-a ishode obrazovanja pretpostavlja tržištu: priča se o kataklizmičnoj nestašici IT-jevaca i očekuje se da se edukacijska politika prilagodi tržišnim pokazateljima, a zanemaruje se pomalo zaboravljeni humboldtovski ideal obrazovanja koje se ne svodi isključivo na kaljenje profesionalnih vještina na poslovičnoj pokretnoj traci.
Lokalnih istraživanja nema puno, ali čak i inženjerski mediji poput IEEE Spectruma smatraju da je “kriza” na kojoj jaše novi val “STEM revolucije” zapravo precijenjena. Najbliže tim pokazateljima u Hrvatskoj dolaze brojke iz 2015. i 2016. godine: među najpopularnijim fakultetima su se našli stupovi prirodnih i tehničkih znanosti poput Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Medicinskog fakulteta, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta i Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji su uredno “šišali” i perjanicu humanistike, Filozofski fakultet u Zagrebu.
S druge strane, imamo vrlo opipljivu krizu u obliku pada participacije građana u politici–počevši od izlaznosti na izbore pa do stupnja sudjelovanja u civilnom društvu–te niz pokazatelja da su mladi sve konzervativniji, apatičniji i ignorantniji prema političkoj stvarnosti.
Nema tog STEM-a koji će sam po sebi, u izolaciji, riješiti probleme koje donosi činjenica da šezdesetak posto mladih smatra da nema društvenog napretka bez poštivanja autoriteta u obitelji, školi i državi ili ne zna pravno ustrojstvo Republike Hrvatske.
Društvo nije matematika
Nadalje, dok Croatian Makers tu i tamo ipak natuknu ponešto o “društvenim promjenama”, pa čak i o “ostalim predmetima”, konkretnih informacija o tome kakve to točno društvene promjene zazivamo i kako ćemo se točno integrirati s ostatkom kurikuluma – nema (“gledanje u budućnost, a ne u prošlost” je plemenit cilj, ali nije društvena promjena ako, primjerice, gledamo u budućnost u kojoj nas čeka neizbježna ekološka katastrofa).
STEM sam po sebi ne predstavlja nikakve vrijednosti van metodologije znanstvene metode koja je vrlo vrijedna, ali sama po sebi nedovoljna za potpuno razumijevanje društva. Samo izlaganje tehnologiji ne podrazumijeva progresivan razvoj: dovoljno je pogledati zabrinjavajući razvoj tzv. “alt-right” pokreta u SAD-u, čiji nezanemariv dio čine upravo tehnolozi poput sveprisutnog Petera Thiela, heroja Silicijske doline, deklariranog anti-demokrata i miljenika Donalda Trumpa kako bi bilo jasno da i vrlo visok stupanj tehnološke pismenosti ne povlači nužno za sobom “otvoreni duh”.
Primjer Petera Thiela je zanimljiv jer implicira da je prevelik utjecaj STEM-a čak štetan po progresivne društvene ideje: Thiel je na Stanfordu studirao filozofiju, tijekom čega je razvio moralno upitnu, ali neosporivo uspješnu poslovnu i investicijsku strategiju utemeljenu u teorijama francuskog kritičara i filozofa Renéa Girarda, a koju je u svjetlu svojih uspjeha dalje radikalizirao. Sličan argument daje i nesrazmjeran udio inženjera među radikalnim islamistima kojeg su sociolozi, među ostalim, pripisali i “inženjerskom pogledu na svijet”.
Croatian Makers inzistiraju na tome da su oni “pravo civilno društvo” jer su financirani isključivo privatnim novcem. Inzistiranjem na ekonomskoj komponenti i nerazumijevanjem značenja tog pojma i njegove uloge u manje razvijenim i tranzicijskim društvima ignorira se niz doprinosa “krivog” civilnog društva. Pitanja poput borbe protiv diskriminacije manjina ne samo da ne mogu, nego i ne smiju ovisiti isključivo o javnoj potpori i privatnom financiranju. Dodatno, spretno zaboravljaju da se njihov projekt koristi postojećom javnom infrastrukturom škola u Republici Hrvatskoj te samim time indirektno, ali opipljivo upotrebljava i javne resurse, kao i da su ipak aplicirali za dodjelu sredstava nadležnog Ministarstva.
Ko to tamo podučava?
Iako nisam uvjeren da se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u trenutnom stanju treba tretirati kao poslovno sposobno, bez ulaska u (ne)opravdanost odbijanja zahtjeva Croatian Makersa, zanimljivo je pročitati i osvrt na prijavu ovog projekta na natječaj za dodjelu sredstava za podršku vaninstitucionalnom odgoju i obrazovanju djece. Neke od zamjerki nije teško ni neovisno potvrditi: u ovom trenutku je na stranicama Croatian Makersa, kao i na Indiegogo kampanji, nemoguće pronaći biografije uključenih ljudi. Iako je dio njih poznat javnosti, to ih ne izuzima od potrebe propisnog predstavljanja, pogotovo kad se radi o ljudima koji će obrazovati ili barem utjecati na obrazovanje djece.
Netko od uključenih vjerojatno ima pedagošku pozadinu, ali iz javno dostupnih izvora je nejasno tko i kakvu. Nisu dostupni nikakvi edukacijski materijali koji se upotrebljavaju u radionicama, a informacije o samim programima su u najboljem slučaju površne. Legitimno je i pitati koliko ovakvi projekti mogu preživjeti na momentu volonterskog djelovanja među ionako iscrpljenim profesorima te koliko su sposobni konstantno i konzistentno utjecati na obrazovne ishode na području cijele države.
S obzirom na očito jak imidž koji Croatian Makers imaju u javnosti i među relevantnim javnopolitičkim akterima (na popisu donatora se mogu prepoznati mnoga izrazito utjecajna imena iz političkog i poslovnog svijeta, pa među ostalim i dvije najveće hrvatske političke stranke) te pristup zavidnoj količini medijskog prostora, pitanje je zašto se taj moment nije iskoristio za pokušaj snažnijeg institucionalnog političkog djelovanja umjesto herojskog žrtvovanja, krpanja i hakiranja.
S ‘hakiranjem’ racionalno
“Hakiranje sustava” koji su duboki i krhki poput školstva treba biti oprezno i potkrijepljeno ne samo ekonomskim već i pedagoškim argumentima. To dokazuje i već navedena činjenica da je interes za studijske programe iz STEM područja puno veći od ponude, a to je problem koji se sigurno neće riješiti bez temeljitih, sustavnih reformi. Ironično, upravo se humanističke discipline bave cijelim spektrom pitanja oko obrazovanja – od njegove veze s tržištem do pitanja mehanizama prijenosa znanja i dječje psihologije.
U trenutku kad izrasta iz relativno izoliranih, one-off projekata u multimilijunsku investiciju koja izlaže namjeru utjecaja na strukturalne promjene i otvoreno poziva na zaobilaženje institucionalnih procedura za ostvarivanje obrazovne reforme, iznimno je važno razumjeti metodološku i političku pozadinu pokreta. S obzirom na prethodno javno djelovanje ljudi uključenih u projekt (prvenstveno Nenada Bakića), teško je promatrati ove događaje u izolaciji, čime retorika kojom se koriste u popratnim materijalima postaje još problematičnija i ideološki obojenija.
Utoliko se može reći da se i ovdje proteže narativ kojeg Nenad Bakić inače gradi u svojim tekstovima: onaj koji bilo kakvu kritiku podređivanja ljudske egzistencije tržištu kapitala vrlo ležerno otpisuje kao “trash-marksističku“, a ljude koji takvu kritiku iznose proziva simpatizerima sjevernokorejskog režima. Dok je takav pristup možda prihvatljiv u njegovim kolumnama, kad se ovako javno upari sa stvaranjem panike i osjećaja hitnosti za kontrainstitucionalno djelovanje po pitanju obrazovanja, on postaje opasan jer, čak i ako ovaj konkretan slučaj jest dobronamjeran, daje platformu za slične maliciozne inicijative koje će po inerciji biti jednako spremno prihvaćene.
Budimo samokritični, tražimo nemoguće
Croatian Makers je nesumnjivo zanimljiv pokret s naizgled pozitivnim ciljem i nezanemarivom količinom uloženog vremena i novaca. Podrška koju je projekt skupio u samo nekoliko dana zorno pokazuje da javnost vidi veliku rupu u području koje pokušavaju pokriti. Ali, nekritički optimizam oko tehnologije i zanemarivanje njene vantržišne uloge ignorira činjenicu da je to tek jedna od sastavnica ljudskog društva. Uz čudnjikave slogane i inzistiranje na hitnom djelovanju pod svaku cijenu, ovo otvara prostor za manipulaciju, a sužava prostor za stvarne društvene promjene. Bez tih društvenih promjena, 2031. godine, kad današnji školarci budu odrasli ljudi, mogli bismo biti na puno gorem mjestu od ovog.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Igor
26. 01. 2017. u 1:29 pm
Odličan članak. Na samo spominjanje da se citiram ” likovanje nije odlika pobjednika” Nenad me blokirao. I bez obzira što dalje mislim privatno o takvom ponašanju, drago mi je da sam donirao u kampanji. Nije mi drago doduše što sam dao legitimaciju čovjeku doniranjem, ali se vodio onom “big picture”. Izgleda da sam se zajebao.
Pishta66
27. 01. 2017. u 5:48 am
Mislim da je Bakić vlasnik jedne od najvećih block-lista u Hrvata
Filip
26. 01. 2017. u 2:35 pm
Htio bih postaviti pitanje autoru članku. Što on misli koji su Bakićevi motivi za pokretanje ovog projekta? Jer iz ovoga “s naizgled pozitivnim ciljem” i ovoga “važno razumjeti metodološku i političku pozadinu pokreta” se da zaključiti kako autor naslućuje Bakićeve skrivene motive ali ih ne želi javno obznaniti.
Nikola Plejić
26. 01. 2017. u 9:56 pm
Koji su točno motivi Nenada Bakića – ne znam. Ono što može proizaći iz njegovih tekstova i načina na koji je kampanja predstavljena je svakako radikalna legitimacija sličnih privatnih inicijativa nauštrb javnog sektora punog nesposobnih “uhljeba” i “ljenčina”.
Saša
26. 01. 2017. u 10:37 pm
Smeta li Vas nešto konkretno u samoj inicijativi, mislite li da će napraviti u školstvu nekakvu štetu u smislu edukacije djece? Smatrate li npr. da će ih učiniti manje sposobnima za život u buducnosti?
Ili Vas zapravo smeta to što bi Bakić, kao netko s čijim idejama se ne slazete, mogao postati medijski puno vidljiviji i utjecajniji u slučaju da njegova inicijativa poluči stvarni uspjeh i pokaže se da djeca imaju stvarne korisiti od nje?
Ivan Voras
27. 01. 2017. u 8:47 am
To je još jedan backlash protiv uhljeba i ljenčina, nije ni blizu jedini – i Trump je dobio masu glasova na priči “drain the swamp.” I treba, jer stvarno su pretjerali.
I to je ok, jer izgleda da ljudi više vole oscilacije u ekstremna ponašanja i ideologije nego dostadnu monotoniju. Ako sljedeće desetljeće i bude desetljeće agresivne borbe protiv uhljeba, ono iza njega više neće biti. And so it goes.
Filip
27. 01. 2017. u 1:18 pm
Onda se članak ne razlikuje previše od onih slavnih uredničkih naslova “Pero ubio čovjeka?” gdje bi ovaj upitnik valjda trebao pojasniti da možda ipak nije. Na kraju od članka ostade samo hrpa selektivno izvučenih činjenica koje kasnije rezultiraju logičkim pogreškama. A sve radi ideoloških razlika izmedju vas i Bakića. Da je ovo pokrenuo netko ko propovijeda redistribuciju dobara i reprogramiranje djece u “pravom smjeru” ovog članka ne bi bilo.
Ostalim civilnim udrugama, pogotovo onima koje se bave moralnom higijenom nitko ne sprječava da i dalje šire svoje evanđelje. I nitko im nije kriv što im je doseg bliži 4 čovjeka nego 0.0004% pučanstva.
Inače, Nenad Bakić jest malo pokleknuo pod teretom nenadanog uspjeha pa daje neke pretjerane izjave ali su direktne i indirektne pozitivne posljedice toliko veće da mu se poneka izjava može oprostiti bez ikakve ograde.
Tamara Puhovski
26. 01. 2017. u 3:26 pm
Fenomenalan clanak! meni se cini da je stem revolucija obrazovanja slicno kao i Most revolucija u politici uspjesna jer hvata momentum gladi za promjenom a kirurski odstranjuje (citaj sakriva) sve vrjednosne aspekte reforme. Tom demonizacijom politickog i vrijendosnog ulazimo u jako mracne i opasne vode. Takoder nema nikakvog sociljanog ucinka novih tehnologija na drustvo bez a) socijalnih invoatora (citaj drustvenih znanstvenika i aktivnista) i b) pazljivo postavljenih zakona i sustava koji su pravedni i transpretni (citaj javni sektor).
Mirko
26. 01. 2017. u 4:04 pm
STEM je promašaj jer generira obične pčele radilice koji za jeftine novce rade za kreativne biznismene. Tko god je od učenika htio mogao je naučiti programiranje jer resursa je bezbroj. I na kraju rade za plaćicu u nekom timu i štrikaju kod za koji često uopće ne znaju čemu služi. Tako da je STEM zapravo robotizacija radne snage a samim time je i štetan. Proizvodnu traku zamijenili su ekranom.
Mi trebamo razvijati kreativne pojedince koji će osnivati Google, Facebook i Twitter a ne biti pčela radilica za njih.
Marko
26. 01. 2017. u 6:58 pm
Kažu da se za dobrim konjem prašina diže. Napisati članak koji samo što ekipu nije prozvao neonacistima je ispod svakog nivoa. Ja nikada nisam dobio dojam da Croatian Makers nudi univerzalno rješenje kako vi sugeritate, oni adresiraju samo jedan mali segment problema. Ako smatrate da ste pametniji i sposobniji umjesto piskaranja kako oni ne valjaju mogli bi napraviti svoju inicijativu pa neka vas istomišljenici podupru.
Sanjar61
26. 01. 2017. u 7:08 pm
Negdje u nutrini cijelo rijeme osjećam sumnjičavost prema ovom Bakićevom poduhvatu, no nisam ju znala verbalizirati…i sada čitam upravo riječi koje su mi nedostajale!
HVALA!
U potpisu jedna FERovka:-)
Janko
26. 01. 2017. u 7:21 pm
Usrdno sam se nadao da ću naći dobar argument protiv ove kampanje, ali nisam. Zainteresirao me članak jer ga piše „prirodnjak“. Očekivao sam vivisekciju i sočne argumente. Disklejmer: Donirao sam 15 dolara kampanji. Inače, ja sam društvenjak po interesu i budućoj struci. Doduše, izvješten sam u razlaganju arguimenata pa da vidimo:
„u ovoj kampanji počinju, nejasno ali otvoreno, pričati i o svojoj ulozi u reformi školstva“ – tvoj argument je jasan ali nepotrepljen, tek nabačen epitet. Temeljem čega to tvrdiš? Tražio sam dalje.
„dobije preko 1,5 milijuna kn donacija, opći društveni konsenzus te gotovo svu medijsku podršku ovog svijeta“ – točno je da su ljudi dobrovoljno uložili naveden novac, ali općeg društvenog konsenzusa nema – Bakića mnogi, poput tebe, teško podnose. Mogu se podijeliti antibakićevci u dvije grupe: jedni ga ne podnose jer im interesno smeta (npr. što je ovaj projekt uspješniji to će legitimitet konvencionalnih pružatelja obrazovanja biti ugroženiji, pa će se sve glasnije boriti protiv Bakića) i druge koje smeta ideološki (poput tebe, dakle gut feeling). Medijsku podršku svijeta nema, primjerice Tportal je objavio kritičan članak, a i tvoja malenkost, ne? Nula bodova.
„iracionalno pripisivanje gotovo nadrealnih moći društvenih promjena području STEM-a te unutarnja struktura i diskurs“ naravno da i ti i ja i drugi znamo da je ovo pretjerivanje. Pretjerivanje slabi argumentaciju, pribjegava mu se kad usfali štofa. Ono izaziva pozitivan efekt kod onih koji već imaju predodređen stav ali pošto ne sadrži nikakvo opravdanje za tvrdnju, kod ostalih je meh.
„stvara se lažna dihotomija između STEM-a te društvenih i humanističkih znanosti“ – bilo bi dobro opet da pokažeš na temelju čega ovo tvrdiš, ali oni koji se slažu to ne očekuju. Ja mislim da dihotomija postoji, ali to ne proizlazi iz napisanog – da ju uzrokuje kampanja/Bakić. To da su STEM zanimanja bolje plaćena nije Bakićev spin. I sam spomnješ statistiku tome u prilog.
„imamo vrlo opipljivu krizu u obliku pada participacije građana u politici“ – ovo je jedan od onih navoda koji se lako okreću u tuđu korist i koje je bolje izbjegavati. Naime Bakić je prikupio dobrovoljne priloge, ljudi su mu dali svoje pare, civilno društvo i participacija par ekselans. Možda je stvar skroz bezveze, ali nas niko nije silio (vidi porez).
Neću dalje navodit citate jer je problem stalno isti. Više izlažeš svoj ideološki stav, pokazuješ svoje boje, no što kritiziraš u znanstvenom smislu.
Anegdotalno:
Glede „civilno društvo“, riječ je o tome da i postoji samo kao privatna, slobodna inicijativa, po svome smislu. Ako iza nje stoji prisila države, onda nije riječ o civilnom društvu. To ne znači da država nije potrebna, nego da ne postoji civilno društvo ako iza njega stoji prisilno prikupljen novac ili mogućnost fizičke prisile. Bakić nije rekao da se država treba povući iz svih sfera i prepustiti civilnom društvu ili privatnoj inicijativi sve zadaće. Ako jest, deder da čujem.
-Ne koristi javne resurse jer je inicijativa na školama tj profesorima da se jave i preuzmu ono što nudi. Naime, Makersi (ili Bakić, kajgot) ne troše infrastrukturu škole za potrebe kampanje, već ono što sami naprave/financiraju nude školama da uzmu ako žele. Razlika je fina, ali značajna. Zato ovo smatram tvojim najboljim argumentom contra kampanje. Kada bi Makers bili financirani javnim novcem, onda bismo imali pravo tražiti uvid u njihove biografije, planove, način trošenja novca. Ali nije. Samo će platitelji kampanje, onako kako je definirano u porpozicijama kampanje,imati pravo tražiti uvid u te stvari, inače njihova dobra volja. Kao što nije nepotizam ako ti svog frenda zaposliš u svojoj firmi ali je nepotizam ako činovnik u hzz-u zaposli svog frenda. Ko što reče ona baba „other peoples money“. Taj trag treba slijediti.
Mislim da makersi ne moraju imati pedagošku podlogu, kao što ne mora ju imati ni onaj tko proizvodi kredu i ploču.
Također mislim da dijeljenje robota djeci, na kojoj je da s njima rade što god žele, nije baš jak primjer proizvodnje na traci, dapače, čini se bliže onoj tvojoj humboltovskoj floskuli.
Za kraj, nije mi mnogo stalo do Bakića i Croatian Makersa kao pokretača promjene u školstvu. Mislim da je školstvo šit i da kolko god robota po njima posipamo će i dalje ostat šit. Ali podržavam ideju „civilnog društva“ – ako nešto želiš, onda uloži svoj trud i svoj novac. To cijenim. To ti je kao kad prolaziš pokraj čovjeka koji kopa po smeću. Svakome će biti žao. Jedan će reći: hej, država bi trebala.. Drugi će dati čovjeku svojih deset kuna. Možda će si ovaj s time kupiti dvije pive, ali to je drugi par rukava. Dakle ovo nije STEM priča/kampanja, ovo je kampanja s moralnom, društvenom, civilnom poukom. Lajk za trud
Nikola Plejić
26. 01. 2017. u 9:44 pm
Tekst ne pretendira biti znanstveni rad jer za takvo nešto ja nemam niti legitimiteta niti kapaciteta; u suprotnome bi izgledao osjetno drugačije i vjerojatno ga ne bismo čitali ovdje u kategoriji “Kolumna”.
Oko medijske podrške: Tportal je objavio članak koji nije kritika na kampanju, već na reakciju Nenada Bakića na negativno rješenje MZOS-a. Jedini drugi kritički osvrt na “širu sliku” kojeg sam ja svjestan jest onaj Kristiana Benića (http://gkr.hr/Magazin/Kauc-i-knjige/Kulturni-faul-Lupi-petama-reci-STEM-i-dovidenja-Hrvatskoj). Google pretraga “STEM revolucija site:.hr” će dati sasvim fini pregled omjera kritičkih i nekritičkih tekstova o kampanji u medijima. Mislim da to vrijedi barem pola boda.
Dio o fetišizaciji STEM-a u tekstu kojeg citiraš je motivacija, a ne argument i više služi pojašnjenju pojma “fetišizacija” (koji zbilja jest iracionalno pripisivanje nadrealnih mogućnosti nekom objektu) nego ičemu drugome. O tome zašto mislim da se STEM zbilja fetišizira ipak stoji nešto više malo ispod (i, naravno, otvoreno je za diskusiju).
Lažna dihotomija onda upravo proizlazi iz te fetišizacije, jer ako pripišemo baš STEM-u “sve ono što im treba da budu ravnopravni sudionici društva i gospodarstva 21. stoljeća” i ako je baš to taj “radikalni iskorak” koji nam je potreban, onda se možemo i zapitati što će nam točno išta društvenog. Kampanja sama po sebi sigurno ne uzrokuje tu dihotomiju, ali način na koji se predstavlja u tekstu i na koji se inače o tim temama raspravlja u industriji to itekako može napraviti.
U dijelu o političkoj participaciji sam jasno naveo koji su to konkretniji problemi koji (barem mene) zabrinjavaju. Nenad Bakić možda jest prikupio dobrovoljne priloge, ali činjenica da ga je u tome podržalo 0.0004% populacije ne daje bogznakakav moment kojim bi se to moglo zaokrenuti. Sudjelovanje na izborima i u organizacijama civilnog društva, te istraživanje kojeg spominjem, su ipak stvari koje se mjere na reprezentativnijim uzorcima.
Naravno da civilno društvo postoji isključivo kao ne-državna inicijativa; to je otprilike njegova definicija; utoliko državne prisile nema. “Prisilno prikupljen novac” se ovdje, pretpostavljam, odnosi na poreze i civilno društvo u mnogim tranzicijskim zemljama ti tvrdi upravo suprotno: osim u rijetkim slučajevima, ono uglavnom ne može biti prepušteno samo sebi pa ga je ili potrebno financirati javno ili pustiti da propadne. (Moj “ideološki stav” i “boje” svakako zaziru od ove druge opcije.)
Croatian Makers su ipak nešto širi od ove jedne kampanje i na njihovom sajtu nije teško pronaći primjere gdje koriste školsku infrastrukturu za svoje radionice; svakako bi bilo zanimljivo vidjeti troškovnik projekta i njegovu održivost da toga nije bilo. I naravno da mi nemamo “pravo” njih tražiti išta, a ponajmanje biografije, za njihove privatne inicijative, ali je diskutabilno koliko je “prava reforma školstva u praksi” privatna inicijativa u državi s (još uvijek) javnim obrazovnim sustavom. Nadriliječnici su nadriliječnici radili oni u javnim ili privatnim organizacijama.
“Humboldtovska floskula” je bila komentar na uzdizanje STEM-a u nebesa, a ne na dijeljenje robota klincima. Štoviše, jako se malo referiram na samo dijeljenje robota klincima i to radim uglavnom u vrlo pozitivnom kontekstu jer protiv toga, kao STEM-ovac i prirodnjak, nemam apsolutno ništa.
Bojan Lalić
27. 01. 2017. u 2:02 am
Janko, iskreno sam uživao čitajući tvoj komentar: britko i direktno. Veseli me kad vidim da ima još ljudi koji svakom caru smiju reći da je gol.
Ajd javi mi se mejlom da razmijenimo info pa da se izdodajemo na fejsu.
e-mail: labojan123@yahoo.com
Pozzz!
Vjeran Strahonja
26. 01. 2017. u 9:20 pm
Ovaj pokroviteljski i naoko izbalansiran članak bi ipak trebalo pažljivije pročitati:
„Ko to tamno podučava?“ – Imaju li licencu ljudi koji u svoje slobodno vrijeme vode izviđače i folklorne skupine, treniraju plivače, organiziraju maškare…..? U čemu je problem s informatikom i robotikom?
„Sličan argument daje i nesrazmjeran udio inženjera među radikalnim islamistima kojeg su sociolozi, među ostalim, pripisali i “inženjerskom pogledu na svijet”“ – Šteta što nema reference na izvor iz kojeg je ova besmislica preuzeta.
„….iznimno je važno razumjeti metodološku i političku pozadinu pokreta. S obzirom na prethodno javno djelovanje ljudi uključenih u projekt (prvenstveno Nenada Bakića), teško je promatrati ove događaje u izolaciji, čime retorika kojom se koriste u popratnim materijalima postaje još problematičnija i ideološki obojenija.“ – Što je problem, to što projekt ima političku i ideološku pozadimnu ili nema? Šteta što nemamo robote ustaše i robote partizane, nego moramo razmišljati, a od toga glava zaboli…
„…. među najpopularnijim fakultetima su se našli stupovi prirodnih i tehničkih znanosti…“ – Usporedba interesa i broja upisanih na ekonomske studije i pravo s jedne strane, te sve STEM studije s druge strane govore drugačije.
Na kraju, ali ne najmanje važno, autor problematizira količinu legalno i dobrovoljno prikupljenog novca koji se u cijelom projektu okreće. Šteta što ovaj iznos ne možemo usporediti s ulaznicama i honorarima za nastupe gurua koji našoj društveno-humanističkoj eliti tumače svijet i svemir alanfordovskim mudrostima tipa „Da bi Europska unija uspjela bilo gdje, mora uspjeti svugdje.“(Varoufakis u HNK).
Da zaključim, ovo je odličan projekt koji nikog ne ugrožava. Projekt dijelom ispunjava prazninu koju institucije nisu sposobne, niti imaju namjeru ispuniti. Dijelom, projekt je u području osobne inicijative, društvenog aktivizma i slobodnog vremena, u što se ni država, ni dušebrižnici ne bi trebali miješati bez potrebe.
Svi koji su prestravljeni masovnim interesom za STEM, mogu biti mirni, jer nas sutra čeka masovna navala na kulturu i umjetnost u obliku Noći muzeja… U ponedjeljak će se i STEM i kultura u Hrvata svesti na normalno nisku razinu…
Nikola Plejić
26. 01. 2017. u 10:29 pm
Riječi “nesrazmjeran udio inženjera među radikalnim islamistima” u tekstu su doslovno link na istraživanje na koje se referiram.
Vjeran Strahonja
27. 01. 2017. u 9:46 am
Ne vjerujem da je itko brojio inženjere među islamistima :(.
Maja
26. 01. 2017. u 9:20 pm
U državi u kojoj se Informatika radi po Planu i programu iz ’93, u kojoj se školstvo srozalo na neke jako niske grane, Croatian Makersi doniraju prije nekoliko godina Arduino školama, sada i robote. Digitalna Akademija donira računala na kojima će djeca pomoću igre naučiti STEM. Treba li nas biti briga za njihove ciljeve? Možda, ali to ne pobija činjenicu da su se djeca bar mrvicu zainteresirala za prirodne predmete i uče ih na drugačiji način, kroz igru. Jaz između prirodnih i društvenih predmeta postoji oduvijek (i to u korist društvenih predmeta) i gle čuda netko je djecu zainteresirao i za prirodne predmete! Pokazao im je da je to lako! A što se tiče iscrpljenih profesora koji ipak imaju u rukama programe vezane za robote i ostalo, svijet ih zove entuzijastima! Oni postoje, tu su. Redom profesori prirodnih znanosti koji (gle čuda) metodički i pedagoški primjereno ipak djeci prenose znanje. A što se reforme obrazovanja tiče, ona već traje! Vode ju pojedinci koji imaju previše ljubavi i vjere u to što rade i kojima ovakve inicijative mogu puno više pomoći nego država koja im daje plaću za to. I dokle god Croatian Makersi doniraju robote umjesto da nam djecu pretvaraju u iste (kao što standardna škola to radi), budimo im zahvalni. Prije njih nismo imali ni to!
Vesna Petrovic
26. 01. 2017. u 10:28 pm
STEM je oduvijek mijenjao svijet. Pocevsi od kamenog doba. Nove tehnologije su oduvijek bile pokretac drustveno politickih zbivanja. ..palac gore za ovu i buduce slicne kampanje.
Filip
26. 01. 2017. u 10:37 pm
Nenad Bakić se bori protiv uhljeba tako što na poslovima privremenog zapošljavanja s državom ima godišnji prihod od 20 milijuna kuna.
Urbanex
20. 02. 2017. u 10:35 am
Samo sa Gradom Zagrebom i/ili Holdingom ima 120 milja…javno dostupni podaci iz registra ugovora o javnoj nabavi
Bojan Lalić
27. 01. 2017. u 1:53 am
Dosta dobar članak i još bolja diskusija koju je članak inicirao. Moj stav?
Bakić (o kojem generalno imam vrlo pozitivno mišljenje), ovu priču oko Croatian Makersa, utemeljenu na stvarnim potrebama i deficitima hrvatskoga društva, plasira na očito učinkovit, ali agresivan način.
I sam sam radio u civilnome sektoru, i s jedne, i s druge strane “stola”: i kao aplikant za donacije, i kao donator. S obje pozicije mogu reći: natječajna procedura je svetinja.
Upravo se na primjeru prijave projekta CM (i njegovog odbijanja) vidi da pravo pitanje nije oko postojanja dihotomije društvenog i prirodoslovnog, već stvar sinteze društvenog i prirodoslovnog.
U konkretnom slučaju projekta: džaba bilo tuce STEM-ovaca s genijalnim idejama ako u ekipi nemaju bar jednog lika koji ideju može uobličiti u solidan projektni prijedlog. Dakle interdisciplinarnost!
Tesla je kao vizionar bio brilijantan, kao fizičar genijalan, a kao ekonomist – mulac. Da je u ekipi imao makar prosječnog ekonomista, vjerojatno bi čovječanstvu ostavio znatno veći broj svojih izuma.
Bakićeva reakcija na odbijenicu na natječaju, i recentni javni istupi?
Kad sam radio na dodjeli sredstava za projekte, znalo se dogoditi da mi u ofis uleti ljutiti tajnik udruge ribolovaca iz xy ili predsjednica udruge domaćica iz xz. Argumentacija standardna: mi smo super, a vi nas mrzite. Od Bakića ipak očekujem puno više od iskazanog, siledžijskog pristupa. Soft skills, Nenade, to se ne uči na FER-u…
Suma sumarum: obzirom na tehnološku zaostalost hrvatskoga gospodarstva i društva općenito, CM je izrazito potreban projekt, s time da ekipa koja ga plasira demonstrira očit deficit socijalnih vještina i naobrazbe. Ah, ta sinteza…
P.S. prije par mjeseci zatekao sam se na tulumu koji me ponukao na razmišljanje… na guest listi bili su mahom magistri informatike i elektrotehnike. Na plej-listi izmjenjivali su se Mate Bulić i slične najodvratnije hrvatske i srbijanske cajke. Zaključak?
Branimira Mrak
27. 01. 2017. u 8:00 am
Izvrstan članak i hvala autoru!
Hana Grgić
27. 01. 2017. u 2:42 pm
super mi je da je netko “iznutra” napisao ovakav tekst.
pozdrav i hvala!
Dalia Kager
27. 01. 2017. u 5:31 pm
Izvrsno! Upravo kriticki promisljeno i izneseno. Kao prosvjetni djelatnik (ucitelj informatike) bila sam dio kojekakvih pokreta i inicijativa. I ono sto iz iskustva rada u mnogo skola, dok sam iscekivala stalno radno mjesto, mogu posvjedociti jest to da nisu svi ucenici jednako nadareni niti jednako zainteresirani za STEM. I to treba postivati. Iskreno, iz osobnog iskustva sudjelovanja u CM ligi, moram primijetiti da je organizacijski dio na pocetku bio izrazito slab, uz nedostatak vremena za pripreme ucenika, do petljanja i nerazradjenog detaljnog plana aktivnosti pa na kraju ponistavanja lige i kretanja ispocetka. O volonterstvu nastavnika je u clanku receno sve. Reakcije su na sve skupa bile pozitivne i otuda ta krila na kojima je poletio STEM. Mnogi su to, posebno u skolama, gdje vlada jedna kolotecina i okovanost propisanim planom i programom, docekali kao revoluciju, ali nisam misljenja da ce to rijesiti probleme ove zemlje. Jos jednom – bravo!
Kiki
28. 01. 2017. u 11:35 am
Kao netko tko je uključen u obje strane (aktivni developer i mali poduzetnik) i nastavnik u školi mogu samo reći da sam razočaran tekstom. Ne zato što napada Bakića (nisam lud za njim), već što preko Bakića napada STEM kritičare kurikularne reforme. A zašto, to se vidi i iz aviona….
Lovro Krnić
28. 01. 2017. u 3:43 pm
“Croatian Makers inzistiraju na tome da su oni “pravo civilno društvo” jer su financirani isključivo privatnim novcem.”
A projekt kojeg promoviraju BBC Micro Bit je razvijen od strane DRŽAVNE TVRTKE – BBC 🙂
Čestitam na članku.
Damir
30. 01. 2017. u 9:46 am
Gotovo svi STEM-ovci koje sam dosad upoznao su asocijalni, neprilagođeni geekovi, tvrdokorni, ne priznaju greške, ne drže se dogovora, misle da su iznad drugih itd. Hvala lijepo na takvom društvu, samo neka budu gdje su i dosad
josko
05. 02. 2017. u 9:47 am
Ova STEM revolucija će na kraju završiti kao i oktobarska revolucija – komunizmom. Dobro je zainteresirati djecu za STEM, ali iza ovog silnog agresivnog marketinga i pristupa mirišem ideologiju. Naravno kao i svaka revolucija do sada – protiv Boga. Da se radi isključivo o donaciji npr.kao kad netko donira školi kompjuter i tu staje tada je to OK, ali ovdje na mala vrata ulazi u škole ideologija. Bilo je donatora opreme u škole i fakultete i prije pa se nitko nije hvalio na taj način.
redditor
09. 02. 2017. u 2:09 pm
Poveca rasprava o clanku se odvila i na hrvatskom redditu: https://www.reddit.com/r/croatia/comments/5rnjol/stem_revolucija_uz_%C4%8Dudnjikave_slogane_i/