Uvod u 6 vrsta startupa koje možete pokrenuti (a ne trebate investiciju za većinu)
Ivan Brezak Brkan
15. 06. 2020.
Što je startup na Balkanu? To bi trebala biti zasebna kategorija po svemu sudeći, no kako bi nam svima život bio lakši - prolazimo kroz definicije startupa koje se davno definirale, a kroz domaće primjere.
Još prije 8 godina sam pisao o tome kako se definicija startupa na ‘Balkanu’ razlikuje od šire definicije koja vrijedi na zapadnim tržištima poput kolijevke tehnoloških startupa, Silicijske doline.
Ukratko, u Hrvatskoj i regiji pojam “startup” opisuje vrlo uzak dio skalabilnih, tehnoloških tvrtki kakvi su nekad bili Infobip i Lemax kad su tražili svoj poslovni model. Dapače, kod nas je “startup” postao pojam za tehnološku inovaciju pa mnoge korporacije svoje digitalne proizvode definiraju kao startupe… što nisu?
Upravo je rasprava o tome je li, primjerice, Keks Pay startup ili ne – unutar Netokracijinog tima rezultirala novom epizodom Netokracija Podcasta u kojem se Miji i meni priključuje Netokracijina izvršna urednica Ana Marija Kostanić. Proći ćemo teoriju, ali i praksu startupa u Silicijskoj dolini – i Hrvatskoj i regiji temeljeno na šest vrsti startupa koje je definirao autor The Startup Owner’s Manuala, Steve Blank:
- Small business startupi;
- Skalabilni startupi;
- Startupi za prodaju;
- Društvenoodgovorni startupi;
- Lifestyle startupi;
- Korporativni startupi.
Slušajte Netokracijin podcast i dalje putem bilo koje aplikacije za podcaste, poput Apple ili Google Podcasta te Spotifya, a ako želite, gledajte nas na YouTubeu – i javite nam svoje komentare na ovu temu, kao i prijedloge za buduće epizode.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Marko
16. 06. 2020. u 9:34 am
Uz dužno poštovanje prema iskazanim mišljenjima ja mislim da je podjela puno jednostavnija. Postoji samo startup koji je dobio kvalitetnu investiciju i startup koji će (vrlo vjerojatno ) propasti. Danas su startupi koji su uspjeli samofinanciranjem ili bez financiranja, tj bez investicije gotovo nepostojeći zbog zaoštrenog konkurentskog okruženja koje takvima više ne daje šanse. Iako su možda na pravom mjestu u pravo vrijeme njihov napredak biti će spor i vjerojatno će ih prešišati neki kasniji startup koji je dobio investiciju zahvaljujući kojoj ubrzano osvaja tržište. Sve su važne niše zauzete tako da ne postoji šansa da će ‘ubosti’ neko veliko i lukratvino područje koje nije već zauzeto, što je prije bilo moguće. Danas je uspjeti moguće samo brutalnim financiranjem.
Startup u okolini bez investicija kao što je naša gotovo je unaprijed osuđen na propast što pokazuje i naša porazna statistika. Jako ih je malo nešto napravilo a oni koji jesu dobili su novac izdaleka a ne iz našeg okruženja. Takve startupe pokreću većinom klinci sa puno slobodnog vremena sa ciljem da će ih neki dobar poslodavac vidjeti i lakše ih zaposliti ‘kao inovativne’ a ne da naprave neki međunarodni startup uspjeh. Dosta je takvih primjera kod nas. To zapravo i nisu startupi već pokušaj lovljenja prečaca u karijeri.
Dok je kod nas to nekada bilo moguće danas prosječni startup bez novaca ne može dospjeti čak niti u medije (pa niti u ovaj uvaženi medij) jer sve je komercijalizirano. Znači ostaje mu da tavori u anonimnosti i nešto pokušava preko već krajnje zasićenih socijalnih medija tipa FB.
Dakle jedini startup koji ima šanse je onaj koji dobije značajnu rundu financiranja, to su uostalom u intervjuima potvrdili mnogi uspješni startupaši od Bezosa nadalje. Tada tek počinje njegova kalvarija ali barem ima šanse. Startup u domaćem okruženju, bez investicija i pristupa medijima je čisto gubljenje vremena koje se može pametnije utrošiti. Osim naravno ako vam nije cilj da vas spazi neki poslodavac i ponudi vam neko fancy radno mjesto kojem naravno niste dorasli jer se niste dokazali na tržištu. U tom slučaju pokušaj nazovimo to uhljebljivanja nema nikakve veze sa industrijom startupa koju karakterizira suprotno, tj prihvaćanje rizika.
Nadam se da nikome ne smeta mala doza realnosti:)
Ivan Brezak Brkan
16. 06. 2020. u 9:35 am
Hvala na detaljnom komentaru 🙂
edin maćeha
16. 06. 2020. u 10:14 pm
ivane bolan, pridruži se ti edi majki, ionako si mu sličan, ko od majke rođen.
Ivan Brezak Brkan
17. 06. 2020. u 7:39 am
Nikad neću tako dobro rapati 🙁
Marko2
19. 06. 2020. u 5:16 pm
Imenjace fulao si ceo fudbal sa pricom o izjednacavanju sansi za uspjeh s kolicinom investicija. Da je bas tako onda bi pets.com bio danas najveca prodavaonica hrane za ljubimce a ne spomenik neuspjesnog megalomanskog projekta u koji su utuceni milijuni bez uspjeha.
Iako se slazem da bez extra love nece biti startupa koji rjesava veliki svjetski problem kao amazon(prodaja) netflix (videoteka) youtube (televizija) to ne znaci da nece biti rjesenja manjih problema tipa ucenje violine koje koliko god trivijalno zvucalo u odnosu na prethodno nabrojano, vlasniku ce donijeti ogroman novac kojeg normalan covjek moze samo sanjati ako se prosiri na veliki dio zajednice.
Kad si spomenuo da su zasiceni tv radio i digitalni mediji normalno da jesu ako se npr fitness starup oglasava u dobro jutro hrvatska koji gledaju umirovljenici, ali ako bi se takva ideja promovirala preko hr sportasa i rekreativaca kojih ne manjka brzo bi se vidio ROI. Kljucna stvar je marketing, ali ne onaj na startup meetinzima gdje se pokusava zavesti investitora nego prema krajnjem korisniku bilo da je b2b ili b2c proizvod u pitanju.
Drugo najvaznije za statup je TRAKCIJA, koliko su oni koji te slijede odani i privuceni idejom, a sto se ne moze kupiti bilo kakvim novcem investitora. Pricam iz iskustva, i moze se uspjeti bilo gdje (iz hr malo teze doduse) ako se prate neki principi koji su univerzalni.