Zašto je veća vijest kad se domaća IT tvrtka proda, nego kad kupi američku?

Infinum je jučer ekskluzivno za Netokraciju otkrio detalje svoje akvizicije ExpandTheRoom iz New Yorka, kojom danas najveća nezavisna razvojna agencija postavlja temelje za daljnje širenje na američkom tržištu. Vijest se brzo proširila i dobro prošla u zajednici, ali jedan tviteraš je postavio legitimno pitanje:

Zašto je inače veća vijest kad se neka domaća IT firma proda, od ovoga (a ovo mi se čini kao veći uspjeh i po nekoj logici korisniji događaj)? U svakom slučaju čestitke svima. https://t.co/iMyfQYTH6e

— Krešimir Valdec (@kvaldec) September 5, 2023

I zaista, kad pogledamo reakcije na recentne akvizicije hrvatskih tehnoloških tvrtki – čini se da su bile puno eksplozivnije. Svi smo čestitali Sabolu kad je jedna od globalnih FAANG tvrtki akvizirala Photomath, Viktoru i Luki kad je Endava akvizirala Five i Alanu i Zoranu kad je akviziran Nanobit.

Exit je samo jedan od dva pokazatelja uspjeha startupa

U startup svijetu vas uče da na kraju vašeg poduzetničkog putovanja postoje dva moguća uspjeha:

• Ili ćete prodati svoju tehnološku tvrtku za masu para (tzv. ‘exit’)
• ili ćete s njom jednog dana izaći na burzu, idealno američku.

U ovom slučaju govorimo isključivo o brzorastućim tehnološkim tvrtkama, ne normalnim tvrtkama – pa čak i onima koje se bave tehnologijom, poput agencija. Razlog tome je što investitori koji ulažu u takve tvrtke žele zaraditi i ne zanima ih lagan rast i isplata dobiti. Poslovni model im se temelji na velikom uspjehu tek nekolicine tvrtki u koje ulože, što pokazuje sljedeći ilustrativni primjer distribucije uspjeha startupa koji su osigurali VC investicije između 1987. i 2008.

Računaju da će većina propasti ili biti aktivna, ali da će zapravo obogatiti svoj kapital kroz desetak exita većim tehnološkim tvrtkama i – ako budu imali sreće i znanja – nekoliko izlazaka na burzu vrijednih milijarde dolara. Radi se o poslovnom modelu na kojem se temelji današnja Silicijska dolina.

Investitori su kroz startup medije poput Techcruncha, podcaste i konferencije usadili ovaj narativ u glave milijuna osnivača širom svijeta pa tako i onih iz Hrvatske. Uspjeti znači prodati se većoj tehnološkoj tvrtki poput Facebooka ili Googlea – ili postati jednorog poput Rimac Automobila i Infobipa pa jednog dana izaći na burzu!

I Google je nekad htio exitati

Zanimljivo je kako su dva spomenuta uspjeha zapravo etape u razvoju tehnološke tvrtke. Ukratko: Ako se tehnološka tvrtka ne proda, vjerojatno cilja izaći na burzu i narasti u sljedeći Amazon, Facebook, Google…

A kad već spominjem Google, prisjetimo se kako se danas najveća tražilica na svijetu 2002. htjela prodati – Yahoou. Na kraju nije, jer Yahoo nije htio platiti cifru od milijardu dolara pa je Google nastavio svojim putem i unutar nekoliko godina prerastao svog konkurenta i izašao na burzu.

Oni koji ne exitaju – izađu na burzu!

Ali vjerujte mi – da je Yahoo kupio Google, vijest u medijima ne bi bila proslava Yahoove odluke koliko slavljenje uspjeha mladih poduzetnika Sergeyja Brina i Larrya Pagea koji su uspjeli prodati svoju tvrtku tadašnjem tehnološkom divu!

Exit je “očit” uspjeh koji svi vole

Za medije, ali i publiku – čitatelje poput tebe – prodaja velikoj tehnološkoj tvrtki je očit uspjeh za nas iz male Hrvatske u kojoj smo do pred 10 godina slavili kad bi investitori iz Bugarske u naš startup uložili nevjerojatnih 20.000 (dvadeset tisuća!) eura.

Medijima (tu brojim i Netokraciju) je lako pisati te naslove – posebno ako otkriju iznos akvizicije, a publici, što tehnološkoj, a što u mainstreamu, je lako ih konzumirati. Lajk, komentar i malo priče s dobrim vibrama razbija nekad sumornu svakodnevicu.

Kad domaća IT tvrtka kupi stranu – da, to je uspjeh, jer pokazuje kapacitet osnivača i timova u toj tvrtki – ali nije krajnji uspjeh. Dok je exit očita završnica trke, kupnja tvrtke je još jedna točka na putu.

Nekad smo slavili investicije, danas slavimo akvizicije – s razlogom

Sve ove narative trebamo gledati u kontekstu razvoja cijele scene kroz posljednjih 10 godina. Primjerice, 2010-ih vijest je bila da hrvatske tvrtke mogu osigurati investiciju kako bi pokušale izaći na strano tržište i tad su vijesti poput Seedcampove investicije u X bile odlično prihvaćene.

Danas – i to sam morao objasniti mnogim osnivačima startupa – manje seed runde jednostavno ne prolaze kao vijest, jer se publika na to naučila. Da, vašem startupu je to vijest, ali svima ostalima je to još jedna vremenska prognoza. Vijest je postala primjerice: investicija od 23 milijuna eura u Photomath.

Neke akvizicije su pak individualno pokazale određen uspjeh scene. Upravo je Googleova akvizicija Photomatha dokazala da se u Hrvatskoj, poznatoj po B2B tehnološkim tvrtkama,može napraviti odličan B2C digitalni proizvod.

Ovo je dokaz da se u Hrvatskoj može napraviti *eben proizvod

Tih akvizicija je posljednjih godina – kao što sam spomenuo na samom početku – nanizalo, primjerice tu su i Superbetova akvizicija Score Alarma pa potom i Axilisa. Nakon 10 godina razvoja nove generacije tehnoloških tvrtki osnovanih oko 2009. te su akvizicije i veće investicije bile dokaz da se sve to isplatilo.

Gledajući samo recentna događanja na tehnološkoj sceni, zaboravljamo da smo te investicije i potom akvizicije s razlogom slavili. I da su na svoj način bile korisne za tehnološku scenu.

S godinama odmaka, neke od tih investicija se možda ne čine kao značajne, jer nisu rezultirale jednorozima. S druge strane, Photomath primjerice ne bi postigao stotine tisuća preuzimanja bez investicije, što je potom dovelo do akvizicije. Dapače, da Hrvatski Telekom 2006. nije akvizirao Sabolov Iskon, Damir ne bi vjerojatno ni bio u prilici pokrenuti Photomath.

Upravo su te investicije i akvizicije omogućile ulaganje prvenstveno u zapošljavanje ljudi i njihovo osposobljavanje – i s razlogom smo ih slavili. Bez njih danas ne bi imali tisuće odličnih inženjera, dizajnera, product managera i drugih talenata koje trebamo za daljnji razvoj scene.

Kapital i iskustvo za sljedeću fazu startup scene!

Naravno da bi bilo super da većina hrvatskih tehnoloških tvrtki od ona dva uspjeha uspije upravom izlaskom na burzu, ali to nije realno. Neke će se prodati, jer možda proizvod nema taj potencijal, tim nema iskustva, razloga postoji i previše.

Ali akvizicije domaćih tvrtki su isto korisne za scenu, jer donose iskustvo i kapital:

• Zaposlenici će dobiti nova iskustva u globalnim organizacijama (ako tvrtke imaju ESOP program potencijalno i pare), a i osnivači će naći nove prilike kao što je Ivan Klarić kroz razvoj Sporteninga.
• Osnivači će dobiti kapital s kojim će potencijalno pokrenuti nove jednoroge ili uložiti u druge startupe (kao što je primjerice Sabol uložio u 57hours Viktora Marohnića ili Klarić u Good Game Nikole Stolnika).

Situacije u kojima hrvatske tehnološke akviziraju strane, posebno američke, još su rijetke. Osim Infinumove akvizicije, SPAN je u ožujku akvizirao estonsku GT Takvara, a Infobip je prošle godine akvizirao američki Peerless za 200 milijuna dolara.

Iako se radi o velikim uspjesima, oni su tek dio etape ovih tehnoloških tvrtki. Ove uspjehe čini se da tek trebamo naučiti slaviti čak i ako nisu dio narativa Silicijske doline – kao što smo nekad slavili investicije manje od gotovinskog kredita, kao što trebamo slaviti bitne uspjehe i manjih tehnoloških tvrtki, ali i kao što ćemo slaviti izlaske na burzu naših jednoroga.

Svaki uspjeh na sceni je bitan – samo važnost nekih ćemo teže shvatiti na prvu!