Sofie Hvitved: “Tko će u metaverseu znati i kontrolirati istinu jedna je od najvećih prijetnji”

Baviti se budućnošću nije baš jednostavno zanimanje. Predviđanje zahtijeva dobro poznavanje prošlosti, uzročno-posljedičnih veza i na kraju poznavanje same ljudske psihe. Jedan futurist mora imati puno aseva u rukavu kako bi mogao predviđati budućnost, a Sofie Hvitved, voditeljica odsjeka za medije na Kopenhagenskom institutu za studije budućnosti, upravo je takav futurist.

Ususret nadolazećoj konferenciji Future Tense (10. i 11. svibnja) koja u Zagreb dovodi 7 svjetski cijenjenih futurologa te okuplja donositelje odluka na svim razinama, Sofie je s nama razgovarala o budućnosti metaversea i kako bi on mogao biti odgovoran, kako će izgledati mediji i medijski sadržaj te mogu li algoritmi umjetne inteligenciji biti etični.

“Čak 66 % stručnjaka koje pitamo vjeruju da smo već sad u metaverseu…”

Teško je pronaći odgovor na pitanje tko će kontrolirati, moderirati i upravljati metaverseom jer puno toga ovisi o tome kako će se on nastaviti razvijati, objašnjava nam Sofie. Trenutno postoji mnogo neizvjesnosti oko toga koje će tehnologije biti uključene, tko će ih implementirati, kako će postojati i hoće li biti centralizirane ili decentralizirane. Također, ne zna se hoće li postojati isprekidani metaverse ili nekoliko zatvorenih.

Ako idemo prema potpuno slobodnom metaverseu, što je uvelike predstavljeno kao utopijska perspektiva, korisnici će imati moć upravljanja. S druge strane, zatvorene metaverse mogle bi kontrolirati neke velike kompanije ili nacije:

Različiti scenariji bi se mogli odvijati u različitim područjima, ali još uvijek ne znamo kako, a puno će ovisiti o radnjama koje danas poduzimamo, kao i o puno propisa o kojima će se tek odlučiti.

I naravno, puno će toga ovisiti i o onima koji će izrađivati “ubojite aplikacije” koje će korisnicima omogućavati ulazak u metaverse.

Sofie ne vjeruje kako smo trenutno u metaverseu iako neki stručnjaci ipak na to aludiraju:

Čak 66 % stručnjaka koje pitamo vjeruju da smo već sad u metaverseu. Barem u nekoj ranoj fazi jer smo toliko konvergirani. Naši fizički i virtualni životi već su povezani na mnogo načina, a posebice kod mlađe generacije.

Tko će u metaverzumu znati i kontrolirati istinu?

Naravnom, postoje neke stvarno velike prijetnje kojih moramo biti svjesni, dodaje Sofie. Budući da je sve u metaverseu pretvoreno u podatke, svi će podaci biti nadzirani.

Osim toga, kako je metaverse izrazito imerzivan, tako je ujedno i izrazito moćan. Kako ćemo znati što je istina i kako ćemo raspoznavati što je točno kada imamo sintetičke medije (generirani umjetnom inteligencijom) i influencere, pita se futuristica:

Fizičkim se životom u metaverseu može vrlo lako manipulirati jer ne možete dokučiti je li fizički stvaran ili postoji nešto virtualno što je gotovo jednako stvarnosti, ali možda nije najistinitije, da tako kažem. Tko će u njemu znati i kontrolirati istinu jedna je od najvećih prijetnji, ali istovremeno i pitanja.

Kako bi trebao izgledati odgovoran metaverse?

Definicija odgovornog metaversea ovisi o tome koga pitate. Na primjer, u Saudijskoj Arabiji jako su zainteresirani za metaverse i samu inovaciju pa zbog toga nisu postavili propise kakve imamo primjerice u Europi. Sofie nije sigurna kako je to odgovorno:

Tada biste mogli imati nešto slobode, ali bit će nekih drugih stvari u kojima nemate slobodu, a to su situacije u kojima manjka inkluzije, raznolikosti, a pitanje je i kako će se osigurati dostupnost, ali i zastupljenost svih.

Sofie misli da su to neka od najvažnijih pitanja koja treba postaviti upravo sada i pitati se osiguravamo li mi društvo u kojem će svi biti uključeni i možemo li slobodu onda ponijeti sa sobom i u metaverse?

Može li algoritam biti etičan?

Mnogi istraživači su pokušali dokučiti je li algoritam nešto dobro ili loše, objašnjava nam Sofie. Ona odgovor vidi u načinu kako je nešto programirano, točnije, s kojom namjerom je nešto stvoreno. Ovisno o čovjekovim namjerama, ako oruđe može postati oružje, tako algoritam možemo namijeniti za pozitivne i negativne svrhe. 

Sofie smatra da će algoritam postati etičan u trenutku kada uspijemo definirati kako bi on trebao funkcionirati, a da nam pomogne u ostvarivanju sreće, pružanju različitih pogleda na teme i boljeg obrazovanja. 

Dodatno, ljudi koji rade u tzv. konstruktivnom novinarstvu rade na algoritmu kako bi otkrili kako osigurati različite kutove gledišta unutar jednog sadržaja te kako da dođu do pravih informacija.

Tako da u ovom kontekstu etičan algoritam uključuje i brigu da se etički koristimo podacima, da je postignuta transparentnost i dostupnost sadržaja, kao i da on bude otvoren što većem broju ljudi.

Kakva vrsta sadržaja se nadovezuje na vrijednosti demokratskog društva?

Sofie smatra kako bi trebali stvarati sadržaj koji se nadovezuje na vrijednosti demokratskog društva, a jedan od najboljih primjera takvog sadržaja je medij Semafor.com, stranica koja naglasak stavlja na transparentnost:

Naime, oni su stvorili vrstu agitatora koji u člancima vrlo jasno pokazuje što su činjenice, što je analiza, što je mišljenje, što su protunarativi, a što je globalna perspektiva. Izgradili su ga na strukturiran način tako da publika, čitatelji i korisnici točno znaju kako se kretati vijestima koje ponekad mogu biti vrlo nejasne.

Na Semaforu čitatelji točno znaju što je mišljenje novinara, a što je činjenica i odakle zapravo dolazi ta činjenica, ističe Sofie. Pored same medijske struke, zabavni sadržaj isto ima svoje probleme, a posebice kad snimate dokumentarne filmove i ubacujete nešto što možda nije stvarno.

Influenceri često imaju bolji pristup u prenošenju informacija od novinara, ali…

U SAD-u je provedeno istraživanje koje pokazuje da sve generacije konzumiraju više sadržaja kojeg stvaraju content creatori od onog kojeg stvaraju profesionalci. Sofie ističe kako su mnogi od tih influencera jednako dobri kao profesionalni novinari, a ponekad čak i bolji. Pogotovo kada je u pitanju razumijevanje novih struktura i funkcioniranje budućeg medijskog krajolika.

Oni se služe novim formatima, stvaraju zanimljiv sadržaj, rade kraće videozapise koji rezultiraju većim angažmanom, koristeći se videom te koristeći TikTok uz druge nove medije, ali pitanje je koliko se posvećuju istini?

Govore li influenceri istinu, provjeravaju li istinitost sadržaja i kako se snalaze u tome? Definitivno smatram da bi profesionalni novinari trebali razmisliti o suradnji i načinima kako učiti od njih, jer ove prakse neće nestati, baš naprotiv.

Staromodni poslovni modeli su velik problem medijske industrije

Mediji danas pokušavaju pridobiti što više pretplatnika u digitalnom svijetu te štite svoj sadržaj pomoću plaćanja pretplate. Sofie to smatra kompliciranim jer želimo da informacije budu besplatne kako bismo mogli biti dobro upućeni ljudi, ali je sadržaj trenutno ekskluzivan i zapravo je vrlo mali broj čitatelja u mogućnosti da plaća vijesti:

U pokušajima da vidimo kako možemo preispitati način širenja informacija i poslovnih modela općenito, smatram da bi se trebala odbaciti pretpostavka o linearnom načinu stvaranja sadržaja. Moramo razmišljati o sadržaju kao o fragmentiranoj formi koja se može nadograđivati i koristiti u različitim kanalima, formatima pa čak i eksperimentima.

Kako da onda novinari odustanu od tradicionalnog načina razmišljanja i stvaranja sadržaja, pita se Sofie? Možda sadržaj nije nužno jedini kralj, moramo shvatiti cijelu ideju fokusiranih algoritama, novih kanala distribucije, novih formata i samog sadržaja.

“…sadržaj bi definitivno trebao biti personaliziran te bi korisnik trebao imati različite opcije u kojima će ga konzumirati.”

Informacije postaju osobne, navodi Sofie, a u Kopenhaškom institutu za studije budućnosti su napravili izvještaj o tzv. likvidnim potrošačima:

Likvidni potrošač očekuje da stvari budu stvarane za njega i da će one posljedično biti zaslužne za stvaranje njegove “bolje verzije sebe”. U okviru znanja koje imaju, oni zapravo žele nadogradnju.

Dakle, ljudi ne žele više općenite informacije, već nešto što je personalizirano i što odgovara njihovim očekivanjima u trenutku u kojem se nalaze i u formatu koji im više odgovara, zaključuje Sofie. Nekada taj sadržaj može biti kratak, nekad u audio obliku ili u videu, a ponekad u formatu namijenjenom dužem čitanju:

Dakle, sadržaj bi definitivno trebao biti personaliziran te bi korisnik trebao imati različite opcije u kojima će ga konzumirati.

Zanimljivo je da u BBC-jevoj sekciji za razvoj i istraživanje rade s pojmovima kao što su fleksibilni mediji što pokazuje odmak od linearnih medija:

Ima mnogo načina za povezivanje sadržaja, posebno korištenjem umjetne inteligencije i novih alata kako bismo osigurali da se stvaraju na jeziku koji nam se sviđa i u tonu koji nam odgovara. Imamo AI koji je mnogo sličniji digitalnom pomoćniku koji osigurava da sadržaj odgovara našim zahtjevima i potrebama.

Ako vam je bilo zanimljivo čuti zapažanja i mišljenja Sofie Hvitved, nemojte propustiti poslovnu konferenciju Future Tense u organizaciji PR agencije Komunikacijski laboratorij koja u Zagreb 10. i 11. svibnja 2023. dovodi 7 svjetski cijenjenih futurologa. Dva dana izvrsnog programa pokrit će trendove koji nas već sutra očekuju u svakodnevnom poslovanju i životu.