Da HTZ zna promovirati slavonski turizam u doba krize, ne bi pokrenuo Slavonia.travel

Vikend iza nas u Osijeku je obilježio jedan od najboljih događaja kojeg sam bio dio, Gumiranje na Dravi. Gotovo stotinu posjetitelja ove je godine bicikliralo sat vremena kako bi se iduća dva sata spuštalo Dravom uz druženje, glazbu i opuštajuć ambijent rijeke. Ovaj događaj je za mene sve ono što je Osijek koji poznajem i volim: opušten, zabavan i kul – i obavezan za svakog tko posjeti Osijek u ljetu!

U jeku rasprava o tome kako je naš morski turizam u mogućem problemu zbog povećanja slučajeva koronavirusa razmišljao sam tako o regiji u kojoj ima relativno malo slučajeva i za koju je jesen možda i važnija od ljeta: Slavoniji i Baranji. Igrom slučaja, upravo je ova regija prije dva mjeseca dobila novu internetsku stranicu Slavonia Travel koja je zapravo sjajan primjer kako se malo truda ulaže u turizam istoka Hrvatske, iako se konstantno govori o projektima koji će ga revitalizirati.

Projekt pet slavonskih županija (Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Brodsko-posavske) i Hrvatske turističke zajednice nastoji biti mjesto koje će nadograditi ponudu njihovih internetskih stranica i biti prvo mjesto za informiranje prije nego što se odlučite na odmor u jednoj od ovih županija. U teoriji zvuči sjajno, jer moderna stranica koju možete podijeliti na društvenim mrežama i privući goste uvijek je super ideja, samo što ovaj puta realizacija kaska za idejom. Umjesto ulaganja u digitalne kanale, mi ulažemo u jedno te iste stvari koje donose solidne rezultate, ali to je možda 30 posto onoga što bismo zaista mogli.

U doba pandemije, kraja turističke sezone i nesigurne budućnosti, mi gledamo u stranicu koja naizgled ne služi ničemu, a mogla bi biti izuzetno korisna za sve one koji se bave turizmom u ovome dijelu Hrvatske. Ovo zapravo ne bi trebalo čuditi jer na upite stranih gostiju o tome kako se snaći u Hrvatskoj u vrijeme pandemije ionako odgovaraju Bradbury, Krešimir Macan i njihovi kolege, a ne Hrvatska turistička zajednica kojoj bi to trebao biti posao.

Slavonia, ali ne na engleskom

Očekivalo bi se da će stranica na adresi slavonia.travel biti usmjerena na turiste iz stranih država, jer se na hrvatskom ne kaže “Slavonia”, a bome se ne kaže ni “travel”. Ovo drugo razumijem jer se radi o domeni koja je stvorena za turizam, ali ovo prvo bi osobi koja posjećuje stranicu dalo dojam da se radi o stranici na engleskom – ili barem onoj koja je internacionalno usmjerena.

Krivo. Koliko god se trudio nisam uspio pronaći tipku za promjenu jezika s hrvatskog na engleski. Ovo mi je izuzetno čudno jer danas gotovo svaka informativna stranica s različitim ciljanim skupinama ima mogućnost promjene jezika i ne mogu vjerovati da se tijekom čitavog razvoja baš nitko nije sjetio ubaciti prijevod i decidirani gumb da se na njega prebaci, pogotovo jer na stranici zaista nema puno teksta (devet pojedinačnih stranica).

Isti slučaj je sa stranicom visitslavoniabaranja. Istina, ova stranica iza koje stoji Turistička zajednica Osječko-baranjske županije ima mogućnost preuzimanja letaka na engleskom i još nekim jezicima. Aktualni događaji se pojavljuju na stranici u vrijeme kada se održavaju i redovito ažuriraju na hrvatskom, ali ako ste stranac – imate samo brošuru. Zašto? Koliko saznajem, ova stranica još nije dovršena, ali je u izradi izuzetno dugo. Sada je već malo prekasno da se izvuče na taj način.

Regija paradoksa

Kad smo kod paradoksa i bizarnosti –  ponajveći projekt regije je imena HEAD.ON.EAST, što je englesko ime. Osim toga, ako slučajno kliknete na neki članak kontakt forma ispod njega je na engleskom. Kao šlag na tortu web stranica vas često usmjerava na staru stranicu koja ima englesku verziju, ali izgleda kao da je dizajnirana u doba kada je Windows 98 bio aktualan.

Paradoks je veći time što je čitav brend hrvatske “Croatia full of life” poznat u čitavom svijetu upravo zbog toga što je napisan na “svjetskom jeziku”. Zamislite kako biste se osjećali da kao Britanac ili Australac dođete na stranicu čije je ime napisano vašim jezikom, samo da vas dočeka tekst koji ne razumijete i kontakt forma koju možete ispuniti, ali ćete odgovor sigurno dobiti na hrvatskom i pisat će:

No ingliš onli kroatian.

Ne znam jesam li samo ja zaprepašten ovim nizom nelogičnosti koji ne staje ovdje, ali zaista mislim da bi se o ovome trebalo više razmisliti jer prijevod svih materijala na engleski nikome ne može donijeti ništa loše. U svijetu u kojem se svi trudimo prilagoditi turizam pandemiji, u Slavoniji je vrijeme stalo. Ali ne 2019., nego otprilike 1919.

Kulena i igara

No, dosta o engleskom. Možda će vam ovo doći kao velik šok ako niste nikada bili u Slavoniji, ali:

• Slavonija nisu samo kulen, bećari, konji, vinogradi i rakija.

Jedan od mojih problema s ovom stranicom leži u tome što se naslanja direktno na stereotipe. U redu, stereotipi često dođu iz iskustva i u Slavoniji zaista volimo rakiju i fiš paprikaš, ali to nije poanta. Problem je u tome što, ako se i targetira hrvatska ciljana skupina gostiju (jer stranica nema dio na engleskom), Hrvati već znaju za slavonski fiš i rakiju! To je gotovo pa jedino što itko sa sigurnošću može reći o Slavoniji, a sada imamo potpuno novu stranicu koja im servira – isto to.

Koliko to daleko – i nepromišljeno ide možemo vidjeti na primjeru pod-stranice weba “Upoznaj”. Ova stranica trebala bi čitatelja upoznati s nekim od glavnih aduta regije, ali kada kliknemo na opciju dobijemo ponuđeno za istražiti nekoliko nepovezanih stvari:

• CITY BREAK – Prva kategorija koja je opet neobjašnjivo na engleskom jer je valjda to pojam s kojim se susreću svi ljudi u Hrvatskoj? Zašto ovo nije na Hrvatskom? Zašto stranica nije na Engleskom?! Ujedno i jedini “moderni” pojam na ovom popisu.
• BEĆARAC – Istina, ovo je tradicija, ali nije nešto zbog čega biste doletjeli iz Solina ili Šibenika osim ako ste zaljubljenik u tradicijsku glazbu, a ako jeste vjerojatno znate za njega.
• LIPICANCI – U redu, velika je stvar imati dvije državne ergele u Slavoniji, to je posve točno i mislim da je pametno istaknuti ergele kao veliko kulturno blago ove regije. Ako niste, svakako se zaputite u Lipik ili Đakovo, iskustvo je sjajno.
• ŠOKAČKO KOLO – Isto kao i s Bećarcem, razumijem da se radi o tradiciji, ali mislim da se barem ovo moglo zamijeniti s nekim modernijim pojmom, ili barem uklopiti u dio s Bećarcem pod naslovom “tradicija” ili slično.

Zašto bi se netko odlučio na uske kulturne događaje poput bećarca i kola, a ne na neke koje voli i posjećuje šira publika i poznati su, poput Vezova ili Vinkovačkih jeseni?

Drugi od tri glavna izbora na glavnoj stranici, “okusi”, još je bolji: vino, rakija, fiš i kulen! Ni riječi o sve većem broju uspješnih zanatskih pivovara poput Malog Diva, Beckersa, Walkowa, Popstera i velikoj sceni kućnih pivovara okupljenih u Panonski pivarski sindikat, a ni o domaćoj mini tvornici gina u Požegi. Pravi hrvati ne piju gin, samo gase kulen rakijom.

Bic, bajs, bećarac

Jedina naznaka nečeg zanimljivog mlađim dobnim skupinama je dio “cikloturizam” na pod-stranici “Osjeti”, a koji svoje mjesto dijeli sa šumama, rijekom Dravom, lovom i ribolovom te parkovima prirode. Ovaj dio mi pokazuje naznake onoga što bi ova stranica trebala biti, jer je cikloturizam zaista nešto što bismo trebali gurati prema svima kao zanimljiv dio turističke ponude Slavonije i Baranje.

U kategoriji Slavonija naširoko se govori o tradiciji:

Izvorna narodna kultura predstavljena je u brojnim folklornim, glazbenim i gastronomskim manifestacijama, tamburaškoj glazbi, bećarcu te tradiciji čuvanja narodnih nošnji poznatih po karakterističnom slavonskom zlatovezu.

…što je super, ali je u isto vrijeme bizarno da se na stranici koja baš jako voli tradiciju ne spominje Tvrđa i secesijski niz u Osijeku. Ako je ideja da se oslanjamo na tradiciju, meni bi Tvrđa prva pala na pamet. Zašto se u dijelu o Vukovarsko-srijemskoj ne spominju Vinkovci koji su najstariji grad Europe, ako nam je kriterij povijest?

Zašto je Spačva bitnija od Dunava i zašto se nije moglo prikazati oboje u Vukovarsko-srijemskoj? Gdje su spomenute Vinkovačke jeseni i Đakovački vezovi? Možda i jesu negdje na stranici, ali nije ih lako naći stoga kao da i nisu – iako se radi o najvećim događajima dvaju važnih gradova Slavonije.

U dijelu o Vukovarsko-srijemskoj kao jedna od zanimljivosti navodi se i spomen na Domovinski rat, a u Virovitičko-podravskoj županiji ponavljaju se riba i vino kao i u Osječko-baranjskoj. Požeško-slavonska također se dići vinom. Zapravo vina nisu ključna samo u Brodsko-posavskoj županiji iako i ta županija njeguje bogatu tradiciju vinske kulture. Možda se moralo iskoristiti samo četiri glavna pojma pa vino nije stalo? Zaista ne razumijem.

Za koga je ova stranica?!

Ako ste poput mene (uz to iz Slavonije), do sada već razbijate glavu jer ne znate koja je ciljana skupina za ovu stranicu i zašto ona uopće postoji. Jednostavno rečeno, ova stranica je loše korisničko iskustvo za svakog turista, a koji nema nikakve koristi od nje osim produbljivanja onih znanja koje već zna (ako je iz Hrvatske). Jer, imajte na umu da ciljana skupina ove stranice nisu strani turisti koji bi vjerojatno uživali u svemu navedenom na njoj da isto razumiju, ali stranica nije na engleskom. Prema tome, ostaju nam iseljenici i možda stanovnici neke od susjednih država čije se kontinentalne turističke ponude također naslanjaju na tradiciju i gastronomiju.

Ono što je zaista sjajno je činjenica da gotovo svatko tko živi u Hrvatskoj na spomen Slavonije misli o hrani i vinu, a mi mu nudimo stranicu baš s time. Tko je htio jesti kulen u Baranji je vjerojatno to i napravio, a tko nije neće ga zanimati stranica ovog tipa. Kulenom i rakijom zadovoljili smo jedan dio gostiju koji će doći na jednodnevni izlet, to je točno – ali kao što Dalmacija ne nudi samo sunce i more ne smijemo ni mi nuditi samo gastronomiju, nego sadržaj koji će ljude zainteresirati čitav odmor.

Ako nije staro, ne želimo to

Razumijem da sajt služi kao digitalna brošura koja predstavlja neke glavne stvari Slavonije i Baranje bez previše kompliciranja, ali bi li zaista bilo toliko komplicirano dodati i neke druge stvari koje u ovoj regiji radimo, a da nisu ostale iste posljednjih 300 godina?

Još važnije, gdje su linkovi? Zašto s ove stranice ne mogu otići na stranicu Ergele, stranicu Kopačkog Rita i drugih istaknutih mjesta? Zašto s nje jedino mogu otići na visitslavoniabaranja koja je jednako tako loša? Kakvo je to korisničko iskustvo kada mi stranica ne ponudi da se dalje informiram niti mi omogućuje da zatražim ponudu neke od vinarija ili drugih sadržaja? Misle li u HTZ-u zaista da ću ugasiti ovu “zapaljenu kantu smeća” od stranice i onda guglati “lipicanci slavonija” da bih saznao više? Ne.

Gdje su Ferragosto Jam, najpoznatiji kontinentalni festival u Hrvatskoj i druge glazbene manifestacije? Gdje je Pannonian Challenge, Vinski maraton, utrka Noćni cener u Osijeku, festival Hang Loose u Vinkovcima, Vukovar Film Festival, craft pivovare, male vinarije, Wine and Bike tour Erdut, Gumiranje, adrenalinski parkovi, off-road avanture, Adventska događanja, festival Head on East (super ime na engleskom 🙂 ), u Michelinov vodič uključeni restorani, NK Osijek i Kohorta, OSC i tehnološke tvrtke, Urban Fest Osijek, In Da Sofa događanja i ReArt festival, pa i Dunav? Ovo je samo mali dio dobrih događanja koja trebate posjetiti, a ne misliti samo na kulene i šunke.

Možda su ovi i još stotine sličnih zanimljivih i modernih događaja upravo ono što ova stranica naziva “neispričanim pričama”. Da nema ljudi koji žele da Slavonija bude moderna, takvi bi i ostali – HTZ sigurno tu ne bi pomogao.

Treba nam skok u 2020.

Za kraj treba reći i kako ova stranica, iako služi kao poziv ljudima da dođu u Slavoniju i Baranju, nema nikakve informacije o pandemiji niti ju ikako spominje. Vjerujem da nije ni ažurirana mjesecima, što također nema smisla jer se turistička ponuda stalno mijenja i treba biti aktualna. Ovoj stranici treba promjena i produbljivanje sadržaja, ali prije svega mogućnost promjene jezika i bilo kakva strategija informiranja javnosti o njoj. Nisam siguran da ste za nju znali do danas i to je prava greška – ako nitko osim nekoliko portala o njoj nije govorio, kako HTZ očekuje da ona privuče turiste? Ako ne žele da ih privuče, zašto su ju uopće platili?

Ali na kraju ništa od ovog nije previše čudno. Prema Strateškom planu turizma Slavonije ni ne pomišlja se na išta drugo, očito nam kulen i bećarci donose milijune. Njegovanje tradicije, gastronomija i ruralnost kao i lokalna kultura glavni su aduti brenda Slavonije za HTZ, nikakav spomen ničega modernog ondje nećete pronaći. U vrijeme kada koronavirus uništava turizam mi ne radimo ništa kako bismo si pomogli, a onda će nam kasnije netko drugi biti kriv.

Sve što trebamo raditi je iskoristiti ove gore spomenute prednosti poput čiste vode i zraka, ali ih modernizirati. Trebamo dati više prostora i podrške događajima koji će Slavoniju staviti na kartu ne samo onih koji vole jesti, već i svih drugih turista. Trebamo podržati i sjajne lokalne inicijative poput Go2Baranja i drugih. Ulaganje u digitalne kanale i bolja prezentacija na društvenim mrežama može učiniti ogromnu razliku, ali iz nekog razloga mi to kao da ne želimo raditi.

Govorilo se ove godine i o otkazima u HTZ-u, ali naravno da ih na kraju neće biti. Zašto bi i bilo kada svoj posao rade tako vrhunski, zar ne? Možda bi se preustrojem eliminirala potreba za ovim tekstovima, ili onima koje smo pisali u kontekstu Viber grupa s informacijama, ili činjenica da HTZ blokira fotografe na Instagramu. Ali evo, ekipa će si malo smanjiti plaće, iako imamo više od 300 turističkih zajednica koje koštaju lijepih tristotinjak milijuna kuna godišnje. Zašto postoje ako ne rade kako treba?

Upravo zato pozivam sve čitatelje Netokracije iz Osijeka, Vukovara, Đakova, Slavonskog Broda, Našica, Orahovice, Požege, Miholjca i svih drugih mjesta da u komentarima ostave njihova kul mjesta koja se ne vežu samo za kulen i paprikaš, pa ako netko od začetnika ove stranice bude čitao kolumnu može vidjeti kako radimo i druge stvari, osim što jedemo kulen, pecamo te ribe i pijemo žestu.

21.4.2021. Stranica Slavonia.travel je u međuvremenu dobila svoju verziju na Engleskom jeziku, ali stranica visitslavoniabaranja i dalje nije – iako je ime i dalje na Engleskom. Također, i dalje postoje nelogičnosti poput činjenice da je cijela stranica na Hrvatskom, a kada skrolate do dolje dobijete gumb na kojem piše “back to top”.

Dakle, i dalje nedovršeno – nekoliko godina od početka razvoja. Ovo samo pokazuje koliko su teze iznesene u ovome tekstu i dalje aktualne, gotovo punih godinu dana od njegove objave. Zanimljivo je kako je dodana kategorija za digitalne nomade na Engleskom, ali nije bilo vremena za prevesti ostatak stranice.