Sjaj i bijeda domaćeg Twitter i Facebook community menadžmenta

Sjaj i bijeda domaćeg Twitter i Facebook community menadžmenta

Zanimanje o kojem smo prije dvije-tri godine pisali kao o 'poslu budućnosti', community menadžment, danas je već nešto više mainstream od očekivanog, a s vremenom je, valjda kao i svako drugo zanimanje, iznjedrilo dobre koliko i loše stvari. U našem današnjem pregledu 'sjaja i bijede' donosimo kratki sažetak ove industrije, razmišljanja i rasprave radi.

U osvit community menadžmenta

Zanimanje o kojem smo prije dvije-tri godine pisali kao o ‘poslu budućnosti’, community menadžment (aka vođenje Twitter i Facebook profila za tvrtke), danas je već nešto više mainstream od očekivanog, a s vremenom je, valjda kao i svako drugo zanimanje, iznjedrilo dobre koliko i loše stvari. U našem današnjem pregledu ‘sjaja i bijede’ donosimo kratki sažetak ove industrije, razmišljanja i rasprave radi.

Sjaj – Community menadžment postoji

Kad smo neki od nas sada već prije više od dvije godine pokretali korporativne profile na Twitteru i Facebooku, morali smo proći kroz određenu dozu prijezira, nerazumijevanja i omalovažavanja. Umjesto da smo radili nešto ‘konkretno’, mi smo se ‘zafrkavali na Facebooku’. Uz taj početni duh kojeg su širili brojni šefovi, firme i korisnici, čudi me da je community menadžment uopće zaživio. Ali jest. Sjajno!

Bijeda – Bože, što smo radili u početku…

Možda nije točno reći da nismo znali, već nismo ni slutili kako bi to trebalo izgledati. Pa smo ‘kupovali’ fanove nagradnim igrama na lajkove i ušli u nemilosrdnu bitku s korisnicima koji su vrlo rano shvatili princip. Sami smo krivi, odgojili smo profesionalne lovce na nagrade s korporativnih profila. Ima ih još i danas. Što je još tužnije, ima i community menadžera koji njeguju ove ‘klasične’ metode. Bijeda.

Sjaj – Uozbiljili smo se i postali industrija

U Hrvatskoj se u posljednje dvije godine community menadžment  počeo doživljavati kao ‘pravi’ posao, pa su pojedini entuzijasti otvorili firme. Prvi community menadžeri su počeli raditi ‘ful time’ ovaj posao. Stigao je Jasno&Glasno, Acumen Connect,  iStudio, Drap…Ljudima je u radnu knjižicu upisano ‘CM’. Sjajno.

Bijeda – Čiji je veći

Broj fanova na Facebooku, naravno. Srednji menadžment velikih korporacija, ono najgore zlo što postoji u poslovnom svijetu, shvatilo je community menadžment  posve krivo. Dijelom i zbog nas. Od društveno mrežne aktivnosti napravili su utrku. Za metode se više nije pitalo, jedino je važno (bilo) sakupiti što veći broj ‘fanova’, odnosno što veću brojku za pokazivanje šefu. Bijeda.

Sjaj – Kreativni zamah

Svjedočili smo u protekle dvije godine zaista sjajnim kampanjama. Online društvene mreže su probudile novu nišu kreativnosti u firmama (i van njih). Korisnici i klijenti su nas natjerali da razmišljamo ‘out of the box’. Razvili smo projekte i napravili od nekih nepoznatih firma brendove isključivo putem online društvenih mreža, bez ulaganja u velike plakate pored ceste. Sjajno.

Bijeda – Jeeej, vikend!

Kad ne znaš o čemu bi, pričaš o vremenu. Isto je postala premisa i na online društvenim mrežama. Hrpetina brendova, što velikih, što malih, u nedostatku kvalitetnog community menadžmenta, svoju digitalnu prisutnost svela je na ‘Dobro jutro, vruće je, što se radi, ide vikend, jeste nam dobro, ekipa super ste, evo neki glupi vic’ vrstu komunikacije. Kad nemaš sadržaja ili ga ne znaš predstaviti, dobra je i neka youtube pjesmica. Bijeda s velikim B.

Sjaj – Izlazak s mreže

Odnosno, izlazak s online društvene mreže na druge kanale. Integrirane kampanje, drugim riječima. Kombinacija kreativne akcije online i QR koda na ulici, plakata na festivalu i paralelni prijenos nekog događaja na više platformi.  Često jako kreativno. Sjajno.

Bijeda – Tko pod drugim jamu kopa

Malo nas je koji se bavimo ovim poslom. Ima nas, al’ smo govna. Bez da generaliziram, evidentan je raskol od samog početka u ovoj zajednici. Nekima je ok kupovati fanove, nekima je ok ‘kupovati’ fanove, a neki razumiju da se fan ne može kupiti nego privrijediti. Nekima je ok preuzeti nečijeg klijenta, a kud ćeš lakšeg načina od konstantnog podrivanja na online društvenim mrežama. Netko hejta brend? Nema frke, jedan RT i tamo si. Bijeda.

Sjaj – Ušli smo u ‘core’ biznisa

Neki od nas ne da više nisu marginalci, već rade u velikim tvrtkama i razrađuju strategiju web nastupa. Dakle, iznutra, čineći neku inače ogromnu i glomaznu tvrtku fleksibilnom i modernom. Neki to rade izvana. Ali i jedni i drugi su uspjeli (barem u nekim tvrtkama) obuzdati pakao srednjeg menadžmenta i mahnuti zastavicom za kraj sulude trke za brojkama, nauštrb kvalitete. Sjajno.

Komentari

  1. Antonio

    Antonio

    07. 09. 2011. u 9:49 am Odgovori

    Da li možda postoje podaci (blio kakvi) iz Hrvatske ili svijeta gdje se vidi povećanje profita tvrtke, koja se bavi prodajom dobara ili usluga, nakon što su zaposlili CM-a koji se bavi isključivo Facebookom i Twitterom?

    • Dario Kreštalica

      Dario Kreštalica

      08. 09. 2011. u 11:31 am Odgovori

      Nisam zapazio ovaj komentar, sorry!

      Ovo je jako dobar komentar !!!

      Tko danas u vrijeme recesije može zaposliti CM-a a da nema nekog napredka u prodaji!

      Neki CM-ovi kažu: pa nije sve do nas, prodaja ovisi i do ostalih sektora unutar firme!
      Istina je, ali je CM taj koji komunicira sa kupcima tj. na prvoj liniji fronte, a ako CM vidi da nije zdrava firma ili nektko uveliko sabotira prodaju onda treba da sam dadne otkaz i ide u drugu firmu.

      Za mene je najbolje kad bi rekla firma jednom CM-u:
      “Čestitamo vam, na osnovu vašeg rada prodaja je porasla!”

      Ostalo je sve naglabanje…. 😉

  2. Miloje Sekulic

    Miloje Sekulic

    07. 09. 2011. u 10:18 am Odgovori

    Broj fanova jeste bitan i to je jedan od parametara uspeha rada CM a opuste se necu sada ogradjivati sa pricom o “pravim”, “aktivnim”, itd fanovima jer se to podrazumeva.
    Klijenti nisu ovce i ne moze im se prodavati gomila fanova kao jedini parametar uspeha naseg rada ali takodje da niko nije lud da placa “kreativan resenja” koja nemaju efete. Efekti se definisu i kroz aktivnost (ocekivani odgovor) fanova ali i krzo brojnost zajednice

  3. Barbara Slade

    Barbara Slade

    07. 09. 2011. u 10:52 am Odgovori

    Antonio,
    Mogu reći ono što znam sigurno:
    – News portali generiraju između 30 do čak 80(!) posto prometa prema svojima web stranicama isključivo s Facebooka. To znači veću čitanost, i ergo veću zaradu od oglašavanja

    – Stranice s grupnim popustima ne mogu bez community managera jer su Facebook i Twitter glavni generatori prometa prema stranici zakupnju. I to govorim o postotcima od 50 do čak 90%.

  4. Antonio

    Antonio

    07. 09. 2011. u 11:14 am Odgovori

    Barbara, to stoji za news portale i stranice sa grupnim popustima jer su oni i “okrenuti” samo internetu. Upravo zato sam i napisao prodajom dobara i usluga. Primjer: tvrtka se bavi prodajom XY proizvoda, nema online shop, jedino web stranicu na kojoj prezentira te proizvode.

    Bukvalo: da li je prodano više XY piva nakon što su zaposlili nekoga tko vodi Twitter i Facebook profile te tvrtke?

  5. Barbara Slade

    Barbara Slade

    07. 09. 2011. u 11:29 am Odgovori

    Ne znam brojke oko prodaje, jer nisam radila u toj niši, ali pretpostavljam da se putem društvenih mreža može brže i jeftinije oglašavati, posebice neke (lokalne) akcijske prodaje, a bitno je podizati svijest o online kupnji među Hrvatima.
    Ne stoji za pivu koju smo naviknuti kupiti u birtiji jer smo nacija birtijaša, al brojni proizvodi mogu se kupiti via online/mobile. Možeš zaista novoj generaciji mobilnih kupaca staviti proizvod pod nos, pritom da oni i profitiraju dok tvrtka razvija digitalnu strategiju. Zajedno tvrtka i kupac razvija novu naviku kupovanja “s kauča”.
    Uglavnom, prisutnost na društvenim mrežama sigurno ima utjecaja (osim poznatog poliranja imidža tvrtke), a trošak CM-a nije velik.

  6. Vanai

    Vanai

    07. 09. 2011. u 11:38 am Odgovori

    Mislim, pa ljudi moji ovo je jedna jako mala državica, svak svakog zna, svi sve znaju…ovo vam je kao jedno malo veće selo prebolite to!

    Neka i sjaja i bijede da nema toga ne bi bilo zanimljivo! 😀

    I jače ‘industrije’ nisu u boljoj poziciji u državi ne zbog same industrije nego kulture rada.

  7. Dario Kreštalica

    Dario Kreštalica

    07. 09. 2011. u 2:52 pm Odgovori

    Ha, ha, ha, ….. ovaj dio članka me žestoko nasmijao: “Malo nas je koji se bavimo ovim poslom. Ima nas, al’ smo govna. ” :-))))))))))))))))

    U biti CM je vremenom postao popularan iz tri aspekta:
    – može povećati promociju određenih usluga i proizoda
    – može povećati konkretnu prodaju usluga i proizvoda
    – i na kraju može se slobodnije i direktnije komunicirat s kupcima za razliku od dotadašnjih načina i pristupa

    I onda eto lavine “pametnjakovića” koji žele samo sebe istaknuti, nametnuti i zaradit na brzaka lovu.

    Ali činjenično stanje je pokazalo da se tako ne može na “dugu stazu”, …. broj fanova raste a nema povećanja prodaje !!!

    Ponavljam: BROJ FANOVA RASTE A NEMA POVEĆANJA PRODAJE !

    Naime, sve je uzaludno ako u konačnici nema povećanja prodaje. Ta konačnica može varirati od branše do branše pa npr. imamo ciklus do konačne prodaje: 1mjesec ili 3 mjeseca ili 6 mjeseci ili 9 mjeseci ili pak 12 mjeseci.

    U većini slučajeva ako nema povećanje prodaje unutar 12 mjeseci, firma daje otkaz CM-u ili čak prestane se bavit community menadžerstvom ili bolje rečeno SMM.

    Zato je moj savjet: prestanimo prodavti maglu nego povećajmo profit firmama i ima da se za nas otimaju sve zdrave firme inače ćemo svi pilićarit osim možda par firmi koji su u vezi sa stranim firmama.

  8. Tonči Jukić

    Tonči Jukić

    07. 09. 2011. u 2:56 pm Odgovori

    Mnogi su CM-ovi vani izrasli i iz nekadašnjih forum admina i “webmastera” (barem u većim tvrtkama koje su takve pozicije uvele već davno), znaju klijentelu i kako prikupiti nove klijente.

    Koliko sam primijetio, CM-ovima je u nas problem dokazati rad i vrednovati ga jer osim broja “fanova” i direktnih rezultata vlastitih akcija na društvenim mrežama, nemaju neke konkretne pokazatelje uspjeha i konkretne rezultate rada s obzirom da posao CM-a ne traži neku konkretnu edukaciju, neka strogo određena znanja i nema lako definirane granice, već se svodi na iskustvene kvalitete i osjećaj za “community” i marketing.

    • Nikola Krajačić

      Nikola Krajačić

      07. 09. 2011. u 5:38 pm Odgovori

      baš si lijepo složio komentar 🙂
      osobno, vodio sam jedan forum i zapravo, kad se počelo pričati o comm. managementu prije nekoliko godina shvatio sam da sam taj posao zapravo obavljao već dugo vremena kroz ulogu forum admina, da.
      Isto tako, jedan od većih problema je dokazati se, baš to, dok klijenti traže samo fanove i ništa drugo. Čak ni ne daju ništa s čime bi privukao fanove, nego se očekuje da se ni stvore odnikud (i iz ničega).

      i ovo za edukaciju i definiranje granice isto +1 🙂

  9. FraGile

    FraGile

    07. 09. 2011. u 10:46 pm Odgovori

    Mislim da je CM nužan tj. da je komunikacija sa kupcima i korisnicima potrebna. No, nikako ne bih CMu davao značenje koje on jednostavno – nema. Naime, u teoriji je sve to lijepo i krasno: kompanija komunicira sa svojim kupcima i korisnicima, promovira se, sluša njihova mišljenja te im prilagođava svoje usluge i proizvode. Dakle, CM shvaćam kao komunikaciju tj. dvosmjernost i interakciju ne kao puku neinteraktivnu jednosmjernu promociju u kojoj sam ja kao kupac/korisnik u pasivnom odnosu.

    No, je li to u praksi zaista tako? Neće li kompanija pokušati iskoristiti asimetričnost informacija kako bi ostvarila veću prodaju zatajivši kupcu/korisniku neke ključne informacije? Kako uvijek biti iskren prema kupcima/korisnicima (npr. što bi kompanija odgovorila na pitanja: Po čemu je vaš proizvod bolji od konkurentskog? ili Rješava li vaša usluga/proizvod moje probleme?). Mene bi kao kupca/korisnika zanimali upravo odgovori na takva pitanja.

    Čini mi se da se CM svodi uglavnom na promociju (klasične promotivne aktivnosti, unapređenje prodaje, PR …) i nazočnost na danas popularnim mjestima (uglavnom mislim na online mjesta) umjesto na iskreno komuniciranje s ciljem dobivanja informacija o tome što njihovi kupci i korisnici žele. Kao da je jedino važno biti prisutan (dakle, forma), a sam je sadržaj u drugom planu. Pitam se je li u gospodarskom sustavu u kojem živimo uopće i moguće da kompanija nastupa iskreno i otvoreno prema kupcu/korisniku. Nekako mi se čini da je odgovor – ne.

  10. Goran

    Goran

    08. 09. 2011. u 12:51 am Odgovori

    Malo sam dosadan vec i sam sebi jer sam vec komentirao na twitteru, ali nevjerojatno je kako se uloga on-line marketinga dozivljava kao nesto sto je primarno rezultat potrebe koju nameće moderno vrijeme i trendy dodatak vec uspostavljenom tržišnom sustavu. Ključno pitanje za moderne marketere, a pogotovo one koji žive na malim lokalnim tržištima, mora biti kako proizvod svojeg klijenta dovesti na nova tržišta, a sekundarno kako proizvesti još jedan, počesto redundantni domaći kanal, koji je moguće ljudima privlačan, ali najčešće uopće nije presudan kod odluka o kupnji. Većinu tržišnih marki koje sam susretao na internetima uglavnom sam znao već i prije, a sada sam o njima dobio dojam da nešto rade, trude se. No jesam li zbog toga počeo kupovati proizvode koji ni ranije nisu bili moj izbor? Najčešće ne. Tocno je da postoje posve novi poslovi, poslovi koji ulaze u tzv blue ocean, kao što je recimo online grupna prodaja, ali oni ne cine bitan udio onih tvrtki kojima bi kvalitetan online marketing mogao presudno poboljsati poslovanje. Vec dulje vrijeme pokusavam redizajnirati online marketing za svoje tvrtke i proizvode koji su izvozno orjentirani i zaista sam pokusao pronaci nekoga tko bi mi takvo sto ponudio na domacem trzistu. U nedostatku takve ponude posegnuo sam za tvrtkom iz Indije, s kojom sada radim na razvoju ove funkcije za globalno tržište. Koja je prednost Indijaca u odnosu na nase domace strucnjake za on-line marketing. Prva prednost je sto bolje barataju engleskim jezikom, sto ce ako rade za nas redovito pratiti relevantne svjetske medije i zadubiti se u tematiku naseg poslovanja. Druga prednost je sto uopce nude takvu, sveobuhvatniju, uslugu. Struktura hrvatskog gospodarstva je takva da se ono uglavnom sastoji od manjih tvrtki. Vecina njih je prikovana na svoje mikro trziste jer si ne moze priustiti velike budzete za tradicionalno oglasavanje. Mnoge od njih razumiju sto bi trebali uciniti i njima bi domaci online marketeri moglu puno lakse objasniti i prodati svoju uslugu i odvesti ih na svjetsko trziste oboruzanim blogovima, video uradcima, kvalitetnim FB i TW accountima, ali takvu kontekstualnu uslugu zapravo nitko ne nudi. Moj osobni dojam je da tu potrebu trzista nitko iz ove branse domacih online marketera nije jos prepoznao, da je to jedan trud oko vlastite edukacije u koji nisu spremni investirati, a ponajvise da ih je priroda njihove profesije odvela u situaciju da zapravo uglavnom znaju čavrljati i pisuckati, pa onda čavrljaju i pisuckaju po čitave dane i na poslu i izvan njega. Jer lakše je svladati banalne osnove zanata pa onda te osnove stotinu puta ponavljati ljudima koji nista o tome ne znaju, nego svladati neke sofisticiranije tehnike pa to onda moci prodati i onima koji znatno vise ocekuju. Klijenti su vam upravo onakvi kakvi vi želite da budu. Nezahtjevni, znaju samo prebrojati followere, a vi ste uglavnom sretni sto je bas tako. Konacno, ponajvece razocaranje stvara spoznaja da se uglavnom radi o vrlo inteligentnim mladim ljudima, ljudima sirokih interesa, ali nedostatak ambicije koji pokazuju moze se jedino objasniti kroz nekakav naš domaći kulturološki kod. Nikad nismo bili borci za nova tržišta, pa čak ni onda kada nam je o tome sve ovisilo. I tu domaci online marketing za sada nista ne mijenja i za sada odbija postati dio rjesenja. A tko nije dio rjesenja, dio je problema.

    • Nikola Krajačić

      Nikola Krajačić

      08. 09. 2011. u 8:37 am Odgovori

      U pravilu se slažem s tobom u smislu da postoje oni kojima je dovoljno dobiti klijenta i za njega raditi operativni dio posla samo i trubiti o CM-u kao o nečem o čemu ti ovisi poslovanje isve ostalo.
      Ali oko ovih prednosti indijaca se baš i ne slažem;
      kažeš da će za tebe redovito pratiti medije i udubiti se u tematiku tvog posla. Ispada da ni jedna domaća agencija to neće raditi, što je krivo, znam po osobnom primjeru i po još nekoliko agencija u RH. CM ni ne može kvalitetno raditi ako ne zna o čemu se zapravo u tvojem poduzeću radi, kako radte i slično. Ne bi bilo ni čudno da ti pripremiš mali trening, prezentaciju, za CM-a da mu pojasniš s čime će se zapravo baviti.

      Druga stvar, da domaći igrači ne nude sveobuhvatnu uslugu, dakle CM, blogovi, oglašavanje, ako sam te dobro shvatio. To opet nije točno, jer znam nekoliko blogova koje uređuju domaće social media agencije. I ne radi se samo o domaćim blogovima, već o inozemnim klijentima čiji se blogovi guraju na američko tržište.

      Ovo za klijente si dobro rekao, sami smo “odgojili” takve – broj followera je najbitniji i točka. Ali i tu se stvari polagano mijenjanju 😉

      • Goran

        Goran

        08. 09. 2011. u 10:46 am Odgovori

        Jako mi je drago Nikola sto se ti uglavnom slazes jer ti bolje kuzis taj psoao od vecine ljudi u tom poslu. Mozda nisam najjasnije napisao, ne kazem da ni jedna domaca agencija to nece raditi, ali nisam pronasao ni jednu koja ce to raditi za neko trece trziste, tj da mi pomogne izaci na trziste na kojem jos nisam. Ako znas neku koja na svojoj web stranici ima izvjesenu takvu ponudu bio bih jako zahvalan da mi takav link posaljes, jer ga sam nisam uspio pronaci.

        Moja je teza da nase agencije moraju doprijeti ne samo do domacih izvoznika nego poceti raditi i za strane klijente koji ne posluju u Hrvatskoj tvrtki. Ako je netko to vec uspio postici volio bih i tu listu referenci vidjeti. Kako je indijska agencija dosla do mene, a ni jedna domaca nije je posebna prica o kojoj cu pisati detaljnije na jednom drugom mjestu.

        • Nikola Krajačić

          Nikola Krajačić

          08. 09. 2011. u 6:08 pm Odgovori

          Rekao bih da problem onda leži u samim agencijama koje nisu dobro oglasile te usluge. Razloga može biti više, a meni na pamet padaju dva:
          1) Priča o postolaru i njegovim cipelama 🙂
          2) Preširoko područje. Jednostavno, svatko drugačije definira (svaki klijent, jel) “prisutstvo na internetu” (i društvenim mrežama). Teško je i staviti sve u jedan koš i reći – evo mi nudimo *sve* to. Zato je kod nas u Hrvatskoj praksa da se više agencija udruži pa se zajednički riješi problem za klijenta. Što je do sad, po mom iskustvu davalo prilično dobre rezultate s kojima su klijenti bili zadovoljni.
          Da, ovo da treba tražiti klijente vani isto stoji, ali mislim da ne bi bilo loše i po lijepoj nam našoj ipak još malo pogurati pa ako ništa drugo, iskristalizirati tržište, da se napravi jasna razlika između “social media experta” i social media “experta”, jel. Postoje agencije i koje imaju klijente vani, o tome jednom prilikom na pivi ili TweetUpu, da ne ispadne sad da reklamiram nekoga 😉
          I znam da su zadaci, posao koji ta agencija obavlja za klijente pravi oblik social media managementa, guranja na druga tržišta i slično. Ne puko tweetanje o vremenu, vikendu i pjesmama.
          Volio bih pročitati baš tu priču kako je ta indijska agencija došla do tebe, čuti što si ti zapravo tražio po HR webu i kako si tražio vani. Čisto da znamo za ubuduće 😉

  11. Tonči Jukić

    Tonči Jukić

    08. 09. 2011. u 10:01 am Odgovori

    “Prva prednost je sto bolje barataju engleskim jezikom” – Mislim da, unatoč slavenskom naglasku, domaći bolje zvuče na engleskom od Indijaca. Naravno, s pretpostavkom da se CM njime služi tečno kao i hrvatskim. Ako si naletio na CM-a kojem engleski nije normalna stvar i kojem je problem, tada je to smiješna situacija, nešto kao i kad prebistra premijerka kaže “the day after yesterday”.

    Ne, CM u svijetu nije ništa novo u praksi (koliko je u nas) i iskreno nije bog zna kako kompleksan posao (u usporedbi s konkretnim produkcijskim poslovima), ali svakako posao jest i traži vrijeme te je odgovornije od običnog PR-a, jer je komunikacija s klijentima direktna i brza te ne ostavlja prostora za glupe greške.

    Primjer tvrtki koje trebaju CM (-ove) su izdavači video igara. Njihova klijentela više jednostavno ne “guta” jednosmjeran PR i čekanje, već traži odgovore i komunikaciju “odmah i sada”. Na pogreške u PR-u i proizvodima kupci reagiraju brzo, oštro i bolno pa je posao CM-a često vrlo zahtjevan i CM preuzima ulogu kontrolora štete na licu mjesta, što je tek vrlo naporno, osjetljivo i odgovorno, ako se nema vremena za konzultacije s menadžmentom i cijelim PR odjelom.

    Mislim da su domaće tvrtke realno većinom loše (u kontrastu s onima vani), često nemaju niti odjele podrške, a kamoli PR ili CM-a. Za kvalitetu ih često nije pretjerano briga i veći dio poslovanja se svodi na “uvaljivanje” proizvoda što brže, “prije nego kupci skuže da nešto smrdi”. Toga ima i vani, ali ne u tolikoj mjeri, jer za razliku od stranih tvrtki koje ovise o samima sebi i tržištu, mnoge domaće tvrtke se drže državnih izvora ili jednog ciklusa proizvoda prije likvidacije i otvaranja novog društva s, uistinu, ograničenom odgovornošću. U ICT industriji toga ima najviše.

    • Goran

      Goran

      08. 09. 2011. u 10:36 am Odgovori

      Tonči, moj komentar odnosio se na kompletan paket usluga on-line marketinga, a ne samo na CM. Indijci u ovom poslu zaista puuuuuuno bolje barataju engleskim nego nasi u tom poslu. mozes dobiti video i audio produkciju, naratore, copywritere i opcenito komunikatore koji su obrazovani na engleskom jeziku.
      Stereotip o Indijcima koji rade na help desku i govore potrgani engleski nemaju nikakve veze s ovom temom.

  12. Dragana Djermanović

    Dragana Djermanović

    08. 09. 2011. u 10:28 am Odgovori

    Baš iskren post Nebojša. Možda malo mek i pozitivan u odnosu na činjenice.
    Dokle god SM nisu deo biznisa, a ne samo promocija i komunikacija, “beda” će u većem broju slučajeva opisivati ovo zanimanje.

    • Dario Kreštalica

      Dario Kreštalica

      19. 09. 2011. u 3:17 pm Odgovori

      Pa možda je razlog tome što je trenutno i sama “promocija i komunikacija” u bijednom stanju u regionu?!

      U biti stvari se kreću ovako:
      – zdrave, poluzdrave i one koje žele postat zdrave firme će barem pokušat sa CM-om
      – bolesne, trošne, ilegalne, zastarjele i slabo educirane firme će i dalje odbijat CM.
      – Osoba koja radi posao CM-a, ne treba kukat, previše se nametat nego pokazat samoincijativno svoju kvaliteteu na sebi i na svojim radovima pa tek onda treba očekivat da ce dobit posao u kojem će biti cijenjen i dobro plaćen.

      Povjerenje je bitan faktor, i ono se gradi vremenom uz velik trud, znanje i dobija na snazi kad se primijeni u praksi.

  13. Ivana Očevčić

    Ivana Očevčić

    18. 09. 2011. u 9:56 am Odgovori

    Nebojša, odličan članak. Na hrvatskom tržištu je još uvijek uvriježeno mišljenje kako u Social Media komunikacije ne treba ulagati značajna financijska sredstva te kako je to dio koji “može” disati odvojeno od tvrtke te da nema potrebe biti u stalnom kontaktu. Kada bi se na Društvene mreže gledalo kao na put koji u sinergiji s ostalim mehanizmima tvrtke može donijeti sjajne rezultate, tada bi i pomak po pitanju općeg shvaćanja CM-a bio veći.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Kako sam od osobe koja regrutira programere sama postala programerka?

Prije otprilike godinu dana intenzivno sam guglala “kako postati (samouki) developer”. Danas sam u situaciji da sama pišem o tome. Iako je svačije iskustvo drugačije, nadam se da će ono što sam putem naučila biti korisno i inspirativno svima koji koketiraju s programiranjem i razmišljaju o karijeri u IT-u.

Intervju

Good Game Nikole Stolnika osigurao 2,2 milijuna kuna, među investitorima Sacha Dragić, Ivan Klarić i Bruno Kovačić

Esport organizacija Good Game nedavno je osigurala svoju prvu veliku investiciju od 300 tisuća eura, na krilima grupe investitora koja uključuje Ivana Klarića, Brunu Kovačića i Sachu Dragića.

Intervju

Što korisnici žele i očekuju od vaših proizvoda i usluga zna podatkovna znanstvenica

Iako je njezin karijerni put krenuo u smjeru računovodstva i financija, Maja Copak Smolčić vrlo je brzo shvatila kako ju više zanima statistika i analiza podataka. Bila je spremna na novi početak i učenje programiranja i novih vještina. Danas u A1 vodi odjel zadužen za poslovnu analitiku i data science.

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

Kobe Bryant: košarkaš, Oskarovac, investitor – ulagao je u tvrtke poput Alibabe i Epic Gamesa

Jučer je u 41. godini preminuo Kobe Bryant, jedan od najvećih košarkaša svih vremena koji je svojim uspjesima na terenu i izvan njega zauvijek obilježio ovaj sport.

Društvene mreže

Bartol Šimunić: Da će društvene mreže biti okosnica kampanje Zorana Milanovića odlučilo se još u svibnju

Bio je među prvim community managerima Vlade kad je 2011. došla na društvene mreže, a sada je jedna od ključnih osoba koja je stajala digitalne kampanje novog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.

Internet marketing

Podcast o specifičnostima podcasta u Hrvatskoj kao sadržajnom, ali i oglašivačkom formatu

Podcasti, iako postoje već godinama, očito su format koji će obilježiti digitalno tržište u Hrvatskoj u 2020. tako da je red pozabaviti se njihovim specifičnostima - u obliku podcasta!

Tehnologija

Hrvatska pošta u zraku: Dostava dronom u Hrvatskoj sve nam je bliža

Nakon eksperimentiranja s kriptovalutama, Hrvatska pošta poletjela je i u istraživanje bespilotnih letjelica koje bi mogle dostavljati pakete u udaljenim dijelovima Hrvatske.

Tehnologija

Gradionica – gdje zagrebački klinci grade LEGO robote i zajednicu spremnu za svijet budućnosti

Marljivi polaznici udruge Gradionica svoje zimske praznike nisu provodili pred računalima, mobitelima i konzolama. Nadvijeni nad LEGO kockicama, motorima, kabelima i senzorima planirali su što s novim zadatkom FIRST LEGO lige, na čijoj je svjetskoj završnici u Houstonu prošle godine bio upravo robot iz hrvatske (G)radionice.

Intervju

Hrvatski studio Tanais Games usred razvoja igre Saint Kotar rebrandirao se u Red Martyr Entertainment

Razviti igru u Hrvatskoj samo po sebi je teško, ali napraviti potpun rebrend studija usred razvoja posve je nov izazov.