Uspjeh igre ovisi 50 posto o samom razvoju, a ostalih 50 o marketingu

Game dev studio Tanais Games osnovao sam u jesen 2015. i tako započeo ostvarenje snova o kojima sam maštao više od dva desetljeća, prisjetio se na početku razgovora Marko Tominić čiji studio već neko vrijeme radi na 2D point & click avanturi Saint Kotar,  za čiji će daljnji razvoj u proljeće 2018. pokrenuti kampanju na Kickstarteru.

Naime, početkom 90-ih roditelji su mi bili poklonili Commodore 64. Bila je to ljubav na prvi pogled, ne samo što se nezaobilaznog igranja igara tiče, već i snova o razvoju istih. Životne okolnosti i mogućnosti koje pružaju današnje tehnologije napokon su me gurnule u tom smjeru.

Inače, Tanais Games se sastoji od četiri stalna člana te ovisno o potrebama, tri do četiri vanjska suradnika. To uključuje 3D artista i animatora, programera i background artista pa sve do pisca, dizajnera i zvučnog dizajnera, ali i koncept artista, prevoditelja te PR/marketingaša, objašnjava Marko.

S obzirom da smo mali nezavisni studio s malim budžetom, financiran do sada isključivo mojim vlastitim sredstvima, pojedine osobe obavljaju više funkcija istovremeno. Bez obzira, snalazimo se i trudimo raditi na visokom nivou kvalitete, za što se nadam se vidi i na našem projektu.

Igra inspirirana klasičnim naslovima poput Broken Sworda i Black Mirrora

Njihova igra je psihološka horor point & click avantura s radnjom smještenom u Svetom Kotaru (Saint Kotar), izmišljenom mjestu u Gorskom kotaru. Odakle inspiracija za igru? Jedan od prvih naslova koje je igrao na C64 bio je Maniac Mansion, kaže Marko i objašnjava kako je riječ o igri, koja je općenito postavila temelje grafičkih point & click avantura, ali i ostavila značajan trag na njemu.

Inspiracija za našu igru dolazi od klasičnih naslova iz žanra, poput Broken Sworda, Black Mirrora i Gabriel Knighta.

Objašnjavajući zašto su radnju smjestili u Gorski kotar, ističe ljepotu i mistiku tog kraja:

Cilj nam je postići da se igrači osjećaju kao da se zaista nalaze u nekom tipičnom gradiću ruralne Hrvatske. Možda pomogne i u promociji naše zemlje. U posljednje vrijeme imali smo i komentare osoba koji prate razvoj igre kako ih je ponajviše privukla činjenica da se radnja odvija upravo ovdje.

Koliko je izazovno raditi nišnu igru?

U smislu razvoja igre, generalno gledajući point & click avanture nisu toliko teške, no bilo je tu mnogo puno pokušaja, grešaka i testiranja, objašnjava Marko, odgovarajući na moje pitanje o izazovima s kojima se susreću u razvoju Saint Kotara.

Puno je tu vremena i truda uloženo, ali isplatilo se. Došli smo do određenog okvira koji zadovoljava naše ideje i potrebe projekta. Nakon što je to utvrđeno, i kada smo mi kao članovi studija značajno napredovali, vrijeme uloženo u rad se počelo odnositi na samu produkciju elemenata te puno manje na učenje.

Dodaje kako su financije, posebno u point & click žanru slabe jer izdavači rijetko ulažu sredstva u njega. Zbog toga, bez potpore pomoći igrača odnosno fanova na Kickstarteru, završetak projekta neće biti moguć. Problem su i ljudski resursi, jer ne postoji strategija na razini države da bi se industrija videoigara počela razvijati kao važan dio gospodarstva, ali ni formalno obrazovanje koje bi tržištu moglo ponuditi adekvatno osposobljeni kadar, kaže.

Zahvaljujući internetu oni koji žele naučiti imaju i više nego dovoljno izvora, no situacija bi definitivno bila bolja kada bi se država probudila. Vrijeme kao izazov? Vrijeme je uvijek problem. Pogotovo je to kod malih nezavisnih studija kao što smo mi.

Veći je izazov raditi crowdfunding za point & click avanturu nego pucačinu iz prvog lica

Kako je Marko već spomenuo, u 2018. planiraju crowdfunding kampanju na Kickstarteru. Vrijeme do tada koriste za analizu kampanja drugih studija, uspješnih i neuspješnih, zatim rad na konceptu njihove kampanje, od definiranja nagrada i njihovih cijena, PR i marketing aktivnosti pa sve do tekstualnih i vizualnih materijala.

Mnogi developeri crowdfunding kampanju nedovoljno dobro pripreme i onda se pitaju zbog čega je došlo do neuspjeha. Mi kampanju pripremamo zaista temeljito i radimo da bude na visokoj razini. Kod nas je značajno veći izazov u odnosu na recimo kampanju za XY pucačinu iz prvog lica, s obzirom na to da da point & click avanture nisu toliko popularne kod modernih igrača, dio su niše, zbog čega moramo svim naporima zadobiti potporu te male, ali vrlo zahvalne i prijateljske zajednice.

Šanse za uspjeh igre strahovito rastu uz izgrađenu zajednicu

Upravo je zajednica koju Marko spominje jedan od iznimno važnih faktora za uspjeh crowdfunding kampanje, ali i same igre. Ujedno je to i njegov savjet svim studijima koji možda također razmišljaju o crowdfundingu svoje igre. Kako na tome rade u Tanais Gamesu? Putem službenih Facebook, Twitter i Instagram profila igre, newslettera, bloga, pisanja na raznim specijaliziranim forumima te stranicama koje prate indie igre.

Već je poznata činjenica, uspjeh igre 50% ovisi o samom razvoju, dok ostalih 50% ovisi o PR i marketing aktivnostima vezanima uz istu. Težak je to put, treba biti uporan.

Objašnjava kako nitko ne smije računati da će samo pojavom na nekom od servisa poput Kickstartera dobiti dovoljan broj ljudi koji će ga podržati.

Šanse za uspjeh strelovito rastu kada projekt iza sebe već ima postojeću zajednicu. To je uzajamna ljubav. Zajednica jedva čeka zaigrati igru koju toliko dugo prate i koju su podržali svojim teško zarađenim novcima. Developer s druge strane dobiva financijska sredstva od onih osoba koje gledaju na projekt iz ljubavi, a ne iz profita kao što to radi većina izdavača. Tu je razlika.

Ističe još jednu stvar, a to je što je moguće bolje informiranje o svim mogućim porezima i troškovima, jer nemali broj studija nije dobro upoznat sa svim troškovima i porezima te u konačnici ostanu iznenađeni koliko im novca ostane od ukupnog prikupljenog iznosa.

Što budućnost donosi za žanr point & click avantura?

U današnje vrijeme iznimno realističnih 3D grafika, za kraj, zanimalo me kako vidi budućnost 2D point & click avantura?

Mislim da će point & click avanture kao žanr opstati definitivno. Uvijek će biti osoba koji žele ono što taj žanr nudi – značajnu usredotočenost na priču, zagonetke, sporiji način igranja. Zapravo se radi o specifičnom žanru unutar industrije igara, nekako od svih žanrova najbliži čitanju knjiga. Knjigama predviđam dobru budućnost. 🙂

Naglašava kako je gameplay žanra takav da igrač ima dovoljno vremena razmisliti i saznati sve što priča nudi, a istovremeno zvukovima i vizualnim elementima biti potpuno usredotočen na svijet u kojem se nalazi, a to je ono što knjige nemaju. Marko zaključuje:

Moje je mišljenje da moderan način igranja iziskuje da se žanr više usredotoči na atmosferičnost i interaktivnost, a manje na zagonetke po čemu je ovaj žanr poznat još od 90-ih godina. S druge strane, dobro predstavljena, zanimljiva i originalna priča je ono što se nikada neće moći zamijeniti.