Kako je #PitaZaDvije Mlinaru i agenciji ReRoot donijela internetsku slavu (i kupce)

Ako ste proteklih tjedana pritisnuli like na fotografiju krumpiruše kako bi njezina cijena pala na dvije kune, zapravo ste podržali ideju mlade agencije ReRoot iz Osijeka, koja ne postoji ni punih godinu dana. Agencija koja stoji iza posta s krumpirušom za dvije kune raste velikom brzinom i pokazuje kako i opušten pristup može uroditi rezultatima.

Tajming razgovora s Karlom Bilandžić,, marketing menadžericom i Ivanom Škojom, vlasnikom i direktorom Reroota, nije mogao biti bolji; dok je povod za naš razgovor bila njihova kampanja #PitaZaDvije koju su radili s Mlinarom, mladi tim iz Osijeka upravo 31. siječnja slavi prvi rođendan, a samim time su i njihova postignuća impresivnija.

#PitaZaDvije kune – i 50.000 lajkova!

Iako se osim društvenih mreža i razvoja aplikacija, dizajnom, web developmentom bave i razvojem igara, ReRoot još uvijek nije stvorio igru koja će biti popularna kao brzinska kampanja za krumpirušu. Ako niste upoznati s prošlotjednim viralnim događajem, riječ je o kampanji na društvenim mrežama kojom je pekara Mlinar obećala smanjiti cijenu krumpiruše ako se za nju skupi određen broj lajkova. Tako je za krumpirušu od dvije kune bilo potrebno čak 50 tisuća lajkova objave koji su ovaj proizvod pretvorili u pravi internetski hit. Lajkovi su se skupljali, memovi su se nizali, a ideja je ispala ništa manje do genijalna.

Ivan kaže kako je čitava avantura s krumpirušom nastala sasvim neplanirano nakon jednog radnog dana, a smiješna ideja se i realizirala samo u par sati. Nakon kratkog istraživanja o optimalnoj količini lajkova, koja bi bila zahtjevna, ali ne i nedostižna za prikupiti, dogovoreno je da će najviši cilj biti 50 tisuća lajkova, a nagrada: krumpiruša za samo dvije kune.

Ostalo je, kako kažu, povijest, a diljem Hrvatske 21. siječnja u Mlinaru su krumpiruše zaista i bile dvije kune.

Kampanja koja je inspirirala druge CM-ove

Karla ističe kako su u ReRootu bili izuzetno zadovoljni reakcijama klijenta koji je pozdravio odluku o jeftinijoj krumpiruši i čak pristao proizvesti ekstra pite kako bi bilo dovoljno krumpiruša za sve entuzijaste lisnatog tijesta. Na ključni dan, neki su kupci iz Mlinara odlazili i s po 50 komada, ističe Karla, no osim što se podigla prodaja i svijest o krumpiruši, kampanja je korisnike aktivirala i na druge načine:

Najljepša stvar koja se dogodila u kampanji nije 50.000 lajkova, nego interakcija koju smo kroz komentare i inbox ostvarili s publikom koja je „admine“ nazivala kraljevima i zajedno s nama umirala od smijeha na komentare i memove koje smo i mi i publika radili za vrijeme kampanje. Osim toga, komunikaciju smo prebacili i na Instagram gdje su uključeni koristili naš hashtag #PitaZaDvije, a upravo s tim hashtagom repostali smo preko 50 storyja u inbox!

Poslije viralne slave krumpiruše, rukave su zasukali i CM-ovi drugih brendova te se u idućim danima pojavilo mnogo sličnih postova i ideja koje su samo dokaz da je Mlinar  pogodio u srž svojom originalnom objavom. Iako je ideja ReRootovaca kopirana kako bi se uhvatio interes publike, najviše oduševljava činjenica da su neki proizvodi postali jeftiniji samo kroz moć društvenih mreža. Karla ne krije da su u ReRootu ponosni na to što su ih drugi kopirali te vjeruje kako je to samo dokaz dobro pogođenog sadržaja.

Ova kampanja me osobno podsjetila na Twitter ideju restorana Wendy’s koji je za godišnju zalihu pilećih nuggetsa tražio 18 milijuna retweetova. Carter, za razliku od Mlinara, nije skupio dovoljan broj, ali priča se kako je svejedno imao besplatnu piletinu.

HELP ME PLEASE. A MAN NEEDS HIS NUGGS pic.twitter.com/4SrfHmEMo3

— Carter Wilkerson (@carterjwm) April 6, 2017

Ne samo “standardna” agencija

Za agenciju ReRoot sam prvi put čuo kada su izdali svoju igru EdgeBalls, a tada sam iskreno mislio kako se radi o malom game dev studiju. Vrlo je brzo postalo jasno kako se ovdje radi o još mnogo toga, a Ivan o počecima kaže:

Već nakon dva mjeseca postojanja marketing tim dobiva nove klijente i polako se pozicionira na tržištu, a ReRoot (ili od milja RR) ozbiljno počinje raditi na web dizajnu i web developmetnu za klijente. Nedugo nakon toga, izbacujemo i prvu aplikaciju za klijenta.

Danas se ReRoot bavi web dizajnom i developmentom te razvojem aplikacija, a projekti im, kao i u svakoj agenciji, počinju po nekoliko puta mjesečno. Upravo je ova dinamična i brza atmosfera odgovorna za činjenicu da ReRoot raste izuzetno brzo. U početku se tim sastojao od četiri osobe, danas ih je 18 i zapošljavaju do osam novih ljudi u najskorije vrijeme. Zbog brzog širenja preselili su se u novi ured u centru Osijeka, a njihov tajni sastojak za uspjeh i rast jest činjenica da nitko u timu nije stariji od 30 godina:

Mladi smo i predani, energični i ambiciozni, a ciljevi su nam zbog toga puno veći od onih materijalnih. Izbaciti kvalitetan proizvod s kojim smo zadovoljni i mi i klijenti nije jednostavno, a upravo je to ono što nas pokreće.

Ono što ReRoot izdvaja od “standardne” agencije gore su spomenuti poslovi razvoja igara. U redu, to nisu AAA igre poput Battlefielda već nešto manje, ali je ipak zanimljivo kako jedna agencija ima vremena za razvoj igara sebi “za dušu”, kako kaže Karla i dodaje da upravo rade na potpuno novoj igri oko koje je formiran čitav tim unutarnjih i vanjskih suradnika.

Recept za uspjeh: Mladi, hrabri i originalni

Uspjeh krumpiruše samo pokazuje kako je praćenje vanjskih trendova i kombiniranje s domaćim tržištem jedna od najboljih marketinških strategija koju možete prakticirati. Karla kaže kako određen broj ideja u ReRootu završava u posebnoj ladici za poslije jer im još nije vrijeme da ugledaju svjetlo dana, ali dobro je čuti kako ne nedostaje kreativnosti.

Slažemo se kako je vrlo teško istaknuti se u moru odličnih kampanja koje svakodnevno osvajaju sve širu publiku, no mislim da smo s kampanjom #PitaZaDvije dokazali u kojem smjeru idemo. Predstavili smo se s hrabrom, originalnom idejom, i što je najvažnije, iskoristili smo sve prednosti pojedinog digitalnog medija i svoju komunikaciju do detalja prilagodili tome.

Osobno mi je također vrlo zanimljivo što se ReRoot smjestio u Osijeku, za koji se gotovo uvijek oprečno govori: s jedne strane, najveći grad Slavonije spominje se kao nova silicijska dolina, a s druge grad slučaj iz kojeg svi bježe u Irsku ili Njemačku. Međutim, Ivan kaže kako se ReRoot uopće ne muči s pronalaskom novog kadra, a broj prijava višestruko je veći od broja mjesta koja otvaraju. Dodaje i kako je volja najveći eliminacijski kriterij, ali i da su u agenciji najsretniji kada zbog njih u Osijeku ostane netko tko bi inače otišao iz Hrvatske.

Nekada je najbolje šaliti se.

Agencija koja se diči činjenicom da su svi njezini zaposlenici izuzetno mladi najveće probleme ima upravo u prezentiranju svojih ideja nekim klijentima koji nisu toliko otvoreni za nešto više “mladenačke” ideje.

Naravno da je bilo situacija gdje klijenti ne mogu svoje razmišljanje poistovjetiti s našim, a najčešći je razlog generacijski jaz. No, moramo priznati, jednom kada prihvate neku našu mladenačku ideju i kada vide njezin plod, teško se vraćaju na staro. Vrlo smo zadovoljni kako teče komunikacija s našim klijentima, s jedne strane učimo od velikih profesonalaca, dok s druge mi njima pružamo dašak inovacije i malo razigranosti.

ReRootu možemo samo čestitati rođendan, a nekako smo uvjereni da će i u 2019. iza njih ostati zanimljive i pametne kampanje, a možda i koja dobra igra. Za mene je ReRoot dobrodošao odmak od “ozbiljnih” agencija, a njihov pristup je vrlo sličan mojoj radnoj etici: sve je bolje kad se šališ.