Završava li veliki hrvatski ‘remote rad’ eksperiment ili će tvrtke - i država - podržati vaš distribuirani rad

Završava li veliki hrvatski ‘remote rad’ eksperiment ili će tvrtke – i država – podržati vaš distribuirani rad

Iako se hrvatske tvrtke, od potpuno tehnoloških preko telekoma i banaka pa sve do državnih institucija, hvale time kako uspješno rade na daljinu, daleko su od ideala potpuno distribuiranog rada koji digitalci priželjkuju.

Prijateljica me prekjučer pitala kad se u Netokraciji vraćamo u ured. Naime, u njenoj tvrtki s popuštanjem mjera pričaju o povratku u ured – u smjenama. U Netokraciji se ne namjeravamo uskoro vratiti ured, među ostalim i zbog toga što inače svake godine tijekom ljeta radimo od doma ili s mora s obzirom na to da u to doba nema ni konferencija ni sastanaka zbog kojih bi morali biti u uredima u Zagrebu ili Osijeku.

Iako su se neki od naših kolega morali ipak naviknuti na “remote” rad više od drugih, za mnoge od nas taj rad na daljinu dolazi prirodno. Prve dvije godine Netokracijine sam članke pisao od doma. Naravno, poludio sam, ne toliko zbog rada od doma koliko od nedostatka ekipe.

Danas, deset godina iskusniji i pametniji, i s timom s kojim imam tjedne virtualne kave i dnevne kratke updateove po potrebi, ne mislim da ću tako brzo poludjeti… Dapače, pitam se je li ovo naš početak da od ponekad remote postanemo distribuirana tvrtka. Pitam se… je li ovo početak transformacije mnogih tvrtki ili njihovih značajnih dijelova – u distribuirane.

Čak i telekomi i banke su “remote”

Ima li tvrtke u Hrvatskoj čiji zaposlenici rade za računalima, da se nije u proteklih mjesec dana na društvenim mrežama hvalila kako sad uspješno rade od doma? Iako definitivno moramo pohvaliti sve tvrtke koje su u nevjerojatno brzom roku omogućile svojim timovima u trenutku ograničenja obavezan rad od kuće, nisam sigurno bio jedini koji je na stotu “Radimo od doma” objavu u svrhu employer brandinga barem malo okrenuo očima.

Vjerojatno je to zato što rad na daljinu u tehnološkoj industriji uzimamo zdravo za gotovo. Poslodavci kad zapošljavaju, posebno programere i dizajnere, kao benefit ističu rad na daljinu. Mnoge tvrtke to donedavno nisu mogle, jer im sustavi i procesi nisu podržavali rad na kakav ih je COVID-19 natjerao. Neki dan sam u popodnevnoj šetnji Jarunom susreo voditelja razvoja jedne banke. Odlučio je između sastanka napraviti trening uz jezero, jer si zahvaljujući trenutnoj situaciji može samostalno organizirati kako mu izgleda radni dan. Istovremeno sam ja baš završio call s našim timom koji sam mogao odraditi šetajući najdražim mi zagrebačkim jezerom.

Zahvaljujući ovoj teškoj situaciji voditelji timova i CTO-ovi su od svojih uprava odjednom dobili odobrenja da omoguće svojim timovima što dosad mjesecima možda i godinama nisu mogli – pa i rad od doma. Šteta što je taj remote rad ostao na tek prvoj razini…

Rad kao inače, samo online

Osnivač Automattica i jedan od začetnika najpopularnijeg sustava za upravljanje sadržajem WordPressa, Matt Mullenweg, opisao je 5 razina tzv. distribuiranog rada. Prva razina rada su poslovi koji se ne mogu raditi na daljinu, a u doba koronavirusa se radi o virusu izloženijim osobama, od medicinskog osoblja (unatoč telemedicini) do vatrogasaca, dostavljača, ali i poslova u tvrtkama koje su morale zadnjih više od mjesec dana biti zatvorene, poput ugostiteljskih ili frizerskih obrta.

Kao drugu razinu opisuje upravo situaciju koja se dogodila tvrtkama čiji zaposlenici rade na računalu – i to mogu nastaviti usred korone. Ove tvrtke su jednostavno sve svoje procese, navike i pristupe iz rada uživo prebacile na digitalne kanale:

  • Iako timovi nisu radili u istom uredu i dalje su ograničeni nevidljivim zidovima odjela – ako u tvrtki ne postoji inače kultura suradnje između odjela, ti zidovi se nisu odjednom srušili;
  • Sastanci se nisu dovodili u pitanje – trebaju li postojati ili se trebaju prebaciti u jedan jednostavan email – već su se prebacili na Zoom ili slične platforme;
  • Menadžment, što srednji, a što viši, u ovom slučaju – posebno ako nije uopće naučen na remote rad, počinje paničariti ne samo o produktivnosti zaposlenika, nego i o vlastitoj prilagodbi novom okolišu u kojem ne mogu dogovoriti sastanke u uredu ili samo upasti nekome u ured i što treba “riješiti na brzinu”.

Sljedeća, treća razina, je kad tvrtke uvedu rad na daljinu i vide prve koristi. Jedna od većih koristi za mnoge hrvatske tvrtke je što su takav rad mogli predstaviti kao benefit kroz employer brending.

Na taj “benefit” ih je naravno natjerala realna situacija gdje su hrvatski developeri prvi mogli odlučiti raditi za strane poslodavce od doma. Htjeli, ne htjeli, poslodavci koji žele zaposliti seniore u Hrvatskoj, proteklih su godina uveli neki oblik rada od doma i prije COVID-19 pandemije. I ne, izlika im više nije ni sigurnost, s obzirom na to da tvrtke poput Googlea već godinama koriste tzv. zero trust modele sigurnosti poput njihove implementacije BeyondCorp.

Je li vaša tvrtka spremna za distribuirani rad, a jeste li vi?

Četvrta razina je izuzetno zanimljiva, jer nije temeljena na tehnologiji koliko na onom uvijek izazovnom području za menadžere, osnivače i direktore, a to je – povjerenje u zaposlenike. Radi se o razini distribuiranog rada u kojem zaposlenici rade “asinkrono” tj. ne moraju biti svi prisutni niti raditi u isto vrijeme, nego im se vjeruje kao odraslim osobama da odrade svoj posao. Njihov rad se cijeni po učinku, ne po radnim satima.

Mnogi će reći da je ovo nerealno, jer mnogi, posebno juniori, nemaju disciplinu sami sebi odrediti radno vrijeme, ritam – i odraditi posao. Lako je baciti sve na leđa nepovjerljivih menadžera, ali postoji razlog zašto je rad na daljinu prvenstveno sport za seniore u digitalnoj industriji… jer zaista trebate razviti samodisciplinu, ritam i znati se natjerati da odradite posao.

Mullenweg objašnjava, kad su skalirali Automattic, tvrtku koja razvija ekosistem temeljen na WordPressu, kako se iznenadio koliko vrhunskih lidera širom naprednih industrija pa tako i tehnološke, uopće ne razumije kako je to imati potpuno distribuiran tim.

Radi se o ljudima koji imaju izuzetno puno iskustva u vođenju timova, stvaranju proizvoda, poslovanju i prodaji, ali sve navedeno jednostavno ne znaju raditi “na daljinu”… Dapače, sudeći po potezima mnogih hrvatskih korporacija, ali i startupa u zadnjih nekoliko tjedana, čini se da mnogi lideri puno teže proživljavaju promjenu radne okoline od svojih zaposlenika.

Za loše menadžere je remote rad veliki problem, jer se povećanjem pisane i video komunikacije stvaraju tragovi nakon kojih se može pozvati na odgovornost ako su primjerice u komunikaciji bili neprimjereni ili donosili odluke koje nisu u skladu s poslovnom politikom tvrtke, a koji inače prolaze, jer su odrađene usmeno.

Lideri distribuiranog digitalnog doba dolaze… prekosutra?

Svi koji zazivaju vraćanje na staro su izgubljeni u vremenu i prostoru, a kamoli tehnološkoj industriji. Niti će, primjerice, konferencije i događaji ikada biti kao prije, niti će rad u industriji biti kao prije, niti će sljedećih godinu dana biti kao proteklih godinu dana.

Digitalci, ali i drugi zaposlenici, koji su sad po prvi put osjetili benefite (ali i izazove) rada od kuće, od sad pa na dalje će razmišljati o tome da im je takav rad uvijek opcija. Možda ne kod sadašnjeg poslodavca, ali sigurno kod sljedećeg.

Većina hrvatskih tvrtki će se, popuštanjem mjera, vraćati na staro, jer ipak imaju lijepe urede koje treba popuniti, a menadžmentu i mnogim zaposlenicima je ipak lakše raditi u uredu gdje se mogu jedni drugima ubacivati u riječ, glumiti da rade potencijalno, ali i ne razmišljati o tome da vjeruju bilo svojim šefovima ili zaposlenicima.

Dio digitalaca će odlučiti da žele raditi za distribuiranu tvrtku i takve tvrtke će moći dobiti talente koje dosad nisu. Dio čak i najvećih hrvatskih tvrtki će zaključiti da čak i kroz dijelom distribuirani model mogu uštedjeti jako mnogo novca s dijelom zaposlenika koji rade od kuće i troše vlastitu struju i sve ostalo, posebno ususret krize u kojoj će morati rezati budžete.

HR odjeli će se morati prilagoditi jer neće vidjeti kako se ljudi osjećaju u uredu niti će benefiti uredskih aktivnosti imati smisla, a da ne govorimo o tome da će “lijep ured i craft piva” nestati kao element employer brendinga.

Poduzetnici, direktori i menadžeri će se morati naučiti vjerovati i raditi “asinkrono”, a ne izvlačiti se da njihove timove treba ipak tjerati da rade. Zaposlenici će morati naučiti biti samodisciplinirani i ne izvlačiti se na “šefove koji ih tlače”.

Država će se isto morati dugoročno, ne samo privremeno, prilagoditi tvrtkama čiji će zaposlenici raditi od kuće. Ministar rada u, vječnom uzoru hrvatske državne uprave, Njemačkoj, predložio je svima koji žele – a čiji to poslodavci omogućavaju – da se omogući rad od kuće čak i kad pandemija bude gotova. Četvrtina njemačke radne snage, odnosno preko osam milijuna ljudi, trenutno radi od kuće tijekom pandemije.

Mali dio tvrtki će postati potpuno distribuiran poput Mullenwegovog Automattica koji je na kraju zatvorio svoj ured u San Franciscu, jer nitko jednostavno u njega nije išao. Također, mali dio tvrtki se neće uopće mijenjati pa će stagnirati ili gubiti najbolje digitalne talente. Većina hrvatskih tvrtki (posebno onih koje se vole hvaliti digitalnom transformacijom i agilnošću) će pak zahvaljujući remote eksperimentu usred COVID-19 krize doći do treće razine, dok će sljedeću razvijati djeca roditelja koji sad rade od doma i mogu se drugačije organizirati da im se i tijekom dana posvete, a ne samo “poslije posla”.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome)
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime (Hrvoje Lončar) ili barem ime i inicijala (Hrvoje L.) te pravu email adresu. Kako koristimo podatke koje tamo ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Marko

    Marko

    02. 05. 2020. u 11:54 am Odgovori

    Pohvala za Demokraciju koja hrabro ide u tom smjeru. Ali po pitanju održanja masovnog rada od kuće kod nas sam pomalo skeptičan uzevši u obzir, neka se nitko ne uvrijedi, priličnu ‘zatucanost’ naših privrednika za IT trendove, pa čak i dosta njih iz IT područja. Tamo je pitanje što manjeg plaćanja programera daleko važnije pitanje od praćenja IT inovacija i trendova. Ova pandemija je pokazala da se može ali problem je po običaju u glavama.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kultura 2.0

Dinamo je prvi hrvatski sportski ICO, kupite njihov $DZG token za 2 eura – i uključite se u klupske odluke!

Nakon brojnih drugih velikih klubova hrvatski nogometni prvak odlučio se na iskorak u blockchain svijet kroz novi model članstva. U "inicijalnoj ponudi tokena” od 29. rujna moći ćete postati vlasnik fan tokena Dinama s kojima ćete moći trgovati i sudjelovati u određenim odlukama kluba. Što to znači za kripto dioničare, koja je motivacija kluba za ovaj projekt i tko stoji iza Sociosa istražili smo iz prve ruke.

Intervju

Splitski Blank s partnerima uskoro lansira hrvatski NFT marketplace na Ethereumu!

Uz bok nekolicine renomiranih umjetnika suvremene umjetničke scene, a pod vodstvom splitske agencije Blank, stiže nam Endemic platforma za trgovanje NFT umjetninama. Više o projektu otkrivamo od samih pokretača.

Panel

Kupcima kao nagradu za vjernost više nije dovoljno dati samo bodove i popuste!

Treba to činiti tako da im je program vjernosti razumljiv i jednostavan za korištenje, a nagrade smislene i relevantne. U razgovoru s hrvatskim stručnjacima iz područja dolazimo do konkretnih savjeta.

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

AI2FUTURE: “Odgovornost za izgradnju ekosustava prebačena je na tvrtke poput Infobipa i Photomatha”

Unatoč novim nadama koji su pitchali na AI2FUTURE konferenciji, izgradnju AI ekosustava u Hrvatskoj uvelike otežava što sve veći broj domaćih AI stručnjaka radi na daljinu za strane kompanije, a suradnja sa stručnjacima iz akademije je otežana...

Startupi i poslovanje

Odrađen prvi sindikalni štrajk, i hrvatski vozači Ubera nadaju se postati – radnici s pravima

Čekali su svoju isplatu koja dolazi svaki utorak, 12.10. nije pristigla, kasnila je skoro cijeli tjedan, a od Ubera ni riječi. Sinoć, na zajedničkom online pozivu dogovorili su štrajk, a razlozi kriju mnogo dublje probleme...

Video

Ilija Brajković, Kontra: Kako izgraditi digitalnu agenciju koja će trajati (bar) 10 godina

Digitalna agencija Kontra slavi 10 godina, a to je bila prilika da ugostimo pričljivog Iliju Brajovića, koji je odmah iskoristio priliku da pozove ljude iz industrije - na sučeljavanje. :)

Startupi i poslovanje

Future of Work: Želite li sve benefite asinkronog rada nije dovoljno samo “ured preseliti u online alate”

Kako sebe, zaposlenike i klijente odviknuti od stalne dostupnosti, dopisivanja i komuniciranja koji zapravo ubijaju produktivnost i kvalitetu rada, posebno kad radimo u više vremenskih zona te koje su prednosti, a koji izazovi kod asinkronog načina rada sazali smo na konferenciji Future of Work: Async.

Digitalni marketing

Prima se rebrendirala: Što (i tko) stoji iza prepoznatljivog, a inovativanog vizualnog identiteta?

Od obiteljske tvrtke do poslovnog sustava s više od 2000 zaposlenih. Prima je u posljednjih 25 godina poprilično odmaknula od svojih početaka, stoga je bilo krajnje vrijeme za vizualni identitet koji bi odražavao takvu promjenu.

Intervju

10 godina Axilisa: “Danas radimo na sustavu koji svake subote procesira 10 puta više transakcija nego Amazon UK na Black Friday”

U povodu 10 godina postojanja tvrtke Axilis, s njezinim osnivačem Brunom Kovačićem popričali smo o tome kako su se on i tim snašli nakon što ih je akvizirao Superbet, kako su podnijeli munjevito brzi rast te kako je iz Hrvatske raditi na projektima koji po veličini nekad premašuju tehnološke divove.