Završava li veliki hrvatski ‘remote rad’ eksperiment ili će tvrtke - i država - podržati vaš distribuirani rad

Završava li veliki hrvatski ‘remote rad’ eksperiment ili će tvrtke – i država – podržati vaš distribuirani rad

Iako se hrvatske tvrtke, od potpuno tehnoloških preko telekoma i banaka pa sve do državnih institucija, hvale time kako uspješno rade na daljinu, daleko su od ideala potpuno distribuiranog rada koji digitalci priželjkuju.

Prijateljica me prekjučer pitala kad se u Netokraciji vraćamo u ured. Naime, u njenoj tvrtki s popuštanjem mjera pričaju o povratku u ured – u smjenama. U Netokraciji se ne namjeravamo uskoro vratiti ured, među ostalim i zbog toga što inače svake godine tijekom ljeta radimo od doma ili s mora s obzirom na to da u to doba nema ni konferencija ni sastanaka zbog kojih bi morali biti u uredima u Zagrebu ili Osijeku.

Iako su se neki od naših kolega morali ipak naviknuti na “remote” rad više od drugih, za mnoge od nas taj rad na daljinu dolazi prirodno. Prve dvije godine Netokracijine sam članke pisao od doma. Naravno, poludio sam, ne toliko zbog rada od doma koliko od nedostatka ekipe.

Danas, deset godina iskusniji i pametniji, i s timom s kojim imam tjedne virtualne kave i dnevne kratke updateove po potrebi, ne mislim da ću tako brzo poludjeti… Dapače, pitam se je li ovo naš početak da od ponekad remote postanemo distribuirana tvrtka. Pitam se… je li ovo početak transformacije mnogih tvrtki ili njihovih značajnih dijelova – u distribuirane.

Čak i telekomi i banke su “remote”

Ima li tvrtke u Hrvatskoj čiji zaposlenici rade za računalima, da se nije u proteklih mjesec dana na društvenim mrežama hvalila kako sad uspješno rade od doma? Iako definitivno moramo pohvaliti sve tvrtke koje su u nevjerojatno brzom roku omogućile svojim timovima u trenutku ograničenja obavezan rad od kuće, nisam sigurno bio jedini koji je na stotu “Radimo od doma” objavu u svrhu employer brandinga barem malo okrenuo očima.

Vjerojatno je to zato što rad na daljinu u tehnološkoj industriji uzimamo zdravo za gotovo. Poslodavci kad zapošljavaju, posebno programere i dizajnere, kao benefit ističu rad na daljinu. Mnoge tvrtke to donedavno nisu mogle, jer im sustavi i procesi nisu podržavali rad na kakav ih je COVID-19 natjerao. Neki dan sam u popodnevnoj šetnji Jarunom susreo voditelja razvoja jedne banke. Odlučio je između sastanka napraviti trening uz jezero, jer si zahvaljujući trenutnoj situaciji može samostalno organizirati kako mu izgleda radni dan. Istovremeno sam ja baš završio call s našim timom koji sam mogao odraditi šetajući najdražim mi zagrebačkim jezerom.

Zahvaljujući ovoj teškoj situaciji voditelji timova i CTO-ovi su od svojih uprava odjednom dobili odobrenja da omoguće svojim timovima što dosad mjesecima možda i godinama nisu mogli – pa i rad od doma. Šteta što je taj remote rad ostao na tek prvoj razini…

Rad kao inače, samo online

Osnivač Automattica i jedan od začetnika najpopularnijeg sustava za upravljanje sadržajem WordPressa, Matt Mullenweg, opisao je 5 razina tzv. distribuiranog rada. Prva razina rada su poslovi koji se ne mogu raditi na daljinu, a u doba koronavirusa se radi o virusu izloženijim osobama, od medicinskog osoblja (unatoč telemedicini) do vatrogasaca, dostavljača, ali i poslova u tvrtkama koje su morale zadnjih više od mjesec dana biti zatvorene, poput ugostiteljskih ili frizerskih obrta.

Kao drugu razinu opisuje upravo situaciju koja se dogodila tvrtkama čiji zaposlenici rade na računalu – i to mogu nastaviti usred korone. Ove tvrtke su jednostavno sve svoje procese, navike i pristupe iz rada uživo prebacile na digitalne kanale:

  • Iako timovi nisu radili u istom uredu i dalje su ograničeni nevidljivim zidovima odjela – ako u tvrtki ne postoji inače kultura suradnje između odjela, ti zidovi se nisu odjednom srušili;
  • Sastanci se nisu dovodili u pitanje – trebaju li postojati ili se trebaju prebaciti u jedan jednostavan email – već su se prebacili na Zoom ili slične platforme;
  • Menadžment, što srednji, a što viši, u ovom slučaju – posebno ako nije uopće naučen na remote rad, počinje paničariti ne samo o produktivnosti zaposlenika, nego i o vlastitoj prilagodbi novom okolišu u kojem ne mogu dogovoriti sastanke u uredu ili samo upasti nekome u ured i što treba “riješiti na brzinu”.

Sljedeća, treća razina, je kad tvrtke uvedu rad na daljinu i vide prve koristi. Jedna od većih koristi za mnoge hrvatske tvrtke je što su takav rad mogli predstaviti kao benefit kroz employer brending.

Na taj “benefit” ih je naravno natjerala realna situacija gdje su hrvatski developeri prvi mogli odlučiti raditi za strane poslodavce od doma. Htjeli, ne htjeli, poslodavci koji žele zaposliti seniore u Hrvatskoj, proteklih su godina uveli neki oblik rada od doma i prije COVID-19 pandemije. I ne, izlika im više nije ni sigurnost, s obzirom na to da tvrtke poput Googlea već godinama koriste tzv. zero trust modele sigurnosti poput njihove implementacije BeyondCorp.

Je li vaša tvrtka spremna za distribuirani rad, a jeste li vi?

Četvrta razina je izuzetno zanimljiva, jer nije temeljena na tehnologiji koliko na onom uvijek izazovnom području za menadžere, osnivače i direktore, a to je – povjerenje u zaposlenike. Radi se o razini distribuiranog rada u kojem zaposlenici rade “asinkrono” tj. ne moraju biti svi prisutni niti raditi u isto vrijeme, nego im se vjeruje kao odraslim osobama da odrade svoj posao. Njihov rad se cijeni po učinku, ne po radnim satima.

Mnogi će reći da je ovo nerealno, jer mnogi, posebno juniori, nemaju disciplinu sami sebi odrediti radno vrijeme, ritam – i odraditi posao. Lako je baciti sve na leđa nepovjerljivih menadžera, ali postoji razlog zašto je rad na daljinu prvenstveno sport za seniore u digitalnoj industriji… jer zaista trebate razviti samodisciplinu, ritam i znati se natjerati da odradite posao.

Mullenweg objašnjava, kad su skalirali Automattic, tvrtku koja razvija ekosistem temeljen na WordPressu, kako se iznenadio koliko vrhunskih lidera širom naprednih industrija pa tako i tehnološke, uopće ne razumije kako je to imati potpuno distribuiran tim.

Radi se o ljudima koji imaju izuzetno puno iskustva u vođenju timova, stvaranju proizvoda, poslovanju i prodaji, ali sve navedeno jednostavno ne znaju raditi “na daljinu”… Dapače, sudeći po potezima mnogih hrvatskih korporacija, ali i startupa u zadnjih nekoliko tjedana, čini se da mnogi lideri puno teže proživljavaju promjenu radne okoline od svojih zaposlenika.

Za loše menadžere je remote rad veliki problem, jer se povećanjem pisane i video komunikacije stvaraju tragovi nakon kojih se može pozvati na odgovornost ako su primjerice u komunikaciji bili neprimjereni ili donosili odluke koje nisu u skladu s poslovnom politikom tvrtke, a koji inače prolaze, jer su odrađene usmeno.

Lideri distribuiranog digitalnog doba dolaze… prekosutra?

Svi koji zazivaju vraćanje na staro su izgubljeni u vremenu i prostoru, a kamoli tehnološkoj industriji. Niti će, primjerice, konferencije i događaji ikada biti kao prije, niti će rad u industriji biti kao prije, niti će sljedećih godinu dana biti kao proteklih godinu dana.

Digitalci, ali i drugi zaposlenici, koji su sad po prvi put osjetili benefite (ali i izazove) rada od kuće, od sad pa na dalje će razmišljati o tome da im je takav rad uvijek opcija. Možda ne kod sadašnjeg poslodavca, ali sigurno kod sljedećeg.

Većina hrvatskih tvrtki će se, popuštanjem mjera, vraćati na staro, jer ipak imaju lijepe urede koje treba popuniti, a menadžmentu i mnogim zaposlenicima je ipak lakše raditi u uredu gdje se mogu jedni drugima ubacivati u riječ, glumiti da rade potencijalno, ali i ne razmišljati o tome da vjeruju bilo svojim šefovima ili zaposlenicima.

Dio digitalaca će odlučiti da žele raditi za distribuiranu tvrtku i takve tvrtke će moći dobiti talente koje dosad nisu. Dio čak i najvećih hrvatskih tvrtki će zaključiti da čak i kroz dijelom distribuirani model mogu uštedjeti jako mnogo novca s dijelom zaposlenika koji rade od kuće i troše vlastitu struju i sve ostalo, posebno ususret krize u kojoj će morati rezati budžete.

HR odjeli će se morati prilagoditi jer neće vidjeti kako se ljudi osjećaju u uredu niti će benefiti uredskih aktivnosti imati smisla, a da ne govorimo o tome da će “lijep ured i craft piva” nestati kao element employer brendinga.

Poduzetnici, direktori i menadžeri će se morati naučiti vjerovati i raditi “asinkrono”, a ne izvlačiti se da njihove timove treba ipak tjerati da rade. Zaposlenici će morati naučiti biti samodisciplinirani i ne izvlačiti se na “šefove koji ih tlače”.

Država će se isto morati dugoročno, ne samo privremeno, prilagoditi tvrtkama čiji će zaposlenici raditi od kuće. Ministar rada u, vječnom uzoru hrvatske državne uprave, Njemačkoj, predložio je svima koji žele – a čiji to poslodavci omogućavaju – da se omogući rad od kuće čak i kad pandemija bude gotova. Četvrtina njemačke radne snage, odnosno preko osam milijuna ljudi, trenutno radi od kuće tijekom pandemije.

Mali dio tvrtki će postati potpuno distribuiran poput Mullenwegovog Automattica koji je na kraju zatvorio svoj ured u San Franciscu, jer nitko jednostavno u njega nije išao. Također, mali dio tvrtki se neće uopće mijenjati pa će stagnirati ili gubiti najbolje digitalne talente. Većina hrvatskih tvrtki (posebno onih koje se vole hvaliti digitalnom transformacijom i agilnošću) će pak zahvaljujući remote eksperimentu usred COVID-19 krize doći do treće razine, dok će sljedeću razvijati djeca roditelja koji sad rade od doma i mogu se drugačije organizirati da im se i tijekom dana posvete, a ne samo “poslije posla”.

Komentari

  1. Marko

    Marko

    02. 05. 2020. u 11:54 am Odgovori

    Pohvala za Demokraciju koja hrabro ide u tom smjeru. Ali po pitanju održanja masovnog rada od kuće kod nas sam pomalo skeptičan uzevši u obzir, neka se nitko ne uvrijedi, priličnu ‘zatucanost’ naših privrednika za IT trendove, pa čak i dosta njih iz IT područja. Tamo je pitanje što manjeg plaćanja programera daleko važnije pitanje od praćenja IT inovacija i trendova. Ova pandemija je pokazala da se može ali problem je po običaju u glavama.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Društvene mreže

I porečki restoran i TikTok influencerica su u krivu

Iako je javnost brzo osudila influencericu Doris Stanković, s obje strane se pokazalo nepoznavanje profesionalne komunikacije, a i influencer marketinga.

Tehnologija

“Tata, jesi li baš morao kupiti električni auto?”

Napravio sam grešku: kupio sam električni automobil. Svi članci o električnim vozilima (EV) koje sam čitao na Hacker Newsu i Redditu nisu me pripremili za desetak EV infrastrukturnih problema u Hrvatskoj i okolici. Anegdote u nastavku objašnjavaju lekcije koje sam naučio na teži način.

Startupi i poslovanje

Josipa Majić vraća se na hrvatsku startup scenu kao CEO fintecha Revuto

Pametni medvjedić, Teddy the Guardian, bio je jedan od omiljenih proizvoda ovdašnje startup scene. No, posljednjih nekoliko godina, njegova suosnivačica, Josipa Majić, odmaknula se od ovdašnje scene i medija. Sada se vraća, kao CEO i suosnivačica Revuta, fintech proizvoda za lakše upravljanje digitalnim pretplatama.

Što ste propustili

Najava

Po #prviput poduzetnici u turizmu moraju iskoristiti sve digitalne prilike u turizmu, evo i koje se nude

Nikada prije nije bilo tako bitno pripremiti se za lokalne goste i vjerne stalne goste iz inozemstva, kako za nadolazeću zimsku tako za ljetnu sezonu 2021. A da biste uspjeli morate spremno iskoristiti prilike koje se otvaraju: od novih kanala do natječaja poput Prviput.hr.

Startupi i poslovanje

Domaća industrija video igara o Nanobitu: “Akvizicija će biti slon u trgovini porculana”

Iako je skoro milijardu kuna vrijedna akvizicija Nanobita odjeknula cijelom Hrvatskom puno više tiče se same industrije video igara - što znači ulazak ovako velikog igrača na domaće tržište provjerili smo s osnivačima hrvatskih gaming tvrtki.

Startupi i poslovanje

Hoćete li ući u koaliciju protiv Applea uz vodeće tech tvrtke poput Basecampa, Spotifya i Epic Gamesa?

Sredinom osmog mjeseca upitali smo se: Može li tvorac najpopularnije igre današnjice razbiti duopol Apple i Google trgovina? Čini se da smo dobili odgovor.

Društvene mreže

Ode li Facebook iz EU, veliki biznisi i agencije će se prilagoditi, ali mali – teško

Facebook se ovih dana prijeti kako će povući svoje usluge s tržišta Europske unije. Iako je to malo vjerojatan scenarij, provjerili smo kako bi njegova realizacija izgledala za one koji svoje poslovanje oslanjaju na društvene mreže - male i velike biznise, ali i digitalne agencije.

Startupi i poslovanje

Lekcije 10 godina tehnološke scene su jasne: B2B i profitabilnost prvo, a investicija tek kasnije!

Silicijska dolina je hrvatsku tehnološku scenu učila da bez investicija neće nigdje stići. Deset godina kasnije; Infobip, Nanobit, Infinum i mnogi drugi dokaz su da postoji drugačiji način.

Ecommerce

Što sam ja, a što su OPG-ovci naučili o online prodaji u 6 mjeseci Facebook grupe Virtualni plac

Facebook grupa Virtualni zagrebački plac danas broji 58.000 članova, a prije šest mjeseci nije postojala, kao ni digitalno prisustvo mnogih OPG-ovaca. Što se događalo u međuvremenu?