Dan nakon što su ga izgurali iz Moza osnovao je SparkToro koji danas koristi preko 1400 marketinških agencija

Rand Fishkin poduzetnik je čiju su karijeru obilježili, rekao bih, ekstremni usponi i padovi. Davne 2003. Rand je sa svojom majkom osnovao tvrtku SEOMoz koja je u početku dizajnirala web stranice. Zatim, 2007. godine izgradili su softver čiji je pretplatnički poslovni model omogućio Mozu da zaposli preko 300 ljudi.

Ali, kako ono kažu, sve što je lijepo kratko traje….

Rand je 2018. izguran iz vlastite firme što je rezultiralo nastankom knjige Lost and Founder: A Painfully Honest Field Guide to the Startup World u kojoj govori o ovom najbolnijem trenutku karijere. Ipak, ta situacija ga nije zaustavila da dan kasnije pokrene novu tvrtku čiji softver danas koristi preko 1400 marketinških agencija. 

Ovo je Randova katarzična priča…

Kakav je osjećaj biti izguran iz vlastite tvrtke?

Rand je napustio Moz početkom 2018. godine, ali ono nije bilo dobrovoljno, koliko je bilo prisilno. Teško pronalazi riječi kojima bi opisao emotivnu i nimalo jednostavnu situaciju poput izbacivanja iz vlastite tvrtke. Riječi je ipak pronašao pomoću usporedbe cijele situacije s dugačkim prekidanjem romantične veze:

To je kao da se dogovorite s partnerom kako više ne hodate, ali nastavljate živjeti zajedno još dvije godine. Svoj otkaz počeo sam pregovarati nekih 16 ili 17 mjeseci prije samog odlaska. Govorimo o jako dugačkom periodu.

Rand se točno sjeća trenutka kada je shvatio kako nešto nije u redu. Randova žena Geraldine bila je u šetnji sa Sarom Bird, tadašnjom CEO-om Moza (odstupila 2021.), koja nikako nije bila ugodna:

Supruga mi je rekla kako Sarah više ne želi da budemo prijatelji i kako je jako ljuta na mene zbog posla. U tom trenutku sam pomislio, hej, pa ja dobivam otkaz!

Normalno je za očekivati kako će dobivanje otkaza nakon 17 godina u firmi koju si ti izgradio ostaviti trag na tvojem mentalnom zdravlju. Rand tu činjenicu ne skriva, ali ipak je brzo nešto poduzeto po tom pitanju:

Moj posljednji dan u Mozu bio je 28. veljače, a SparkToro sam pokrenuo 1. ožujka. Tako da sam odmah probao pokrenuti nešto što će me uzbuđivati i zainteresirati te naravno pružati zdravstveno osiguranje.

“Početak kraja bio je trenutak kada sam odstupio s pozicije CEO-a i postavio novu osobu na to mjesto.”

Kako govorimo o kompliciranoj situaciji, tako nikada ne postoji jedan uzrok, Rand objašnjava. Prvo što mu je palo na pamet je neslaganje s puno odluka koje je donosilo vodstvo, ali jedan ključan događaj je prepoznao kao sudbonosan

Početak kraja bio je trenutak kada sam odstupio s pozicije CEO-a i postavio novu osobu na to mjesto. Također, mislim kako smo odabrali krivu osobu. To smo još mogli vidjeti po tome što je Moz između 2014 i 2018 izgubio vodstvo na tržištu od dva konkurenta.

Tada je Randu bilo jasno kako su napravili krivu odluku, ali uprava tvrtke to nije vidjela:

Jako je teško raditi u kompaniji gdje duboko vjeruješ kako se ne donose ispravne odluke i još pritom si ti sam bio na rukovodećoj poziciji. Mislim da je to srž problema.

Ganjati rast umjesto profitabilnost vodi u propast

Gledajući unazad, Rand smatra kako su način financiranja tvrtke, sama struktura i koga je zapošljavao ključne greške koje je napravio tijekom svojeg vremena u Mozu, ali ono naglašava kako je najveća greška ova:

Ganjali smo rast umjesto profitabilnosti.

Uz to, nije imao dovoljno kontrole nad upravom tvrtke, a tome svakako nije pomogla činjenica što nije imao vjere u vlastite odluke koje je donosio, priznaje Rand.

Kako ne bi ostalo sve samo na greškama, Randa smo pitali što misli da je napravio dobro. Kada govorimo o tržištu, smatra kako je tu imao sreće jer je ušao u pravo vrijeme:

Imao sam dobar tim za stvaranje sadržaja i edukaciju što je na kraju potaknulo posao. Zatim, u samom početku zaposlio sam kvalitetne ljude koji su gradili odličan softver i sada vidim kako sam trebao napraviti više da takve ljude i zadržim.

Danas startupi ne vide kako rizični kapital zapravo nije za njih

Nekako je za očekivati kako se rizični kapital Randu više nikako ne sviđa, ali to ne znači kako za nekoga to ne bi bio dobar korak:

Ne želim reći kako rizični kapital ne bi trebao postojati uopće, ali mislim da bi rizični kapital trebao biti jednu pedesetinu veličine koje je sada. Mislim da je trenutno previše venture tvrtki i previše njih koji su usredotočeni na startupe.

Rand smatra kako većina startupa ne bi trebala uzimati rizični kapital:

Ne vide kako to nije dobar model za njih. Stvarno bih volio da postoji više alternativa.

Također, Rand nikako ne voli kulturu koja okružuje rizični kapital i smatra ju poprilično nezdravom, a cijelu situaciju opisuje ovako:

To je kao da odlučite kuhati vrlo komplicirano jelo u lošoj kuhinji bez da ste ikada pročitali komplicirani recept. Počni s onime što znaš, s onime u čemu si dobar.

Ipak, ljudi koji uspiju pomoću rizičnog kapitala, obično rade na području gdje mogu vrlo rano dokazati kako mogu napraviti povrat uloženog, a primjer toga je HubSpot:

Možda će gubiti novac idućih 15 godina, ali nakon toga ćemo ostvariti profit. Amazon je sličan priča.

Rand zaključuje kako u životu ništa ne treba gledati crno-bijelo pa ni rizični kapital, ali osobno smatra kako je rizični kapital nepotreban skoro za sve, ali ispravan je pristup za mali broj ljudi:

Problem je u tome što je on predstavljen kao nešto što odgovara svima.

Kako pristupiti investitorima?

Potrebno je odmah u startu postaviti očekivanja po pitanju kakvu tvrtku gradite, koja su tvoja očekivanja i kakvu komunikaciju mogu očekivati od tebe. To su stvari koje Rand smatra jako važnim. Također, važno je imati dobar odnos s investitorima prije nego što pristanu na suradnju:

Ako investitori tijekom priprema postavljanju agresivna ili podbadajuća pitanja, onda oni sigurno ne bi trebali biti tvoji investitori jer takvo ponašanje će se nastaviti.

Nadalje, bitno je raditi s investitorima koji su zapravo svjesni koliko je rizično ulagati u startupe i kojima nije problem gubiti novac.

Dobra tvrtka gradi se sporim i stabilnim rastom

Rand je naučio puno lekcija tijekom svog rada u Mozu, ali sada je pitanje što radi drugačije sa SparkTorom? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan, a to je apsolutno sve:

Novac smo prikupili na drugačiji način od drugačijih ljudi koji su uglavnom investicijski anđeli. Nema rizičnog kapitala, a anđeli investitori su vlasnici jedinica distribucije u našem doo-u. Uglavnom, u slučaju kao kompaniju prodamo, neće samo vratiti uloženo, već će i ostvariti profit.

Što se tiče samog tima, on će ostati vrlo malen. Cijelu tvrtku čine 3 osobe:

Čak sam probao svojeg suosnivača uvjeriti kako bi trebali zaposliti još jednu osobu, ali je on odmah rekao ne.

Kako tim održavaju jako malim, tako je tvrtka izrazito profitabilna, ističe Rand. Takav način rada ostvaruje i benefite poput rada od 30 do 40 sati tjedno, a postoje tjedni kada Rand zna raditi i po 25 sati. Također, ne žele raditi proizvode koji odgovaraju apsolutno svima, ne troše previše vremena na savršeno mjerenje, predviđanje i praćenje:

Nikako ne želimo izgraditi robusnu strukturu koju ćemo onda skalirati. Mala smo tvrtka i to je super. Nama to odgovara. Moz je morao postati monopol najveći igrač na tržištu ili bi propao.

Rand izrazito preferira spor i stabilan rast jer smatra kako je velik broj dobrih kompanija ,koje pritom dugo traju, tako izgrađeno:

Malo je tvrtki koje su rizičnim fondovima ostvarile milijarde dolara pa će uvijek reći kako je ključ takvog uspjeha nagli rast i brzo skaliranje. Pogledaj tvrtke poput MailChimpa, Atlassiana i Figme. One su izrazito uspješne, ali trebalo im je 15 do 20 godina sporog i stabilnog rasta kako bi ostvarile taj uspjeh.

Možemo reći kako je rizični kapital u modi. Postoje mnoge kompanije koje posluju bolje od SparkTora, a da nikada nisu imale veliku investiciju, ali o njima se ne piše, ističe Rand:

Tako uopće ni ne znaš da možeš slijediti drugačiji put, ali tada ne pišu knjige to tebi. Ono što slavimo, to će se proganjati. Jedno je vrijeme sport i stabilan rast bio popularna priča, a možda bude opet.

“…bilo je tu puno straha što ću staviti unutra i mislim da je zbog toga knjiga nešto slabija.”

Cijelo svoje iskustvo u startupima Rand je pretočio u knjigu Lost and Founder: A Painfully Honest Field Guide to the Startup World, a pisanje za njega bilo katarzično iskustvo:

Opisao bih to kao dobro objašnjavanje cijele situacije svojem psihoterapeutu.

Osim katarzičnog iskustva, htio je ponuditi i konkretne savjete te primjere koji će možda pomoći nekome. Zbog toga je motiviran da napiše još jednu knjigu u kojoj bi opisao kako je graditi drugačiji tip tvrtke s drugačijim putem.

Bilo je za očekivati kako će izlazak knjige napraviti Moz nervoznim. Moz je čak probao dobiti knjigu na recenziju kako bi ju zatim mogli uređivati, ali izdavačka kuća stala je na Randovu stranu i tako nešto nije dopustila:

Ipak, bilo je tu puno straha što ću staviti unutra i mislim da je zbog toga knjiga nešto slabija. Strah me je bilo da ću je previše popravljati i tako učini manje kritičnom.

Kada bih sada sjedio s Mozovim CEO-om, vjerojatno bih čuo drugačiju priču, ističe Rand. Vjerojatno bih čuo kako je Rand ostavio tvrtku u lošem stanju, kako se teško oporavljaju od Randovih loših odluka, ali na kraju dana svatko ima svoju perspektivu, zaključuje Rand:

Moj posao bio je odvojiti osobno mišljenje od onoga što je u globalu istina i pronaći nešto za što svi možemo reći kako je istina.

Kada je knjigu bila spremna za objavu, nekoliko Randovih poznanika iz Bay Areae koji rade u svijetu rizičnog kapitala, dobili su ju priliku pročitati prije izlaska. Komentar je bio jednoglasan:

Rekli su kako više nikada neću ostvariti investiciju. Nitko više neće raditi s tobom. Na to sam ja pomislio. Upravo tako!

Na kraju dana, Rand smatra kako je cijela situaciju prošla “dovoljno dobro”. Puno je sretniji od svih godina koje je proveo u Mozu. Izgradio je lijep odnos sa svojom suosnivačem Casey Henryjem i VP-jem marketinga Amandom Natividad:

Stekao sam prijatelje iz cijelog svijeta, imam priliku raditi nevjerojatne stvari i imamo jako drage klijente. Nekada posao može biti intenzivan s ponekim pritiscima, ali u globalu, želim da svakom život bude barem ovoliko dobar.