Kako sam od osobe koja regrutira programere sama postala programerka?

Kako sam od osobe koja regrutira programere sama postala programerka?

Prije otprilike godinu dana intenzivno sam guglala “kako postati (samouki) developer”. Danas sam u situaciji da sama pišem o tome. Iako je svačije iskustvo drugačije, nadam se da će ono što sam putem naučila biti korisno i inspirativno svima koji koketiraju s programiranjem i razmišljaju o karijeri u IT-u.

Prvi kontakt s IT svijetom imala sam 2014. kada sam počela raditi na poziciji IT recruitera. Tu sam već prvi dan naučila da nije Java sve što ima riječ Java u sebi kada sam kolegi ponosno pokazala silne životopise Javascript developera koje sam pronašla. Kasnije sam, osim u selekciji, radila u dosta drugih domena ljudskih resursa, vodila sam i uvodila različite projekte u firmi i mentorirala kolege u timu, regionalnom timu u Indiji, pa čak i van kompanije.

Proslava praznika Holi, festivala boja, s timom u Indiji.

Od psihologije do prve linije koda

Nakon otprilike četiri godine postepeno mi je u poslu sve više nedostajao izazov “razbijanja glave” oko nekog problema. Moj dotadašnji posao, a i primarna struka – psihologija, većinom se bavi drugačijim tipovima problema.

Tragajući za nečim novim, došla sam na ideju da programiranje može biti zanimljiv hobi, treniranje mozga i razvijanje općenito drugačijih vještina. Doduše, imala sam već neku ideju što je programiranje jer mi je informatika bila jedan od dražih predmeta u srednjoj školi. Kako mi je tadašnji posao, između ostalog, bio i organizacija developerskih edukacija, već sam se upoznala s različitim platformama za učenje. Znala sam da Udacity ima kvalitetne tečajeve i upravo su bili objavili Googleovu stipendiju za našu regiju – to nisam mogla propustiti!

Skoro pa bacajući novčić odlučila sam se za frontend tečaj. Najveći naglasak tečaja bio je na HTML-u, CSS-u i ponajviše Javascriptu, i svidjelo mi se što već s vrlo malo znanja i vještina mogu isprogramirati nešto opipljivo (u sklopu tečaja napravila sam memory i cross-the-road igre).

Bye Bye HR, ‘Hello (backend) World!’

Za početak sam projekte pregledavala s dečkom koji je također developer, nakon čega sam ih stavila na GitHub i stidljivo podijelila s kolegama programerima na poslu. Dva mjeseca sam paralelno programirala i radila, i što sam više toga naučila, programiranje mi je bilo sve zanimljivije i uzbudljivije. Zapitala sam se kako bi to bilo programirati 8 sati dnevno, i – dala otkaz.

U trenucima sulude hrabrosti (koja će se kasnije pretvoriti u tremu kako se praksa bližila) prijavila sam se za developersku praksu u istoj tvrtki.

Praksa je bila koncentrirana na backend, područje s kojim nisam imala iskustva, ali spremila sam se za nju koliko sam uspjela u mjesec dana. Na Udemyju sam poslušala tečajeve na temu osnova Jave te algoritama i strukture podataka – učila sam i vježbala po 8+ sati dnevno. Dakle, učenje je u tom periodu bio posao s punim radnim vremenom.

Srećom, praksa je počinjala niti dva mjeseca nakon što sam prestala raditi pa sam imala dovoljno ušteđevine i životne komocije da tih par mjeseci volontiram, jer s tom količinom znanja nisam bila zapošljiva. Da nisam imala tu mogućnost, nastavila bih raditi i paralelno programirati projekte za portfolio, međutim cijeli proces učenja i zapošljavanja bi se sigurno znatno odužio.

Priprema za praksu (nekad je to i subota navečer).

Iako su bilješke s prakse više izgledale kao rječnik stranih riječi nego bilješke, nisam požalila. Naučila sam brdo toga, napravila projekt s timom u Springu i Reactu, pokušala pohvatati što više osnova obje tehnologije, paralelno radila projekte kod kuće… Konačno, nakon prakse sam se zaposlila na poziciji juniora i trenutno radim na produktima i servisima u sklopu platforme, u Reactu, Javi i Kotlinu.

Naučene lekcije

Kad sam zbunjena, velika je šansa da učim nešto zaista novo.

U početnoj fazi bilo je dana kada mi je bilo teško uživati u programiranju jer je svaka linija koda bila nova prepreka. Sjećam se kako sam jednom cijeli dan pisala 8 linija koda, dakle prosječno jednu po satu. Tada sam pomislila, “ako sada ne odustanem, neću nikad”.

Međutim, svaki put kad sam htjela odustati, rekla sam si “ako se i sutra budem osjećala ovako izgubljeno, sutra ću odustati.” Htjela sam odustati hladne glave, ne iz frustracije. Taj me osjećaj pratio kroz mnoge “prve puteve”: prvi tečaj, prvi projekt, prvi stvarni projekt, prvi projekt u novom jeziku… Kasnije sam shvatila da je to frustracija vezana za učenje i da je zapravo dobra stvar, jer znači da učim nešto zaista novo.

Osnove, osnove, osnove.

Što god učila, fokusirala sam se da jako dobro razumijem osnove. Jednom kad razumijem koncepte, lako (ili lakše) pohvatam različite jezike i tehnologije. Mislim da je to presudno za ljude koji nemaju tehnički faks (ma i s njim) jer ako ne znaš osnove, pogubiš se kad kreneš raditi na stvarnim projektima jer nemaš na čemu graditi dodatna znanja.

Moja najtoplija preporuka je puno pažnje posvetiti osnovama, ne kopirati neki kod koji radi, bez razumijevanja u detalje zašto i kako. Na jednom ili par zadataka posljedice “fušerskog” rada neće biti vidljive, ali kako se povećava količina koda, kaos se multiplicira i vidljiviji su efekti donošenja tehničkih odluka.

Na stvarnim projektima se poznaju junaci.

Najteži dio učenja nije mi bio prvi tečaj niti samostalan rad na projektima već dio kada smo na praksi trebali podići projekt iz nule: napraviti konfiguracije, koristiti interne alate za deployment, continuous delivery i integration

Tu sam najjasnije vidjela razliku između dotadašnjeg “programiranja u vakuumu”, na samostalnom projektu, i programiranja u stvarnom životu. Uz to, također sam razumjela što sve čini developerski posao (nije samo hrpa jednostavnih nepovezanih aplikacija!). Svakome bih preporučila da se čim prije pokuša dokopati rada na realnom projektu (kroz praksu, mali freelance projekt, kao ispomoć na projektu poznanicima…) jer je to dobra prilika da vidi odgovara li mu/joj profesionalno programiranje, a i ulaznica je za daljnje, ozbiljnije poslove.

Dobar mentor je zlata vrijedan, a više mentora… više zlata.

Tečaj i pripremu za praksu prolazila sam sama (blagoslovljen bio StackOverflow), dok sam na praksi imala mentore – službenog mentora i kolege koji su bili studenti informatike, ali su imali bolju pozadinu od mene. Dečko mi je također programer pa sam prilikom učenja često koristila njegovu pomoć.

Isto tako sam našla hrabrosti da kolege koje ne poznajem pozovem na “tehnički spoj na slijepo”, kavu na kojoj će mi malo ispričati o sebi, čime se bave i poslati mi meni relevantne primjere svog koda. Preko LinkedIna sam se povezala s ljudima koji su napravili zaokret u karijeri ili su na tom putu… Bazično svatko tko zna više od mene može mi biti mentor, bitno je u njegovom pronalasku biti kreativan.

Foto: Facebook profil tvrtke
Generacija praktikanata proljeće 2019.

IT zajednica je jako susretljiva po pitanju dijeljenja znanja.

Meetupi, online zajednice (poput Developers Hrvatska i Developers Hrvatska Relaxed), različite prakse, radionice, forumi unutar različitih tečajeva, konferencije koje sve više firmi organizira i slično, mogu puno pomoći. Od konkretne tehničke pomoći i usmjerenja, pa do motivacije i inspiracije. Tko nema sreću da je okružen developerima, treba si je sam stvoriti. Mislim da su početnici u odličnoj poziciji pristupiti iskusnijima jer nitko ne očekuje da znaju sve, tako da je spremnost reći “ne razumijem, molim te objasni ponovno” i pristupiti bilo kome – prednost koju treba znati iskoristiti.

Učenje u timu je učenje na steroidima.

I na prethodnom i na trenutnom poslu, najviše sam naučila od ljudi u timovima u kojima sam radila. U trenutnom timu učenje je sastavni dio posla. Nije dosta “iskrcati” kod, već znati donijeti tehničku odluku – razumjeti problem i rješenja, odlučiti se za jedno i znati prednosti i nedostatke u odnosu na druga. Nekada je to moguće samostalno, a za zahtjevnije zadatke bitno je imati tim iskusnijih, koji će znati raširiti vidike i pomoći da bolje sagledaš problem i rješenje. Radom u dobrom timu ili firmi možeš napredovati brže nego što bi sam/a. A kroz dobru povratnu informaciju možeš se “nakačiti na tuđe znanje” i ubrzati napredak.

Spremnost za učenje je preduvjet za vještinu u struci u kojoj se stvari mijenjaju iz dana u dan.

Tu ne mislim nužno na jezike i alate koji se mijenjaju i mijenjat će se iz mjeseca u mjesec, već na dobro usvajanje bazičnih znanja i principa na kojima se može graditi daljnje učenje (iz dijela Osnove, osnove, osnove).

U mojoj situaciji, bez tehničke pozadine, bilo je od iznimne važnosti da sam sposobna sama učiti kako bih uopće mogla doći u priliku da uđem u tim praktikanata, zaposlim se i učim od drugih. Upornost i sposobnost izdržavanja kvantnih skokova u učenju je ono što dijeli one koji sanjaju o prekvalifikaciji i one koji će u tome uspjeti. A zaposlenjem samostalno učenje nije gotovo, dapače, u neku ruku tek je počelo.

Imate hrabrosti za novi skok? No sikiriki.

Da me netko prije 5 godina, kada sam se zapošljavala u HR-u, pitao gdje se vidim za 5 godina, svakako ne bih rekla “u developmentu” 🙂

Za sada nisam požalila. Kada pogledam unazad na ovo iskustvo, jedino što bih zaista napravila drugačije iz ove pozicije je – manje bih se živcirala kada nešto ne razumijem!

Napravila bih kavu, udahnula, resetirala se i krenula ispočetka.

Resursi za vas…

Iako je svačiji put drugačiji, za kraj dijelim nekoliko linkova na resurse koji su meni bili značajni.

Sretno!

Komentari

  1. ludi panj

    ludi panj

    17. 01. 2020. u 3:26 pm Odgovori

    Bravo Marija, welcome to the team.

    Ja kao developer bi rado postao samouki psiholog.

    Ima kakav tečaj za to,
    ili mogu negdje volontirati tipa Vrapče, Sabor ili neka slična ustanova poluotvorenog tipa.

    Mirjana Krizmanić mi je glavna influencerica na tom polju.

    Evo pola Hrvatske se simpatizira sa masovnim ubojicom i degenerikom iz Splita, ja tu vidim dosta posla za mene,
    makar dobar dio njih je više za psihijatriju.

    Nego htio sam te zapravo pitati želiš li postati prava hardcore developerica ili
    želiš samo učiti ove pomodarske hipster jezike za kreiranje šarenih stranica.

    • Marija

      Marija

      18. 01. 2020. u 10:36 am Odgovori

      Trenutno mi se sviđa ova kombinacija frontenda i backenda na web aplikacijama i rad na servisima da razumijem kako stvari funkcioniraju, a kasnije ću vidjeti što me bude veselilo, ima vremena.

  2. Zdravka Razum

    Zdravka Razum

    17. 01. 2020. u 3:55 pm Odgovori

    Šteta je da takav um i takvo super educirano stvorenje promijeni profesiju kada je provjereni talent za rad s ljudima i za sustavno cjelovito razmišljanje. Vjerujem da je to korisno i u developerskom svijetu, ali izvorna struka sigurno gubi.

    • Marija

      Marija

      18. 01. 2020. u 10:29 am Odgovori

      Hvala na komentaru Zdravka <3 Ja vjerujem da povezivanjem različitih svjetova svi nešto dobivamo (ja dobivam, nadam se i drugi), i također ne vjerujem u onu "out with the old, in with the new" tako da planiram ostati na drugi način u radu s ljudima (kroz psihoterapiju) jer mi je to također veliko zadovoljstvo. Veliki pozz!

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

Čudo nije investicija, već Infobipov ‘bootstrapped’ rast i upornost već 14 godina

Infobip je osiguravanjem investicije od 200 milijuna dolara postao prvi hrvatski 'jednorog'. No pravo čudo je da su osnivači Silvio Kutić, Roberto Kutić i Izabel Jelenić do ovog trenutka dogurali bez ijedne vanjske investicije - i govori mnogo o hrvatskim tehnološkim poduzetnicima!

Startupi i poslovanje

Od Applea do Rimca: Tko je novi CTO Rimac Automobila, Chris Porritt

Automobilski svijet pomalo je iznenadila vijest o odlasku Chrisa Porritta iz Applea i dolaska - u hrvatske Rimac Automobile, ali tko je Chris uopće i zašto je njegov dolazak važan?

Mobilno

Moja Croatia: Da biste digitalizirali osiguranje ne trebate govoriti “jezikom osiguranja”

Ana Zovko, direktorica sektora za digitalni razvoj, otkriva što su morali osigurati unutar Croatia osiguranja kako bi razvili potpunu, a zaista jednostavnu za korištenje self-care aplikaciju.

Što ste propustili

Mobilno

Zašto aplikacije za praćenje COVID-19 ne uspijevaju? Najbolji primjer nalazi se i u našoj regiji

Od Sjeverne Makedonije i Mađarske, do Norveške, Velike Britanije i Irske vidimo različite aplikacije, različite implementacije i prakse korištenja. Koliko uspjeh aplikacije ovisi o angažiranosti ključnih aktera, koliko o dobroj volji korisnika, a koliko o nadležnim institucijama?

Vodič

Iz vlastitog iskustva: Kako dobiti novac od Europske unije za razvoj video igara

Europska unija kroz svoj potprogram Creative Europe - MEDIA, od 2013./2014. dodjeljuje bespovratna sredstva europskim game dev studijima za razvoj video igara. Evo kako izgleda proces prijave i na što trebate obratiti pozornost da biste dobili novac.

Kolumna

Na 16. rođendan Ruby on Railsa odgovaramo na pitanje: Je li mrtav, i u svijetu i u Hrvatskoj?

Početkom kolovoza slavimo 16 godina od prve pojave Ruby on Railsa, web development frameworka koji je “promijenio svijet”. S tom činjenicom volim početi ovu priču jer mislim da je ključna za odgovor na pitanje koje mi se često postavlja: Nije li Ruby on Rails mrtav?

Video

Kako dati otkaz? Pravni savjeti za radnike i poslodavce!

Neki od najpopularnijih tekstova na Netokraciji u posljednjih nekoliko mjeseci su – kako dati otkaz, kako zatvoriti paušalni obrt...

Tehnologija

Ratko Mutavdžić: Od ‘cloud’ blogera do Microsoftovog Technology Officera za srednju i istočnu Europu

S novim tehnološkim šefom Microsofta za srednju i istočnu Europu, Ratkom Mutavdžićem, razgovarali smo o 700-postotnom rastu Microsoft Teamsa za vrijeme pandemije, kako se koriste 'cloud' tehnologije u 2020., ali i zašto Zagreb treba kafić-ured!

Startupi i poslovanje

Od investicije do akvizicija – Silvio Kutić i investitori Ante Kušurin i Mario Ančić o Infobipovim ambicijama

U eksluzivnom razgovoru za Netokraciju, Silvio Kutić, kao direktor Infobipa, Ante Kušurin i Mario Ančić iz fonda One Equity Partners, ujedno poznati hrvatski sportaši, otkrivaju detalje svoje suradnje – i planova da stvore vodeću svjetsku CPaaS platformu.