Rok trajanja programera: Možete li 57-godišnjaka zamisliti na razgovoru za posao frontend developera?

Infobip ❤️ Netokracijašto akvizicija znači za vas - i nas?

Rok trajanja programera: Možete li 57-godišnjaka zamisliti na razgovoru za posao frontend developera?

Možete li 57-godišnjaka zamisliti na razgovoru za posao frontend developera u nekoj domaćoj IT agenciji? Zavirili smo u raspravu o tome koliki je rok trajanja programera i upitali nekoliko njih, različitih razina iskustva i pristupa karijeri, može li se do mirovine biti "samo programer".

Koji je rok trajanja developera (onog koji piše kod)? I što rade kad im je dosta? Dva su to vrlo jednostavna pitanja koja je netom jedan programer postavio svojim kolegama iz Facebook grupe Developers Hrvatska Relaxed. Na koja, proizašlo je iz odgovora, nema baš jednostavnih odgovora.

U raspravu su se uključili (1) programeri s više od 20 ili 25 godina iskustva i ponosno tvrdili da njima još ni približno nije istekao rok trajanja; (2) programeri koji su tvrdili da se nakon 7 do 10 godina programerske karijere mora napredovati na voditeljsku poziciju (mora li?), ali i (3) oni koji imaju par godina iskustva i već im je dosta svega i najradije bi se prebacili u kuhare ili poljoprivrednike. Poput Jure Bralića koji je iz IT sektora otišao da bi otvorio antiknu tiskaru u Istri!

Ograničeni fitilj ili programiranje do posljednjeg daha

Veteran Stjepan Zlodi, koji za sebe kaže da je počeo programirati još u prošlom tisućljeću, a prvi ispit iz programiranja rješavao na papiru, smatra da postoje dvije vrste programera – oni koji imaju ograničeni rok trajanja i oni koji će programirati do posljednjeg daha:

Koliko traje fitilj onima s ograničenim rokom trajanja ovisi o poslu i projektima koje rade. Nekima je to samo jedna od brojnih stepenica u karijeri, nisu previše vezani za programiranje. Neki od njih računaju na to da će netko zaključiti da nisu učinkoviti kao programeri pa će im dati neku drugu poziciju, nekada čak i postanu šefovi programerima.

Oni s malo dužim fitiljem često se nađu zaglavljeni na poslu programera, možda im to nije životni poziv, ali su dobro plaćeni pa guraju dok ide, dok ne izgore. Svi ti “fitiljaši” uglavnom vole veće tvrtke u kojima je lakše naći neku rezervnu poziciju za slučaj da im bude dosta programiranja. Neki “fitiljaši” dočekaju i mirovinu kao programeri.

Rok trajanja programerima produžuju stalne i brze promjene u tehnološkoj industriji. Ili skraćuju, ovisi o tome koliko je netko spreman na stalno učenje i na činjenicu da ono što zna danas za koju godinu možda više neće biti potrebno. Još jedan veteran domaće IT industrije, Tonći Jukić, komentirao je u raspravi da se programiranjem bavi više od 20 godina i da se u to vrijeme “valjda triput promijenilo sve”:

Nema više nekih operativnih sustava, nekih programskih jezika, većine tech stackova… Još uvijek mi je zabavno!

S 57 na razgovoru za posao frontend developera

Rok trajanja određenog zanimanja, doduše, ne određuje samo koliko dugo je nekome taj posao zanimljiv i uživa radeći ga, nego i koliko dugo je potreban i konkurentan na tržištu rada. Dobna diskriminacija i favoriziranje mladih u tehnološkoj industriji su sveprisutni i skoro da se ne skrivaju – nije rijetkost da se stav da “stariji od 35 jednostavno ne drže korak s tehnologijom” izriče naglas.

S tim na umu, jedan komentator se pitao kako bi se proveo 57-godišnjak koji pokušava dobiti posao frontend developera:

​​Svi pišete kako je pojedincima gušt programirati nakon 15, 20, 30 godina, ali koliko vas zaista zna nekoga tko se s 52 godine prijavio na neki od trenutno oglašenih poslova? Znate li nekoga tko ima 57 i javlja se za posao frontend developera u nekoj od agencija?

Jeste li ikada bili na strani poslodavca koji dobije CV za senior developera (kako manje od seniora s pet banki?) koji navodi 15 firmi od ranih 90-tih i programske jezike koji su se prestali koristiti prije nego se CTO koji ga intervjuira i rodio?

Ja sam bio i ponekad još uvijek jesam i bude mi neugodno kada gledam kako ti ljudi ne budu pozvani ni na razgovor, a da ne govorim o komentarima. Tko u pedesetima samo kodira i nije se razvio u nekom samostalnom smislu, ima neke usko specijalizirane vještine, nego te da je zaista samo programer….

Tko duže traje, generalisti ili specijalisti

S tom perspektivom se djelomično slaže Marko Budiselić, CTO Memgrapha. On, u kontekstu dugoročne održivosti karijere, developere dijeli na generaliste i specijaliste. Međutim, biti specijalist može biti i blagoslov i prokletstvo:

Tvrtkama su u različitim fazama potrebni različiti ljudi. Primjerice, u početnim fazama su više potrebni generalisti da isprobavaju više stvari i otkriju što ima smisla, a u kasnijim fazama potrebni su više specijalisti da osiguraju stabilno izvršavanje poslovnih procesa.

Iz perspektive pojedinca postoje različiti motivatori, neki ljudi vole jak fokus na specifičnu stvar, dok neki vole stalno raditi nove stvari, a neki vole kombinirati.

U totalno drugoj perspektivi, tehnologija se konstantno mijenja, štoviše kako vrijeme prolazi, stopa promjene je sve veća. Ako se čovjek previše specijalizira za neku tehnologiju, postoji rizik da će njegova vještina zastarjeti. No, isto vrijedi za apsolutno svako drugo područje.

Marko zato kaže da ne postoji rok trajanja programera, već kombinacija motivacije neke osobe da radi određeni posao i potreba firme za tim poslom i da te dvije stvari treba konstantno usklađivati.

Promaknuća: Kako u jednoj tvrtki napreduje menadžer, a kako specijalist

“Šteta se ne razvijati u industriji koja nudi toliko prilika za napredovanja, vertikalno i horizontalno”

Treba dodati da nemaju svi programeri romantičarski pogled na taj posao kao na nešto što se desetljećima radi s jednakim žarom. Bilo je i onih koji developerski posao gledaju samo kao prvu stepenicu u uspinjanju na karijernim ljestvama u tehnološkoj industriji i imaju vrlo precizan odgovor na pitanje o roku trajanja:

Prvo 5-10 godina programiranja, nakon toga lead ili engineering manager pa VP engineeringa, CTO ili arhitekt.

Mladi programer Jurica Kenda (trenutno odrađuje godinu dana pripravništva u Amazon Web Services, prošao je već i par domaćih tvrtki, a i izdao priručnik u kojem je naveo 100 stvari koje svaki softverski inženjer treba znati), već zna da sebe ne vidi na istoj poziciji do kraja karijere. Jednostavno, kaže da je šteta ne razvijati se u industriji koja nudi toliko prilika za horizontalno ili vertikalno napredovanje:

Znam da želim ostati uključen u tehničke odluke te istražiti razne smjerove u trenutku kad se pruži zanimljiva prilika za njih. Sebe ne percipiram kao programera, nego kao “problem solvera”, neovisno jesu li to high-level poslovne odluke ili low-level implementacijski detalji. Uživam u rješavanju problema, neovisno je li problem vezan za servere ili za štednju energije u zgradi.

Iako više nije “samo programer” nego CTO perspektivnog startupa, Budiselić kaže da još uvijek programira:

Potrebno je konstantno biti, kako se kaže, “in the loop”, jer treba razumjeti puno detalja da bi se mogle donositi dobre odluke, a to je nemoguće bez konkretnog isprobavanja i testiranja. Naravno, u to treba uložiti puno vremena i truda.

Nikad dosta: vlastiti projekti, doprinos open-sourceu, zajednici…

Stjepan Zlodi pak sebe ubraja među one kojima je programiranje životni poziv i koji uopće ne razmišljaju o trenutku kad će im biti dosta programiranja:

Takvi imaju samo trenutak kad im je dosta trenutnog posla i počinju tražiti drugi programerski posao. Uz posao oni rade i sa strane, razvijaju svoje male projekte, pridonose projektima otvorenog koda ili na različite načine pridonose zajednici pri čemu je tu najčešće na neki način uključeno i programiranje.

U dosta slučajeva su upravo ti projekti “sa strane” ispušni ventil koji pomaže programerima da malo duže izdrže bullshit na stalnom poslu. Oni će prije napustiti posao zbog zastarjelog ili neodgovarajućeg tech stacka, neslaganjem s metodama razvoja, preteških legacy utega nego zbog plaće.

Tek nedavno se u domaćoj tehnološkoj zajednici počelo pričati o činjenici da za napredovanje u developerskoj karijeri ne bi trebalo biti nužno napredovati u menadžment. Crno-bijelo gledanje na programersku karijeru osjetilo se i u raspravi, kao da su jedina dva moguća puta – ili prelazak u menadžment (za što su mnogi komentirali da ih ne zanima, niti su dobri u tome) ili do kraja karijere ostaneš “samo programer” (i onda s 57 nemaš šanse na natječajima za posao).

A nije i ne bi smjelo biti tako. U stvarnosti godine znanja i iskustva mogu donijeti napredovanje u karijeri i bez prekvalificiranja u vođenje timova – od pozicije arhitekta do raznih lead, principal ili distinguished inženjera. Na kojima se oni koji to žele mogu  tehničkim problemima baviti dokgod im je to gušt!

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Ante

    Ante

    29. 06. 2022. u 12:04 am Odgovori

    Slabo je naveden popis poslova na koje se mogu prebaciti programeri kojima dosadi kodiranje (ili oni kojima nije dosadilo, ali nece nitko da ih zaposli). Koji su to sve poslovi? Mislim na informaticke poslove, ne racunajuci gradjevinu i poljoprivredu.

    • ios

      ios

      05. 07. 2022. u 8:28 am Odgovori

      Blagi, ja imam 55. Radim dev poslove od 83 i tako ce biti do sudnjeg dana. Nije meni problem da su mladi pametni, brzi i okretni, zapravo se uvijek iznova cudim da ja, koji mislim da ne znam nista, znam toliko vise od svih tih mladih. A i volim to. Ne radim na domacem terenu, od doma, ali sve za van.

  2. Ante

    Ante

    03. 07. 2022. u 4:51 pm Odgovori

    Blagi, ti bi mogao reci svoje iskustvo, kako poslodavci gledaju na starije programere, da li si lako nalazio poslove ili su gazde imali predrasude?

    • Blagi

      Blagi

      06. 07. 2022. u 5:31 pm Odgovori

      Gore navedeni stari programer Stjepan Zlodi, 90-tih mi se obraćao s barba. 🙂 bilo je to doba BBSova, a ja sam u svojim 40 uglavnom komunicirao s upola mlađim BBSerima. Ako je on stari, ja sam matori. Google search ima zani ljivih rezultata za pretragu ‘matori developer’.

      Prije 10-tak godina propustivši vlakove promjena tehnologija i ostavši bez posla primio me gazda za, praktički nedeveloperski posa i time mi jako pomogao. Izabrao me kao kandidata i kada se, neposredno prije razgovora pripremao, uočio je da imam 58 godi a i uskliknuo: pa kojeg sam čiču izabrao. No nakon razgovora me primio i bio je zadovoljan sa mnom. On je bio isto godište kao moj sin, svi ostalu su bili dvadesetak godina stari.

      Promijenio sam posao i igrom slučaja zatekao se u Zagrebu. Bila je velika Webcamp konferencija i recruiment hour. Par stotina ljudi. U dijeli postavljanja pitanja, dignem se i kažem: ‘imam 61 godinu i nitko me neće zvati na razgovor…’. Par stotina duša su ispustili uzdah velikog sažaljenja. Novinar Netokracije izvještavajući s konferencij napisao: ‘i onda ustane jedan djedica…’

      Nakon par mjeseci uspio sam naći dobar posao u Splitu. Kad je voditelj rekao da dolazim i da imam 61 godinu, netko je reagirao: ‘pa kojeg nam fosila dovodiš’.

      Ovih dana opet tražim novi posao i uspijevam ponekad doći do razgovora. Sa 59-60 godina nitko me ne bi zvao na razgovor. Kandidirali bi se ja i kolega od 20 i nešto godina kojemu sam bio neka vrsta mentora. Njega redovito zvali na razgovor, mene možda jednom od 10.
      Uživam u developerskom poslu rješavanja problema i želim još raditi.

  3. Sunči

    Sunči

    05. 07. 2022. u 7:25 am Odgovori

    Nekad je bila izreka : Kako zeznuti dobrog inženjera?
    Pa staviti ga na managersku poziciju.
    Isto vrijedi i za programere. Dobar programer nije nužno i dobar manager.
    Ako je dobar programer, dobar je i s 57.

  4. Zvona

    Zvona

    05. 07. 2022. u 8:01 am Odgovori

    Ovdje programer preko 50 sa dosta uspješnih vlastitih projekata i stalnim (non-IT) poslom u korporativnom sektoru… i strastveni gamer. Mislim da je priča o zastarjevanju vještina sekundarna – iskusan (ali stvarno iskusan) C++ programer će naučiti raditi sa bilo kojim alatom za dva popodneva. Radi se o nečemu sasvim drugom – stari radnici znaju “da se od posla mogu dobiti samo grbava leđa”. Njima se teško mogu prodati priče i motivacijski govori koji će ih motivirati da rade 16 sati dnevno i izgoriti na poslu za iste novce.

  5. Davor

    Davor

    05. 07. 2022. u 8:36 am Odgovori

    Godine bi mogle biti predrasuda i često i jesu u IT industriji, ali ne puno više nego i negdje drugdje.
    Mada mlađa ekipa ima više energije, time možda i koncentracije i manje životnih obaveza, pa se mogu više i posvetiti kada je intenzitet cilj.
    Pošto se radi o industriji koja stalno donosi nešto novo, sposobnost učenja i prilagodbe je najvažnija osobina, ona zavisi od osobe i skoro ništa od godina.

  6. Ime

    Ime

    05. 07. 2022. u 11:05 am Odgovori

    Najveca greska koju odlican programer moze napraviti je ici u menadzment, to je potpuno drugi poziv i u njega idu ljudi koji ili izgore ili nikad nisu ni bili software engineers nego su tu nesto kodirali kao. U svakoj korporaciji postoji Individual Contributor smjer i menadzment smjer. Najbolji inzenjeri ostaju u IC smjeru i postanu arhitekti, technical fellows i slicne pozicije i vecina ih ostaje jako blizu kodu i pomazu rjesavat najkompleksnije probleme. To sta nase firme prodaju te price o programerima kao nekom sljakerskom poslu, a menadzment kao jedini put u starosti, samo govori o njihovoj neozbiljnosti i neznanju.

    • Alen

      Alen

      12. 07. 2022. u 5:14 pm Odgovori

      Potpuno se slažem. Management i development su dvije sasvim drugačije kategorije, iako se neki dobro snađu u obje kategorije. No, rekao bi da su takvi rijetki. Upravo to iskustvo prolaska razno raznih promjena u tehnologiji i trendovima daje iskustvo koje mladi lavovi ne mogu imati, a može biti itekako korisno.

  7. Zdravko Mofardin

    Zdravko Mofardin

    05. 07. 2022. u 7:56 pm Odgovori

    Imam skoro 30 g. radnog staža u IT sektoru u isključivo privatnim tvrtkama na projektima u EU, UK, UAE, USA. I dalje programiram, jer mi stvaranje novih IT produkata i servisa čini zadovoljstvo, pogotovo kada je implementiran u nekom telekomu ili banci. Međutim, osjećam se da moj rad, elan i znanje crpe ostali u lancu, kao što su project manageri i politikom postavljeni voditelji u tvrtkama sa sjedištem u Hrvatskoj, koji u nekim tvrtkama ne znaju ništa osim vođenje excel tablica i frizirajući poslovne rezultate, tako da budu u zelenoj boji (nikako u crvenoj boji). Oni niti rečenicom ne žele pričati o tehničkim problemima, pa me zbog toga čak i zaobilaze, jer znaju da ništa suvislo ne znaju odgovoriti. Oni su u Hrvatskoj izgradili svoj status, dok se izvan Hrvatske i dalje cijene stručnjaci koji znaju napisati efikasan i konkurentan programski kod.
    One rijetke tvrtke koje ne rade po političkoj podobnosti, koje se bore na svjetskome tržištu kroče krupnim koracima (npr.: InfoBIP, Q agency, Agency 04, itd.). Međutim i dalje ima >50% IT tvrtki u Hrvatskoj koje se oslanjaju samo na novac iz državnih blagajni. Takve tvrtke treba izbjegavati u širokom luku (npr.: IN2, KingICT, itd.).

  8. Džabaludin Lezilebović

    Džabaludin Lezilebović

    06. 07. 2022. u 5:38 pm Odgovori

    Nemamo mi 50+ šanse boriti se s 20+ glede sposobnosti učenja i prihvaćanja svih tih novotarija koje se konstantno događaju. Ni koncentracije, ni volje, a ni želje. Barem mislim da je takva većina. Postoje, naravno, izuzeci, kojima svaka promjena puno lakše sjedne nego ostalima, ali većinom su ljudi inertni po pitanju svega (pa i tehnologije) i iako “samo mijena stalna jest”, niko ne voli nikakve, a posebno ne velike, promjene. No, one se stalno događaju pa će tako i današnji 20+, kad postanu 50+ isto tako postati “obsolete”. Prelazak u menadžment je skroz druga vrsta posla koja nema puno veze s programiranjem, što ne znači da dubinsko poznavanje problematike nije od pomoći menadžeru, ali ga samim time ne čini dobrim. Kao što ni dobar nogometaš ne mora biti dobar trener – tu vrijede neke potpuno druge vrijednosti.
    Stalno sam govorio lokalnom pekaru, kada je otvorio drugu pekaru: sad više nisi pekar, nego biznismen (a još se nisi naučio ni potpisati!).

  9. Ante

    Ante

    18. 07. 2022. u 6:29 pm Odgovori

    Iz svega sto sam procitao u komentarima, cini se da stariji programeri stvarno imaju debelo smanjene sanse za posao. S druge strane, management je drugaciji posao.

    Ali na koji tocno management mislite? Management je jako sirok pojam. Mislite li na internet marketing managera koji se bavi sa Google Ads i sl.? Mislite li na informaticara opce prakse koji radi u gradskoj cistoci i bavi se narucivanjem kompjutera, printera, pozivanjem ovlastenog servisa kad nekome crkne printer…? Na koji tocno management mislite? U koju vrstu managera odlaze stari programeri?

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Zabava i zanimljivosti

GOVNO framework – odgovor na birokratsku prirodu Scruma

Governance. Objectives. Visibility. Networks. Outcome. Sve su to ključni aspekti novog okvira za upravljanje projektima.

Društvene mreže

LinkedIn traži tvoju identifikaciju? Samo skoči do javnog bilježnika!

Vrijeme adventa pomalo ostavljamo iza nas, ali uspomene i pokloni ostat će još dugo s nama. Jedan naš poduzetnik posebno će pamtiti kako ga je poznata društvena mreža nagradila odlaskom kod javnog bilježnika.

Tehnologija

“Revolucija” koju donosi ChatGPT podsjeća me na samovozeće aute

Promjene koje donosi napredak u tehnologiji kompleksnije su, sporije i manje seksi od bombastičnih predviđanja na društvenim mrežama.

Što ste propustili

Intervju

Gdje je mobile development danas? “Skoro sve se promijenilo…”

Da je itekako moguće profesionalno rasti radeći samo u jednoj tvrtki, ako imaš dobre uvjete, pokazuje karijera Dine Sulića, koji je prije 9 godina kao student došao u Endavu (nekadašnji Five). S Dinom smo popričali o njegovu profesionalnom putu, dinamičnom svijetu mobile developmenta te kako kroz NowInMobile meetupe planiraju dijeliti znanje u široj mobile zajednici.

Analiza

Kvote tehničkih fakulteta neće zadovoljiti apetite IT industrije – što sad?

Godinama IT industriju obilježava jedna konstanta - neprekidna (rastuća) potražnja za radnom snagom. S obzirom na to da su fakulteti tradicionalno “tvornice” kvalificiranih radnika za IT scenu, postavlja se pitanje koliko je dugo taj odnos održiv? Ili su se već počele pojavljivati alternative koje izazivaju status quo? 

Novost

Hrvatski 404 i Shape postaju dio MYTY grupe, vodeće grupacije njemačkih i švicarskih agencija

404, najveća hrvatska komunikacijska agencija i Shape, tehnološka kompanija koja je dio 404 grupe, postaju dio MYTY, vodeće grupacije njemačkih i švicarskih agencija, čije je sjedište u Berlinu.

Netokracija Podcast

Ivan Vulić s Cambridgea objasnio nam je strojno učenje i kako zaista funkcionira ChatGPT

Ima li boljeg sugovornika na temu strojnog učenja, treniranja velikih jezičnih modela i glasovnih asistenata koji umjesto ljudi rješavaju probleme korisnika od čovjeka koji se time bavi istraživački i u praksi?

Najava

Jeste znali da je “ozbiljno igranje” sve popularniji trend u ozbiljnim firmama?

Često se kaže da je igranje na poslu privilegija samo game developera (da bar!), no i „normalne” tvrtke u posljednjih nekoliko godina ponovno otkrivaju igre kao alat za razvoj „mekih” vještina radnika, unaprijeđenje timske suradnje te katalizator poslovnih inovacija. U to sam se uvjerila posjetivši nekonvencionalnu gaming konferenciju #play14 te razgovarajući s Lidijom Kralj i Josipom Borić-Novosel, renomiranim domaćim stručnjakinjama u ovom području.

Tvrtke i poslovanje

Zašto je big tech ove godine otpustio već 60.000 ljudi i to – preko noći?

Kako oni smiju tako nasumce i preko noći otpustiti 12.000 ljudi pitali su se oni s druge strane svijeta dok su na društvenim mrežama gledali i čitali objave šokiranih američkih "guglera" koji su saznali da više nemaju posao tako što nisu mogli otvoriti službeni email ili ući u ured.