Kako će izgledati karijera programera prije nego ode u mirovinu u 67. ... ili 65.?

Kako će izgledati karijera programera prije nego ode u mirovinu u 67. … ili 65.?

Skupljanje potpisa za referendum nas je potaknulo na drugo pitanje: kuda idu stari programeri? Od naših sugovornika, redom svatko ima svoje mišljenje, no kad smo ih sveli na zajednički nazivnik našlo se tu itekako dobrih savjeta za sve IT-jevce koji su se ikad pitali: a gdje ću biti 2041. (i kasnije)?

Kao što ste ovih dana mogli primijetiti, problematika o hrvatskom mirovinskom sustavu uglavnom se svela na raspravu oko toga hoće li nam nadodati dvije godine za ostvarenje mirovine pravom punog radnog staža. U jeku je skupljanje potpisa za raspisivanje referenduma kojim bi se vratile granice za odlazak u punu mirovinu na 65 godina i smanjile penalizacije za odlazak u prijevremenu mirovinu.

Ipak, gledajući na tu problematiku kroz oči Netokracijine publike, u ovom slučaju programera i IT stručnjaka, rasprava odlazi u posve drugom smjeru. Dok se natežemo oko pitanja treba li raditi do 67. godine, zaboravljamo se spomenuti, kako iz HUP-a ističu, da je samo 20 posto naših umirovljenika steklo mirovinu pravom punog radnog staža ili starosne dobi, a još manje gledamo u buduće promjene, koje nadolaze s generacijama novih stručnjaka (posebno digitalne industrije) čime će se kardinalno mijenjati načini i uvjeti rada te radnog vijeka.

Upravo smo zato htjeli čuti i mišljenje onih koji aktivno proživljavaju te brze promjene IT industrije, a kojima ideja o radu sa 60 godina može izgledati koliko izazovno, tako i zastrašujuće, s obzirom na priljev novosti u tehnologijama koje teško prate i mnogo mlađi.

Gdje ćeš biti 2041.?

Domagoj Pavlešić, freelance programer, odmah na početku komentira kako ‘nitko ne zna kako će izgledati developerski posao 2041. i svatko tko išta sa sigurnošću govori – ili mulja, ili ne kuži’:

Meni je čak najizglednije da developera kakve danas poznajemo uopće neće biti, no to je isto samo nagađanje. Što bude, bude. Svatko tko radi developerski posao ionako se stalno mora prilagođavati i mijenjati, tako da mi je sasvim prihvatljivo i očekivano da ću se morati prilagoditi još barem deset puta do kraja karijere.

O izumiranju programera kakve danas poznajemo govori i Emil Drkušić, database architect, programer i novinar, koji ističe kako posao koji trenutno on sada radi neće postojati jer je ‘apsolutno spreman za automatizaciju’.

Slično stanje programerskih poslova za 20-ak godina komentira i IT stručnjak, Luka Kladarić, pozivajući se na temelje onoga što čini programiranje:

Programiranje je izražavanje kompleksnih ideja na nedvosmislen način, kako bi ih izvršavali strojevi i bića koji ne shvaćaju suptilnost i kontekst – i to neće nestati samo po sebi, barem dok ne dobijemo *pravi* AI.

Što će u budućnosti najviše utjecati na promjene načina rada i vrste posla u IT-u?

Emil tvrdi da je to sigurno automatizacija, ne samo vezano uz baze podataka, već i inače:

Danas već postoji puno poluautomatiziranih (skoro u potpunosti) automatiziranih BI sustava pa ako 2041. sve ne bude automatizirano, đaba smo krečili.

Domagoj također komentira kako će najviše utjecaja na IT poslove kakve imamo danas donijeti pametniji sustavi upogonjeni AI-om:

Mislim da je trenutni buzzword za to “umjetna inteligencija”. Samo ju treba shvatiti dovoljno široko i prizemno. No to nije ništa novo – tehnologije, alati i platforme stalno napreduju i postaju „pametnije“, sve je više kockica koje se mogu samo slagati i sve je više posla automatizirano.

Luka Kladarić: ‘Sve postaje sve pristupačnije’

Luka Kladarić Mario Poje

Na pitanje o budućnosti developerskih poslova, Luka pak odmah ističe da nema ‘neku pametnu predikciju’, no spomenuo je važne trendove koji će utjecati na smjer promjena. Tehnologija je svakako dio toga, ali Luka ju promatra kao alat za stvaranje novog kadra, a ne automatizaciju posla postojećih:

Ako gledamo što se dogodilo developmentu u 21. stoljeću vidimo konzistentan trend povećavanja potražnje za developerima te smanjivanje tzv. barrier to entry – tj. sve postaje sve pristupačnije. Nekoć si za programiranje morao prvo naći kompjuter, pa pročitati upute, pa naslijepo nakucati kod i čekati svoj trenutak da vidiš rezultat. Danas svatko ima svoj kompjuter, a programira se i na mobitelima i tabletima, i rezultati se vide odmah. Nekoć je distribucija bila problem (“molim te, skini ovaj .exe i pokreni kod sebe”), danas imamo web i ostale platforme.

Ukratko, softver development će nastaviti pratiti razvoj tehnologije. Wearable, embedded i smart sistemi će se širiti i s time tražiti sve više radne snage da kucka kod za to. U nekom trenutku će se i robotika početi probijati za ozbiljno.

Napredak po špranci: Junior, senior, voditelj tima?

Iako i ptice na grani već znaju kako ‘svima fali programera’, ono što se rjeđe dodaje u kontekst jest: kvalitetnih programera još više. Nije upitno da industriji kronično nedostaje tech leadova odnosno DevOpsa, najvećih iskusnjara IT-ja koji objedinjuju najbolje iz svijeta developmenta, operative i menadžmenta. No, pritisak na oskudan broj kvalitetnih programera da se razvijaju u tom smjeru mogao bi utjecati i na potražnju poslova budućih generacija programera, stoga me zanimalo i kako IT-jevci gledaju na to.

Emil Drkušić

Emil mi potvrđuje da trenutno jest takva situacija da se iole kvalitetni programeri uglavnom guraju prema nekoj vrsti menadžerske uloge, no dodaje kako:

Općenito nedostaje kvalitetnog kadra u svim sferama IT-a pa sukladno tome ni tech leadovi nisu nužno kvalitetni. Naći kompletnu osobu za takvu ulogu je iznimno teško. Vjerojatno će većina otići u tom smjeru.

Ipak, je li svaki kvalitetan developer stvoren za voditelja tima?

Domagoj kao pravi dijagnostičar (ili cinik) spominje kako je davno čuo za teoriju da čovjek napreduje do granica svojih mogućnosti, pojašnjava:

Dobar si programer, unaprijede te u vođu tima. Odličan si vođa tima, postaješ voditelj odjela. To ti baš ne leži, jer se baviš premalo tehnologijom, a previše politikom. Ne napreduješ više jer nisi izvrstan, nisi materijal za napredovanje. I onda zauvijek ostaneš na toj poziciji i radiš osrednji posao. Ako je tržištu, projektu ili timu tako nešto prihvatljivo – neka im. Svatko treba za sebe vidjeti u čemu je najbolji, najefikasniji i najproduktivniji – pa to raditi. Ako to trenutnom poslodavcu ne odgovara, ima onih kojima će odgovarati. S obzirom na trenutno stanje potražnje za informatičkim stručnjacima svih profila, izuzetno je lako promijeniti posao, sredinu, pa i karijeru.

Oko fleksibilnosti koju pojedinac ima kada je u pitanju izbor posla u IT-ju, Luka se slaže s Domagojem te pojašnjava okolnosti koje na to utječu:

S obzirom na brzinu rasta potražnje za developerima i količinu juniora koji ulaze u posao odgovor na pitanje “čime se baviš” već sada može biti “štogod poželim” i ne vidim da će se to uskoro mijenjati.

Međutim, tržište je gladno mudrih ljudi, što nije nešto što se da naučiti iz knjige niti na prečac. Mudrost dođe s greškama, a greške dođu s iskustvom. Ljudi koji su dovoljno grešaka napravili, i pritom iz njih naučili, u svojoj budućnosti mogu birati što žele raditi jer će svugdje biti dobrodošli, iz jednostavnog razloga što za svoju jednu plaću mogu spriječiti višestruko veće bacanje novaca u smislu loših tehničkih odluka, bugova, i sl.

Koja si ti vrsta ‘starog’ developera?

Iako Emil vjeruje da će njegov posao database arhitekta posve izumrijeti pred vremenima automatizacije, njega to puno ne mori. Emil vodi i Smart Ninja edukacije koju u Hrvatskoj organizira Netokracija, a upravo u nekom edukativnom smjeru vidi i svoju budućnost:

S godinama ću definitivno manje programirati. Možda je to specifično za mene, a možda i nije. Uglavnom, daleko prije 2041. planiram posvetiti ozbiljnije vrijeme pisanju i edukacijama, a količinu IT-a reducirati što je više moguće.

Ipak, nekim developerima će kod ostati ljubav od koje se neće i ne žele maknuti do kraja života. Takva vrsta developera je i Domagoj koji bez zadrške opisuje koliki mu je gušt stvarati nešto digitalno i utjecati na živote i procese:

Bilo kakva pozicija u kojoj s tim nemam svakodnevni kontakt mi ne izgleda privlačno. Kako će taj posao “stvaranja nečeg digitalnog” izgledati kad budem star(iji) – nemam pojma. Možda ću njurgati kako je u moje vrijeme bilo sve ljepše i bolje, a možda ću guštati i u tome. Bitno je samo voljeti posao koji radiš, jer je to najbolji način da ga radiš dobro i da ti nije teret.

A neki su se programiranja već odavno zasitili, Luka Kladarić tu sigurno nije iznimka:

Ja osobno već godinama ne “programiram” u striktnom smislu riječi nego se bavim konzaltingom u sferi sigurnosti, infrastrukture i arhitekture distribuiranih sistema, jer programiranje kao takvo više ne mogu smisliti. Menadžment me toliko ne privlači, ali možda postane neizbježan dio karijernog puta.

Izabel Jelenić: ‘Godine su samo broj’

Kako vidimo i s ova tri izolirana slučaja, kada je u pitanju budući razvoj karijere u IT-u, ideje i želje se razlikuju od pojedinca do pojedinca. I to je posve razumljivo. Međutim, jedna stvar je za sve sigurna, a tiče se činjenice da svi mi starimo (barem dok ne otkrijemo kako to spriječiti). Sa starošću se svatko nosi na sebi svojstven način. A kada se pitamo kakav način će to biti za programere i druge stručnjake IT industrije, svakako nas je zanimalo, s obzirom na iskustvo upravljanja velikim timovima, a time i nekolicinom seniora, što o tome ima reći jedan od najvećih IT poslodavaca u Hrvatskoj – Infobip.

Infobipov Izabel Jelenić u ‘starim programerima’ kaže – ne vidi ništa manje potencijala:

Mislim da je raditi do 67. godine svakako “izazovno”, za sve industrije i radna mjesta, ne samo za developere. S druge strane, ako čovjek živi jedan balansiran život (održava i tijelo i duh!), i ako uživa u tome što radi, mislim da se doista može dugo raditi kao developer.

Da li je to baš do 67. … Teško je reći. Ali znam da praćenje promjena koje se događaju i koje su jako brze u našoj industriji zahtijeva doslovno cjeloživotno učenje i prilagodbu. Svakodnevno učenje kroz rad postaju način života, a brojnim je studijama pokazano da mozak koji se redovito “trenira” i radi, zapravo tako produljuje svoj životni vijek. To nije nešto što vrijedi samo za developere, to vrijedi za sve djelatnosti i sportove u kojima se traži angažman “sivih stanica”, na primjer, mogu spomenuti meni omiljene: stolni tenis i dalekoistočnu igru GO. Tu imamo puno primjera gdje su ljudi i do dobi od 80-tak i više godina bili i aktivni i jaki, i mozak im je i dalje bio u punoj snazi!

Tako da, ja bih rekao, ako je “biti developer” nešto što voliš i u čemu uživaš, samo gas – godine su samo broj. 🙂

Kojim karijernim putem krenuti?

Domagoj Pavlešić pak zaključuje kako je pod stare dane bolje ‘ostati s mirom’, pogotovo kad su u pitanju državna mirovinska rješenja:

Karijerni smjer za bilo koga u 60-ima bi trebala biti penzija. Samo je iluzorno očekivati da će ti ju država dati. S obzirom na to da se priča da developeri dobro zarađuju, spremajte ljudi pare sa strane da ne morate raditi kad budete imali 60 godina. To je općenito smisao mirovine – spremati novce sa strane kako bi u starosti mogao dobro živjeti na temelju minulog rada. S obzirom na to da država ne daje tu neku prihvatljivu opciju, moraš se za to pobrinuti sam. Tužno je što to većina ne može, jer jedva spajaju kraj s krajem, no programeri navodno mogu, pa iskoristite tu priliku.

Da treba iskoristiti trenutnu potražnju za IT kadrovima slaže se i Emil, koji osim toga savjetuje da se svakako ide što dalje od operative i što bliže konzultiranju i prenošenju znanja:

Osobno – ako nakon 40-te godine još kuckaš operativno, nisi baš uspio u životu. Ako si nakon 50-te u IT-u, također nisi uspio. Treba namlatiti pare sada dok je još hype i potražnja, a kada automatizacija odradi svoje, baviti se kreativnim stvarima.

Nikada nije kasno

A u kontekstu toga, najbolje je zaključiti i s Lukinim pozivom za sve oni koji se možda još nisu pronašli u trenutnoj karijeri – IT vas spremno očekuje:

Svi vole pričati kako je baš njihov put jedini ispravan, ali ja stvarno mislim da tko god da nije u razvoju softvera danas, a nesretan je sa svojom životnom situacijom, treba isti tren krenuti istraživati razvoj softvera i naći si neki kutak tog velikog prostora koji bi ga mogao veseliti na neke duže staze i za 5 godina će biti vrhunski stručnjak i zarađivati apsurdne novce. Ako ste, pak, već sretni i zadovoljni, nastavite raditi to što radite, ne možemo svi drvariti po kompjuterima. 🙂

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Miro

    Miro

    13. 05. 2019. u 11:20 am Odgovori

    Pročitao sam ovdje dosta pogrešnih savjeta, no stvarnost je nešto drugo. VSS programer ima realno vremena do 40 napraviti karijeru i zaraditi novce, nakon toga si zahvaljujući nepametnim poslodavcima koji robuju floskulama nezaposliv (imam trojicu starijih kolega koji preko pola godine ne mogu naći posao u IT-u, jedan preko godinu dana). Dakle imaš samo 15 godina vremena nakon faksa, ako uračunamo 5 godina za stjecanje iskustva onda imaš 10 godina što je apsurdno malo, a ostaje ti 30 jalovih godina do mirovine.

    Nakon 40. toga programeri bježe u management i konzultacije ali management i konzultacije ne trebaju toliko ljudi, niti su programeri dobri manageri a nisu ni školovani za to.

    Dakle jedna vrlo neprirodna situacija koju stvara sam IT sektor uništavajući umjetno svoje vlastite ljude.

    Što se tiče nestanka programiranja, ako se to desi nestati će i većina ostalih zanimanja jer je programiranje zadnja linija ‘obrane’ pred svemogućim AI-jem.

    Ako netko misli da će pogrešna praksa slanja na burzu iskusnijih programera nakon 40-te omogućiti da se izborimo za mjesto pored AI-ja taj se grdno prevario. ispada da će se moći boriti samo golobradi bez velikog znanja, ali ‘mladi, lijepi i iskusni tim’ kao što gledamo po medijima.

    I za kraj, žalim one koji kažu da im je već u kasnim tridesetima dosta programiranja, oni su očito u startu ušli u to sa krivim motivima. Ja uživam kao i prvog dana. Možete li zamisliti violinista koji nakon 40-te prestane voljeti sviranje i preferira management. Naravno da ne možete. Ovo sa programerima mi djeluje kao robija a ne zanimanje, odgulio si svoje i možeš odahnuti tj pobjeći negdje drugdje.

    • Ana Marija Kostanić

      Ana Marija Kostanić

      13. 05. 2019. u 2:55 pm Odgovori

      Hvala na perspektivi Miro. Savjeti su proizašli iz specifičnih iskustava i situacija uključenih developera pa tako i tvoje, odnosno tvojih kolega. U svakom slučaju drago nam je da možemo ovakvim člankom potaknuti razmjenu tih različitih iskustava. 🙂

  2. Ante

    Ante

    13. 05. 2019. u 1:23 pm Odgovori

    Članak je dosta dobar zato je iznosi mišljenja većeg broja ljudi iz IT struke. Samo mi je zapelo za oko ono o velikim novcima koji se mogu zaraditi s programiranjem i na osnovu toga skupiti grdne pare u vreću i otići ranije u mirovinu.

    Može li netko iznijeti kolika je plaća prosječnog programera, ne nekog fuckwinda koji producira puste bugove niti onoga koji je u top 3%, nego nekoga ko ima 5+ godina iskustva i solidno radi. Kolike su prosječne plaće takvih plaće u Zagrebu? Kolike su prosječne plaće takvih u gradovima 2. razne (Split, Rijeka i Osijek)?

    Recimo prosječan .NET programer u Ljubljani sa 5 godina iskustva ima plaću 2200 eura. Koliko je to u Zagrebu, Splitu, Rijeci ili Osijeku?

      • Ante

        Ante

        13. 05. 2019. u 3:42 pm Odgovori

        Vidio sam istraživanje za 2017 i ispunio za 2019. Mislim da istraživanje nije skroz reprezentativno.

        Naime, treba odabrati državu, ali ne i grad. Mislim da postoje osjetne razlike u plaćama između Zagreba i ostatka države.

        Zatim, treba upisati neto plaću + prijevoz. Nema drugih napomena. Što ako netko radi prekovremeno svaki mjesec pa onda upiše prosjek svoje plaće s prekovremenima? Što ako netko redovito ide na teren pa mu plaća ide gore zbog terena? Takvih pojava u IT industriji ima dosta. Što ako je netko prijavljen na 3000 kn, a dobiva 10000 na ruke, koliku će on plaću upisati? Kada bi se ti podaci tražili detaljnije, mislim da bi rezultati bili bitno drugačiji. Dovoljno je pogledati kako se neke firme hvale s visinama plaća svojih radnika, a onda pogledati na transparentno.hr i vidjeti njihovu sramotu, tipa ljudi rade za 10 000, a službeni prosjek 3700. Kad takav radnik ode na bolovanje onda će tek vidjeti koliko malo ima.

        Čak i da su podaci skroz točni, rezultati su porazni. To su preniske plaće za tako kompliciran posao s toliko puno učenja i s toliko prolaznim znanjem. Porazni su u usporedbi sa Slovenijom, Češkom i drugim tranzicijskim zemljama. Što se tiče Irske i Njemačke, nema smisla ni počinjati usporedbu 🙂

  3. Ante

    Ante

    13. 05. 2019. u 2:56 pm Odgovori

    Miro, oni koji u 39. godini kažu da im je dosta programiranja možemo podijeliti u dvje skupine:

    1. Oni koji su ušli u to spletom okolnosti, a da nisu za taj posao nikad bili talentirani ili ga nisu voljeli.

    2. Oni koji vide kakav je status starijih programera, vide da to neće moći raditi do mirovine zbog predrasuda prema starijim programerima.

    Onda programer od 39. godina kaže ovako:

    “Čekaj malo! Ja radim kao konj, učim po cijele dane, a to što naučim je prolazno. Plaće u mojoj struci nisu takve da mogu do 45. godine zaraditi grdne pare i živjeti od pasivnih prihoda. Ali nakon 45. godine ide proces stvaranja ‘hrđe’. sa svakom idućom godinom će me ljudi sve više smatrati za staro željezo. Kad skroz ostarim, onda ću među ostalim programerima biti predmet sprdnje. S druge strane, doktori, inženjeri građevine i ostali iz statičnih zanimanja s vremenom postaju sve iskusniji, akumuliraju svoje znanje i iskustvo. Da sam doktor medicine ili neke druge ‘akumulatorske’ struke i da sam uložio u učenje ovoliko koliko uloži prosječan programer u 15 godina rada, bio bih jedan od najboljih doktora u državi, svi bi tražili vezu da dođu kod mene.

    Kada doktor ide u mirovinu i poželi još raditi, tada se privatne poliklinike otimaju za njega. Kada stari inženjer građevine ide u mirovinu, on bez problema može i dalje raditi kao projektant. Kad programer dođe do pola staža ili manje, tada ide silaznom putanjom osim ako se snađe i utekne u neko drugo zanimanje.

    Dakle, osnovno pitanje je može li doista programer u prvoj polovici ili trećini karijere zaraditi toliko novaca da kasnije može raduckati pomalo ili ne raditi? Pa naravno da ne, osim ako je otvorio svoju firmu i napravio biznis. Ali onda je on u prvom redu biznismen, a ne programer.

    Ima li neki posao koji je ‘nadgradnja’ na programerski posao, neka viša instanca? Spominje se management? A koliko IT managera je potrebno i može li svaki današnji programer ići u taj posao. Ne, naravno. Znači mnogi će sjašiti na niže grane ili moraju mijenjati domenu. Pa što onda ostaje programeru od 39 godina, nego da izgubi motivaciju kad zna da se status programera s godinama ne povećava kao kod medicinara i građevinara, nego se srozava. Za što da bude motiviran?”

    Sada kad smo vidjeli kako razmišlja taj programer od 39 godina i zašto gubi motivaciju, onda treba reći i slijedeće: Neće biti sreće od tog posla na duže staze dok se s vremenom ne iskristalizira neki posao koji je nadgradnja programerskog posla, koji je srodan sa programiranjem (management to nije), a da se traži velik broj ljudi. Tada će programer imati još neku motivaciju, osim novca… i osim čistog entuzijazma i pucanja od sreće “da stvara aplikacije s kojima radi puno ljudi”. Svakako, bit će zanimljivo vidjeti što će biti sa tim silnim programerima današnjice, gdje će biti s vremenom.

    Ali ima i jedna prednost programiranja. Mladi ljudi koji tek završe fakultet mogu naći posao brzo, ne moraju raditi van struke. Vrlo brzo se mogu uhodati i postati cijenjeni dok u statičnim zanimanjima dugo moraš biti u sjeni starijih kolega (čak i ako znaš jednako), ali stariji su uvijek na cijeni, a mlađi su u drugom planu. Eto, nije sve crno.

  4. Miro

    Miro

    15. 05. 2019. u 3:16 pm Odgovori

    @Ante slažem se sa većinom, programere se nepravedno srozava i odbacuje umjesto da se koristi njihovo iskustvo kao u drugim strukama. Iz nekog razloga HR po firmama misle da nakon 40-te valjda postaješ glupaviji, imaš sve manje znanja i ne znaš učiti nove tehnologije. Te nove tehnologije su uglavnom iste one od prije 25 godina samo upakirane u novo ruho. Nema ništa revolucionarno novo u programerskom poslu već odavno.

    Ne vidim drugo rješenje nego da se IT struka počne ponašati normalno a ne kao Holivud gdje su mlađi glumci uvijek bolji. Apsurd je da se to dešava baš u struci gdje treba puno znanja i iskustva a poslodavci se ponašaju kao razmaženi tinejdžeri koji biraju cure za izlazak.

    Mislim da je krajnje vrijeme da programeri nauče socijalne vještine i počnu raditi na samopoštovanju, ako to ne učine šikaniranje će se nastaviti jer svi mi ćemo prijeći četrdesetu.

  5. Silvio Martinec

    Silvio Martinec

    20. 05. 2019. u 8:27 am Odgovori

    Poštovani, svaki događaj je u oku promatrača.
    Smrt babe Anice meni ne znači ništa, ali njena obitelj će biti shrvana, posebno ako je ‘baba’ prokockala nasljedstvo.
    Jedna prekrasna misao mi je stalno na pameti: “Ne dopustite da tuđa ekonomija postane Vaša ekonomija”.
    Nije IT sve na svijetu ili samo programiranje jedini priznati IT.
    Sa uskoro navršenih 49 godina i više od 25 godina IT staža, okušao sam se kao web dizajner, predavač, programer, manager, software developer, poduzetnik, u Hrvatskoj i inozemstvu.
    Trenutno radim u Hrvatskoj tvrtci kao software developer, tj. IT manager jer sam jedini ITjevac za 4 tvrtke u grupi, strojarske struke pa učim i o ventilima, varovima, fitinzima, …
    Za mene nije stvar u godinama već u avanturi koju IT nudi.
    Još sam kao malo dijete zaluđen s instalacijama i setupom appova na uređaje i slinim u prodavaonici teh. opreme.
    Uskoro napuštam Hrvatsku, radi trajnog preseljenja u Irsku, a nude mi i pozicije u Njemačkoj.
    Nisam specijalizirao nešto posebno, kao programiranje, iako sam među prvima počeo koristiit WordPress i uz pomoć PHPa kreirao personilizirane predloške.
    Moja specijalnost je širina znanja, a to može postići svaki ITjevac.
    Zašto raditi ovdje za 8.000,00kn, ako u Irskoj mogu zaraditi 60K i na više?
    Da podvučem, moja ekonomija je samo moja i svoju glavu nosim sa sobom, a pošto imam položenu i C+E kategoriju, mogu i u Kanadi/Novom Zelandu, voziti kamion.
    Svijet je ogroman, a mogućnosti još i veće, glavu gore, politiku prepustite političarima, a Vi uživajte u kodu, tehnologiji, ali ne propustite i jutarnje sunce na prozoru!

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kolumna

Modrić, papige i printeri znaju da nas roboti neće zamijeniti

Poplava GPT-4 gurua i Microsoft vs Google utrke stvara dojam friške revolucije, no umjetna inteligencija već desetljećima skriva iste kosture u ormaru. Dobrih ideja i rješenja ima mnogo. Lovaca u mutnom vjerojatno i više. Pitanje je samo - tko će biti glasniji?

Analiza

Sve više mama-influencerica skriva lica svoje djece s interneta. I to je ispravna odluka.

Djeca influencera i djeca influenceri koja su odrasla na internetu danas na pragu zrelosti osvještavaju da im se zapravo nije sviđalo djetinjstvo pred kamerama i u suradnjama s brendovima. Ujedno je i sve više i daleko ozbiljnijih situacija gdje iskorištavanje djece na internetu graniči s kaznenim djelima.

Analiza

TABU: Juniorke u IT-ju imaju 4 %, a seniorke čak 18 % manju plaću od svojih muških kolega

Kako su plaćene žene u IT industriji, za iste godine iskustva, u odnosu na svoje muške kolege? Otvorilo se to pitanje prije pola godine s najnovijim izvještajem platforme TABU, danas mu se vraćamo da vidimo ima li promjena.

Što ste propustili

Tvrtke i poslovanje

Hrvatski inspektori dio su EU projekta kontrole razvoja AI-ja vrijednog 3,5 milijardi eura

Impresionirani učinkovitošću hrvatskih inspektora, koji su već u prvih 310 posjeta identificirali 168 slučajeva doprinosa razvoju AI-ja, EU je potvrdila uključenost hrvatskog kadra u programu nadzora.

Tvrtke i poslovanje

Evo zašto je poznavanje hrane i vina ključno za uspjeh hrvatskog IT-ja

Osnivači startupa teško da će zadobiti povjerenje investitora ako ne poznaju vina ili naručuju dobro pečene bifteke.

Novost

Otpušteni programeri iz “big techa” završit će u Hrvatskoj: Apis IT planira ih zaposliti 1800

Hrvatska želi “uvesti” i zaposliti otpuštene programere i ostale tehnološke stručnjake iz Googlea, Facebooka, Microsofta i Twittera kao digitalne nomade za potrebe novog projekta daljnje digitalizacije javne uprave na kojemu radi Apis IT.

Digitalni marketing

Svaki bi brend trebao napustiti generičnu “stock” glazbu i razviti svoj – audio identitet!

Iako postoje mnoge "royalty free" glazbene platforme koje nude kvalitetnu glazbu, većina video oglasa napravljena je s glazbom koja zvuči generičko i jeftino. Razlog tome djelomično je loš ukus, manjak hrabrosti ili kreativne vizije menadžmenta, a djelomično manjak vremena posvećen kuriranju kvalitetne glazbe koja zvuči drugačije, ali je konzistentna s brendom.

Gaming

Uskoro kreće 4. sezona Student Esports Tournamenta! Hoće li TVZ ostati nepokoreni prvak?

Idući tjedan počinje nova sezona SET-a, domaćeg esport turnira koji je uspio okupiti 16 tehničkih fakulteta iz svih dijelova Hrvatske, a uz to je postao i nacionalni kvalifikacijski turnir za Amazonov i Intelov University Esports Masters (AUEM)!

Izvještaj

Domaću kreativnu industriju čekaju teški pregovori s Googleom

Iako donosi više od 830 milijuna eura u hrvatski BDP, kreativna industrija još nema u potpunosti odgovarajuću zaštitu i druge uvjete za neometan rad na digitalnom tržištu.