Netokracija

Probao sam robotsku kosilicu – mnogo je više od “Roombe za travnjake”

Imati robota koji vam kosi travu je super ideja, ali koliko je realizacija zapravo jednostavna i uspješna?

Do prije nekoliko tjedana nisam pojma imao koliko je digitalizirana industrija kosilica. Kao i velika većina ljudi, razmišljao sam o ovim strojevima kao alatima o kojima nema previše rasprave, jer se ipak radi o temeljno jednostavnoj stvari. Ipak, kao što ćete u ovome tekstu vidjeti, odnedavno sam se duboko bacio u more robotske košnje, i natjerao ljude iz Husqvarne da mi posude jednu svoju kako bi istražio u čemu je stvar.

No, krenimo od početka…

Ivane, odakle robotske kosilice?

Drago mi je da pitate, dragi čitatelju! Kako bismo shvatili principe ovih zanimljivih strojeva, moramo se vratiti u prošlost. Prve robotske kosilice nastale su još krajem šezdesetih, a baš prva bila je MowBot, izgledom podsjećajući na šiltericu ili automobil bez prozora. Ideja je bila jednostavna: ograditi područje žicom i pustiti baterijski stroj da se “odbija” od žice i tako kosi vrt bez da osoba njime upravlja. Neki od temeljnih principa ovog stroja i dalje čine osnovicu modernih robotskih kosilica.

Krajem devedesetih, švedski div opreme za vrtove i šume, Husqvarna je bila dio Electrolux grupe, poznatog proizvođača kućanskih aparata, iako to više nije. Dvije tvrtke su, između ostalog, surađivale na takozvanom “Automoweru”, odnosno robotskoj kosilici koja je, iako modernija nego spomenuti MowBot, bila u principu ista stvar, samo prilagođena masovnoj proizvodnji. Od tada je tržište raslo velikom brzinom, posebno u SAD-u i Europi. Bloomberg je još 2012. pisao o rastu prodaje ovih strojeva koji su se prodavali do 15 puta više od klasičnih kosilica.

Danas imamo mnoge modele, od spomenute Husqvarne i Honde, tu su i razni startupi i druge male ili velike tvrtke koje nastoje uzeti komad tržišta, poput Robomowa, Gardene i Worxa. Da nije koronavirusa, od ove godine bismo mogli kupiti i model koji proizvodi iRobot, firma iza Roomba usisavača.

U usporedbi s “običnom” kosilicom je otprilike jednaka, ali puno manja od traktorske. I da, stjecajem okolnosti sam postao Husqvarna brend ambasador.

Kako rade te kosilice?

Klasična Roomba ili drugi roboti za čišćenje i ove kosilice rade na jednostavnom principu, u teoriji. Jedina razlika je u tome što se Roomba može odbijati od predmeta u vašem stanu, a kosilica je ipak na otvorenom i nešto ju mora spriječiti da odluta. Tu u igru dolaze takozvane perimeter žice, kojima je potrebno ograditi područje na kojem želite kositi, a nijedna kosilica neće raditi bez da je žica uključena u baznu stanicu. Vjerujte, probao sam.

Kosilice ove vrste ne morate kontrolirati, a ako su dobro postavljene nikada više nećete morati brinuti o travnjaku jer one mogu kositi po mraku, kiši i dok vi niste kod kuće. Glavni princip je ovakav:

Sve ove kosilice su relativno kompaktnih dimenzija i kose otprilike širinom 20 cm u jednom prolazu, ali to rade STALNO. Postoje razne veličine za različite veličine travnjaka, a cijene su od desetak, pa do dvadesetak za srednje modele, i sve do oko 40 tisuća kuna za najbolje. 

Znam kako zvuči dati 40 tisuća kuna za malo veću Roombu… Ali ako imate novaca, veliku površinu i #nedavamse, čestitamo – vi ste ciljana skupina!

U redu, a kakve veze to ima s tobom?

Ja sam tu da vam pokažem kako je to u praksi. Dva tjedna sam koristio Husqvarna Automower 315x, jedan od “više srednje klase” modela koji inače košta oko 18 tisuća kuna, na dvorištu u Dražu, mjestu gdje imamo obiteljsku vikendicu i u kojem moj otac voli provoditi vrijeme. Dok je tata kosio voćnjake “pravom” kosilicom, robot se brinuo za drugi dio dvorišta.

Model koji je bio kod mene može s lakoćom kositi oko 1600 kvadrata, što je više nego područje koje sam joj ja zadao jer mi se iskreno nije dalo vući žicu po cijelom dvorištu. (Sorry Husqvarna, ali tada ju ne bi vratio još tri mjeseca.)

Najveći problem ovih strojeva je njihovo postavljanje. Kako ja nisam stručnjak koji je poučen o svim detaljima robota, iskustvo je bilo… zanimljivo. Husqvarna u pakovanjima ne daje baš detaljne upute jer, logično, smatraju da će vam kosilicu u vrt postaviti njihovi ljudi koji znaju što rade. Kako meni nikakvi ljudi ne trebaju govoriti kako da se ja osramotim, rekao sam da mogu sve sam – i nakon samo pet ili šest sati, shvatio više manje sve potrebno.

Žica i klin – izvor svih mojih problema.

I sad ti kao kosiš?

Sama kosilica izgleda kao mini verzija onog autića za lunapark, pokreću ju dva stražnja kotača i ima karoseriju dizajniranu za ublaživanje udaraca. S gornje strane je velika tipka STOP ispod koje je LCD ekran na kojem možete pokrenuti kosilicu i izvesti neka općenita podešavanja. Za sve ostalo imate aplikaciju koja je iskreno izuzetno dobra i detaljna. Prošle godine testirao sam Mitsubishi Outlander i u odnosu na ovu, ona aplikacija je bila sramota.

Kada jednom pokrenete kosilicu, ne morate o njoj brinuti. Robot će sam voziti po travnjaku i kositi, a ima nešto hipnotizirajuće u gledanju ovog stroja kako obavlja posao. S prednje strane ima i LED svjetla tako da ju prepoznate u mraku, ali u aplikaciji ih možete isključiti preko dana kako bi štedjela bateriju. Ono što je stvarno super je što kosilice ove vrste gotovo uvijek imaju neku GPS integraciju, tako da nakon određenog vremena same nauče gdje je što i ne zabijaju se u stvari nego ih obiđu. Kod mene je kosilica bila prekratko da nauči gdje je drveće tako da je u voćke udarala glavom, a proizvođač preporučuje da ju koristite barem mjesec dana da bi ona naučila vaš vrt.

Ako dođe do gušće trave, krenut će kositi u krug samo na tom dijelu travnjaka tako da nije problem ako negdje imate gust busen. Na kosilici možete manualno podesiti i visinu košnje.

U stanicu ukopčavate žicu koja “obgrli” posjed, i žicu kojom se kosilica vraća kući. U mom slučaju, ovu drugu nisam morao razvući jer je površina relativno jednostavna.

Ako pak želite razumjeti postupak…

Najveći problem je u tom provlačenju žice. Nije to toliko zeznuto, ali ako ne znate što radite (hi there!), radite i glupe greške.

U pakovanju ćete dobiti 250 metara zelene žice kojom trebate obgrliti područje košnje i tu žicu učvrstiti na zemlju plastičnim klinovima.

Ono što ja nisam napravio je pokosio prije toga pa je žica stajala na višoj travi i kosilica je par puta zapela u nju. Nemojte biti kao ja, pokosite travu prije postavljanja kosilice i potrudite se malo oko toga da sve bude dobro namješteno. Žica treba ležati na podu, ali i ne biti previše nategnuta, što je možda isprva malo teško, ali nakon malo vremena shvatit ćete sve.

Također, ako vaš vrt ima neki bizaran oblik, postoji i dodatna žica za vođenje koju postavite po sredini kako bi kosilica znala doći natrag kući iz kuta vrta u kratkom roku, jer će se u protivnom često zbuniti.

Nakon dva tjedna sudaranja s drvećem, ostali su ožiljci, ali lako se srede.

Date novce, dobijete slobodno vrijeme

Iako se čini kao bizarna stvar, mogu vam reći da je ovo, ako ništa drugo – kul.

Kao i Roomba i drugi roboti, ovaj radi sporo, ali temeljito. Moji roditelji su baš u ovo vrijeme kupili “pravu” traktorsku kosilicu i mama mi je govorila kako je sve to super, ali robotu treba sto godina da napravi posao. Što je i istina, no zašto nas je za to briga? Doslovno ne morate raditi ništa, samo sjediti i gledati kako je sve pokošeno, a onda me uopće ne zanima hoće li robot svaki dan kositi dva ili deset sati. Ako je travnjak dobar, dobro je i meni.

To je i najveća prednost ovih strojeva jer jednostavno više ne morate brinuti o košnji. Znam da nije problem svakih desetak dana uzeti po dva sata i prošetati travnjakom, ali zašto biste ako ne morate? Jasno, ako ste spremni keširati dosta kuna za kosilicu.

Mogu reći da bi ovaj AutoMower bio idealan baš za moje dvorište u selu, a kada bi se postavio kako treba to bi značilo da nemamo više brige o travi i pratećim poslovima. To možda nekome nije vrijedno novca, ali ti ljudi jednostavno nisu oni na koje ove tvrtke ciljaju. Idealna osoba je tehnološki osviješten kupac koji ima viška novca za potrošiti, voli tehnologiju i ima dosta travnjaka, dakle – ja, ako izuzmete ovaj dio s novcima.

Idući korak koji želim je nagovoriti Husqvarnu da mi da kosilicu, na nju staviti GoPro i raditi Twitch stream košnje trave jer je toliko hipnotizirajuće da ne mogu vjerovati.

Ako vas je ovo zainteresiralo, postoji niz brendova koji vam mogu odgovarati, ne samo Husqvarna, iako su njihove kosilice u posljednje vrijeme najprodavanije na tržištu. Odaberite ono što želite po principu “koliko para, toliko muzike” i, ako vam treba, pozovite mene da vam pomognem u postavljanju, a kasnije možemo popiti pivo i gledati robota kako se zabija u stvari, jer ako nećemo to, što će nam uopće roboti?

Napomena: Automower je Netokraciji u svrhu ovog pregleda posudila Husqvarna Hrvatska, skupa sa paketom za postavljanje.